Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -1081/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik iz Samobora, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-580/2023-31 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-580/2023-31 od 23. svibnja 2025. u točki I. izreke i u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 23. studenog 2005. godine između tužiteljice ĆB iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) i tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69 (OIB 53056966535) i to u dijelu koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 68.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora Raiffeisenbank Austrija d.d. važećem na dan korištenja kredita,...“, te u dijelu koji glasi: „... obračunatih po srednjem tečaju za CHF kreditora Raiffeisenbank Austrija d.d. na dan dospijeća, odnosno na dna plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća“ Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da se tuženiku naloži da tužiteljici isplati iznos od 1.327,36 eura sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2008. do isplate. Točkom III. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući točku I. izreke i točku II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, ni povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

6. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koje su stranke sklopile 23. studenog 2005. kojim je ugovorena valutna klauzula.

7. U postupku nije sporno su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] 23. studenog 2005. godine, temeljem kojeg ugovora je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kredita od 68.000 CHF u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (članak 1.), da je člankom 7. ugovora određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, s time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a rok otplate prema članku 4. iznosio je 360 mjeseci. Nadalje, nije sporno da je tuženik zbog neurednosti u otplati kredita, odnosno neispunjavanja obveza preuzetih ugovorom, tužiteljici otkazao predmetni ugovor o kreditu, te da je je u obavijesti o otkazu tuženik naznačio da je danom otkazivanja ugovora dospjela na naplatu cjelokupna tražbina tuženika u iznosu od 426.597,33 kn, a da je nakon toga tuženik 17. studenog 2022. godine, podnio protiv tužiteljice prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave – predmetnog ugovora o kreditu (kojeg je solemnizirao javni bilježnik Gordana Frković iz Samobora pod brojem OU-1609/2005-1 dana 25. studenog 2005.) radi naplate novčane tražbine od ukupno 736.657,75 kn te da je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru rješenjem poslovni broj Ovr-1778/20922-2 od 3. veljače 2023., odredio predloženu ovrhu na nekretnini tužiteljice koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 130 m2, dvorište površine 920 m2, ukupno 1050 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je protiv tog rješenja tužiteljica kao ovršenica dana 5. rujna 2023. podnijela žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe.

8. Cijeneći sadržaj ugovora o kreditu i prihvaćanjem iskaza tužiteljice, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003- dalje:ZZP/03), kraj činjenice da je tužiteljica kao fizička osoba s tuženikom sklopila predmetni ugovor radi dovršetka izgradnje obiteljske kuće, s time da je u ugovoru kao namjena navodi "Stambeni kredit za ostalo bez počeka", da je predmetni ugovor unaprijed pripremio tuženik i da na njegov sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, a da tuženik nije pružio primjerene dokaze da je informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, ujedno imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u smislu odredbe čl. 502. c. ZPP-a, pozivom na čl. 81. i 87. ZZP/03, prvostupanjski sud utvrđuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna.

9. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud i u ovom parničnom postupku.

10. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja glasi: „Utvrđuje se da je četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Raiffeisenbank Austria d.d.postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, ujedno cijeneći i sadržaj iskaza tužiteljice prema kojem ne proizlazi da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu odnosno spornih ugovornih odredbi, ništetna je sporna ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF , kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. S obzirom na izloženo, žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke i u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nisu pobijane te ostaju neizmijenjene.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović