Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-263/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Vujčić, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnka tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na iznos od 9.050,28 eura, zakonsku zateznu kamatu, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 44,84 Eur od 16. studenog 2007. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 45,25 Eur od 20. prosinca 2007. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 45,29 Eur od 17. siječnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 46,05 Eur od 17. veljače 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 93,28 Eur od 15. ožujka 2008. do 30. rujna 2015

- na iznos od 94,53 Eur od 15. travnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 91,77 Eur od 15. svibnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 90,84 Eur od 15. lipnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 92,07 Eur od 15. srpnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 90,07 Eur od 16. kolovoza 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 90,35 Eur od 15. rujna 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 91,67 Eur od 16. listopada 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 99,54 Eur od 15. studenog 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 93,74 Eur od 16. prosinca 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 100,14 Eur od 19. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 101,00 Eur od 23. veljače 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 101,42 Eur od 20. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 100,35 Eur od 17. travnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 100,18 Eur od 15. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 98,53 Eur od 15. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 97,07 Eur od 15. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 134,34 Eur od 19. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 135,79 Eur od 18. rujna 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 134,93 Eur od 16. listopada 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 134,09 Eur od 17. studenog 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 135,94 Eur od 28. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 137,69 Eur od 16. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 139,53 Eur od 20. veljače 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 139,01 Eur od 19. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 142,12 Eur od 26. travnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 141,28 Eur od 24. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 142,83 Eur od 21. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 151,69 Eur od 19. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 149,63 Eur od 18. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 157,18 Eur od 16. rujna 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 153,14 Eur od 18. listopada 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 150,09 Eur od 27. studenog 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 159,20 Eur od 23. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 164,81 Eur od 22. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 160,67 Eur od 8. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 161,22 Eur od 18. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 158,23 Eur od 20. travnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 159,09 Eur od 17. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 169,03 Eur od 16. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 170,39 Eur od 25. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 157,13 Eur od 16. rujna 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 153,16 Eur od 11. listopada 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 148,13 Eur od 18. listopada 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 154,29 Eur od 4. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 155,08 Eur od 25. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 154,15 Eur od 5. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 154,19 Eur od 5. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 153,33 Eur od 5. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 151,75 Eur od 12. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 153,58 Eur od 20. studenog 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 154,20 Eur od 28. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 153,89 Eur od 6. veljače 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 151,13 Eur od 13. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 152,97 Eur od 17. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 153,34 Eur od 18. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 152,45 Eur od 20. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 149,90 Eur od 28. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 148,30 Eur od 20. studenog 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 149,62 Eur od 20. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 150,52 Eur od 21. veljače 2014. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 152,87 Eur od 24. travnja 2014. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 151,48 Eur od 24. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 152,02 Eur od 24. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 152,44 Eur od 24. prosinca 2014. do 30. rujna 2015. sve u roku do 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,80 Eur, sa zateznim kamatama od 14. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. rujna 2006., kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu br. 3207473284 i to za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 144.690,00 CHF, prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Stranke su člankom 2., ugovora, ugovorile i promjenjivu kamatnu stopu, temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ugovora, iznosi 4,5 %. Nakon sklapanja Ugovora tuženik je prvotno ugovorenu kamatnu stopu jednostrano mijenjao. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope bez pravnog učinka i to članak 2. Ugovora o kreditu, jer je istima ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano mijenjati kamatu za koju tužitelj tvrdi da zapravo predstavlja cijenu za korištenje kredita. Tužitelj potražuje da mu tuženik isplati iznos od 72.184,84 kn, na ime razlike anuiteta temeljem ništetnih promjena kamatne stope kroz utuženo razdoblje od 16. studenog 2007. do 24. prosinca 2014., sa pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da nisu osnovane tvrdnje tužitelja o ništetnosti promjenjive kamatne stope, jer je tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu postupao savjesno i u skladu s tada važećim propisima. Promjenu kamatne stope od dana sklapanja Ugovora mijenjao je isključivo u skladu s pozitivno pravnim propisima i tržišnim uvjetima propisanim Zakonom o bankama te u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača i tužitelja je obavještavao o promjenama kamatnih stopa. Tijekom postupka, tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes za nastavak postupka, jer su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine o provođenju konverzije kredita iz CHF u EURO. Predmetnim Aneksom u cijelosti je izmijenjen Ugovor o kreditu, jer je izmijenjena valuta obveze, iznos preostale neotplaćene obveze kredita, pa su time u cijelosti prestale obveze stranaka iz osnovnog Ugovora o kreditu.

3. Odlukom Vrhovnog suda broj Rev-925/2023. od 8. travnja 2025. preinačene su odluke Općinskog suda u Sisku i Županijskog suda u Zadru i odbijen je tužbenih zahtjev u odnosu na razliku kredita s osnova kamatne stope, te je ukinuta odluka u odnosu na kamate na navedene iznose, te je predmet ovog postupka kamata na utvrđene razlike od dospijeća do nastupanja posljedica konverzije ( 30. rujna 2015.)

4. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (stranica 7-9 spisa), otplatni plan (stranica 30-38 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (stranica 39-42 spisa), podaci o uplatama (stranica 43-53 spisa), Opći uvjeti poslovanja (stranica 76-88 spisa), obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (stranica 89 spisa), Bilten HNB-a (stranica 90-96 spisa), polugodišnje informacije o financijskom stanju i stupnju stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike iz studenog 2013. (stranica 98-123 spisa), dodatak ugovora o kreditu temeljem zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (stranica 136-144 spisa), otplatni plan (stranica 146-152 spisa), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (stranica 158 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka, provedeno financijsko vještačenje po vještaku Vedranu Panjkoviću (stranica 203-210 spisa), očitovanje tuženika na vještačenje (stranica 213-216), podnesak tuženika od 18. studenog 2019. (stranice 217-224 spisa), iskaz vještaka Vedrana Panjkovića od 21. studenog 2019. (stranica 239 spisa), očitovanje tužitelja na očitovanje o tuženika od 30. listopada 2019. (stranica 241-243 spisa) i žalbu tuženika na presudu Općinskog suda u Sisku P-1096/2015 od

20. prosinca 2019. (stranica 257-265 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik 28. rujna 2006. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 144.690,00 CHF,

- da je ugovorena redovna godišnja kamata od 4,5 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 725,40 CHF, po srednjem tečaju HNB-a, na dan plaćanja,

- da se kredit otplaćuje prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju,

- da je redovna kamatna stopa od 1. listopada 2007. iznosila 5,15%,

- da je redovna kamatna stopa od 1. veljače 2008. iznosila 5,80%,

- da je redovna kamatna stopa od 1. srpnja 2009. iznosila 6,30%,

- da je redovna kamatna stopa od 1. srpnja 2011. iznosila 6,05%,

- da je redovna kamatna stopa od 1. siječnja 2014. iznosila 3,23%, U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate, vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao V. tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

8. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

9. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

10. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio (točka I. izreke) da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu.

11. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 4,5 % za redovnu kamatu.

12. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Vedranu Panjkoviću. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da razlika u isplatama mjesečnih anuiteta koje je platio tužitelj u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za utuženo razdoblje iznosi 68.189,34 kuna.

13. Tuženik je imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ali ne i na matematički izračun (točka 6. podneska od 30. listopada 2019.), već prigovor koji se odnosi na zadatak vještaku, a koji prigovor je sud otklonio gore naznačenim obrazloženjem.

14. Stranke su 14. siječnja 2016. sklopile dodatak Ugovora o kreditu, na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita.

15. Tuženik tvrdi da je sklapanjem dodatka od 14. siječnja 2016. u cijelosti izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o kreditu, da je na tu izmjenu tužitelj dobrovoljno pristao i da time više nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi prethodno sklopljenog Ugovora o kreditu. Tužitelj se protivi ovakvim navodima tuženika tvrdeći da i nadalje ima pravni interes, budući se odredbe ništetnog ugovora ne mogu pravno osnažiti nikakvim naknadnim pravnim aktom.

16. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, dao je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem dodatka od 14. siječnja 2016. nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

17. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Aneksom od 25. siječnja 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je s osnova razlike u kamatnoj stopi, preplaćeni iznos od 68.189,34 kuna, iz čega je razvidno da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud Europske unije je u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet JU protiv Erste bank Hungary Zrt) dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude).

18. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije, da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer dodatkom od 14. siječnja 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama tužitelj je preplatio iznos od 68.189,34 kuna, a što nije otklonjeno predmetnim dodatkom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos.

19. Dakle, sklapanjem dodatka od 14. siječnja 2016. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata.

20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke članak 2. Ugovora o kreditu. Također je sud tužitelju dosudio preplaćenu kamatu po kreditu u mjesečnim iznosima kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, dok je s preostalim dijelom tužitelj odbijen.

21. Tuženik je pred kraj postupka isticao da tuženik osporava svojstvo potrošača i smatra da je teret istoga na tužitelju što sud ne prihvaća iz razloga što je tuženik taj koji tvrdi da tužitelj nema svojstvo potrošača pa je sukladno navedenom teret dokaza prešao na njega i on je dužan dokazati navedenu činjenicu.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu sa zahtjevom za utvrđenjem, djelomično sa sporednim zahtjevima za kamatu na kondikcijski zahtjev, dok u odnosu na glavni kondikcijski zahtjev i dijelom na sporedne zahtjeve za kamatu nije uspio, odnosno u tim je dijelovima tuženik uspio u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima pa svaka treba snositi svoje troškove postupka (članak 154. stavak 4. ZPP-a).

Tužitelju je u cijelosti kao nužan trošak neovisno o uspjehu stranaka dosuđen trošak vještačenja jer je bio nužan za ovaj postupak u iznosu od 331,80 Eur, sukladno članku 154. stavak 3 ZPP-a.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 14. studenog 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici Ireni Vujčić, odvjetnici iz Siska

2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu