Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1451/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Zagrebu, [adresa] , zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Savska cesta 1, Zagreb, OIB 03744272526, svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tužene ZF, ranije na adresi [adresa], a sada [adresa], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-527/2025-4 od 28. kolovoza 2025., 17. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-527/2025-4 od 28. kolovoza 2025. i predmet vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Ovaj sud se proglašava nenadležnim.

II. Odbacuje se tužba poslovnog broja Pl-527/2025 od 14.siječnja 2025.“

2. Protiv tog rješenja žalbu pravovremeno podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi u bitnome ističe da je stav prvostupanjskog suda nejasan i proturječan zakonskim odredbama i to odredbi čl. 446. ZPP-a kao i odredbi članka 281. st. 6. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje u tekstu: OZ). U konkretnom slučaju, tužitelj svoju tražbinu dokazuje izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga što predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. OZ- a, te je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske utvrđeno da ovršenik nema prebivalište u [adresa] već u inozemstvu čime da su ostvareni uvjeti za izdavanje platnog naloga iz članka 448. ZPP-a.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izdavanje platnog naloga za isplatu naknade zajedničke pričuve za nekretninu na adresi [adresa].

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da tužitelj nije dostavio isprave na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je nadležan sud u Republici Hrvatskoj prema Uredbi (EU) br.1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12.prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, a s obzirom da prebivalište tuženika nije na području Republike Hrvatske, već na području druge članice Europske unije, a niti su ispunjene pretpostavke iz čl. 5. st. 1. Uredbe kojom je propisano da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge članice, samo na temelju pravila iz odjeljka 2-7 poglavlja, pa kako se u konkretnome radi o isplati temeljem pričuve to se sud proglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu.

6. Navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda nije pravilno ni zakonito.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika za kojega je utvrđeno da je osoba s prebivalištem izvan [adresa], te je javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i čl. 287. OZ-a, a sud prvog stupnja postupio je kao da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga.

8. Odredbama Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17 i 67/23), uređuje se, između ostaloga, mjerodavno pravo za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem i nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmet navedeni odnosi i pravila postupka. Člankom 46. st. 1. navedenog Zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).

8.1. Navedenom Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (Poglavlje II., čl. 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. toga poglavlja.

9. U ovom postupku tužitelj traži isplatu s osnove zajedničke pričuve u iznosu od 965,92 EUR, za razdoblje od siječnja 2022. do travnja 2023., za poslovne prostore u [adresa], a koja obveza vlasnika posebnog dijela proizlazi iz vlasničkog prava na nekretnini prema odredbi članka 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV). U izvršavanju ovlasti glede cijele nekretnine, sukladno odredbi članka 85. stavak 4. ZV-a, suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor), kojim se određuje i visina zajedničke pričuve.

10. Stoga se na odnos između stranaka, u svezi plaćanja zajedničke pričuve kao zakonske obveze vlasnika nekretnine uređene međuvlasničkim ugovorom, ima primijeniti navedena Uredba br. 1215/2012. i to odredbe Odjeljka 2., čl. 7. st. 1. Uredbe koje glase:

''Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: 1.(a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: - u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, - u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a)".

Također se, prema shvaćanju ovoga suda, u konkretnoj pravnoj situaciji može primijeniti i odredba Uredbe (EU) br. 1215/2012, Odjeljka 6. Isključiva nadležnost, i to članak 24. točka 1. koja propisuje:

„Sljedeći sudovi države članice imaju isključivu nadležnost, neovisno o domicilu stranaka:

1. u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina, sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi.“

11. Obzirom na navedeno, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao upravitelj zgrade u [adresa], protiv tuženika, kao obveznika plaćanja zajedničke pričuve za nekretninu u Republici Hrvatskoj, a koji ima prebivalište izvan [adresa], odnosno na području Europske unije.

12. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijano rješenje i na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 17. studenog 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković