Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-476/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6598/2022-11 od 24. srpnja 2024., na sjednici vijeća 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6598/2022-11 od 24. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 10.625,97 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 9.636,75 eura teku od 5. listopada 2022. do isplate, a na iznos od 989,22 eura od podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. do isplate.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao osiguratelja VR koja je stradala u prometnoj nesreći 25. siječnja 2001. protiv tuženika kao osiguratelja štetnika koja je prouzročila nastanak prometne nezgode, za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine koja je osiguranici tužitelja priznata počevši od 30. lipnja 2005., pri čemu tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 10.625,97 eura za mirovinu isplaćenu u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. studenog 2022.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je u postupku priznavanja invalidske mirovine osiguranici tužitelja kao uzrok invalidnosti utvrđena ozljeda na radu, a nije sporno da je osiguranica tuženika UR proglašena krivom za izazivanje predmetne prometne nezgode pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K-16/01 od 4. ožujka 2003.

8. U žalbenom stadiju je i nadalje sporno koji propis se primjenjuje na pitanje naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja VR, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-dalje:ZOOP.

9. Prema stajalištu suda prvog stupnja mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine za slučaj ozlijede na radu ( čl. 27.st.3. ZOOP-a).

10. Stoga, cijeneći da je tužitelj svojoj osiguranici VR rješenjem od 30. lipnja 2005. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, prvostupanjski sud zaključuje da takva razlika u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP ne postoji, kraj činjenice da tužitelj u postupku nije ni dokazao da postoji takva razlika (čl. 219. st. 1. ZPP-a) i zbog toga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23-dalje Tarifa) te odmjerava tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eura.

12. Žalitelj neosnovano prigovara da u ovom sporu za naknadu štete dolaze u primjenu odredbe ZMO, jer se i prema ocjeni ovog suda primjenjuju odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplate svojoj osiguranici.

13. Naime, odredbe ZMO-a i ZOOP-a različito određuju opseg prava tužitelja, kao osiguratelja oštećene osobe, na naknadu štete od društva za osiguranje, čiji je osiguranik prouzročio štetu koja se sastoji u isplati invalidske mirovine. Prema odredbi čl. 161. st. 2. ZMO-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, dok čl. 27. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), s tim što se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Kako je u ovom slučaju osiguranica tužitelja stradala u prometnoj nezgodi za koju je odgovorna osiguranica tuženika te je rješenjem tužitelja utvrđeno pravo osiguranici tužitelja na invalidsku mirovinu, pri čemu je uzrok stradanja osiguranice tužitelja ozljeda na radu, proizlazi da ne postoji razlika na koju bi tužitelj imao pravo primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, te je slijedom toga pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović