REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-156/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa Matija Potočnjak odvjetnik u OD Potočnjak & partneri iz Zagreba, protiv tuženika ŠI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Irena Matković, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3.11.2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika DI, tuženika osobno i Irene Matković odvjetnice, dana 14. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba, poslovni broj poslovni broj Ovrv-844/2025 (sudski predmet), Ovrv-34/2025 (javnobilježnički predmet) od 11.2.2025., u cijelosti, te se odbija tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

II. Nalaže se tužitelju da tuženom naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 13.1.2025. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od ukupno 601,86 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 125,00 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javna bilježnica Željka Maroslavac iz Zagreba, je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-844/2025 (sudski predmet), Ovrv-34/2025 (javnobilježnički predmet), dana 11.2.2025., te je protiv istog rješenja tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem osporava u cijelosti doneseno rješenje o ovrsi, ističe prigovor zastare, pozivajući se na zastarni rok od jedne godine.

Također ističe da nije vlasnik, niti posjednik predmetnog poslovnog prostora, jer ga je ga je prodao dana 26.11.2021., dakle prije spornog razdoblja ŽI koja je stupila i u posjed istog. O prodaji predmetnog poslovnog prostora je obavijestio tužitelja, te je dobio „papirić“ s brojem klase, ali ga zbog proteka vremena nije u mogućnosti pronaći. Navodi da se trenutno kod tužitelja kao korisnik za predmetni poslovni prostor navodi treća osoba TI. Postavlja pitanje „Kako je tužitelj mogao evidentirati TI kao korisnika usluge ako nije bio u posjedu ugovora između njega i ŽI Ističe da je podnio zahtjev za priključenje kod tužitelja, ali da potpis na ugovoru br. 2602/2021 između tužitelja i ŠI od 6.12.2021. nje njegov, što je očigledno kada se usporede potpis na tom ugovoru i njegovom potpisu na punomoći uz prigovor protiv rješenja o ovrsi. Dakle, osporava pasivnu legitimaciju, jer da nije sklopio ugovor sa tužiteljem, niti je bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, a niti korisnik usluga tužitelja.

Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i naložiti tužitelju da mu naknadi troškove postupka.

3. Rješenjem posl. br. Povrv-156/2025-2 od 12.3.2025., ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Maroslavac od 11.2.2025. godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Očitujući se na navode tuženika iz prigovora, tužitelj u bitnom navodi da se potraživanje tužitelja prema tuženiku odnosi na uslugu opskrbe vodom poslovnog prostora i s tim povezane naknade za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], šifre kupca 4459665, mjerno mjesto 1066105 za razdoblje 1.2..2022. do 1.2.2024. godine, te da je u to vrijeme tuženik bio kod tužitelja evidentiran kao korisnik usluge. Navode tuženika iz prigovora ocjenjuje kao paušalne i bespredmetne, jer da je tužitelj isporučio uslugu za predmetni poslovni prostor, koju tuženik nije platio. Osporava prigovor zastare, tvrdeći da se ne primjenjuje u konkretnom slučaju jednogodišnji zastarni rok, jer se ne radi o isporuci usluge za potrebe kućanstva, već za poslovni prostor, a da tuženik ako je isti koristio za potrebe kućanstva o tome nije obavijestio tužitelja. Također ističe da tuženik nije prigovarao izdanim računima za sporno razdoblje. U odnosu na tvrdnje tuženika da nije bio obveznik plaćanja pruženih usluga u spornom razdoblju, navodi da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu skladno čl. 2. toč. 17 Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, a da tuženik sukladno čl. 70. st. 4. tih Općih uvjeta nije u roku 15 dana od isporučitelja usluge obavijestio o promjeni korisnika i dostavio vjerodostojnu dokumentaciju o tome. Stoga navodi da je sukladno čl. 70. st. 3. Općih uvjeta tužitelj tuženiku koji je kod njega u spornom razdoblju bio evidentiran kao korisnik ispostavio račune, a koje račune tuženik nije platio.

5. Tuženik je tijekom postupka ustrajao na tvrdnji da on nije potpisao ugovor sa tužiteljem od 6.12.2021. godine, te da u spornom razdoblju nije bio korisnik usluga tužitelja, pa niti obveznik plaćanja utuženih računa. Tuženik je čak predložio provođenje grafološkog vještačenja potpisa na tom ugovoru od 6.12.2021. godine, ali je odustao od tog dokaznog prijedloga, navodeći da je na tužitelju teret dokaza da dokaže da je tuženik taj ugovor potpisao.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženih iznosa, za usluge opskrbe vodom i s tim povezane naknade na potrošačkom mjestu na adresi u [adresa] - poslovni prostor, mjerno mjesto 1066105, šifra kupca 4459665, za razdoblje od veljače 2022. do veljače 2024., a na kojem je u tom razdoblju tuženik bio evidentiran kao korisnik i obveznik plaćanja.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za utuženo razdoblje (list 24 i 67 spisa), Ugovor br. 2602/2021 od 6.12.2021. (list 40-42 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 43-52 spisa), mail korespondenciju od 10.2.1025. godine (list 53 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26.11.2021. (list 54-56 spisa), Uvid u kupca i mjerno mjesto (list 65-66 spisa), te je saslušan tužitelj.

Tuženik je na ročištu 3.11.2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem RI (ŽI).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Dakle, među strankama je sporna je pasivna legitimacija, te zastara, a time osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Teret dokaza i u pogledu osnove i u pogledu visine potraživanja je na tužitelju. Dakle, tužitelj je dužan dokazati da je upravo tuženik u spornom razdoblju bio korisnik usluga tužitelja, a time i obveznik plaćanja.

11. Tužitelj je dostavio u spis izvadak iz zemljišne knjige za predmetni poslovni prostor iz kojeg proizlazi da je aktualni vlasnik istog UI, a da je prije nje temeljem ugovora o kupoprodaji od 12.2.2024. bila upisana TI. Provjerom u javno dostupnom povijesnom prikazu zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da je taj poslovni prostor bio upisan u knjizi PU, te da je tuženik bio upisan kao vlasnik do 2.12.2021., kada je proveden ugovor o kupoprodaji sa AI od 26.11.2021. godine.

11.1. Međutim, tuženik ne osporava da je on bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora do prodaje istog ŽI dana 26.11.2021. godine.

U svom iskazu navodi da u vrijeme dok je taj poslovni prostor bio u njegovom vlasništvu isti nije imao priključak vode. To je bio podrumski prostor bez ikakvih priključaka. Zahtjev za priključak vode je podnio u ožujku 2021. godine u vrijeme dok je još bio vlasnik. Oglasio je prodaju tog poslovnog prostora u vrijeme dok priključak još nije postojao. Javila se AI kao kupac koju je upoznao s tim da ne postoji priključak vode, ali isto tako da je podnesen zahtjev za priključak vode i struje, a njen tata je rekao da će on taj zahtjev „izgurati“, jer ima poznate. Sklopili su kupoprodajni ugovor 26.11.2021., nakon čega su zajedno otišli u Vodovod i Elektru vezano za te priključke i u Vodovodu su mu rekli da neće otvarati novi predmet, jer da priključak još nije riješen, već da će samo taj kupoprodajni ugovor sa AI umetnuti u njegov zahtjev. Dobio je potvrdu sa brojem kada je on podnio zahtjev za priključak, a kako je kupoprodajni ugovor samo umetnut u njegov zahtjev, gđa koja je uzela taj kupoprodajni ugovor je tu potvrdu sa urudžbenim brojem predala AI kako bi ona mogla pratiti u kojoj fazi je njen zahtjev za taj priključak. Nakon mjesec dana ga je nazvala AI da je dobila priključak i molila ga je broj od predstavnika suvlasnika vezano za provođenje instalacija kroz zajedničke prostore. Nakon 4 godine dobiva obavijest o predmetnoj ovrsi od javnog bilježnika, pa je odmah nazvao AI, koja mu je rekla da ništa ne zna i da nikakve račune nije dobila. Navodi da račune niti on nije dobio, pa je odmah otišao u Vodovod gdje su sa urudžbenog zvali gđu. GI kojoj je sve rekao što se dogodilo, a ona mu je odgovorila da to nije njegov dug i da će odgovarati onaj čiji je to dug. Tražio je da mu to daju napisano, pa su zvali pravnicu, koja je ponovila da to nije njegov dug i da kontaktira AI, što je on ponovno učinio, ali mu je ona rekla da to s njom nema nikakve veze, jer da je ona prostor dalje prodala, a nikakve račune nije dobila. Također mu je rekla da je vodovodni priključak prenijela na treću osobu. Više puta je radi tog problema išao u Vodoopskrbu. Tamo su mu rekli da je sada priključak na TI [adresa]. Čak je radi tog problema došao i do direktora, koji s njim nije htio razgovarati, jer da on to ne rješava. Slali su ga u Patačičkinu ulicu gdje je arhiva, ali su ga oni vraćali u Folnegoviću, jer da je u arhivi bila poplava i sl. Tražio je tu dokumentaciju oko promjene priključka. Na kraju su mu u Folnegovićevoj ulici dali fotokopiju Ugovora od 6.12.2021. godine, na što je rekao da taj ugovor on nije potpisao, odnosno da to nije njegov potpis. Pokazao je službenici kupoprodajni ugovor sa AI da usporedi njegove potpise, nakon čega je ta službenica rekla da se vidi da to nije isti potpis i da će odgovarati onaj tko je to potpisao. Nakon nekog vremena je dobio i rješenje o ovrsi pa je angažirao odvjetnicu. Ova predmetna ovrha je jedina ovrha koja je protiv njega pokrenuta. Elektra je sve uredno provela temeljem tog kupoprodajnog ugovora sa AI. Nikakve račune on nije dobio za taj poslovni prostor, jer bi odmah reagirao. Reagirao je odmah kada je dobio obavijest da je ovrha pokrenuta.

12. Iz dokumentacije koju dostavlja tužitelj (uvid u kupca i mjerno mjesto), proizlazi da je tuženik evidentiran kod tužitelja na predmetnom mjernom mjestu od 22.12.2021. do 1.3.2024. godine, kada je evidentirana kao korisnik TI.

Iz iste dokumentacije proizlazi i da je vodomjer ugrađen 22.12.2021. godine.

Tužitelj se nije mogao očitovati temeljem čega i zašto je evidentiran tuženik na spornom mjernom mjestu tek od 22.12.2021. godine.

13. Tužitelj je iskazivao vrlo uvjerljivo, pa kada se usporedi iskaz tužitelja sa dokumentacijom u spisu, a posebno činjenicom da je tuženik kao prodavatelj sklopio kupoprodajni ugovor sa AI, kao kupcem predmetnog poslovnog prostora 26.11.2021., potpuno je nelogično da bi on sklapao Ugovor sa tužiteljem o ugradnji vodomjera temeljem kojeg bi on postao korisnik vodnih usluga i obveznik plaćanja istih. To bez obzira što je nesporno zahtjev tuženiku podnio još u ožujku 2021. godine, dok je još bio vlasnik nekretnine.

Dakle, sud vjeruje tuženiku da on u sporno vrijeme nije bio niti vlasnik, a niti korisnik tužiteljevih usluga, o čemu je obavijestio tužitelja o čemu je vrlo uvjerljivo iskazivao.

14. Naime, u pravu je tuženik kada tvrdi da je tužitelj taj na kojem je teret dokaza postojanja obveznog odnosa sa tuženikom u pogledu korištenja njegovih usluga. U tom smislu u situaciji kada je tuženik osporio da bi potpisao sporni ugovor od 6.12.2021. sa tužiteljem, a pri tome je dostavio dokaz o sklopljenom kupoprodajnom ugovoru sa predmetni poslovni prostor od 6.11.2021., tužitelj je bio taj koji je trebao predložiti grafološko vještačenje radi utvrđenja ove sporne činjenice, a što nije učinio.

15. Tužitelj također nije dostavio niti račune za utuženo razdoblje (koje tuženik navodi da ih nije zaprimao u utuženom razdoblju), a koje je bio dužan dostaviti u situaciji kada tuženik osporava osnov zahtjeva.

Isto tako tužitelj u spis nije dostavio niti važeće Opće uvjete na koje se poziva, a koji sadrže pravila kojim se reguliraju ugovorni odnosi sa korisnicima usluga. Na dužnost iznošenja činjenica i dokaza, tužitelj je bio upozoren rješenjem ovog suda od 12.3.2025. godine.

16. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja i zakonskih odredba, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženik u spornom razdoblju bio korisnik usluga tužitelja i obveznik plaćanja istih, odnosno nije dokazao niti osnov niti visinu potraživanja, što je tuženik osporavao.

17. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

18. Odluka o troškovima postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu i odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23 - dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora u iznosu od 601,86 eura, a imajući u vidu i zahtjev tuženika.

18.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 eura, i podneska od 22.4.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 26.6.2025. i 3.11.2025., svako po 100 eura (Tbr. 9/1), što je ukupno 400,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 100,00 eura, a što iznosi ukupno 500,00 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3.7.2025., jer je s obzirom na sadržaj istog (pozivanje na sudsku praksu), sud taj podnesak ocijenio nepotrebnim.

U Zagrebu, 14. studenog 2025. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

2. Pun. tuženika