REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1058/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta, d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krunoslava Markovinovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika RO, odvjetničke vježbenice, dana 14. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju PO, iz [adresa], iznos u visini od 378,60 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2006. godine do isplate, u smislu odredbe čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju PO, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 381,64 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P- 1180/2023-12 od 17. rujna 2024. godine utvrđeno da je odredba članka 3. - Naknada, Ugovora o kreditu broj 718-50-3225259 od 13. siječnja 2006. godine a koji je sklopljen između tužitelja i tuženika ništetna, a kojom odredbom čl. 3. je ugovorena naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, te koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj navodi obzirom da je utvrđena ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2006. godine da mu je tuženik nezakonito naplatio iznos naknade od 378,60 EUR dana 18. siječnja 2006. godine. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi da nije sporno da je presudom ovog suda utvrđena ništetnost ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, ali smatra kako je iznos sporne naknade točno i jasno određen u čl. 3. Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik dana 13. siječnja 2006. godine. Ističe da odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nije mogla uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik se poziva na odredbu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima, navodi da pod uvjetom da je odredba čl.3. Ugovora o kreditu ništetna uzrok ništetnosti bila bi zabrana manjeg značaja. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, osporava tijek zateznih kamata na utuženi iznos jer tuženik se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO-a, time da je tužba podnesena devetnaest godina nakon naplate naknade pa se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem za cjelokupno razdoblje neovisno o tome kada je tužitelj podnio tužbu. Smatra da prilikom ocjene eventualne nesavjesnosti tuženika u obzir trebalo bi uzeti i dospijeće tužiteljeve tražbine u smislu ocjene prigovora zastare, a tužitelj smatra da bi zastarni rok trebao teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi tj. od dsna pravomoćnosti presude ovog suda poslovni broj P-1180/2023. Tuženik ističe da se ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine jer je utvrđena djelomična ništetnost Ugovora o kreditu i radi se o povredi manjeg značaja, a ako tužitelj smatra da je njegova tražbina dospjela u trenutku pravomoćnog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe tj. dana 17. rujna 2024. godine onda ne može imati pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na način kako to zahtjeva tužbenim zahtjevom. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u presudu ovog suda poslovni broj P-1180/2023-12 od 17.09.2024.g. i presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1866/2024-2 od 09. siječnja 2025.g. (list 4-17 spisa), Potvrdu od 08.07.2022.g. (list 20 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 28-32 spisa).

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

Sud je u tijeku postupka ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku postupka tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu, osporava istaknuti prigovor zastare, te osporava navode tuženika u odnosu na tijek zatezne kamate na utužene iznose sadržajno kao u podnesku od 25. travnja 2025. godine (list 35-36 spisa).

U tijeku postupka tuženik ostaje kod činjeničnih navoda iz odgovora na tužbu.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako to navodi tužitelj u tužbi te nije sporno da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada i da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-1180/2023-12 od 17.09.2024.g. utvrđena ništetnost ugovorne odredbe čl.3. Ugovora o kreditu broj 718- 50-3225259 od 13. siječnja 2006. godine, a koja je presuda poslovni broj P- 1180/2023 potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1866/2024-2 od 09. siječnja 2025.g.

6. Predmet ovog spora je isplata iznosa u visini od 378,60 EUR koji iznos je naplaćen s osnova naknade za obradu kredita od 3,30% od iznosa kredita koji je tužitelju odobren u visini od 18.148,41 CHF i isplaćen dana 18. siječnja 2006. godine. Nije sporno da je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.852,60 kn sukladno čl. 3. – Naknada – Ugovora o kreditu što je 3,30% od iznosa kredita i koji je kredit isplaćen u umanjenom iznosu za ugovorenu naknadu (Potvrda tuženika od 08.07.2022.g.- list 20 spisa).

Između stranaka sporan je osnov, tijek zatezne kamate na utuženi iznos. Stranke čine nespornim visinu tužbenog zahtjeva.

7. U tijeku postupka tuženik ostaje kod prigovora zastare. Sud je ocijenio prigovor zastare kao neosnovan.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora iz čl. 3. Ugovora o kreditu, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost tj. dana kada je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-1180/2023 od 17. rujna 2024. godine odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1866/2024-2. Tužitelj je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari dana 17. veljače 2025. godine, a kako je presuda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu poslovni broj P-1180/2023 stekla pravomoćnost dana 09. siječnja 2025. godine to tuženik neosnovano ističe prigovor zastare tražbine tužitelja.

8. Sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kojim osporava osnov tužbenog zahtjeva budući je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1180/2023-12 dana 17. rujna 2024. godine kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu.

9. Tužitelj i tuženik ne predlažu provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja visine plaćene naknade za obradu kredita vještačenjem, visina tužbenog zahtjeva je nesporna između stranaka. Sud je uvidom u Potvrdu tuženika od 08.07.2022. godine utvrdio da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.852,60 kn/378,60 EUR dana 18. siječnja 2006. godine prilikom isplate kredita, tako da je ista naplaćena/ustegnuta od iznosa od odobrenog kredita.

Odredba čl. 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

S obzirom da je tužitelj temeljem točke 3. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, u visini iznosa od 378,60 EUR (2.852,60 kn) koju visinu je sud utvrdio uvidom u Potvrdu tuženika od 08.07.2022.g. to je sud usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

10. Tuženik osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane. U odnosu na tijek zatezne kamate tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana naplate jednokratne naknade za obradu kredita. Tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka jednokratne naknade sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

Sud je uvidom u Potvrdu od 19.04.2023.g. utvrdio da je tužitelju naplaćena naknada u visini 2.852,60 kn na dan isplate kredita tj. dana 18. siječnja 2006. godine, pa je sud dosudio tijek zatezne kamate na utuženi iznos od dana 19. siječnja 2006. godine sve kao pod točkom I. izreke presude.

11. Sud je odlučivao o troškovima postupka na temelju čl. 154.st.1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 17.02.2025.g. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), trošak sastav podneska od 25.04.2025.g. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 06.10.2025.g. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sudske pristojbe koju je tužitelj platio u iznosu od 6,64 EUR, ukupno 381,64 EUR.

Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR jer je tužitelj oslobođena plaćanja pristojbe sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 14. studenog 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku