REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2897/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 14. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.758,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10.453,91 eura od 11. listopada 2021. do isplate i

- na iznos od 3.304,14 eura od 2. rujna 2022. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 13.758,05 eura od 8. listopada 2021. do 11. listopada 2021. i

- na iznos od 3.304,14 eura od 11. listopada 2021. do 2. rujna 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.407,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u ostalom iznosu od 3.117,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. studenoga 2025. do isplate.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu i to za iznos od 111,49 eura, na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći, sa zakonskim zateznim kamatama od 8. listopada 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 18. travnja 2020. doživjela nezgodu na način da je pala sa svojega romobila prilikom kretanja po Aleji Matije Ljubeka na Jarunu i to na način da je prilikom vožnje naišla na neoznačeni i otvoreni dio ceste (rupa po dužini), pri čemu je teško stradala padom na cestu i doživjela velike povrede. U trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja jedini i isključivi krivac za neodržavanje ceste Aleje Matije Ljubeka je Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, odnosno njihov sektor za ceste ili ustanova za upravljanje sportskim objektima. Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku, ali je odbijena sa svojim zahtjevom.

2. Stoga tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku, kao osiguratelju od odgovornosti Zagrebačkog holdinga d.o.o., nadoknaditi tužiteljici štetu isplatom ukupnog iznosa od 79.605,00 kuna (66.105,00 kuna po osnovi pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i 13.500,00 kuna po osnovi imovinske štete zbog potrebne joj tuđe pomoći i njege) sa zakonskim zateznim kamatama od 8. listopada 2021 do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje pasivnu legitimaciju i štetni događaj, ali osporava odgovornost kao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iz fotografija koje je priložila sama tužiteljica vidljivo da je mjesto nezgode na biciklističkoj stazi, dakle stazi namijenjenoj isključivo za kretanje biciklista, a ne i pješaka. Romobil je sredstvo koje se tretira kao pomoćno pješačko sredstvo sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, dok je tužiteljica pala na biciklističkoj stazi po kojoj se nije smjela niti kretati, pa da je poštivala postavljene prometne znakove do štetnog događaja ne bi niti došlo. Nadalje, iz fotografija koje je sačinio tuženik vidljivo je da je tužiteljica mogla bez ikakvih problema proći navedenim mjestom nezgode da je se kretala primjerenom brzinom i upotrijebila dužnu pažnju. Dakle uzrok ovog štetnog događaja je nepažnja tužiteljice i prevelika brzina s kojom se kretala po biciklističkoj stazi koja nije namijenjena za promet romobila. Slijedom navedenog ne postoji niti jedan razlog niti propust u radu osiguranika za koji bi on eventualno bio odgovoran za ovaj štetni događaj.

4. Tužiteljica je nakon medicinskog vještačenja provedenog u ovom postupku, u podnesku od 2. rujna 2022., koji je zaprimljen u sudu 5. rujna 2022., povisila svoj ukupni zahtjev na iznos 103.660,00 kuna, time da je povisila zahtjev za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na iznos od 91.000,00 kuna, a snizila zahtjev za naknadu imovinske štete zbog potrebne joj tuđe pomoći i njege na iznos od 12.660,00 kuna. U podnesku od 12. svibnja 2023. tužiteljica je svoj zahtjev izrazila u sada važećoj valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

5. Tuženik se u podnesku od 19. rujna 2020. protivio preinaci tužbe, te je naveo i da u odnosu na povećani dio ističe prigovor zastare.

6. Ovaj sud je na ročištu održanom 4. prosinca 2024. dopustio preinaku tužbe, budući da tužiteljica u konkretnom slučaju nije mogla znati točan opseg povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prije izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem u ovom predmetu (čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

7. Nadalje, budući da je podnesak tužiteljice od 2. rujna 2022., koji je zaprimljen u sudu 5. rujna 2022., dostavljen tuženiku 15. rujna 2022., a tuženik se u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, to je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), utvrdio da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu i to za iznos od 111,49 eura na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći (13.500,00 kuna – 12.660,00 kuna = 840,00 kuna, a po spomenutom fiksnom tečaju konverzije 111,49 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 8. listopada 2021. do isplate.

8. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u prijavu nesretnog slučaja uz prijedlog radi vansudskog poravnanja štete od 7.10.2021. (str. 4-5 spisa), obavijest o statusu odštetnog zahtjeva-oštećeni (str. 6-8 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 1.4.2019. (str. 10- 11 spisa), privitak polici broj: [broj police] (str. 12-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 15-30, 56 spisa), fotografije (str. 31-44 i 49-51 spisa) i karton pacijenta (str. 122-127 spisa), te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem (str. 64-70 i 71-77 spisa), prometnim vještačenjem (str. 109-112 spisa) i saslušanjem svjedoka ŠČ (str. 141-142 spisa) i tužiteljice, a kojom prilikom je izvršio i uvid u naruženost tužiteljice (str. 142 spisa).

9. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornim nastanak štetnog događaja, ali je osporavao odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, time i svoju obvezu isplate naknade štete, navodeći da je do štetnog događaja došlo zbog toga što se tužiteljica nije kretala primjerenom brzinom i nije upotrijebila dužnu pažnju i nije poštovala postavljene prometne znakove (budući da se kretala biciklističkom stazom kojom se smiju kretati samo bicikli, a ne stazi kojom se kreću pješaci i kojom se trebala kretati tužiteljica s pomoćnim pješačkim sredstvom).

11. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja istog, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠČ i tužiteljice, te je izveo dokaz prometnim vještačenjem, koje je predložio tuženik.

12. Svjedok ŠČ, tužiteljičin suprug, iskazao je u bitnom da su on i supruga u proljeće 2020., nakon što je popustila stega oko Covid-a, izašli na vožnju na Jarun. Supruga se vozila ispred njega na električnom romobilu, a on se vozio iza supruge na biciklu. Oni su se oduvijek vozili biciklima i imali su naviku voziti se radi rekreacije, a romobil su kupili i zbog toga što ima dosta uzbrdica u Istri u Vrsaru gdje ljetuju. Kupio je jako solidan električni romobil za njihove potrebe. Vozili su se Alejom Matije Ljubeka od zapada prema istoku, što je bila njihova standardna rekreacijska vožnja i to su se vozili jako sporo, negdje 10 do 12 km/h, jer je on zaboravio napuniti romobil. U jednom trenutku njegova supruga je pala na lijevu stranu i on je prišao da bi ju podigao, a ona mu je rekla da ju ne dira. Tada je on shvatio da se nešto ozbiljno dogodilo. Kasnije su neki mladi ljudi pozvali hitnu i saznali su da je supruga polomila ključnu kost i lakat, a njemu i dan danas nije jasno kako je to moguće ako se radi o padu s tako male visine. On je poslije gledao što bi mogao biti uzrok pada njegove supruge i vidio je ispucali asfalt. Jedino je taj ispucali asfalt mogao biti razlog njezinog pada. Kada su mu pokazane fotografije na str. 31 do 44 spisa, kazao je kako su oštećenja koja su vidljiva na fotografijama upravo ta oštećenja kolnika kojim su se oni vozili, time da su se oni vozili desnom biciklističkom stazom koja ide prema istoku.

13. Tužiteljica je iskazala da je njen suprug, čiji je iskaz slušala, dobro rekao o razlozima zbog kojih su kupili romobil i zbog kojih su bili u vožnji kada je ona pala s električnog romobila. Sjeća se da su suprug i ona vozili od zapada prema istoku i da je kolnik bio gladak i da je u jednom trenutku osjetila da kolnik više nije gladak nego mrvičast i ona se više ništa ne sjeća, ni dan danas, jer je lupila glavom. Sjeća se samo da se probudila na tom kolniku na kojem je pala, vidjela je 20 glava iznad sebe i uplašila se jer je bio Covid, pa je vikala "bježite, bježite". Njoj je svu potrebnu pomoć pružao suprug, dakle pomagao joj je i da dođe do wc-a, kuhao je, odlazio u trgovinu, obavljao sve kućanske poslove.

