Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-620/2018-112

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja JSI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika JS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Matijević, odvjetnici u [adresa], te II tuženice AS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 6. listopada 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja FS, odvjetničke vježbenice u Zagrebu te punomoćnice I tuženika, 14. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JSI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ASI, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine nalazeće ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², a u naravi kiosk "Pisko" koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNISTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se tuženicima nalaže da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičinog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

Il. Nalaže se Općinskom sudu u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] provedba ove presude po njenoj pravomoćnosti i upis prava vlasništva u korist tužiteljice. IlI. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade parnični trošak tužiteljici u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju JSI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da I. tuženiku JS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.950,00 eura (tisuću devetsto pedeset eura) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 27. srpnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. Tužitelj u tužbi navodi kako na nekretnini koja je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - Poslovna prostorija u površini od 121 m², koja se sastoji iz 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na k.br. 1849, kao suvlasnici dolaze upisani I. tuženik u 1/6 dijela te II. tuženik u 5/6 dijela. Tužitelj je stvarni vlasnik nekretnine koja se nalazi ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], površine 12 m², a u naravi predstavlja kiosk Pisko. Istu je stekla na temelju ugovora o kupnji nekretnine od prodavatelja dipl.ing. LS iz [adresa], a koji je tu nekretninu stekao temeljem ugovora o prodaji sa BS, SS te HS. Tužiteljica se nalazi u posjedu predmetne nekretnine te u njoj kao obrtnik obavlja poslovnu djelatnost od samog zaključenja ugovora o kupnji, koju je kupila u dobroj vjeri. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je vlasnik nekretnine nalazeće ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², a u naravi kiosk "Pisko", koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŻNO VLASNIŠTVO (E-3) - Poslovna prostorija u površini od 121 m², koja se sastoj iz 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade na kč. br. [katastarska čestica].

2. U odgovoru na tužbu II tuženica ističe da osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi kako tužiteljica nije mogla steći vlasništvo navedenog poslovnog prostora opisujući ga kao nekretninu koja se nalazi ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], površine 12 m², a koja u naravi predstavlja kiosk Pisko, jer za to nema valjane isprave, obzirom da navodi da je poslovni prostor stekla temeljem ugovora o kupnji nekretnine od prodavatelja LS **.**.2007. To što se tužiteljica poziva da je navedeni poslovni prostor stekla od prodavatelja LS nije osnovano jer LS nije bio vlasnik navedenog prostora, a što se može utvrditi uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća br.7, zgrade, dvorište od ukupno 893 m² i to kuća br.7 od 352 m², zgrade od 158 m² i dvorište od 383 m², i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) i to: poslovna prostorija u površini od 121 m², koja se sastoji iz 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade. Suvlasništvo 5/6 dijela predmetne prethodno opisane nekretnine stekla je temeljem dva pravna posla i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenim 20. travnja 2006. s prodavateljicom GS koje je kao kupac kupila 4/6 dijela nekretnine koja se nalazi u [adresa], u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zl.ul.368 k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od 4 prostorije u površini od 121 m², te temeljem Ugovora a kupoprodaji nekretnine koji je zaključila 20.travnja 2006. sa prodavateljem SS, od kojeg je kao kupac kupila 1/6 dijela nekretnine koja se nalazi u [adresa], u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zl.ul.368 k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od 4 prostorije u površini od 121 m². Suvlasnik ostalih 1/6 dijela predmetne nekretnine je JS koji je svoj suvlasnički dio također stekao kupoprodajom od SS.

