REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1399/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. SA pok. S, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1940., umrlog **.**.2024., odlučujući o žalbama nasljednika ĐA i UA protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: O-4476/2024 od 18. kolovoza 2025., 17. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Usvajanjem žalbe nasljednika ĐA i UA ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: O-4476/2024 od 18. kolovoza 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je u točki I. izreke prekinuo ostavinski postupak iza pok. SA. U njegovoj točki II. izreke uputio je ŠA da u roku od 30 dana, od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja, pokrenuti parnicu protiv UA, radi utvrđenja ništavim ugovora o darovanju od 30. siječnja 2006. god., ovjeren pod OV- 1654/06 “ U Splitu 30. siječnja 2006. U njegovoj točki III. izreke upućen je UA da u roku od 30 dana, od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja, pokrenuti parnicu protiv ĐA, radi utvrđenja da je ista za života ostavitelja namirena u svom nasljednom dijelu i ne polaže nikakva prava na ostavinu. U njegovoj točki IV. odlučeno je da ukoliko gore imenovani ne pokrene parnicu u određenom roku ostavinski sud će nastaviti postupak i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih su upućeni u parnicu.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavili su zakonski nasljednici pok. SA i to ĐA (kćer) i UA (sin).

2.1. Nasljednica ĐA navodi da svoj pravni lijek izjavljuje iz svih žalbenih razloga. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka jer da su sve relevantne činjenice dovoljno razjašnjenje, da se mogao dovršiti ostavinski postupak bez upućivanja nasljednika na pokretanje parnice, da ona nije tvrdila da je Ugovor o darovanju ništetan već da odredba točke 2. Ugovora o darovanju ne proizvodi nikakve pravne učinke te da se ona prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nije mogla odreći svog nasljednog dijela prije smrti ostavitelja. Ističe da nije namirena u svom nasljednom dijelu te da predmetni stan predstavlja imovinu ostavitelja koju nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici svaki u ½ dijela. Vrijednost ostavine da se ima utvrditi u ostavinskom postupku. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine te da se naloži prvostupanjskom sudu da donese novo rješenje bez upućivanja nasljednika u parnicu.

2.2. Nasljednik UA u svojoj žalbi ističe kako smatra da je sud osnovano prekinuo postupak ali da se ne slaže s razlozima prekida kao ni činjenicom da su oba nasljednika upućena pokrenuti parnicu. Mišljenja je da je samo nasljednicu ĐA sud trebao uputiti na pokretanje parnice, a sve primjenom odredbe čl. 225. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN). Nejasno mu je zbog čega sud smatra da je njegovo pravo manje vjerojatno u tvrdnji da je njegova sestra namirena u svom nasljednom dijelu i da ne polaže nikakva prava na ostavinu. Ukazuje da je nesporna činjenica da je navedeno darovanje izvršeno, odnosno da je ostavitelj svojoj kćerki ĐA darovao 55.000,00 eura. Stoga je njegovo pravo tražiti da se taj dar uračuna u nasljedni dio njegove sestre ĐA i to neovisno da li je Ugovor o darovanju sadrži odredbe da je ona time namirena u nasljednom dijelu. Žalbeni je prijedlog da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje i uputi nasljednicu ĐA na pokretanje parnice a podredno da se u pobijanom dijelu rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nasljednika ĐA i UA su osnovane.

5. Nije sporno u ovom predmetu da su jedini zakonski nasljednici iza pok. SA pok. S, rođ. **.**.1940. a umrlog **.**.2024. kćerka ĐA i sin UA.

5.1. Nesporno je da ostavinsku imovinu čine nekretnina – suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-117) dvosobni stan na XIV., označen brojem 68, u površini od 28,31 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, kao posebni dio neodvojivo povezan s vlasništvom cijele nekretnine označene kao čest.zen. 400/18, zgrada, Đ [adresa], ukupne površine 484 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – u vlasništvu ostavitelja u cijelosti te pokretnine – novčana sredstva na računu kod OTP banke d.d. i potraživanje prema HZMO s osnove neisplaćene mirovine i drugih prava iz mirovinskog sustava.

5.2. Nesporno je i da je ostavitelj sa svojim sinom sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 11. svibnja 2005. i da je s kćerkom sklopio Ugovor o darovanju od 30. siječnja 2006. kojim joj je darovao iznos od 55.000,00 eura.

6. Obzirom da je iza ostavitelja ostala imovina koja nije raspoređena za njegova života, to je pokrenut ostavinski postupak koji se vodio kod javnog bilježnika Borice Kovačević, a koji je taj ostavinski spis dostavio na daljnje odlučivanje sudu prvog stupnja zbog spora među nasljednicima o sastavu ostavine.

7. Sud prvog stupnja je ocijenio da među nasljednicima postoji spor o činjenicama pa je pozivom na odredbu čl. 222. st.1. ZN prekinuo ostavinski postupak te je nasljednicu ĐA uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja ništavim Ugovora o darovanju od 30. siječnja 2006. ovjerenog pod OV-1654/06 u Splitu 30. siječnja 2006., a nasljednika UA uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja da je nasljednica ĐA za života ostavitelja namirena u svom nasljednom dijelu i da ne polaže nikakvo pravo na ostavinu. Sud prvog stupnja utvrđuje da je nasljednica ĐA istaknula pravo na ½ dijela predmetnog stana jer da Ugovor o darovanju nije valjan te da ona nije namirena u svom nasljednom dijelu, a da je nasljednik UA istaknuo kako istoj ne pripada dio stana jer da je ona sklapanjem Ugovora o darovanju pristala da iznos koji je predmet darovanja predstavlja njen nasljedni dio.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud je ocijenio da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično stanje za sada ostalo pogrešno utvrđeno.

9. Treba najprije poći od činjenice da je nasljednica ĐA nesporno od ostavitelja primila na dar novac u iznosu od 55.000,00 eura, da ostavinu pok. SA osim pokretnine čini navedena nekretnina te da su žalitelji jedini nasljednici pok. SA.

10. Nasljednik UA je tijekom postupka istakao zahtjev da se primljeni dar (iznos od 55.000,00 eura) ĐA uračuna u nasljedni dio prilikom diobe ostavine. To njegovo pravo propisano je odredbom čl. 89. ZN-a.

11. Prema toj odredbi svakom zakonskom nasljedniku prilikom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja ma na koji način. Vrijednost plodova i drugih korist koje je nasljednik imao od darovane stvari sve do smrti ostaviteljeve ne uračunavaju se. Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci, da se dar ne uračunava u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključit da je to bila volja ostavitelja. Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu s time da se nužnom nasljedniku vijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.

12. Kako su se stekli uvjeti za uračunavanje dara u nasljedni dio, jer iz dokaza u spisu a niti iz tvrdnji nasljednika ne proizlazi da se vrijednost dara ne bi trebao uračunati u njen nasljedni dio, odnosno da je ostavitelj izjavio da se to uračunavanje neće vršiti ili da se iz određenih okolnosti može zaključiti da je to bila njegova volja, to je sudu prvog stupnja u ostavinskom postupku trebao postupiti temeljem čl. 91. i 95. ZN-a.

13. Uručunavanjem dara zakonskom nasljedniku zakonodavac je htio postići međusobno izjednačavanje zakonskih nasljednika u stjecanju imovine iza zajedničkog ostavitelja, a koje je moguće ostvariti samo ako to omogućava vrijednost ostavine koja je predmetom zakonskog nasljeđivanja. Tako u slučaju da nema dovoljno imovine iz koje bi nasljednici dobili istu ili veću vrijednost od one vrijednosti kojom je ostavitelj besplatno otuđio svoju imovinu zakonskom nasljedniku, nasljednici koji nisu primili dar moraju se zadovoljiti razmjernom podjelom preostale imovine, a zakonski nasljednik koji je tu imovinu primio ne sudjeluje u toj diobi.

14. Institut obračunavanja predstavlja mjeru kojom se onemogućava da u podjeli ostavine sudjeluju oni nasljednici koji su od ostavitelja za života primili darove čija vrijednost odgovara njihovom nasljednom dijelu ili ga premašuje. Tek nakon što se od ostavine namire zakonski nasljednici ostavitelja koji nisu primili dar i to u vrijednosti dara, tada se preostali dio može rasporediti na sve zakonske nasljednike.

15. To u konkretnom slučaju znači da bi sud prvog stupnja u ostavinskom postupku trebao utvrditi vrijednost ostavine, zatim omogućiti nasljedniku UA da se iz te ostavine namiri u vrijednosti koji je nasljednica HA dobila darovanjem od ostavitelja, a tek ako što ostane to se može rasporediti na oba ta zakonska nasljednika.

16. Prema navedenom ocjena je ovoga suda da nije bilo razloga da se nasljednika UA uputi u parnicu jer iz njegovih navoda tijekom postupka i u žalbi proizlazi samo da on traži uračunavanje predmetnog dara u nasljedni dio daroprimcu koji je zakonski nasljednik ostavitelja.

16.1. Taj žalitelj je istakao samo da zbog toga što je nasljednica ĐA darom stekla više nego što je vrijednost ostavinske imovine, to da ona nema pravo naslijediti ništa od ostavine. To je samo njegovo mišljenje koje je sud u ostavinskom postupku kroz utvrđivanje vrijednosti ostavine, mogao ocijeniti valjanim ili nevaljanim.

17. Žaliteljica osnovano smatra da je sud prvog stupnja neosnovano prekinuo ostavinski postupak jer da između stranaka ne postoji spor o činjenicama. Time što je nesporan predmet i visina darovanja sud prvog stupnja je imao mogućnost odlučiti o pravu nasljednika u ostavinskom postupku bez da iste uputi na pokretanje parnice.

18. Ako je i žaliteljica smatrala da odredba čl. 2. Ugovora o darovanju, kojom je određeno: "Stranke suglasno izjavljuju da je daroprimac na ovaj način u cijelosti namiren u svom nasljednom dijelu." ne proizvodi pravne učinke jer da se ona tom odredbom nije a niti se mogla odreći od nasljedstva iza pok. SA, to ne znači da je ona smatrala ništetnim cijeli Ugovor o darovanju.

18.1. Bez te odredbe (čl. 2.) Ugovora o darovanju može ostati na snazi jer ta njegova odredba ne predstavlja bitni sastojak takvog ugovora, a niti je ta odredba za sada od relevantnog značaja za vođenje ovog ostavinskog postupka.

19. Slijedom iznijetog ocjena je ovoga suda da je pobijano rješenje valjalo u cijelosti ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, prije svega o zahtjevu nasljednika UA da se nasljednici ĐA uračuna u njen nasljedni dio vrijednost predmetnog dara i da se po utvrđivanju vrijednosti ostavine ocjeni da li ona ima pravo sudjelovati u diobi ostavine odnosno da li će nakon uračunavanja dara nasljednici preostati dio ostavine koji se ima rasporediti na oba nasljednika (čl. 380. toč.3. ZPP-a koji se primjenjuje temeljem čl. 175. st.2. ZN-a).

U Puli 17. studenog 2025.

Sudac:

Helena Poropat