REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Psp-102/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po mr.sc.Julijanu Dropuliću, odvjetniku iz Ploča, Petra Svačića 4A, protiv tuženice Općina Gradac, OIB:43460605025, Stjepana Radića 3, 21330 Gradac, koju zastupa Goran Jujnović Lučić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić, Galić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025., objavljene dana 17. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik Općina Gradac, OIB:43460605025, Stjepana Radića 3, 21330 Gradac smetao tužiteljicu KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u njezinom posljednjem mirnom posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 38m2, zk. ul [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na način da je 25. siječnja 2019. počeo izvoditi građevinske radove bagerom i izvadio kamene kocke postavljene na čestici tužiteljice i započeo s daljnjim izvođenjem građevinskih radova pa se tuženiku nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da predmetnu nekretninu vrati u stanje u kakvom se nalazila prije poduzimanja radnji od strane tuženika te se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Time što je u razdoblju tijekom veljače 2019. tuženik Općina Gradac, OIB:43460605025, Stjepana Radića 3, 21330 Gradac odložio gomilu građevinskog otpada – šuta u dvorište ispred kuće tužiteljice KB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], smetao je tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa se tuženiku nalaže odložiti građevinski materijal šutu u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe te se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje ubuduće.

3. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 8 dana sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate i koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 1 godine u nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "

II. Nalaže se tužiteljici KB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi tuženiku Općini Gradac, OIB:43460605025, Stjepana Radića 3, 21330 Gradac iznos od 331,81 Eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 14. veljače 2019. (zaprimljena na sudu 18. veljače 2019.) navela da je jedina posjednica i vlasnica kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 38,00 m2 i u posjedovnom listu 1026 k. o. [katastarska općina]. Navodi da je tuženik dana 25. siječnja 2019. na naprijed navedenoj čestici tužiteljice i opisanim česticama počeo izvoditi građevinske radove na način da je bagerom izvadio kamene kocke postavljene na čestici tužiteljice i započeo s daljnjim izvođenjem građevinskih radova. O poduzetim i opisanim radovima, prije njihovog izvođenja nije obavijestio tužiteljicu na bilo koji način niti je tražio dozvolu za izvođenje radova. Tužiteljica navodi i da za izvođenje radova nije izdana nikakva dozvola ili akt za građenje od strane nadležnog dijela, niti je izvođenje radova prijavio nadležnom tijelu. Smatra da je time zasmetao tužiteljicu u dotadašnjem faktičkom i mirnom posjedu kč. br. [katastarska čestica], te daj e tužiteljica na taj način ograničena u izvršavanju faktične vlasti na predmetnoj nekretnini. Podneskom od 25. veljače 2025. tužiteljica je preinačila tužbu navodeći da je u dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik smetao tužiteljicu te da sada smetanje obuhvaća i dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeno, jer smatra da je tuženik smetao istu u posljednjem mirnom posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da je razdoblju tijekom veljače 2019. tuženik odložio gomilu građevinskog otpada – šuta u dvorište ispred kuće tužiteljice KB pa potonja predlaže da tuženik ukloni odloženi građevinski materijal- šutu u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe te da se tuženiku zabrani takvo i slično smetanje ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 20. ožujka 20219. tuženik navodi na tuženica neosnovano navodi da je ona posjednica i vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 38,00 m2. Ističe da je predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu koja je izgrađena 1968. godine i koja sukladno odredbama Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 18/13, 22/13,54/13, 148/13, 92/14 dalje u tekstu ZC) u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području radi odnosno u ovom konkretnom slučaju u vlasništvu tuženika. Isti tako, navodi da je u smislu odredbe članka 98. ZC-a propisano da su nerazvrstane ceste, ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona. Navodi i da je se u smislu odredbe članka 101. ZC-a nerazvrstana cesta može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Poziva se i na odredbu članka 131. ZC-a kojom je propisano da su nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Nadalje upućuje i na odredbe članka 35. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV) kojima je propisano da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Navodi i da u smislu odredbe članka 3. ZV-a opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, te da općim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Zbog navedenog smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

3. Tužiteljica je tijekom postupka navela da je u spis priložila vlasnički i posjedovni list te smatra da je riječ o privatnoj površini koja služi prilazu njenoj obiteljskoj kući koja je izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Smatra i da iz fotografija s metalnom ogradom proizlazi da je na toj čestici položena metalna ograda, a što opet upućuje da ne može biti govora o javnoj površini kako je to propisano čl. 98 Zakona o cestama, ovo jer se iste koriste za promet vozilima i koje svatko može koristiti, a s druge strane metalna ograda upravo ukazuje da je riječ o privatnom posjedu. Dalje, navodi da je u spis priložena skica terena iz koje je razvidno da je javna površina put formirana kao čest. 1948/22 što opet također ukazuje da k. č. [katastarska čestica] ne može biti javna površina- put. U odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] prilažen je povijesni izvadak iz Ureda za katastar Makarska iz kojeg izvatka je razvidan povijesni slijed posjeda u odnosu na istu kat. čest.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je smetanje posjeda pa u konkretnom slučaju treba primijeniti mjerodavne odredbe ZV-a. Prema čl. 10. tog zakona posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Prema čl. 20. st. 1. tog zakona samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema st. 2. tog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema čl. 21. st. 1 tog zakona koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a prema st. 3. tog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Predmet raspravljanja mora biti usmjeren na to da se utvrdi činjenica posljednjeg mirnog posjeda tj. posljednjeg stanja posjeda na mjestu prijepora te da li je i kako počinjen čin smetanja posjeda, a u vezi s tim sud treba i po službenoj dužnosti utvrditi je li tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu unutar propisanog prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZV- a.

5. U odnosu na procesni element, među strankama nije bila sporno je li tužiteljica pravovremeno zatražila posjedovnu zaštitu. Tuženik navedenu činjenicu nije osporavao. No, tuženik je smatrao da tužiteljica nije u posjedu i vlasništvu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 38m2, zk. ul [broj ZK uloška] Gradac, dok u odnosu na preinačeni dio tužbe ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da nije izvođačima radova naložio odlaganje građevinskog otpada, odnosno navodi i da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u proširenom dijelu obzirom da je građevinski otpad s nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otklonjen prije proširenja tužbe.

6. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije tužiteljica je navela se da je u parnicama za smetanje posjeda pasivno legitimirana i osoba koja je dala nalog za smetanje kao i osoba u čiju je korist smetanje učinjeno. O istom je u spis priložila odluku Županijskog suda u Zadru Gž- 180/2017 od 27. veljače 2017. Nadalje, u odnosu na navod kako je građevinski materijal- šut uklonjen istog dana smatra da je riječ je o evidentnoj neistini te je priložila i 4 fotografije sa nadnevcima od 17. veljače 2019.g. do 5 ožujka 2019.. iz kojih smatra da je vidljivo da je na terenu građ. materijal u odnosu na tužiteljičinu kat. čest. odvožen u kontinuitetu. Smatra da čak i da su ga u međuvremenu uklonili sud u svakom slučaju treba pružiti posjedovnu zaštitu tužiteljici u odnosu na ovu točku tužbenog zahtjeva, a ovo jer da je prema prevladavajućoj sudskoj praksi posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu u svakom slučaju kada je utvrđen čin smetanja posjeda uz zabranu tuženiku za svako daljnje isto ili slično postupanje ukoliko je tuženik kao u ovom slučaju nakon podnošenja tužbe uspostavio faktično stanje. U istom smislu prilaže u spis odluku Vrhovnog suda RH Rev- 672/2009 od 1. lipnja 2011.g.

7. U konkretnom slučaju prvenstveno je za naglasiti da se tuženik prigovorom promašene pasivne legitimacije upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi.

8. Odredbom čl. 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje po tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili ne savjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. U smislu odredbe članka 191. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (st. 1). Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U smislu odredbe članka 190. ZPP-a Kad sud dopusti preinaku tužbe, dužan je ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena. Na isti način sud će postupiti ako tuženik koji se ne protivi preinaci zatraži da mu se ostavi potrebno vrijeme radi pripremanja. Ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, sud neće odgoditi ročište, već će o preinaci odlučiti neovisno o tome što se tuženik nije izjasnio o preinaci. Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (st. 7., 8., i 9).

10. Ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. listopada 2025., sve u smislu odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe u skladu s podneskom tužiteljice od 25. veljače 2025. Tuženik se nije izričito protivio navedenoj preinaci, te se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi još podneskom od 6. svibnja 2019. kada je u preinačenom dijelu istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Pri tome je potrebno naglasiti da na tuženik, iako uredno pozvan nije pristupio na zakazano ročište na kojem je nakon 6 godina od zaprimanja podneska tužiteljice kojim je tužba preinačena isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći dopuštena preinaka tužbe.

11. U konkretnom slučaju među strankama je sporno je li došlo do čina smetanja prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tužiteljica navodi da je smetanje nastalo na nekretnini koja je u njenom posjedu, dok tuženik ističe da se ne radi o posjedu tužiteljice. Sve navedeno odnosom na tužbeni i zahtjev u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem [katastarska čestica] upisanu u zk. Ul [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 38,00 m2 za koju tužiteljica navodi da je u njenom posjedu. U odnosu na nekretninu odnosno dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik navodi da u tom dijelu tužbe nije pasivno legitimiran.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem: izvadaka iz zemljišnih knjiga za nekretnine koje su predmet spora, prijepis posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, izvod iz katastarskog plana, fotografije priložene uz tužbu, fotografije i dokumentacija priložene uz zapisnik od 25. ožujka 2019., dopis Policijskoj postaji Makarskoj u svezi s predmetnim događajem od 26. siječnja 2019., e.-mail komunikacija ĐB KB, fotografije uz tužbu, dopis SDŽ Upravni odjel za graditeljstvo od 27. siječnja 2019, fotografije priložene uz zapisnik od 20. svibnja 2019., odluke poslovnog broja Gž-180/2017, Rev-672/2009-6, Povijesni izvadak za čest zem 1948/1 k. o [katastarska općina] izdan od DGU, PU katastar Split, Ispostava

Makarska od 17. kolovoza 2011.,

14. Dokumentacija priložena na listu 83-85 spisa priložena na zapisniku od 6. listopada 2025. nije razmatrana, sve u smislu odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a.

15. Odredbom čl. 21.stavka 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. (st 3). Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (st 4). Člankom 22. propisano je: (1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.(2) Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. (3) Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

16. Prvenstveno je potrebno naglasiti da je ovoj pravnoj stvari na prijedlog tužiteljice i tuženika sud na pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak odredio izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika. Navedeno je bilo potrebno zbog identifikacije nekretnina na kojima je došlo do eventualnog čina smetanja te prikaza lica mjesta. Neovisno o navedenom, punomoćnici stranka su i sami, što je i vidljivo na zapisniku o održanom ročištu od 20. svibnja 2019., predložili da se prije izvođenja svih dokaza izvede dokaz vještačenjem i očevidom na licu mjesta prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika. Nalog strankama za uplatu troškova očevida i vještačenja izdan je na potonje navedenom ročištu uz upozorenje da će se u protivnom odustati od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta. Navedeni predujam nije uplaćen do dana održavanja i zaključenja glavne rasprave, dakle više od 6 godina. Pri tome je potrebno naglasiti kako je tužiteljica na ročištu održanom 6. listopada 2025. navela na smatra kako nije potrebno izlaziti na teren, jer da su dokazi jasni, dok tuženik kao što je navedeno nije pristupio na potonje ročište za glavnu raspravu.

17. Uvažavajući sve navedeno, imajući u vidu načelo ekonomičnosti i koncentracije postupka, pravila o teretu dokaza, kao i pasivnost stranaka u predmetnom postupku ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta. Sve navedeno imajući u vidu da je tužitelj sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a obvezan dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, a kako tužiteljica navedeno nije nedvojbeno dokazala, a pri tome nije uplatila predujam za vještačenje (dio predujma) u svrho izvođenja dokaza u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je odustao od izvođenja tog dokaza u smislu čl. 153 st. 3. ZPP-a te temeljem čl. 221 ZPP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naime, odredbom čl. 153 st. 3. ZPP-a propisano je da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga odredi. U tom će slučaju sud obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova. Tužiteljica je u spis priložila izvatke iz zemljišnih knjiga kao dokaz na okolnost vlasništva označenih kao č.br. 1948/12 i č.br. 1948/1 sve k. o. [katastarska općina], no u ovoj pravnoj stvari kao što je ranije navedeno raspravlja se o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pa je u takvim okolnostima pasivnost stranaka u pogledu provođenja dokaza kojim bi se utvrdilo mjesto eventualno nastalog smetanja u prikaz lica mjesta utjecala ma tijek raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Navedeno je u skladu i iskazom saslušanog svjedok obzirom da isti navodi da je prolaz koji je predmet spora koristio osim tužiteljice i CB, te DB kao i da prolaz vodi do nekadašnjeg dječjeg odmarališta Kragujevac. Iako navodi da se prolaz vodi do kuće tužiteljice, ističe da isti vodi i do nekadašnjeg dječjeg odmarališta, te je taj prolaz koristilo više osoba. Ovaj sud smatra da je za dokazivanje činjenice smetanja posjeda tužiteljice kako je opisano u tužbenom zahtjevu, bilo neophodno izaći na lice mjesta radi identifikacije nekretnina i prikaza lica mjesta. Tek u takvim okolnostima bilo je moguće i svrsishodno daljnje raspravljanje. Kao što je ranije navedeno, sve imajući u vidu načelo ekonomičnosti i koncentracije postupka, pravila o teretu dokaza, kao i pasivnost stranaka u ovoj pravnoj stvari sud je odustao od daljnjeg izvođenja dokaza u ovoj pravnoj stvari.

18. Sukladno svemu navedenom, a u ovakvom činjeničnom supstratu uz primjenu citiranih materijalnopravnih odredbi, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a u vezi sa 163. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), jer je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici.

20. Trošak je određen uvažavajući popis troška koji je tuženik dostavio tijekom postupka podnescima od 20. ožujka 2019. i 6. svibnja 2019. Radi se o jednokratnoj nagradi iz Tbr.7. točka.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. Tarifa/15), koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 52. toč 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). U smislu Tarife za postupke iz Tbr. 7. 2 i 3 Tarife koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tom odredbom Tarife/15 propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, među ostalim i u postupku radi smetanja posjeda. Dakle, 200 bodova te imajući u vidu i vrijednost boda sukladno Tbr. 50. Tarife/15, te iznos PDV-a u skladu s Tbr. 42. Tarife/15 uz ograničenje postavljeno granicama zahtjeva iznos od 2.500,00 kn. Primjenjujući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22.) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.) tuženiku pripada iznos od 331,81 Eur.

21. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci pod točkama I. i II. ove izreke.

Imotski, 17. studenog 2025.

SUTKINJA

Sanja Vrgoč

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke rok za žalbu teče od dana objave odluke, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od dana primitka pisanog otpravka odluke.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku;

- tuženiku po punomoćniku;

- u spis.