14. Ovaj sud je ocijenio da su svjedok ŠČ i tužiteljica iskazivali jasno, životno i uvjerljivo, te da njihovi iskazi, u bitnom, zajedno s rezultatima niže izloženog prometnog vještačenja čine jednu logičnu činjeničnu cjelinu, pa je njihove iskaze, koji nisu dovedeni u sumnju niti jednim dokazom, u cijelosti prihvatio.

15. Nadalje, prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić je u svom jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju, na koji stranke nisu imale nikakvih prigovora, naveo, u bitnom, da se predmetni štetni događaj dogodio u subotu, 18. travnja 2020., na kolniku Aleje Matije Ljubeka, na kojoj vrijedi ograničenje brzine 50 km/h za ceste u naselju. Usporedbom oštećenja i zakrpi s javno dostupnih fotografija iz 2021. (na Internet portalu), kao i fotografija koje je tužiteljica priložila u spis, a iz kojih slijedi identično oštećenje kolnika, slijedi da se mjesto nezgode nalazilo na oko 50 metara zapadnije od raskrižja Aleje Matije Ljubeka sa Skijaškim prilazom, pored panoa sportašice PČJ, kao i da je vidljivo da su postojala oštećenja dijela kolnika biciklističke staze i stanje kolnika na mjestu naleta tužiteljice na oštećeni dio kolnika biciklističke staze namijenjenom za smjer kretanja od istoka prema zapadu. Ukoliko je tužiteljica pri kretanju romobilom nagazila upravo na sam rub rupe na asfaltnom zastoru i to pod vrlo oštrim kutom, oslanjajući se samo s djelom gazećeg sloja pneumatika na asfalt, tada je moralo doći do prisilnog trenutnog zakretanja upravljača romobila, gubljenja ravnoteže i pada. Izbjegavanje naleta na oštećenje na kolniku je bilo moguće bočnim izmicanjem ako na prometnoj traci za vozila i susjednoj biciklističkoj traci nije bilo drugih sudionika ili kočenjem romobila i ako bi vozačica oštećenje na vrijeme percipirala kao opasno. Mišljenja je da je uzrok nezgode to što tužiteljica uopće nije mogla percipirati da će romobilom umjesto preko zakrpe ili samo plitkog i prohodnog oštećenja preći preko rupe u asfaltu koja će dovesti do destabilizacije i pada. U vrijeme nezgode je, prema prometno tehničkim kriterijima, najprimjerenija površina za kretanje električnih romobila bila biciklistička staza, a u odnosu na pješački nogostup i kolnik ceste.

16. Ni iz jednog dokaza, pa ni iz iskaza svjedoka ŠČ i tužiteljice ne proizlazi da je istinita tvrdnja tuženika da bi se tužiteljica električnim romobilom kretala neprimjerenom brzinom, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, utvrdio da se tužiteljica kretala primjerenom brzinom.

17. Nadalje, ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su predmetna oštećenja kolnika bila označena kao opasna nekim znakom, pa da bi ih tužiteljica bila dužna percipirati kao opasna, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica uopće nije mogla percipirati da će romobilom umjesto preko zakrpe ili samo plitkog i prohodnog oštećenja preći preko rupe u asfaltu koja će dovesti do destabilizacije i pada, dok bi u slučaju da je predmetno oštećenje mogla na vrijeme percipirati kao opasno mogla izbjeći nalet bočnim izmicanjem ako na prometnoj traci za vozila i susjednoj biciklističkoj traci nije bilo drugih sudionika ili kočenjem romobila.

18. Stoga je ovaj sud zaključio da tuženik nije dokazao da tužiteljica prilikom vožnje nije upotrijebila dužnu pažnju.

19. I konačno, točne su tvrdnje tužiteljice iz odgovora na odgovor na tužbu da u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZSPC), koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, nije bilo definirano da bi romobil bio pomoćno pješačko sredstvo.

20. Naime, odredbom čl. 2. toč. 50. ZSPC-a kao pomoćna pješačka sredstva bile su definirane naprave poput motornog romobila, motornog bicikla i sličnih vozila s dva ili tri kotača čija snaga motora može postići brzinu na ravnoj cesti do 30 km/h.

21. Međutim, naprijed navedena toč. 50. je izmijenjena ZID ZSPC-a ("Narodne novine", broj: 74/11.), koji je stupio na snagu 9. srpnja 2011., na način da je od tada istom propisana definicija specijalnog vozila, pa više u ZSPC-u nije postojala definicija motornog romobila kao pomoćnog pješačkog sredstva.

22. Imajući u vidu naprijed navedeno za zaključiti je da se tužiteljica nije bila dužna kretati predmetnim električnim romobilom po pješačkoj stazi, pa je za zaključiti da u njenom kretanju biciklističkom stazom nije bilo protupravnosti.

23. Ovo osobito ako se uzme u obzir i činjenica, na koju tijekom postupka upućuje tužiteljica, da je nakon predmetnog štetnog događaja, ZIDP ZSPC predvidio da bi romobil s motornim ili električnim pogonom čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h, bio osobno prijevozno sredstvo (čl. 1. ZID ZSPC, "Narodne novine", broj: 85/2022.).

24. Imajući u vidu da tužiteljica svojim ponašanjem nije skrivila predmetni štetni događaj, niti istom pridonijela, za zaključiti je da je tuženik dužan nadoknaditi štetu koja je tužiteljici uzrokovana predmetnim štetnim događajem.

25. Naime, Aleja Matije Ljubeka u Zagrebu nije razvrstana ni u jednu od javnih cesta Odlukom o razvrstavanju javnih cesta ("Narodne novine", broj: 17/2020.), koja je bila na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, pa se sukladno čl. 4. Odluke o nerazvrstanim cestama – pročišćeni tekst (Službeni glasnik Grada Zagreba, 20/2018., objavljena na internetskim stranicama Grada Zagreba, dalje: Odluka), smatra nerazvrstanom cestom na području Grada Zagreba.

26. Budući da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba obavlja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste (čl. 16. st. 1. Odluke), to je on odgovoran za predmetnu štetu uzrokovanu tužiteljici propustom u održavanju predmetne nerazvrstane ceste (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO), a time je i tuženik, kao nesporno njegov osiguratelj od odgovornosti, dužan nadoknaditi tu štetu tužiteljici (čl. 921. ZOO-a).

27. Pritom valja kazati da redovito održavanje prometnih površina koje čini sastavni dio ceste, podrazumijeva čišćenje i popravljanje lokalnih oštećenja ceste kao primjerice: krpanje udarnih rupa i mrežastih pukotina, odnosno presvlačenje asfaltom ako je to racionalnije, zalijevanje pojedinačnih pukotina, spojnica i reški, ohrapavljenje zaglađenih asfaltnih površina ili posipanje s pijeskom te druge slične popravke (čl. 22. st. 1. Pravilnika o održavanju cesta, "Narodne novine", broj: 90/14.).

28. Nadalje, vještaci dr. Mladen Miškulin i dr. EČ su u svom stručnom, jasnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju na kojega stranke nisu imale nikakvih prigovora, naveli, u bitnom, da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke ozljede lijevog gornjeg ekstremiteta, te ozljedu glave. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Liječenje je završeno s pregledom ortopeda na dan 15. lipnja 2021. godine. Iz medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti ili ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu. S ortopedsko traumatološkog motrišta kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja opsega pokreta lijevog ramena u lakom stupnju te lijevog lakta i podlaktice u srednjem stupnju. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja trajnih posljedica na somatskom planu, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

29. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od 10 dana (4 operativna zahvata, te ponovljeni prijelom lijeve ključne kosti), srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana ukupno, te manjeg intenziteta u trajanju od 120 dana ukupno. Bolovi su izraženi u kumulativnom omjeru.

30. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 5 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana.

31. Naruženost (ožiljak na lijevoj ključnoj kosti dužine 13 cm i ožiljak u stražnjem dijelu lakta dužine 15 cm), kao posljedica ovog štetnog događaja, je u srednjem stupnju.

32. Tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna od 23.4.2020-30.6.2020. u opsegu od 2 sata dnevno, od 30.6.2020. pa narednih 8 tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno, od 12.12.2020. do 13.1.2021. u opsegu od 1 sata dnevno, od 13.1.2021. do 25.2.2021. opsegu od 2x3 sata tjedno, od 25.2.2021. do 3.3.2021. u opsegu od 1 sata dnevno, od 5.3.2021. do 13.4.2021. u opsegu od 2 sata dnevno, od 13.4.2021. do 15.6.2021. u opsegu od 1 sata dnevno i od 15.6.2021. pa narednih 8 tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih aktivnosti.

33. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijene 10% s ortopedsko- traumatološkog stajališta, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

34. Na ročištu održanom 1. listopada 2025. ovaj sud se i neposrednim opažanjem uvjerio u naruženost tužiteljice na stražnjem dijelu lijevog lakta i ključnoj kosti, a tužiteljica je navela da ne potražuje naknadu za ožiljak na lijevoj strani, budući da se on ne vidi u svakodnevnom životu i da je nastao kao posljedica greške liječnika prilikom saniranja ključne kosti, a potom su stranke navele da nije sporno da je tužiteljici ostao srednji stupanj naruženosti.

35. Ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povreda kod tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

36. Nadalje, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životnih aktivnosti (10%), brojne prijelome i natučenja opisane u nalazu i mišljenju vještaka (prijelom lijeve ključne kosti, prijelom olekranona lijevo, prijelom glavice lijeve palčane kosti, unutarzglobni prijelom donjeg okrajka lijeve nadlaktične kosti, natučenje i lacerokontuzna rana glave čeono lijevo, natučenje lijevog ramena i lakta i natučenje lijevog stopala), te neugodnosti tijekom liječenja opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka (pregledi i brojne kontrole ortopeda, RTG u više navrata, boravak u bolnici, operacija, fizikalna terapija i dr.), stupanj (srednji), mjesto (stražnji dio lijevog lakta i lijeva ključna kost) i vidljivost naruženosti u koju se ovaj sud uvjerio i neposrednim opažanjem (dio ožiljka na ključnoj kosti dužine 13 cm, debljine oko 1 prsta i crvene boje djelomično je vrlo uočljiv trećima osim u vrijeme kada tužiteljica nosi odjeću zakopčanu do grla ili skroz uz grlo i ožiljak na stražnjem dijelu lijevog lakta dužine 15 cm boje otprilike kao okolna koža vidljiv drugima povremeno kada tužiteljica nosi kratke rukave ili zavrnute duge rukave), dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (65 godina - rođena **.**.1954.) i činjenicu da je tužiteljica u mirovini, ovaj sud je ocijenio da zahtijevani iznos od 12.077,78 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje.

37. Nadalje, tužiteljica ima pravo na naknadu za imovinsku štetu zbog potrebne joj nestručne tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu od 1.680,27 eura (1095. st. 1. ZOO), jer joj je tuđa pomoć bila potrebna prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka 445 sati i jer je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, budući da tužiteljica nije dokazivala cijenu sata nestručne tuđe pomoći u [adresa], gdje prebiva, utvrdio da cijena sata te pomoći iznosi 3,98 eura.

38. Tužiteljica nije dostavila dokaz o tome da se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom prije 11. listopada 2021., a koji datum je kao datum prijave štete tuženik naveo u Obavijesti o statusu odštetnog zahtjeva od 12. listopada 2021., pa je ovaj sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), utvrdio da se tužiteljica obratila tuženiku 11. listopada 2021. godine.

39. Budući da tuženik nije isplatio tužiteljici cjelokupnu naknadu u roku od 30 dana od 11. listopada 2021., kada mu se tužiteljica obratila s odštetnim zahtjevom kojim je zahtijevala naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći (a kako to proizlazi iz tužiteljičine Prijave nesretnog slučaja uz Prijedlog radi vansudskog poravnanja štete od 7. listopada 2021.), to je tuženik dužan isplatiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate na iznos od 10.453,91 eura (tužbom zatraženi iznos neimovinske štete od 8.773,64 eura + konačno postavljeni zahtjev za naknadu imovinske štete od 1.680,27 eura) od 11. listopada 2021. do isplate (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

40. Na ostali iznos neimovinske štete od 3.304,14 eura, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate od 2. rujna 2022., kada je tužiteljica predala podnesak u kojemu je postavila preinačeni zahtjev, a koji podnesak je sud zaprimio 5. rujna 2022., pa do isplate.

41. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 13.758,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 10.453,91 eura od 11. listopada 2021. do isplate i na iznos od 3.304,14 eura od 2. rujna 2022. do isplate, a odbio, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 13.758,05 eura od 8. listopada 2021. do 11. listopada 2021. i na iznos od 3.304,14 eura od 11. listopada 2021. do 2. rujna 2022. godine.

42. Prethodno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare za povišeni dio naknade neimovinske štete.

43. Naime, ni od 18. travnja 2020., kada se dogodio predmetni štetni događaj, a ni od 15. lipnja 2021., kada je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka liječenje tužiteljice završeno, pa do 12. studenoga 2021., kada je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu, nije protekao trogodišnji zastarni rok predviđen odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.

44. Pritom valja kazati da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastarijevanje prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Podnošenjem tužbe kojim je zahtijevala isplatu određenog iznosa na ime naknade neimovinske štete, visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužiteljica je ujedno poduzela radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja, te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekinula zastarijevanje i u odnosu na konkretni povećani zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, dakle zahtjeve iz iste činjenične i pravne osnove (u tom smislu VSRH u Rev-x 1196/11-2 od 4.4.2012. i izvodu iz zapisnika s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. broj: Su-IV-123/2024-5).

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog sporednog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata.

46. Tako je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe od 10.565,40 eura (79.605,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije), priznat trošak odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podneska od 16.12.2021. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 28.4.2022. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 800,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (200,00 eura) 1.000,00 eura.

47. Prema vrijednosti predmeta spora 13.758,05 eura po preinačenoj tužbi, tužiteljici je priznat trošak sastava podnesaka 2.9.2022., 30.9.2022. i 7.5.2024. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podneska od 12.5.2023. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), zastupanja na ročištima od 7.2.2024., 4.12.2024., 21.1.2025. i 1.10.2025. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i pristupa ročištu za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), ukupno 1.900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 3.800,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (950,00 eura) 4.750,00 eura.

48. Naprijed navedenom trošku tužiteljice valjalo je pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura (3.000,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije), plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 75,65 eura i sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 184,03 eura (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

49. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 6.407,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. studenoga 2025. do isplate ((čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

50. Tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka ni razmjerno povučenom dijelu zahtjeva, budući da zbog tog dijela zahtjeva tuženiku nije nastao nikakav poseban trošak postupka, jer je tužiteljica svoj ukupni zahtjev iz tužbe tijekom postupka povećala, te s tim zahtjevom u glavnici u cijelosti uspjela.

51. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.).

52. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na presudu (184,03 eura)

II. Pun. tuženika