Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-353/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju ŠT, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-147/2022-13 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-147/2022-13 od 20. siječnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 1.415,11 eura sa zateznim kamatama od 10. veljače 2022.. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 428,09 eura , dok je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za više zatraženi iznos od 250,00 eura na ime parničnog troška.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, pobijajući toč. I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao osiguratelja HT koji je stradao u prometnoj nesreći 16. rujna 2011. protiv tuženika kao osiguratelja štetnika koji je prouzročio nastanak prometne nezgode, za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine i naknadi za tjelesno oštećenje koja je osiguraniku tužitelja priznato počevši od 9. prosinca 2016. i 31. ožujka 2018., pri čemu tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 1.415,11 eura za mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje isplaćene u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020..

7. U prvostupanjskom nije sporno da je u postupku priznavanja invalidske mirovine osiguraniku tužitelja kao uzrok invalidnosti utvrđena ozljeda na radu, te da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju razmjerni dio u iznosu od 38.092,50 kn i to 31.986,50 kn na ime razmjernog iznosa mirovine te 6.106,00 kn na ime naknade za tjelesno oštećenje.

8. U žalbenom stadiju je i nadalje sporno koji propis se primjenjuje na pitanje naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja FT, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18, 115/18, 102/19– dalje: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-dalje:ZOOP.

9. Prema stajalištu suda prvog stupnja mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine za slučaj ozlijede na radu ( čl. 27.st.3. ZOOP-a).

10. Stoga, cijeneći da je tužitelj svojem osiguraniku HT rješenjem od 9. prosinca 2016. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, prvostupanjski sud zaključuje da takva razlika u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP ne postoji, pri čemu smatra da okolnost da je tuženik u mirnom postupku djelomično podmirio tražbinu tužitelja nema značaj priznanja (preostalog) duga, te stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23-dalje Tarifa) te odmjerava tuženiku troškove postupka u iznosu od 428,09 eura.

12. Žalitelj neosnovano prigovara da u ovom sporu za naknadu štete dolaze u primjenu odredbe ZMO, jer se i prema ocjeni ovog suda primjenjuju odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplate svojoj osiguranici.

13. Naime, odredbe ZMO-a i ZOOP-a različito određuju opseg prava tužitelja, kao osiguratelja oštećene osobe, na naknadu štete od društva za osiguranje, čiji je osiguranik prouzročio štetu koja se sastoji u isplati invalidske mirovine. Prema odredbi čl. 161. st. 2. ZMO-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, dok čl. 27. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), s tim što se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Kako je u ovom slučaju osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika te je rješenjem tužitelja utvrđeno pravo osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu, pri čemu je uzrok stradanja osiguranika tužitelja ozljeda na radu, proizlazi da ne postoji razlika na koju bi tužitelj imao pravo primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, te je slijedom toga pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović