REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2875/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 158, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi određivanja mirovine, 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 141-02/20-03/03527767364, URBROJ: 341-99-06/2-20- 008168 od 27. srpnja 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: 141-02/20-03/03527767364, URBROJ: 341-18-

06/2-20-003658 od 13. kolovoza 2020.

II. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1970., državljaninu Republike Hrvatske, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad uzrokovana 100% zatočeništvom u ratu u Bosni i Hercegovini priznaje se počevši od 10. srpnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje kojim se utvrđuje pripadajući iznos mirovine.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 14.551,84 eura (četrnaest tisuća petsto pedeset jedan euro i osamdeset četiri centi).

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke IV. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 141-02/20-03/03527767364, URBROJ: 341-99-06/2-20-008168 od 27. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: 141-02/20- 03/03527767364, URBROJ: 341-18-06/2-20-003658 od 13. kolovoza 2020. kojim je tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, državljaninu Republike Hrvatske, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad dijelom uzrokovana 60% zatočeništvom u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom 40% bolešću izvan tih okolnosti priznato je, počevši od 10. srpnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je tuženik pogrešno utvrdio osnove s kojih mu određuje pravo na invalidsku mirovinu. Smatra da nije niti moguće niti logično da mu je 40% invaliditeta nastalo na temelju okolnosti izvan rata, jer su nepristrani sudski vještaci utvrdili da je on 100% invalid s osnova rata. Ističe da je kao pripadnik HVO od 15. travnja 1993. bio zatočen u logoru u Bosni i Hercegovini, gdje je fizički i psihički zlostavljan do razmjene 19. listopada 1993. Dodaje da je kao potpuno zdrava osoba sa 23 godine ušao u zarobljeništvo. Smatra da je isključivi uzrok gubitka radne sposobnosti sudioništvo u ratu i u zatočeništvu u logoru u Bosni i Hercegovini. Slijedom navedenog predlaže da se poništi osporavano rješenje i riješi stvar uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad čiji je uzrok 60% zatočeništvo i 40% bolest koja nije u svezi rata. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., specijalistu psihijatru, subspecijalistu forenzičke i biologijske psihijatrije, stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgu, subspecijalistu traumatologije, specijalistu ortopedije i traumatologije te stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Mariji Zavalić, dr. med., specijalisti medicine rada.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je uzrok opće nesposobnosti za rad 60% zatočeništvo u ratu u Bosni i Hercegovini, a 40% bolest izvan tih okolnosti.

8. Prvotno treba navesti da je ovaj sud pravomoćnom presudom poslovni broj: 9 UsI-1873/16-40 od 12. prosinca 2019. vratio predmet na ponovni postupak obrazlažući da tijekom upravnog postupka nije uzeta u obzir nagluhost tužitelja kod utvrđivanja postotka uzroka invalidnosti kao posljedice zatočeništva u logoru u Bosni i Hercegovini, jer tuženik smatra da se navedena ozljeda ne može podvesti pod članak 1. stavak 1. točku 7. Ugovora. Istaknuto je da je, međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-1941/2011 od 14. veljače 2013. ustvrdio da je pravi smisao i svrha članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora, da pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO, državljane Republike Hrvatske) – stradale (pod određenim okolnostima) na teritoriju Bosne i Hercegovine i s ostvarenim statusom ratnog vojnog invalida – izjednačava s pripadnicima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, u odnosu na prava koja im pripadaju zbog oštećenja organizma kao posljedica rane, ozljede ili bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dodano je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4403/2018 od 11. rujna 2019. ocijenio da način na koji su protumačene i primijenjene mjerodavne odredbe Ugovora (članka 1. stavka 1. točke 7.) da podnositelj kojemu je utvrđeno 80% oštećenje organizma pri stradavanju na prvoj crti bojišnice od detonacije minobacačke granate ispaljene s neprijateljskog položaja nije ostvario status ratnog vojnog invalida budući da je prema navodima iz obrazloženja presude Upravnog suda njegova invalidnost nastala "po osnovi povrede i oboljenja", a ne "po osnovi ranjavanja i zatočeništva" neživotan i arbitraran.

9. Prema članku 1. stavku 1. točki 7. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj: 2/06. i 6/06., dalje: Ugovor) taj se Ugovor odnosi na osobe koje su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te koji su ostvarili status ratnoga vojnog invalida, po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ukoliko su državljani Republike Hrvatske.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić, dr. med. specijaliste medicine rada od 16. lipnja 2025. proizlazi da je prema medicinskoj dokumentaciji u spisu tužitelj ĐO, rođen **.**.1970., da je radnu knjižicu izvadio 1989. te da u radnoj knjižici nema podataka o bilo kojem zaposlenju kod poslodavca. Dodano je da je prema podacima dobivenim od odvjetnika završio srednju školu za metaloglodača. Izneseno je da nije, nakon što je stavljen na skrb po otpustu iz HVO, nikada bio zaposlen kod poslodavca. Nastavljeno je da je tužitelj pripadnik HVO od 6. travnja 1992. do 16. kolovoza 1994., da je u profesionalnoj postrojbi bio od 17. kolovoza 1994. do 22. travnja 1996. kada je zbog nesposobnosti daljnjeg služenja, a zbog zdravstvenih tegoba stavljen na skrb. Istaknuto je da je tužitelj prema uvjerenju Federalnog ministarstva obrane BiH, Konjic od 5. studenog 2004. zarobljen 15. travnja 1993. na položaju Hum-Dubravice-Konjic na prvoj crti obrane i da je bio zatočen u zatvoru Tarčin i Musala-Konjic do razmjene 19. listopada 1993. Opisano je da je u zatvoru fizički i psihički maltretiran, a da je u vrijeme zatočenja bio star 23 godine. Navedeno je da je 5. studenog 1993., nakon izlaska iz zatočeništva, iz logora Musala, gdje je proveo šest mjeseci, pregledan od LOMa i tu je navedeno da je u zatočeništvu bio tjelesno i psihički zlostavljan (postavljan je u živi štit, prisilno je morao davati krv za muslimanske ranjenike). Dodano je da se pri pregledu žalio na jaku bol u križima i da ne čuje dobro, osobito na lijevo uho, a to se očitovalo poslije eksplozije granate dok je bio na prisilnom radu kao zarobljenik. Izneseno je da se pobliže iz ORL nalaza iz 1996. (priložen spisu) saznaje da je kao zatočenik bio u rovu kada je u rov pala granata koja je eksplodirala i da je tada dobio udarac u leđa, nakon čega ima navedenu bol i slabiji sluh. Napomenuto je da tada LOM opisuje, dakle neposredno poslije razmjene, da se tužitelj žali na bol u leđima koja se širi u obje noge i da su mu potkoljenice utrnule, a da nema podataka da je tada učinjena bilo kakva radiološka obrada. Nastavljeno je da uz navedenu bol u leđima i oštećenje sluha LOM navodi da tužitelja proganja nesigurnost, da je prisutna tjeskoba sa čestim impulzivnim reakcijama te da postavlja dijagnozu natučenja tijela sa izraženim posttraumatskim LS sindromom, nagluhosti i depresivnog sindroma. Konstatirano je da nema u spisu medicinske dokumentacije do 5. svibnja 1995. kada neuropsihijatar navodi da se na pregledu tužitelj žali na razdražljivo-mrzovoljna stanja ničim provocirana, glavobolje, pojačano znojenje, palpitacije i smetnje sna te da je tada postavljena dg. Neurasteničnog sindroma sa elementima (povremenim) PTSP. Naglašeno je da se tužitelj, po dokumentaciji 8. siječnja 1996. javlja ortopedu (tužitelj je tada star 26 godina) koji navodi da je pacijent u više navrata pretučen u zatvoru i da se na pregledu tuži na povremene bolove, tegobe u smislu kroničnog LS sindroma i obostrane lumboishialgije, a da ortoped ne indicira radiološku obradu, već propisuje povremenu FT. Navedeno je da slijedi liječenje po neuropsihijatru/psihijatru iz čijih se nalaza vidi te nakon uvida u psihologijska testiranja da tužitelj dolazi na redovite kontrole, da je povremeno korigirana terapija, ali da unatoč tome tegobe sve više progrediraju. Istaknuto je da prema mišljenju iz vještačenja vještaka psihijatra, koji sistematizira dokumentaciju i koji i pregledava tužitelja pri izradi vještačkog nalaza 2019. kada ga je također vještačio isti psihijatar, vještak u nalazu od 27. rujna 2023., nakon detaljne analize navodi da je iz dokumentacije vidljivo da je tužitelj bio izložen izuzetnom traumatskom iskustvu u vidu izvrgnutosti psihofizičkom maltretiranju tijekom zatočeništva u logoru u razdoblju od oko šest mjeseci. Navedeno je i da je dijagnoza Trajne promjene ličnosti (F62.0) nakon kroničnog PTSP-a (F43.1), uz komorbiditetni Somatoformni poremećaj postavljena već u siječnju 2000. Naglašeno je da psihijatar temeljem priložene medicinske dokumentacije, smatra da su navedeni psihički poremećaji isključiva posljedica zatočeništva u logoru, odnosno sudjelovanja u Domovinskom ratu odnosno da su posljedica zatočeništva TPO sa komorbiditetnim somatoformnim poremećajem. Istaknuto je da se navodi iz vještačenja psihijatra posve poklapaju sa priloženom medicinskom dokumentacijom. Dodano je da je analizirajući medicinsku dokumentaciju vezanu uz bol u leđima, vidljivo da se tužitelj na pregledu nakon zatočenja koji je obavio kod LOM-a 5. studenog 1993. u ambulanti HVO u Konjicu žali na jaku bol u križima, da se bol iz leđa širi u obje noge, da se navodi utrnulost potkoljenica. Opisano je da liječnik koji je pregledao tužitelja postavlja dijagnozu natučenja tijela i posttraumatskog LS sindroma, a da tužitelja nije uputio na slikovnu obradu LS kralježnice. Izneseno je da se tužitelj tri godine nakon toga, 8. siječnja 1996., tada star 26 godina, javlja na pregled ortopedu koji navodi da je pacijent u više navrata pretučen u zatvoru, da sada ima povremene bolove, tegobe u smislu kroničnog LS sindroma i obostrane lumboishialgije, a da ni ortoped, koliko je vidljivo iz nalaza, ne upućuje tužitelja na radiološku ili dodatnu neurološku obradu, već preporučuje povremenu fizikalnu terapiju. Nastavljeno je da 1. travnja 1996. na kontroli ortoped navodi da tužitelj ima bol u križima povremeno, da objektivno nema deformiteta kralježnice, da nema tada iradijacije, da nema napetosti PVM, a da su pokreti u LS segmentu opisani kao slobodni, puni, s time da je postavljena dg: Sy LS te je tužitelj upućen na FT. Konstatirano je da je isti nalaz i 13. kolovoza 1996., uz navod da postoje pogoršanja u smislu pojačavanja bolova i povremenih obostranih lumboishialgija koje kupira uz peroralnu th i povremenom AFT. Opisano je da je u nalazu sa rehabilitacije u Centru za rehabilitaciju Biokovka u kojem tužitelj boravi od 27. rujna do 18. listopada 1996. navedeno da se tužitelj žali na bolove u slabinskoj kralježnici, da je u statusu opisano da je tužitelj samostalno pokretan, hod na prstima i petama izvodi kao i čučanj, da je aplanirana slabinska lordoza, da je tonus paravertebrulne muskulature povišen, da je gibljivost slabinske kralježnice reducirana, da je lasegue obostrano negativan, bez ispada senzibiliteta na donjim ekstremitetima te da ponovno nema nikakvih podataka o učinjenoj radiološkoj obradi, da je dg. Sy. Lumbosacrale uz povremene lumboishialgije, s time da na provedenu kinezio, elektro fango i hidro terapiju dolazi do umjerenog poboljšanja. Dodano je da nakon provedene terapije tužitelj još uvijek ima stalne bolove u slabinskoj kralježnici te povremene bolove po cijelom tijelu, a da je preporuka nastaviti doma s naučenim vježbama. Istaknuto je da ortopedski nalaz od 5. studenog 2000. bitno odstupa po dijagnozama od dotadašnjih nalaza, da sada ortoped u nalazu za VIK opisuje pogoršanje tegoba zadnja tri tjedna; navodi bolove u križima, bol u potiljku, otežan hod, slabost u donjim ekstremitetima, a da u statusu opisuje napetost pvm L/S, RAT obostrano pritupljen, Lasegue znak pozitivan lijevo pri 50 st., a desno pri 65 st, hipotrofiju obje natkoljenice, hipesteziju u dermatomu L5 obostrano. Nastavljeno je da je funkcijski kapacitet kralježnice značajno reduciran, a dorzifleksija lijevog stopala otežana, a da nema nikakvog citiranog nalaza eventualno učinjenih radioloških pretraga bilo rtg LS, CT ili MR kralježnice. Naglašeno je da su unatoč tome u nalazu ortopeda postavljene dijagnoze koje se uz kliničku sliku mogu potvrditi samo uz nalaze slikovnih pretraga koje potvrđuju dijagnoze navedene u nalazu, a to su dijagnoze Spondylosis et spondylarthrosis vert. LS., Myelopathia chr. posttraumatica. Obrazloženo je da se bez slikovnih pretraga ne mogu potvrditi navedene dijagnoze degenerativnih promjena, osobito ne pripisati osobi sa 30 godina bez ozbiljnije obrade. Navedeno je da su jednake dijagnoze ponovno postavljene na pregledu 2. listopada 2004. po istom ortopedu, ponovno pri pregledu za VIK-u, a da je na ortopedskom pregledu 27. lipnja 2006. navedeno da je Đ pozitivan što govori za iritaciju korijena ishijadičkog živca, a EMNG nalaz od 30. lipnja 2006. na kojem je utvrđena lakša, radikularna lezija korijena L5 desno te srednje teška korijena SI desno, govori u prilog već 1996. navedene iritacije ishijadičnog živca obostrano. Opisano je da se tužitelj odmah na pregledu kod otpusta iz logora tuži na slabiju čujnost obostrano, više lijevo, s time da je u ORL nalazu od 8. siječnja 1996., kada je učinjen i audiogram, tužitelj naveo da je kao zarobljenik bio u rovu kada je u rov pala granata, da je dobio udarac u leđa pri padu, a da je pri tome oglušio na lijevo uho te da slabije čuje na desno. Napomenuto je da je ORL nalaz bio uredan, što je govorilo protiv eventualnih upala uha kao uzroku oštećenja slušnog živca. Izneseno je da je tada ustanovljeno obostrano perceptivno oštećenje sluha tipično za akustičku traumu, a da 27. lipnja 2006. na kontrolnom ORL pregledu binauralni gubitak sluha po SF iznosi 62,5%, teže oštećenje sluha.

Stalni sudski vještak Marija Zavalić je istaknula da su nakon analize sveukupne medicinske dokumentacije u spisu objektivni nalazi vještaka psihijatra i ortopeda u dijelu u kojem navodi da je kod tužitelja izražen i kronični bolni sindrom slabinske kralježnice (Sy lumbosacrale) uz lakšu, radikularnu leziju korijena živca L5 desno i korijena S1 desno. Smatra da za mišljenje da kod tužitelja postoje spondiloza i spondiloartroza kralježnice, a što vještak ortoped bazira na dijagnozama ortopeda iz 2000. i 2004. nema potpore u drugoj medicinskoj dokumentaciji u spisu, s time da se te dijagnoze gotovo nikada ne postavljaju bez radiološke potvrde, a da to ovdje nije slučaj. Pojasnila je da je spondiloza degenerativna bolest kralježnice koja se obično javlja kao posljedica starenja i trošenja hrskavice i kostiju kralježaka, a da tužitelj u vrijeme postavljanja te dg. ima 30 godina. Dodala je da su ostali uzroci ovih degenerativnih promjena genetski čimbenici o čemu kod tužitelja nema podataka te ozljede i traume kralježnice kojih je bilo, ali su bile isključivo vezane uz zatočenje. Obrazložila je da se osteofitoza karakterizira stvaranjem osteofita (koštanih izraslina) na rubovima kralježaka te promjenama na intervertebralnim diskovima, a za što kod tužitelja nema nikakve potvrde. Iznijela je da je, uzimajući u obzir dokumentaciju koja je dostavljena u spisu, zvanje tužitelja, dužinu boravka u logoru - zatočeništvo te nalaze specijalista psihijatra, Gorana Makarića od 27. rujna 2023., ortopeda Božidara Šebečića od 13. studenog 2024 i ORL nalaze, presudu ovog suda poslovni broj: 9 Usl-1873/16-40 od 12. prosinca 2019., uz naglašavanje da u spisu nema radiološke potvrde spondiloze i spondiloartroze te se ove dijagnoze ne mogu uzeti bez navedene dokumentacije o njima kao sigurno potvrđene dijagnoze, mišljenja da je uzrok opće nesposobnosti za rad, bez preostale radne sposobnosti tužitelja 100% zatočeništvo u logoru i trajne posljedice toga zatočeništva. Obrazložila je da su psihičke promjene s obzirom na zvanje tužitelja i opasnost od ozljeda kod poslova za koje je školovan sa udjelom od 70%, teže oštećenje sluha sa udjelom od 20%, a kronični LS sindrom sa povremenom iritacijom korijena n. ishijadikusa sa 10%. Nastavila je da kod tužitelja, koji je u vrijeme umirovljenja imao 36 godina, nema ni jednog uvjerljivog dokaza o izraženim degenerativnim promjenama na kralježnici koje bi bile posljedica kroničnog opterećenja kralježnice tijekom života tužitelja. Pojasnila je da je tužitelj završio osnovnu i srednju školu za metaloglodača, da nikada nije radio te poslove, a da je više od četvrtine služenja u HVO bio fizički i psihički maltretiran u zatočeništvu, da je dobio, osim batinjanja, i udarac u leđa u zatočeništvu, a da je nakon otpusta iz HVO 1996. stavljen na skrb. Napomenula je da od 1996. nadalje nikada nije bio zaposlen kod poslodavca te da nije jasno gdje je imao to posebno opterećenje kralježnice koje bi kod mladog čovjeka dovelo do izraženih degenerativnih promjena osim opterećenja po zlostavljanju.

11. Podneskom od 4. rujna 2025. tužitelj je istaknuo da nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. smatra potpunim, jasnim i uvjerljivim te da ga u cijelosti prihvaća.

12. Podneskom od 26. rujna 2025. tuženik je naveo da s obzirom da se Vijeće viših vještaka u očitovanju od 27. ožujka 2025. složilo s navodima iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Božidara Šebečića, specijalista kirurga, subspecijalista traumatologije, specijalista ortopedije i traumatologije od 13. studenoga 2024. da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad uz omjer invalidnosti, zatočeništvo 80% u svezi ZOHBDR-a i 20% bolest koja nije u svezi sa ZOHBDR-om te da u očitovanju od 22. rujna 2025. iznosi medicinske razloge prema kojima ostaje pri ranije iskazanom mišljenju smatra da se sudska presuda može donijeti u skladu s tim. Predložio je da se na ročište pozove i dr. sc. ĐOT, dr. med., iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

13. Podneskom od 22. rujna 2025. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektor za vještačenje, Središnji ured u Zagrebu naveo je da stalni sudski vještak, prim. dr. Gordan Makarić, spec, psihijatrije, u svom mišljenju od 27. rujna 2023. smatra da su kod tužitelja navedeni psihički poremećaji isključiva posljedica zatočeništva u logoru, odnosno sudjelovanja u Domovinskom ratu te da psihičke smetnje s naslova Trajne promjene ličnosti (F62.0) nakon kroničnog PTSP-a(F43.1) uz komorbiditetni Somatoformni poremećaj uzrokuju invaliditet tužitelja u omjeru od 80% u općoj nesposobnosti za rad. Dodao je da stalni sudski vještak, prof. dr. sc. Božidar Šebečić, spec. ortopedije i traumatologije, u mišljenju od 13. studenog 2024. smatra da Trajni poremećaj ličnosti nakon kroničnog PTSP-a uzrokuje invaliditet tužitelja u omjeru 80% u općoj nesposobnosti za rad, dok na kronični bolni sindroma slabinske kralješnice (Sy lumbosacrale) uz lakšu, radikularnu leziju korijena živca L5 desno to srednje tešku korijena S1 desno invalidnost uzrokuje smanjenje opća radna nesposobnost) za 20%, s time da od navedenih 20%, 10% invaliditeta otpada na razvoj degenerativnih promjena neovisno o boravku u logoru, a 10% je posljedica boravka u logoru od 6 mjeseci (za pretpostaviti je da je tijekom boravka u logoru slabinska kralješnica bila izložena nefiziološkim opterećenjima što je ubrzalo razvoj degenerativnih promjena). Istaknuli su da su se u svom očitovanju na to mišljenje složili sa navodima stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad uz omjer invalidnosti zatočeništvo 80% u svezi ZOPHBDR i 20% bolest koja nije u svezi s ZOPHBDR. Zaključili su da uvažavajući mišljenja stalnog sudskog vještaka, prim. dr. Gordan Makarić, spec. psihijatrije, i prof. dr. sc. Božidara Šebečića, spec. ortopedije i traumatologije, ostaju pri ranije iskazanom mišljenju da kod tužitelja postoji opća nesposobnost za rad uz omjer invalidnosti zatočeništvo 80% u svezi ZOPHBDR i 20% bolest koja nije u svezi s ZOPHBDR.

14. Na ročištu 17. listopada 2025. stalni sudski vještaci prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. ostala je kod nalaza i mišljenja koje je dostavila sudu 16. lipnja 2025. Navela je da su sve dijagnoze od kojih tužitelj boluje povezane sa zatočeništvom tužitelja u Domovinskom ratu. Vezano za spondiartrozu i spondiartritis istaknula je da nisu obavljene slikovne pretrage (MR, CT ili rendgen), pa da tužitelj nema degenerativne promjene koje nisu vezane uz zatočeništvo. Dodala je da postoji samo u dva navrata napisana dijagnoza ortopeda, ali da se ta dijagnoza treba utvrditi slikovnim pretragama, što kod tužitelja nije učinjeno. Objasnila je da tužitelj nije imao takve napore, nevezane za zatočeništvo, da bi sa 36 godina, kada je umirovljen, imao bilo kakve bolesti degenerativne promjene kralježnice.

Službena osoba Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dr. sc. ČOT, dr. med, vezano uz mišljenje profesora Šebečića, istaknula je da je vještak pregledao sve nalaze i da se vidi da se dijagnoza spondiloza i spondilartroza, radikulopatija, oštećenje korijena spinalne kralježnice uz dijagnozu diskopatije, spominju u nalazu ortopeda od 5. studenog 2000. Dodala je da se spominje i dijagnoza posttraumatske myelopathia. Iznijela je da ortoped kaže da je funkcijski kapacitet kralježnice značajno reduciran. Nastavila je da ukoliko dovodimo u sumnju dijagnoze koje je postavio ortoped možemo postaviti u sumnju sve njegove dijagnoze. Istaknula je da tužitelj nikada nije bio bolničko liječen za psihu. Smatra da je problem što postupak toliko traje vezan za vještačenje. Smatra da su prve procjene najrealnije.

Stalni sudski vještak prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. upitala je koja je to bolest koja utječe na radnu sposobnost tužitelja, a dokazana je medicinskim kriterijima za tu bolest, a nije vezana za zarobljeništvo?

Dr. sc. ČOT je odgovorila da su ortopedi ipak postavili te dijagnoze.

Stalni sudski vještak prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. napomenula je da je ortoped napisao dijagnozu 2004., ali da nije napravljena obrada, pa je upitala koje su to bolesti bile kad je Povjerenstvo reklo 50% - 50%? Istaknula je da ostaje u potpunosti kod svog nalaza te da ne vidi da tužitelj boluje od bolesti koja je medicinski obrađena i dokazana, a koja nije u svezi sa posljedicama sudjelovanja u ratu i zatočenja tužitelja.

Dr. sc. ČOT ostala je kod 80% bolest u vezi rata, a 20% izvan rata jer smatra da su sudski vještaci prof. dr. sc. Šebečić i prim. Makarić, dr. med. pravilno utvrdili postotak.

Stalni sudski vještak prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. navela je da prof. dr. sc. Šebečić i prim. Makarić, dr. med. nisu uopće uzeli u obzir oštećenje sluha, a da je službena osoba dr. sc. ČOT navela da su psihičke promjene 80%. Upitala je sumnja li se onda i u bolove u kralježnici koji su nastali i zabilježeni nakon zatočeništva? Istaknula je da je u nalazu ortopeda od 5. studenog 2000. navedeno da tužitelj boluje od radiculopatihia L/S chr exac posttraumatica i myelopatiha chr posttraumatica.

15. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. od 16. lipnja 2025. i usmeno obrazloženje dano na ročištu 17. listopada 2025., jer su jasni, obrazloženi i sukladni medicinskoj dokumentaciji. Na temelju tog nalaza i mišljenja i njegovog usmenog obrazloženja utvrđeno je da je kod tužitelja nastala opća nesposobnost za rad uzrokovana 100% zatočeništvom u ratu u Bosni i Hercegovini. Ističe se da je jedino stalni sudski vještak prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. uzela u obzir i oštećenje sluha kod tužitelja, a što je bila uputa u pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj: 9 UsI-1873/16-40 od 12. prosinca 2019. Naime, tada je iz nalaza i mišljenja Liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u revizionom postupku utvrđeno da je i nagluhost (62,5% po Č) utjecala na radnu sposobnost tužitelja. Prema mišljenju ovog suda stalni sudski vještak prim. dr. sc. Marija Zavalić, dr. med. logično je obrazložila da tužitelj nije imao takve napore, nevezane za zatočeništvo, da bi sa 36 godina, kada je umirovljen, imao bilo kakve bolesti degenerativne promjene kralježnice, a da u spisu nema radiološke potvrde spondiloze i spondiloatrroze te da se ove dijagnoze ne mogu uzeti kao sigurno potvrđene dijagnoze bez obavljene slikovne pretrage (MR, CT ili rendgen). Konačno ističe se da je Zavod za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom vještačio tužitelja, koji je umirovljen sa 36 godina, u više navrata, te da je svaki puta utvrđen drugačiji omjer uzroka invalidnosti.

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke.

17. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi, trošak sastava tužbe, trošak pristupa na ročište 16. siječnja 2023., trošak sastava podneska od 21. prosinca 2023., trošak pristupa na ročište 19. veljače 2024, trošak sastava podneska od 7. ožujka 2024., trošak pristupa na ročište 1. srpnja 2024., trošak sastava podneska od 4. prosinca 2024., trošak pristupa na ročište 4. travnja 2025., trošak sastava podneska od 5. rujna 2025., trošak pristupa na ročište 23. rujna 2025. te trošak pristupa na ročište 17. listopada 2025. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 801,84 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 31. svibnja 2023., 7. listopada 2024. i 23. travnja 2025., jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 3. lipnja 2024. jer nije pristupio na to ročište.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama IV. i V. izreke.

U Zagrebu 14. studenog 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Petar Car – e. komunikacija

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – e. komunikacija

3. U spis