3. U odgovoru na tužbu I tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanom. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neodređen i neodrediv, pa se smatra da je potrebno da sud u smislu odredbe č1.109 ZPP-a pozove tužiteljicu na uređenje tužbe i ispravno postavljanje tužbenog zahtjeva. Osporava navode da bi tužiteljica bila stvarni vlasnik nekretnine koja se nalazi ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], površine 12 m², a u naravi predstavlja kiosk Pisko. I tuženik JS u 1/6 dijela i ll tužena AS u 5/6 dijela su stvarni i jedini zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda Novi Zagreb, Stalna služba Samobor, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća br.7, zgrade, dvorište od ukupno 893 m² i to kuća br.7 od 352 m², zgrade od 158 m² i dvorište od 383 m², i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) i to: poslovna prostorija u površini od 121 m², koja se sastoji iz 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade. Suvlasnički dio prethodno opisane nekretnine, pa tako i poslovnog prostora za koji tužiteljica navodi da je ona stvarna vlasnica, I tuženik stekao je temeljem Ugovora o prodaji nekretnina zaključenim sa SS **.**.1999. te Aneksa Ugovora o kupoprodaji od 07.07.2006. temeljem kojih je izvršio uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama tada Općinskog suda u Samoboru. Tužiteljica navodi da je predmetnu nekretninu stekla na temelju ugovora o kupnji od 23. svibnja 2007. od prodavatelja ES, koji je tu nekretninu stekao temeljem ugovora o prodaji sa BS i SS te HS, kao i da je istu kupila u dobroj vjeri. Uvidom u zemljišne knjige za predmetnu nekretninu razvidno je da pravni prednik na kojeg se poziva tužiteljica dipl.ing.LS iz [adresa] nikada nije bio upisan ni kao suvlasnik a ni vlasnik predmetne nekretnine, pa se ista neosnovano poziva da je nekretninu kupila u dobroj vjeri.

4. U podnesku zaprimljenom 8. ožujka 2019. tužitelj navodi da je tužiteljica, računajući posjed svojih prednika, već više od 20 godina u posjedu nekretnine u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², u naravi kiosk Pisko, a koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Dakle, punomoćnik tužiteljice ističe da je posjed tužiteljice i njezinih prednika samostalan, zakonit, istinit i pošten kroz navedeno razdoblje više od 20 godina te je sukladno navedenom u potpunosti razvidno da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ukazuje se da tužiteljica i njezini prednici od 1995. kao obrt obavljaju poslovnu djelatnost na navedenoj adresi, a u prilog navedenim tvrdnjama, punomoćnik tužitelja dostavlja ugovore te izvatke iz obrtnog registra. Sukladno navedenom, u potpunosti je razvidno da su glede tužiteljice ispunjene gore navedene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti. Nadale, temeljem okolnosti da pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, u potpunosti je razvidno da zemljišnoknjižno stanje glede navedene nekretnine ne odgovara faktičnom stanju. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje se da je tužiteljica ASI, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine nalazeće ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², a u naravi kiosk "Pisko" koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNISTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na k.ć.br. 1849, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se tuženicima nalaže da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičinog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

5. U podnesku zaprimljenom 27. ožujka 2019. I tuženik navodi da posjed tužiteljice i njenih prednika na koje se poziva nije samostalan, zakonit, istinit i pošten kroz navedeno razdoblje više od 20 godina, s obzirom da je upravo njena pravna prednica TS, rješenjem Općinskog suda Samoboru posl.br. Z-3760/07 odbijena radi uknjižbe prava vlasništva na prostoriji u prizemlju stambene zgrade površine 12 m², koje odbijajuće rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog Suda u Velikoj Gorici, br. Gž-39/09 od 07.01.2009., a koju uknjižbu prava vlasništva je zahtijevala upravo temeljem Ugovora o kupnji nekretnine od 23.05.2007. zaključenog sa dipl.ing.LS, ovjerenog 23.05.2007. od strane javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba. Po primitku predmetnog rješenja Općinskog suda u Samoboru posl.br. Z- 3760/0 posjed pravne prednice tužiteljice, TS postaje nepošten.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao zk izvadak na listu 3-4, zapinsik o primopredaji poslovnog prostora na listu 15-16, ugovor o darovanju na listu 17-18, rješenje o nasljeđivanju na listu 19-22, rješenje na listu 23-24, ugovor o kupoprodaji na listu 25-27, ugovor o kupoprodaji na listu 28-31, ugovor o prodaji na listu 32-34, Aneks Ugovora o kupoprodaji na listu 35-36, ugovor o prodaji na listu 48-49, ugovor o prodaji na listu 50-51, ugovor o kupnji nekretnine na listu 52-55, ugovor o darovanju nekretnine na listu 56-57, izvadak iz obrtnog registra na listu 58-61, zk izvadak na listu 62-63, na ročištu održanom 2. srpnja 2019. saslušao je svjedoke FSI, TS, na ročištu održanom 21. veljače 2020. saslušao je svjedoke HS, LS, tužitelja, I-II tuženika, pročitao je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića na listu 110-118, te je na ročištu održanom 19. svibnja 2025. saslušao vještaka. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 16. listopada 2023. s obzirom da je isti prekludiran u podnošenju iste.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Na ročištu održanom 19. svibnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a stranke su se usuglasile da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na nekretnini opisanoj kao nekretnina nalazeća ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², a u naravi kiosk "Pisko" koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNISTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na k.ć.br. 1849, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te zahtjev da tuženici izdaju tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičinog prava vlasništva na navedenoj nekretnini.

11. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je odredbom članka 115. istog zakona propisano da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, a pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

12. Odredbom članka 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

13. Kako je ranije navedeno, tužitelj u postupku tvrdi da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao na temelju darovnog ugovora, a njegov pravni prednik temeljem kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopio sa ES. Tužitelj dakle prvotno tvrdi da je pravo vlasništva stekao temeljem pravnog posla.

14. Odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), propisano je da se vlasništvo nekretnine pravnim poslom stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Člankom 120. st. 1. ZVDSP određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne drugim upisom u zemljišnu knjigu.

15. Tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stekao na temelju ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog sa TS **.**.2018., a njegov pravni prednik pak da je iste stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa ES **.**.2007., LS pak da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom od 11. veljače 1999. te 15. ožujka 2000. sklopljenim sa BS, HS i MS. Međutim, tužitelj gubi iz vida da je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim valjanog pravnog posla (titulusa), potrebno, sukladno čl. 120. st. 1. ZVDSP, izvršiti i uknjižbu u zemljišnim knjigama. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, nije dovoljan samo pravni posao (titulus), već je potrebno i da se izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu (modus) ima konstitutivni karakter, tako da se pravo vlasništva na osnovi pravnog posla stječe, ne trenutkom sklapanja pravnog posla, već trenutkom upisa u zemljišnu knjigu.

16. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da ima valjani ugovor o darovanju te ugovor o kupoprodaji koji može predstavljati osnov (titulus) za stjecanje prava vlasništva. Tužitelj međutim nije izvršio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu što je, kako je već ranije navedeno, druga pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. Obzirom da tužitelj nije izvršio upis svoga prava vlasništva u zemljišnu knjigu, što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je temeljem darovnog i kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini je u svakom slučaju neosnovan.

17. Takvo pravno shvaćanje po kojem se prema odredbi članka 119. ZVDSP vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, u kojem slučaju je pravni posao samo pravni temelj stjecanja prava vlasništva (titulus), dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige - izrazio je u nizu svojih odluka i Vrhovni sud Republike Hrvatske (primjerice u odlukama Rev- 1225/11-2 od 24. rujna 2013. i Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019.).

18. Nadalje, da bi na temelju valjanog pravnog posla stjecatelj stekao vlasništvo moraju se kumulativno ispuniti pretpostavke propisane čl. 115. ZVDSP a to je: vlasništvo prednika, valjani pravni posao (iustus titulus) i odgovarajući način stjecanja (modus acquirendi). Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Dakle, na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine može se steći samo ako je onaj koji otuđuje i vlasnik te stvari, ali i onda se stječe samo u granicama otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju. Ovdje niti je prodavatelj LS bio vlasnik u trenutku sklapanja ugovora s TS pa samim time tužitelj niti pravni prednik istog nije mogao steći takvo pravo jer ga prodavatelj nije ni imao. Navedeno proizlazi iz povijesnog izvatka iz kojeg je razvidno da LS nije nikada bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, dok izvanknjižno vlasništvo nije dokazano. Tužitelj pravo vlasništva nije mogao steći ni dosjelošću jer je pravni prednik istog znao da kupuje privatno vlasništvo nekretnine od osobe koja nije upisana kao vlasnik s obzirom da je iz povijesnog izvatka razvidno da je 29. travnja 2008. pod brojem Z- 3760/07 zabilježena žalba TS na odbijajuće rješenje radi uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine, čime je ona postala nepoštena posjednica. Naime, niti odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne omogućavaju stjecanje prava vlasništva na nepokretnoj stvari nepoštenom stjecatelju kolikogod taj posjed trajao. Tužitelj i pravni prednik istog su bili sasvim sigurno nepošteni posjednici i kao takvi ne mogu steći vlasništvo dosjelošću. Slijedom svega navedenog zaključak je ovoga suda, da tužitelj a niti pravni prednik istog nije stekao vlasništvo nekretnine jer se isto ni ne može steći od nevlasnika temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora od 23.05.2007., a isto tako nije stečeno ni institutom dosjelosti jer su tužitelj i pravni prednik istog bili nesavjesni posjednici s obzirom da su znali da im ne pripada pravo na posjed istog.

19. Naposljetku valja još navesti kako je u ovom postupku provedeno vještačenje po vještaku Mladenu Ožiću koji je u svom nalazu naveo da je na temelju očevida na licu mjesta te pregleda sudskog spisa, utvrđeno da se u uličnom, južnom, prizemnom dijelu kuće, na adresi [adresa], u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi poslovni prostor oznake “Pisko”, površine 12,00 m2. Nalazu vještaka tužitelj je opetovano prigovarao isticavši da je sudski vještak bio dužan identificirati nekretninu na način da utvrdi suvlasničke omjere glede sporne nekretnine u odnosu na cjelokupnu nekretninu.

20. Vještak se više puta očitovao na prigovore tužitelja, a u podnesku od 4. listopada 2023. naveo je da ukoliko punomoćnik tužitelja raspolaže s nacrtima predmetnog objekta, u mogućnosti je izračunati suvlasnički udio pojedinih posebnih dijelova na cijeloj nekretnini, a ukoliko ne postoje nacrti objekata, potrebno je izvršiti izmjeru svih objekata tj. prostora na parceli, identificirati sve posebne dijelove, te napraviti izračun suvlasničkih udjela. Vještak navodi kako isto iziskuje plaćanje dodatnog predujma za vještačenje, a po podnesku vještaka tužitelj nije postupio.

21. Vještak je saslušan na ročištu održanom 19. svibnja 2025., u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja, a punomoćnik tužitelja na istom ročištu istaknuo je da ne predlaže provoditi vještačenje po novom sudskom vještaku.

22. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 8. ožujka 2019. valja navesti kako je tužitelj svojim tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je isti vlasnik na dijelu nekretnine u određenoj površini, a da to pravo vlasništva, nije niti određeno označio suvlasničkim omjerom ili točno označenim dijelom nekretnine, pa tako neodređeno označavanje nekretnine na kojoj tužitelj eventualno ima pravo vlasništva predstavlja neodređeni tužbeni zahtjev koji već iz tog razloga nije osnovan. (VS RH broj Rev-919/2017).

23. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

24. S obzirom da je I. tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu je tužitelj dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,23 eura, za koju je radnju sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife propisano 100 bodova, odnosno 200,00 eura, a sud sukladno Tbr. 52. Tarife primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25. I. tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 6.2.2019., te 6.11.2023., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 18.4.2019., 2.7.2019., 21.2.2020., 30.3.2021., 19.5.2025. te 6.10.2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), zastupanja na ročištu 13.3.2019., 6.6.2022. te 8.9.2025., svako u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9.toč.5. Tarife). I. tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 27.3.2019. s obzirom da tog datuma nije održano ročište. I. tuženiku je priznat ukupan trošak od 1.950,00 eura.

26. Odluku o troškovima parničnog postupka za II. tuženika temeljem čl.154.st.1. ZPP-a sud nije donosio jer isti nije tražio naknadu troškova.

27. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 14. studenog 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. I. tuženika

3. II. tuženici