Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-217/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Adriatic osiguranje dioničko društvo Zagreb, OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Stanislavu Ostojiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-669/2023-58 od 10. travnja 2024., na sjednici vijeća 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-669/2023-58 od 10. travnja 2024. u točki I. i II. izreke, u točki III. izreke preko iznosa od 2.918,65 eura, te u točki IV. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki III. izreke za iznos od 560,20 eura (preko iznosa od 2.358,45 eura do iznosa od 2.918,65 eura) sa zateznim kamatama, te se sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 560,20 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak u povodu žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku od petnaest dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.611,97 eura sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2014. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.358,45 eura sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.358,45 eura, kao neosnovan te je u točki IV. odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke.

2.1. Tužiteljica pobija točku III. izreke zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tuženik žalbom pobija točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je osnovana u pretežitom dijelu, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 10.611,97 eura sa zateznim kamatama zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja od 10. svibnja 1999.

6. U ovom je postupku prethodno bilo odlučeno o zahtjevu tužiteljice na način da je bio odbijen kao neosnovan presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 209/2012 od 18. travnja 2016., koja je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž R-379/2016-2 od 29. studenog 2018. s time da su te odluke ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1529/2019-3 od 21. ožujka 2023. te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

6.1. U uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske sudovima je ukazano da je potrebno istražiti pravu volju ugovornih stranaka po pitanju obveze tuženika na poštivanje ugovorne obveze za vrijeme trajanja osiguranja odnosno obveze tuženika na isplatu osigurane svote tužiteljici kao osiguraniku. Pri tome je naglašeno da je potrebno utvrditi je li tuženik sebe, s obzirom na sadržaj odredbi predmetnog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, nezakonito naveo kao korisnika za slučaj doživljenja u predmetnoj polici osiguranja od 4. veljače 1999. te shodno tome je li postupio protivno odredbi čl. 957. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje: ZOO) u kojem slučaju tužiteljica ostvaruje pravo na otkupnu vrijednost police za slučaj doživljenja.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.1998. godine na radnom mjestu domaćice,

- da je tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovnog uvjetovanih razloga dana 22.01.2010.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 152/10 od 28. rujna 2011.g. utvrđeno da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22.01.2010. nedopuštena, da radni odnos tužiteljice nije prestao i da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na poslove radnog mjesta domaćice,

- da je u spisu priložen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao osiguranika-zaposlenika glede životnog osiguranja (koji nije potpisan od strane tužiteljice), u kojem se navodi:

- da su ugovorne strane suglasne da je predmet tog ugovora uređenje prava i obveza poslodavca i osiguranika-zaposlenika u svezi ugovora o životnom osiguranju koji je sklopio poslodavac radi osiguranja života osiguranika-zaposlenika,

- da se u čl. 2. poslodavac obvezuje kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz police osiguranja života [broj police] sklopljene s Euroherc životnim osiguranjem d.d. poštivati sve ugovorne obveze za sve vrijeme trajanje osiguranja,

- da se u čl. 3. poslodavac obvezuje isplatiti osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja u trenutku isplate i to osiguraniku-zaposleniku za slučaj doživljenja, odnosno osiguranikovim-zaposlenikovim zakonskim nasljednicima za slučaj smrti,

- da se u čl. 4. osiguranik-zaposlenik obvezuje raditi kod poslodavca za sve vrijeme trajanja osiguranja, a ukoliko dođe do otkazivanja ugovora o radu sklopljenog između poslodavca i osiguranika-zaposlenika, a osiguranik-zaposlenik je radio kod poslodavca manje od 10 godina od trenutka sklapanja ugovora o osiguranju života, osiguranik zaposlenik gubi sva prava iz tog ugovora kao i u slučaju prestanka ugovora o radu radi izvanrednog otkaza zbog skrivljenog ponašanja osiguranika - zaposlenika (st.1.), a da je st. 2. istog članka navedeno da ukoliko je do prestanka ugovora o radu došlo sporazumno ili je proteklo više od 10 godina od sklapanja tog ugovora, osim iz razloga navedenog u prethodnom stavku, poslodavac se obvezuje isplatiti osiguraniku-zaposleniku otkupnu vrijednost police umanjenu za sva zakonom predviđena davanja,

- u čl. 5. da je polica osiguranja života broj [broj police] sa svim ostalim sastavnim dijelovima (pretponuda, ponuda, uvjeti osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, posebni uvjeti za osiguranja od posljedica nesretnog slučaja) sastavni su dio ugovora,

- da je u polici broj [broj police] Euroherc životnog osiguranja d.d. navedeno da je ugovaratelj osiguranja Jadransko osiguranje d.d. (tuženik), da je osiguranik tužiteljica, početak osiguranja 01.01.1999., istek osiguranja 01.01.2014., a da su korisnici osiguranja za slučaj smrti, doživljenja i dopunskog osiguranja ugovaratelj (Jadransko osiguranje d.d.). Navedeno je da su sastavni dio ugovora uz ovu policu Ponuda broj [broj police], Uvjeti za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja i Posebni uvjeti za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života,

- da je u polici broj [broj police] Euroherc životnog osiguranja d.d. navedeno da je osigurana svota za doživljenje 20.755,20 DEM (10.611,97 eura),

- da je u Uvjetima osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja i Posebnim uvjetima za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, u glavi 10, čl. 25. je određeno da je na zahtjev ugovaratelja osiguranja, osiguratelj dužan isplatiti otkupnu vrijednost police na temelju tablice otkupnih vrijednosti, ako je do tada proteklo najmanje dvije godine, odnosno tri godine od početka osiguranja, ako je ugovoreno trajanje osiguranja duže od 15 godina i ako su za to razdoblje plaćene sve premije osiguranja (st.1.), da prema st. 4. pravo zahtjeva otkupa nemaju vjerovnici ugovaratelja osiguranja, a ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednosti biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev ako je određivanje korisnika neopozivo,

- da je u uvjetima osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja i posebnim uvjetima za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, u glavi 16., čl. 34. propisano da ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pisana suglasnost. Stavkom 5. istog članka da je navedeno da osigurana svota koja treba biti isplaćena korisniku ne ulazi u ostavinu ugovaratelja osiguranja, pa ni kad su za korisnike određeni njegovi nasljednici. U st. 6. istog članka je određeno da pravo na osiguranu svotu ima samo korisnik i to od samog zaključenja ugovora o osiguranju i bez obzira na to kako je i kada određen za korisnika. U st. 7. da je navedeno da vjerovnici ugovaratelja osiguranja i osiguranika nemaju nikakvo pravo na osiguranu svotu ugovorenu za korisnika, ali ako su premije koje je uplatio ugovaratelj osiguranja nerazmjerno velike prema njihovim mogućnostima u trenutku kad su bile uplaćene njihovi vjerovnici mogu zahtijevati da im se preda dio prikupljene matematičke pričuve iz dijela premije koja premašuje njegove mogućnosti, ako je udovoljeno uvjetima pod kojima vjerovnici imaju pravo na pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

- da Ministarstvo financija RH, Porezna uprava u svom mišljenju klasa: 410- 01/07-01/786 Ur-broj:51307-21-01/072 od 9. srpnja 2007. smatra da ako je u polici osiguranja poslodavac naveden kao ugovaratelj i korisnik životnog osiguranja s obilježjem štednje prenio osiguranja koje uplaćuje po osnovi životnog osiguranja na radnika kao osigurane osobe ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada toga radnika,

- da je navedena polica otkupljena dana 1.1.2008. u iznosu od 5.363,36 eura,

- da je otkupna vrijednost police na dan 10.5.2009. bruto 46.004,77 kn, odnosno neto 26.682,77 kn,

- da iz sadržaja iskaza tužiteljice i svjedokinje ŽZ proizlazi da su radnici dobivanjem tzv. zaposleničke police bili u obvezi zaključiti određeni broj obiteljskih polica te da je tužiteljica zaključila policu životnog osiguranja kod tuženika na ime njenog supruga ŠZ **.**.1998.

6.2. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud otklanja tvrdnje tuženika u postupku da ugovorom nije ugovorena nikakva protučinidba, jer da se protučinidba upravo sastojala u zaključivanju obiteljskih polica, a u konkretnom slučaju tužiteljica da je zaključila policu životnog osiguranja kod tuženika ne ime njenog supruga ŠZ, broj. police [broj police] dana 1. prosinca 1998.g. Pored toga, prvostupanjski sud, cijeneći sadržaj odredbe čl. 954. ZOO-a i čl. 25. Uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja, zaključuje da je tuženik ostvario pravo na otkup police i takvo postupanje tuženika prije nastupa osiguranog slučaja nema obilježja protupravnosti. Međutim, prvostupanjski sud cijeni da i u takvoj situaciji treba imati u vidu odredbu čl. 31. st. 1. i 2. navedenih Uvjeta osiguranja o tome kako prava koja proizlaze iz ugovora o osiguranju pripadaju ugovaratelju do nastupa osiguranog slučaja, uz pravo otkupa korisnika prema čl. 25., no ako se osiguranje odnosi na život treće osobe (kao u ovom slučaju) potrebna je njena pisana suglasnost za raspolaganje pravima u tom smislu, a sve izjave i zahtjevi ugovaratelja obvezni su za osiguratelja u pisanom obliku i dostavljeni prije nastanka osiguranog slučaja. To stoga jer prvostupanjski sud smatra da se u ovom slučaju radi o ugovaranju u korist trećeg u smislu čl. 149. st. 1. ZOO-a i to tužiteljice pa da stoga u primjeni odredbe čl. 957. ZOO-a tuženik nije imao ovlast za navedeno postupanje (otkup police) zbog čega je postupio suprotno odredbi čl. 8. ZOO-a o zabrani uzrokovanja štete u obvezno-pravnim odnosima. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica o otkupu police nije znala ništa pa stoga da nije ni dala pisanu suglasnost za otkup police, te u takvim okolnostima prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik dužan na temelju čl. 262. st. 2. ZOO-a nadoknaditi tužiteljici štetu koju je pretrpjela u visini osigurane svote za doživljenje u iznosu od 10.611,97 eura, u smislu čl. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja.

7. Slijedom toga, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, a odluku o troškovima postupka donosi u primjeni č. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje-Tarifa/22, te „Narodne novine“ br.138/2023 - dalje: Tarifa/23).

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, nisu proturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8.1. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe prigovara da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. i 191. ZPP-a. U prilog tome navodi da je tužiteljica u postupku, umjesto prvotnog traženja isplate na ime otkupne vrijednosti police, preinačenim zahtjevom zahtijevala isplatu iznosa za slučaj doživljenja, a što prema mišljenju tuženika predstavlja potpunu promjenu identiteta zahtjeva tj. njegovog činjeničnog i pravnog osnova, te da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je dopustio preinaku tužbe na raspravnom zapisniku od 25. studenog 2014. Međutim, protivno prednje iznesenom, tužiteljica od podnošenja tužbe pa nadalje zahtijeva isplatu osigurane svote za slučaj doživljenja prema čl. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja u iznosu od 10.611,97 eura, s time da je u tužbi zahtijevala isplatu kunske protuvrijednosti tog iznosa te zatezne kamate od 10. svibnja 2009. do isplate, a potom je podneskom od 24. travnja 2014. na taj iznos zahtijevala zatezne kamate od kasnijeg razdoblja 1. siječnja 2014. pa je utoliko pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je nakon toga dopustio preinaku tužbe raspravnim rješenjem od 25. studenog 2014. jer se u osnovi radi o smanjenom zahtjevu tužiteljice i time tužba nije preinačena (čl. 191. st. 3. ZPP-a), međutim to nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Pri tome je za navesti da je tužiteljica nakon što je u postupku vještak financijske struke izradio nalaz i mišljenje, podneskom od 9. travnja 2014. zahtijevala isplatu iznosa od 46.004,77 kn sa zateznim kamatama te je time snizila tužbeni zahtjev odnosno djelomično povukla tužbu, a tuženik se tome protivio u podnesku od 10. travnja 2014. (čl. 193. st. 2. ZPP-a) pa je parnica nastavila teći u odnosu na zahtjev istaknut u tužbi.

9. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude tuženik u žalbi navodi da je u postupku isticao, a što tužiteljica nije sporila, da je tuženik kao ugovaratelj osiguranja sukladno čl. 2. Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja zaključio predmetnu policu životnog osiguranja te da je kao ugovaratelj osiguranja plaćao premiju jer je polica osiguranja života dobrovoljni vid osiguranja. Kako je korisnik ovdje tuženik, a osiguratelj Agram life osiguranje d.d., to da je razvidno da je prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti osnovan. Pored toga ističe da iz sadržaja police životnog osiguranja i čl. 2. i 3. Ugovora o međusobnim pravima jasno proizlazi da tuženik nije sebe protupravno označio kao korisnika osiguranja, tužiteljica da je to znala i na to je pristala, a Ugovorom o međusobnim pravima nije bilo isključeno pravo na otkup police. Otkupom police ista da više ne proizvodi pravne učinke, a time prestaje i važiti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama. To stoga jer je čl. 5. Ugovora o međusobnim pravima ugovoreno da je sastavni dio tog ugovora i predmetna polica osiguranja te da je tuženik sukladno Uvjetima osiguranja imao pravo na otkup police i time ona više ne proizvodi pravne učinke zbog čega prestaje važiti i Ugovor o međusobnim pravima. Budući da tužiteljica nije mogla utjecati na sudbinu Ugovora o osiguranju života, to da nije ni moglo doći do bilo kakve povrede Ugovora od strane tuženika. Pri tome ističe da tužiteljica po predmetnoj polici nije imala nikakvih obveza tako da ista nije ničim oštećena. Osim toga, prvostupanjski sud da se nije očitovao na prigovor koji je isticao tijekom postupka, da je tužbeni zahtjev neosnovan jer se temelji na nepostojećem ugovoru o osiguranju života. Pri tom ukazuje na odredbu čl. 946. st. 3. ZOO-a kojom je propisano da ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili u odvojenom pismenu pa kako je polica osiguranja zaključena 4. veljače 1999. dok je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen 10. svibnja 1999., odnosno nakon što je sklopljena polica, tada da je zapravo očito da se u konkretnom slučaju radi o nepostojećem ugovoru jer nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti da bi Adriatic osiguranje d.d. uopće moglo zaključiti predmetnu policu životnog osiguranja jer u trenutku njezina zaključenja odnosno prilikom potpisivanja police nije postojala pismena suglasnost tužiteljice za njezino zaključenje. Tuženik ističe i prigovor previsoko usvojenog tužbenog zahtjeva, te smatra da se tužiteljici nije mogla dosuditi otkupna vrijednost police u razdoblju u kojem nije ni postojalo životno osiguranje upravo zbog prijevremenog otkupa police osiguranja. Nadalje, prigovara da je nezakonito odlučeno o tome da se ne provodi dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika te je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje ŽZ, koja da je kao bivša djelatnica tuženika vodila istovjetan postupak protiv tuženika, zbog čega smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

10. Suprotno prednje iznesenim žalbenim navodima, otkupom police nije prestao i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja. Naime, ugovor o osiguranju života sklopljen je između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja te Euroherc životnog osiguranja d.d. kao osiguratelja, dok je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljen između stranaka u ovom sporu, kojim tuženik prenosi svoje potraživanje iz ugovora o osiguranju za slučaj doživljenja. Prema tome, riječ je o zasebnom ugovornom odnosu u kojem slučaju ne dolazi do primjene čl. 295. st. 2. ZOO-a, kojom je predviđeno da se prestankom glavne obveze gasi i jamstvo, zalog i druga sporedna prava.

11. Nadalje, iako bi tuženik imao zakonsko ovlaštenje zatražiti otkup police osiguranja prije nastupa osiguranog slučaja (čl. 954. ZOO), radi čega takvo postupanje tuženika nema obilježja protupravnosti s obzirom na sklopljeni ugovor o osiguranju, osnovanost zahtjeva tužiteljice u konkretnom slučaju ne ovisi o tome je li tuženik postupao u skladu sa svojim ovlaštenjima iz ugovora o osiguranju budući da tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbama Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja Pri tome nije prihvaćena žalbena tvrdnja tuženika o pravnom značaju čl. 5. predmetnog Ugovora kojim je ugovoreno da je njegov sastavni dio polica osiguranja života, kao i svi drugi dokumenti koji čine sastavni dio ugovora o životnom osiguranju, jer prema shvaćanju ovog suda, ta odredba nije dala tuženiku ovlaštenje na otkup police osiguranja prije isteka ugovorenog trajanja osiguranja, niti je na otkup police bio ovlašten zbog toga što stranke nisu izričito ugovorile pravo tuženika na prijevremeni otkup police. Naime, s obzirom na sadržaj predmetnog Ugovora iz kojeg proizlazi da je svrha njegova sklapanja bila ugovaranje određene financijske koristi za tužiteljicu, kao svojevrsni poticaj za ostanak u radnom odnosu kod tuženika, ne može se prihvatiti navod tuženika da je i prema predmetnom Ugovoru imao ovlaštenje na prijevremeni otkup police osiguranja bez znanja i suglasnosti tužiteljice jer bi to bilo u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja (čl. 12. ZOO) i zabrane zloupotrebe prava (čl. 13. ZOO). U tom smislu, prvostupanjski sud je odlučne činjenice o okolnostima sklapanja Ugovora o međusobnim pravima pravilno utvrdio na temelju sadržaja iskaza tužiteljice i svjedokinje ŽZ, koja je sudjelovala u pripremanju istovrsnih ugovora sa zaposlenicima tuženika, te nastavno opravdano odustao od provođenja dokaza saslušanjem sadašnjeg z.z. tuženika koji prema podacima u spisu tada nije sudjelovao u sklapanju ugovora o međusobnim pravima poslodavca i zaposlenika glede životnog osiguranja.

12. Slijedom toga, otkupom predmetne police životnog osiguranja prije isteka trajanja osiguranja, tuženik je svojom krivnjom onemogućio ispunjenje svoje obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja. Tuženik je naime preuzeo obvezu da će kao ugovaratelj i korisnik osiguranja za osiguranje života osiguranika (tužiteljice) poštivati sve ugovorne obveze iz predmetne police životnog osiguranja te se obvezao isplatiti tužiteljici za slučaj doživljenja osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja, s time da prema očitovanju Ministarstva financija od 9. srpnja 2007. proizlazi da ako je u polici osiguranja poslodavac naveden kao ugovaratelj i korisnik životnog osiguranja s obilježjem štednje prenio osiguranja koje uplaćuje po osnovi životnog osiguranja na radnika kao osigurane osobe, ista se ne smatraju primitkom od nesamostalnog rada toga radnika. Međutim, tuženik tu ugovornu obvezu nije ispunio, već je suprotno Ugovoru sklopljenim s tužiteljicom, kao ugovaratelj osiguranja na vlastito traženje izvršio otkup predmetne police 1. siječnja 2008. Pri tom su neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi izostanak pisane suglasnosti tužiteljice kao osiguranika imalo za posljedicu ništetnost predmetnog ugovora o osiguranju, kao što je to slučaj kod osiguranja treće osobe prema čl. 946. st. 3. ZOO-a.

13. Sukladno odredbi čl. 266. st. 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Tuženik je u vrijeme sklapanja Ugovora s tužiteljicom morao moći predvidjeti štetne posljedice prijevremenog otkupa predmetne police, pa je stoga u obvezi nadoknaditi štetu tužiteljici zbog povrede ugovorne obveze, a čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbi čl. 262. - 269. ZOO-a.

14. Prema odredbi čl. 262 st. 1. i 2. ZOO-a, vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze, sukladno čl. 269. ZOO-a, supsidijarno se primjenjuju pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu tj. odredbe čl. 154. i dr. ZOO-a, koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene. Slijedom izloženog, tužiteljici je pravilno dosuđen iznos koji bi ostvarila po predmetnoj polici za slučaj doživljenja od 10.611,97 eura s kamatama tekućim od 1. siječnja 2014. kada je sukladno odredbi čl. 186. ZOO-a dospjela naknada predmetne štete.

15. Tuženik određenim žalbenim navodima nije doveo u pitanje osnovanost i visinu troškova tužiteljice odmjerenih u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Međutim, u odnosu na odbijajući dio odluke o parničnom trošku tužiteljice, osnovano tužiteljica prigovara da joj je u primjeni čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a trebalo odmjeriti daljnji parnični trošak, koji joj pripada za pojedine radnje prema Tarifi/23 i u granicama zahtjeva tužiteljice, i to nagradu za pristupanje ročištu 19. travnja 2012. jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, a ročište je odgođeno u svrhu dokazivanja pa tužiteljici prema Tbr. 9. toč. 1. pripada nagrada u iznosu od 132,72 eura; nadalje, za ročišta od 24. studenog 2011., 25. studenog 2014. i 20. siječnja 2016. pripada joj nagrada prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari pa tužiteljici za svako od tih ročišta pripada daljnji iznos od po 66,36 eura, potom joj je trebalo odmjeriti nagradu za sastavljanje podneska od 15. travnja 2013. prema Tbr. 8. toč. 1. u iznosu od 132,72 eura jer se u tom podnesku očitovala na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te joj nadalje za sastavljanje podnesaka od 5. veljače 2016. i 9. listopada 2023. pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 4. u iznosu od 33,18 eura i 62,50 eura, dakle ukupno tužiteljici pripada daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 560,20 eura.

16. Slijedom svega obrazloženog i na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Tužiteljici je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife/23 odmjerena nagrada za sastavljanje žalbe u iznosu od 62,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka u primjeni čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 1541. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 17. studenog 2025.

.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović