Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-847/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9412/2021-23 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9412/2021-23 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 69.939,15 kn/9.282,52 eura[1] sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 765,45 eura.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno tvrdnji žalitelja, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, nisu proturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.282,52 eur/ 69.939,15 kn sa zateznim kamatama, na ime naknade štete zbog isplaćene obiteljske mirovine zbog smrti osiguranika tužitelja MU za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. srpnja 2021.

6.1. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20%.

6.2. Prvostupanjski sud uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđuje sljedeće:

- da je pravomoćnom presudom Okružnog suda Zagreb posl. br. K-303/82-3 od 24. veljače 1983. optuženik ČU proglašen krivim što je 26. prosinca 1981. počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, kojom prilikom je MU zadobio takve povrede uslijed kojih je **.**.1981. umro, pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine,

- da je rješenjem SIZ Mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu broj MO-311128 UP/I 640/82 od 11. lipnja 1982. EU, udovici umrlog osiguranika MU te njegovoj djeci M i DU, počevši od 31. prosinca 1981., priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 8.160,05 dinara mjesečno te je navedeno da će se priznata mirovina isplaćivati počevši od 31.12.1981. u svoti od 7.253,35 din mjesečno za sve vrijeme dok se udovica nalazi u radnom odnosu,

- da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2019. do 31. srpnja 2021. na ime isplate obiteljske mirovine korisnici EU isplatio iznos od 61.832,06 kn, a 80% od toga iznosi 49.465,65 kn.

6.3. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Tkalec d.o.o. prvostupanjski sud utvrđuje da bi na dan 31. prosinca 1981. invalidska mirovina koju bi osiguranik tužitelja ostvario da je ista određena zbog ozljede na radu iznosila 0,91 HRD, da je ostvarene obiteljska mirovina na dan 31. prosinca 1981. iznosila 0,73 HRD, da s obzirom da bi se potencijalna invalidska mirovina usklađivala po istim postocima kao i obiteljska mirovina, potencijalna mirovina da će u cijelom razdoblju biti veća od ostvarene mirovine. Nadalje, da je za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. srpnja 2021. isplaćena obiteljska mirovina u ukupnom iznosu od 61.832,06 kn, dok bi potencijalna invalidska mirovina za isto razdoblje iznosila ukupno 80.728,29 kn. Prema tome, da u razdoblju od 1. rujna 2019. do 31. srpnja 2021. potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu je veća od ostvarene obiteljske mirovine, odnosno da je ostvarena obiteljska mirovina manja od potencijalne invalidske mirovine utvrđene kao posljedica ozljede na radu.

7. U žalbenom stadiju je i nadalje sporno koji propis se primjenjuje na pitanje naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja EU, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18, 115/18, 102/19, 84/21– dalje: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-dalje: ZOOP.

8. Prema stajalištu suda prvog stupnja mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini razlike između isplaćene obiteljske mirovine i mirovine za slučaj ozlijede na radu ( čl. 27.st.3. ZOOP-a).

9. Stoga, cijeneći da je prema rezultatima financijskog vještačenja utvrđeno da bi u utuženom razdoblju potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu bila veća od ostvarene obiteljske mirovine, odnosno da je ostvarena obiteljska mirovina manja od potencijalne invalidske mirovine utvrđene kao posljedica ozljede na radu, prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu u primjeni čl. 27 st. 1. 2. i 3. ZOOP-a.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23-dalje Tarifa), te odmjerava tuženiku troškove postupka u iznosu od 765,45 eura.

11. Žalitelj neosnovano prigovara da u ovom sporu za naknadu štete dolaze u primjenu odredbe ZMO, jer se i prema ocjeni ovog suda primjenjuju odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplate svojoj osiguranici.

12. Naime, odredbe ZMO-a i ZOOP-a različito određuju opseg prava tužitelja, kao osiguratelja oštećene osobe, na naknadu štete od društva za osiguranje, čiji je osiguranik prouzročio štetu koja se sastoji u isplati invalidske mirovine. Prema odredbi čl. 161. st. 2. ZMO-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, dok čl. 27. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), s tim što se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

13. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Kako je u ovom slučaju osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika (80%), te je rješenjem tužitelja utvrđeno pravo supruzi osiguranika tužitelja na obiteljsku mirovinu, a provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke je utvrđeno da bi potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu bila veća od ostvarene obiteljske mirovine, proizlazi da ne postoji razlika na koju bi tužitelj imao pravo primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, te je slijedom toga pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Tuženiku nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st.1. ZPP-a).

U Rijeci 17. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović