Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž R-135/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-575/2024-17 od 8. rujna 2025., na sjednici održanoj 17. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-575/2024-17 od 8. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuju se nedopuštenim i nezakonitim odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 26.03.2024. godine i odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitom prava radnika donesena od strane tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 25.04.2024. godine te se utvrđuje da radni odnos između tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 i tužitelja dr. med. UC, [adresa], II.

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 vratiti tužitelja dr. med. UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto doktor medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije ili drugo njemu odgovarajuće radno mjesto s obzirom na kvalifikacije, prethodno radno iskustvo, stručnu spremu, sposobnosti i znanje, u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 naknaditi tužitelju dr. med. UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od1.062,50 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i dosudi tuženiku naknada parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika kojom mu je izvanredno otkazao ugovor o radu, odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitom prava radnika, utvrđenje da radni odnos nije prestao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga vrati na poslove radnog mjesta koje je obavljao na temelju sklopljenog ugovora o radu od 23. svibnja 2023.

5. Među strankama nije sporno da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. ožujka 2024. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio s tuženikom 23. svibnja 2023. i da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, koji je tuženik odbio odlukom od 25. travnja 2024., kao što nije sporno ni da je tužitelj pravodobno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

5.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbe čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. i 64/23. - u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.

6. Iz stanja spisa i pobijane odluke prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj radio kod tuženika na temelju sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2023. na radnom mjestu doktor medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije

- da je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku dao izvanredni otkaz,

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. ožujka 2024. proizlazi kako je tuženik izvanrednog otkazao tužitelju navedeni ugovor o radu, budući zbog osobito važnih činjenica, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da iz obrazloženja te odluke u bitnome proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju zbog privremene nesposobnosti za rad po izdanoj liječničkoj potvrdi od 12. ožujka 2024., ali da je na dan 14. ožujka 2024. u poslijepodnevnim satima, nakon zaključenja radnog vremena odjela fizikalne medicine i rehabilitacije, zatečen od strane radnice ustanove poslodavca iz njegove službe čišćenja te medicinske sestre, u pratnji nepoznate ženske osobe, gdje je pristupio na u tom trenutku zaključani odjel i postigao uvjeravanjem da radnica iz službe čišćenja, koja je postupala s povjerenjem prema liječniku kojeg osobno poznaje, otključa tada već zaključana ulazna vrata odjela te mu omogući pristup u ambulantu fizikalne medicine i rehabilitacije, koji postupak je poslodavac ocijenio kao zlouporabu bolovanja i osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu

- da je tužitelj podnio 5. travnja 2024. zahtjev za zaštitu prava koji je odlukom poslodavca od 25. travnja 2024. odbijen s obrazloženjem da radnik koji je privremeno nesposoban za rad, terminologijom radnika „nije vezan za krevet“, ali da ukupne okolnosti i način i cilj kretanja radnika (protupravni ulazak u prostorije tuženika i u informacijski sustav) predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu

- da kod poslodavca nije ustanovljeno radničko vijeće niti je poslodavcu prijavljeno djelovanje sindikalnog povjerenika bilo koje sindikalne podružnice.

7. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj 14. ožujka 2024. tijekom bolovanja došao u kasnim poslijepodnevnim satima u prostorije tuženika, do svoga mjesta rada, kako bi pokupio iskaznicu dopunskog zdravstvenog osiguranja, u pratnji ženske osobe koja je njegova partnerica, te da mu je spremačica otključala prostor u kojem se nalazi njegova ambulanta te da je te prigode, između ostalog, aktivirao i računalo radi provjere službene elektroničke pošte, te da se u prostoru tuženika ukupno zadržao desetak minuta.

7.1. Prema mišljenju prvostupanjskog suda budući tuženik u ovom postupku nije dokazao otkazni razlog zlouporabe prava na bolovanje tužitelja, odnosno nije dokazao da svojom nespornom radnjom dolaska na radno mjesto tijekom bolovanja, tužitelj ugrozio svoje zdravstveno stanje i tijek liječenja zbog kojeg mu je bilo propisano bolovanje, odnosno da je postupao suprotno uputi nadležnog liječnika, pri čemu iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tužitelj prikrivao svoj dolazak u prostorije tuženika izvan radnog vremena te ne proizlazi da je došao u prostorije tuženika izvan radnog vremena radi obavljanja poslova svog radnog mjesta (iako je bio na bolovanju), niti da je aktiviranjem računala kojemu je imao ovlaštenje pristupiti počinio bilo kakvu radnju na štetu poslovanja poslodavca, to je utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i odluka tuženika kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ovaj sud, a koja ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Zlouporaba bolovanja jest jedan od opravdanih razloga za izvanredni otkaz, ali samo u slučajevima kada je radnik od strane ovlaštenih osoba zatečen u aktivnosti koje nikako ne odgovaraju prirodi bolesti zbog koje je na bolovanju i suprotne su načinu liječenja propisanom od strane liječnika.

11. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje kako mu se stavlja na teret odlukom o otkazu, budući iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj te zgode obavljao ili pokušao obavljati bilo kakve aktivnosti koje bi se odnosile na njegove radne zadatke, ili bilo što u vezi obrade pacijenata.

12. Žalbeni navodi tuženika svode se u bitnome na tvrdnjama da poslodavac otkaz ne temelji na samom dolasku radnika koji je na bolovanju u prostor poslodavca, već na postupanju radnika koje uključuje nenajavljen i neovlašten ulazak u zaključane prostorije, korištenje službenih sredstava rada, aktivaciju informatičkog sustava, dovođenje treće osobe u službeni prostor te paralelno vođenje komunikacije s predstavnicima poslodavca u kojoj tvrdi da zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti osobno pristupiti. Upravo ukupnost tih radnji poslodavac ocjenjuje kao protivnu načelima lojalnosti i povjerenja koje čine temelj svakog radnog odnosa, te kao postupanje nespojivo s očekivanim ponašanjem liječnika u radnom okruženju.

13. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske odluke, koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da to što je tužitelj 14. ožujka 2024. došao izvan radnog vremena u prostorije tuženika u pratnji svoje partnerice HC, ne predstavlja povredu radne obveze od strane tužitelja, budući iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tuženik izričito zabranio zaposlenicima da izvan radnog vremena dolaze u prostorije Poliklinike. ZZ tuženika je iskazala da radnici nisu posebno upozoreni da izvan radnog vremena ne smiju dolaziti u prostore Poliklinike, ali da ta zabrana slijedi iz činjenice da su vrata radnih prostorija bila zaključana. Međutim, valja navesti da ukoliko je poslodavac branio zaposlenicima da izvan radnog vremena dolaze u prostorije tuženika bilo bi životno i logično da je radnike koji su raspolagali s ključevima radnih prostorija, u konkretnom slučaju spremačicu, upozorio da nikome ne smije otvarati vrata, odnosno da nikoga ne smije puštati u prostorije tuženika, no iz iskaza svjedoka ČC proizlazi da je nikad nitko nije upozorio da izvan radnog vremena ne smije puštati liječnike u ordinaciju. Također proizlazi da je tužitelj bio u pratnji svoje partnerice HC iz razloga što se nije osjećao dovoljno dobro, a iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je ona na bilo koji način svojom nazočnošću tijekom 10-minutnog boravka tužitelja u Poliklinici utjecala na poslovanje tuženika ili ga ometala, odnosno da je to imalo negativne posljedice na poslovanje i rad tuženika.

14. Također na navode tuženika da je tužitelj prikrivao dolazak, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj konkretno obratio djelatnici tuženika koja je te zgode bila prisutna na radnom mjestu, pa ne proizlazi da je pred drugim radnicima prikrivao svoj dolazak u ordinaciju tijekom bolovanja 14. ožujka 2024. Tužitelj nije ni zatražio od spremačice koja mu je otključala vrata ordinacije, niti od medicinske sestre ŠC, koju je sreo te zgode, da ne kažu nadređenima da je bio u prostorijama tuženika, stoga su, kako proizlazi iz iskaza svjedoka LC (zamjenika ravnatelja tuženika), iste svjedoka LC i izvijestile slijedećeg dana o činjenici da je tužitelj bio izvan radnog vremena u prostorijama tuženika. Činjenica da u razgovoru kojeg je vodio sa svjedokom IC prije dolaska u ordinaciju tužitelj nije spomenuo da namjerava doći tog dana u prostorije tuženika ne dokazuje da je tužitelj to želio prikriti, odnosno zatajiti poslodavcu.

15. U odnosu na korištenje službenih sredstava rada i aktivaciju informatičkog sustava, sam tužitelj je iskazao da budući je upalio računalo radi pregleda elektroničke pošte to je moguće da je na istu šifru kojom raspolaže podigao i program Medalis. Odredbom čl. 42. Pravilnika o radu tuženika propisane su povrede radnih obveza (list 61 spisa), a u toč. 8. navodi se neovlašteno otkrivanje osobnih podataka korisnika usluga tuženika, neovlašteno otkrivanje poslovnih tajni, neovlašteno iznošenje podataka o poslovanju ili iznošenje informacija o radu ustanove ili zaposlenika na način koji može štetiti poslovnom ugledu poslodavca, no tuženik nije tvrdio niti dokazivao u ovom postupku da je aktiviranjem programa Medalis tužitelj počinio neku od naprijed navedenih povreda, već kako je navedeno, proizlazi iz iskaza zz tuženika da naknadno nisu utvrđeni nikakvi konkretni problemi vezano za pacijente zbog toga što je tužitelj aktivirao program Medalis na dan kada je tijekom bolovanja došao izvan radnog vremena u prostorije tuženika, niti je utvrđeno da je tužitelj te zgode kada je za vrijeme bolovanja došao u prostorije tuženika izdavao bilo kakve dokumente ili povijesti bolesti za pacijente (a program Medalis služi za pisanje nalaza pacijenata). Stoga je neodlučno pozivanje tuženika na čl. 136. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 100/18., 125/19., 133/20., 147/20., 136/21., 119/22., 156/22., 33/23., 145/23., 36/24., 102/25.), čl. 32. Zakona o podacima i informacijama u zdravstvu ("Narodne novine" br. 14/19.) te čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" br. 169/04., 37/08.), o čuvanju povjerljivost podataka iz zdravstvene dokumentacije pacijenata.

16. Zaključno, na žalbene navode tuženika da ukupnost radnji tužitelja poslodavac ocjenjuje kao protivnu načelima lojalnosti i povjerenja koje čine temelj svakog radnog odnosa treba reći da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac dužan na nedvojben način utvrditi da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija-izvanredni otkaz ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-677/13 od 14. listopada 2014.).

17. Ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih detaljnim pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj138/23. i 107/25.), a koju tuženik osporava samo za slučaj drugačijeg uspjeha u sporu.

19. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 17. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer