REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5008/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Irene Blauhorn, odvjetnice u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika UZ, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 14. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 15.511,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od:

- 178,10 EUR od 09.03.2019. do isplate

- 183,80 EUR od 09.04.2019. do isplate

- 173,16 EUR od 10.05.2019. do isplate

- 185,00 EUR od 10.06.2019. do isplate

- 187,23 EUR od 09.07.2019. do isplate

- 199,22 EUR od 10.08.2019. do isplate

- 200,22 EUR od 09.09.2019. do isplate

- 202,12 EUR od 09.10.2019. do isplate

- 198,33 EUR od 09.11.2019. do isplate

- 203,66 EUR od 12.12.2019. do isplate

- 207,95 EUR od 08.01.2020. do isplate

- 217,48 EUR od 07.02.2020. do isplate

- 228,12 EUR od 09.03.2020. do isplate

- 242,29 EUR od 08.04.2020. do isplate

- 240,28 EUR od 09.05.2020. do isplate

- 219,67 EUR od 08.06.2020. do isplate

- 231,21 EUR od 08.07.2020. do isplate

- 213,22 EUR od 10.08.2020. do isplate

- 217,07 EUR od 09.09.2020. do isplate

- 223,37 EUR od 08.10.2020. do isplate

- 221,85 EUR od 13.11.2020. do isplate

- 220,80 EUR od 08.12.2020. do isplate

- 219,70 EUR od 08.01.2021. do isplate

- 221,71 EUR od 08.02.2021. do isplate

- 205,27 EUR od 09.03.2021. do isplate

- 207,66 EUR od 08.04.2021. do isplate

- 209,88 EUR od 07.05.2021. do isplate

- 207,86 EUR od 08.06.2021. do isplate

- 212,15 EUR od 13.07.2021. do isplate

- 220,57 EUR od 09.08.2021. do isplate

- 212,23 EUR od 08.09.2021. do isplate

- 221,14 EUR od 10.10.2021. do isplate

- 231,64 EUR od 09.11.2021. do isplate

- 244,63 EUR od 08.12.2021. do isplate

- 241,87 EUR od 11.01.2022. do isplate

- 234,62 EUR od 08.02.2022. do isplate

- 275,13 EUR od 08.03.2022. do isplate

- 261,71 EUR od 12.04.2022. do isplate

- 246,74 EUR od 13.05.2022. do isplate

- 239,67 EUR od 10.06.2022. do isplate

- 280,94 EUR od 10.07.2022. do isplate

- 289,62 EUR od 09.08.2022. do isplate

- 299,45 EUR od 11.09.2022. do isplate

- 298,48 EUR od 13.10.2022. do isplate

- 282,43 EUR od 08.11.2022. do isplate

- 283,41 EUR od 09.12.2022. do isplate

- 276,68 EUR od 12.01.2023. do isplate

- 283,10 EUR od 09.02.2023. do isplate

- 279,35 EUR od 09.03.2023. do isplate

- 277,64 EUR od 05.04.2023. do isplate

- 290,18 EUR od 10.05.2023. do isplate

- 296,69 EUR od 08.06.2023. do isplate

- 292,57 EUR od 07.07.2023. do isplate

- 302,76 EUR od 10.08.2023. do isplate

- 309,49 EUR od 11.09.2023. do isplate

- 306,43 EUR od 10.10.2023. do isplate

- 302,04 EUR od 13.11.2023. do isplate

- 318,07 EUR od 10.12.2023. do isplate

- 328,96 EUR od 09.01.2024. do isplate

- 318,56 EUR od 12.02.2024. do isplate

- 305,87 EUR od 11.03.2024. do isplate

- 288,49 EUR od 11.04.2024. do isplate

- 291,57 EUR od 09.05.2024. do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 8.645,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

-na iznos od 124,03 eura od 02.03.2019. do isplate,

-na iznos od 125,14 eura od 02.04.2019. do isplate,

-na iznos od 123,08 eura od 02.05.2019. do isplate,

-na iznos od 125,37 eura od 02.06.2019. do isplate,

-na iznos od 125,80 eura od 02.07.2019. do isplate,

-na iznos od 128,13 eura od 02.08.2019. do isplate,

-na iznos od 128,32 eura od 02.09.2019. do isplate,

-na iznos od 128,69 eura od 02.10.2019. do isplate,

-na iznos od 127,96 eura od 02.11.2019. do isplate,

-na iznos od 128,99 eura od 02.12.2019. do isplate,

-na iznos od 129,82 eura od 02.01.2020. do isplate,

-na iznos od 131,67 eura od 02.02.2020. do isplate,

-na iznos od 133,73 eura od 02.03.2020. do isplate,

-na iznos od 136,48 eura od 02.04.2019. do isplate,

-na iznos od 136,09 eura od 02.05.2020. do isplate,

-na iznos od 132,09 eura od 02.06.2020. do isplate,

-na iznos od 134,33 eura od 02.07.2020. do isplate,

-na iznos od 130,84 eura od 02.08.2020. do isplate,

-na iznos od 131,59 eura od 02.09.2020. do isplate,

-na iznos od 132,81 eura od 02.10.2020. do isplate,

-na iznos od 132,51 eura od 02.11.2020. do isplate,

-na iznos od 132,31 eura od 02.12.2020. do isplate,

-na iznos od 132,10 eura od 02.01.2021. do isplate,

-na iznos od 132,49 eura od 02.02.2021. do isplate,

-na iznos od 129,30 eura od 02.03.2021. do isplate,

-na iznos od 129,77 eura od 02.04.2021. do isplate,

-na iznos od 130,19 eura od 02.05.2021. do isplate,

-na iznos od 129,80 eura od 02.06.2021. do isplate,

-na iznos od 130,64 eura od 02.07.2021. do isplate,

-na iznos od 132,27 eura od 02.08.2021. do isplate,

-na iznos od 130,65 eura od 02.09.2021. do isplate,

-na iznos od 132,38 eura od 02.10.2021. do isplate,

-na iznos od 134,41 eura od 02.11.2021. do isplate,

-na iznos od 136,93 eura od 02.12.2021. do isplate,

-na iznos od 136,40 eura od 02.01.2022. do isplate,

-na iznos od 134,99 eura od 02.02.2022. do isplate,

-na iznos od 142,84 eura od 02.03.2022. do isplate,

-na iznos od 140,24 eura od 02.04.2022. do isplate,

-na iznos od 137,34 eura od 02.04.2022. do isplate,

-na iznos od 135,97 eura od 02.05.2022. do isplate,

-na iznos od 143,97 eura od 02.06.2022. do isplate,

-na iznos od 145,65 eura od 02.07.2022. do isplate,

-na iznos od 147,56 eura od 02.08.2022. do isplate,

-na iznos od 147,37 eura od 02.09.2022. do isplate,

-na iznos od 144,26 eura od 02.10.2022. do isplate,

-na iznos od 144,45 eura od 02.11.2022. do isplate,

-na iznos od 130,64 eura od 02.12.2022. do isplate,

-na iznos od 143,14 eura od 02.01.2023. do isplate,

-na iznos od 144,39 eura od 02.02.2023. do isplate,

-na iznos od 143,66 eura od 02.03.2023. do isplate,

-na iznos od 143,33 eura od 02.04.2023. do isplate,

-na iznos od 145,76 eura od 02.04.2023. do isplate,

-na iznos od 147,02 eura od 02.05.2023. do isplate,

-na iznos od 146,22 eura od 02.06.2023. do isplate,

-na iznos od 148,20 eura od 02.07.2023. do isplate,

-na iznos od 149,50 eura od 02.08.2023. do isplate,

-na iznos od 148,91 eura od 02.09.2023. do isplate,

-na iznos od 148,06 eura od 02.10.2023. do isplate,

-na iznos od 151,17 eura od 02.11.2023. do isplate,

-na iznos od 153,28 eura od 02.12.2023. do isplate,

-na iznos od 143,14 eura od 02.01.2024. do isplate,

-na iznos od 151,26 eura od 02.02.2024. do isplate,

-na iznos od 148,80 eura od 02.03.2024. do isplate,

-na iznos od 145,43 eura od 02.04.2024. do isplate,

-na iznos od 146,03 eura od 02.04.2024. do isplate,

-na iznos od 151,26 eura od 02.05.2024. do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 187,50 eura odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj izvršio podneskom od 17. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 05. lipnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom 18. siječnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 159.048,00 CHF. Ugovoreno je da je tužitelj dužan kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj te tužitelj i nadalje otplaćuje kredit. Odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđene su ništetnima presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je prvostupanjska presuda, a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF. Navedene presude donesene su povodom kolektivne tužbe, pa tužitelj tvrdi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz te parnice u parnicama koje pokreću fizičke osobe za isplatu preplaćenih iznosa s osnove nepoštenih odredbi. Tužitelj napominje kako je u predmetu suda broj P-2228/19 isto tužio za preplatu po predmetnom kreditu na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF, međutim napominje kako je u tom predmetu obuhvaćen period o podizanja kredita do zaključno sa 09.02.2019., dok u ovom postupku utužuje iznose koji su dospjeli nakon 09.02.2019. Predlaže da sud nakon provedenog postupka presudom naloži tuženiku da tužitelju plati ukupni preplaćeni iznos od 1.459,95 eura/11.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na preplaćene mjesečne iznose teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući da iz tužbe nije jasno koliki novčani iznos se zahtijeva na temelju navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koliki iznos na temelju navodne ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, ističe prigovor zastare za cjelokupno potraživanje tužitelja, jer je protekao rok od 3 godine u kojima su vršena plaćanja. Osporava status potrošača i tvrdi da je tužitelj dužan predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Osporava da bi se na tužitelja primjenjivao učinak odluka iz kolektivnog spora te ističe da je tužitelj bio upoznat s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF od strane djelatnika tuženika, predočenim obrascima i brošurama. Ugovaranjem valutne klauzule tužitelj i tuženik su dobrovoljno pristali na rizik promjenjivosti tečaja, a razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti. Tvrdi da je tužitelj upozorio i informirao o valutnoj klauzuli te je tužitelj dobio brošure u kojima je prikazan tečaj valuta. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata kako to potražuje tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj je podneskom od 17. veljače 2025. (stranica 361-363 spisa) nakon provođenja financijskog vještačenja precizirao tužbeni na način da mu tuženik isplati preplaćeni iznos s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 15.511,11 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečno preplaćene iznose anuiteta tekuće od dana plaćanja do isplate, kao i da mu tuženik isplati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tuženik je podneskom od 23. svibnja 2025. (stranica 567-579 spisa) prigovorio da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da je tužbom potraživao iznos od 1.459,95 eura, dok podneskom od 17. veljače 2025. potražuje iznos od 15.511,11 eura te da čini daljnju preinaku kada propušta specificirati potraživanje s naslova promjenjive kamatne stope zbog čega se tuženik sukladno članku 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) protivi povlačenju tužbe u odnosu na zahtjev za isplatu s naslova promjenjive kamatne stope.

5. Prema postavljenoj visini zahtjeva proizlazi da je tužitelj navedenim podneskom od 17. veljače 2025. postavio kondemnatorni zahtjev jer je po provedenom financijskom vještačenju određeno postavio zahtjev za isplatu s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Sve kada bi se opisano postupanje tužitelja tumačilo kao preinaka kondemnatornog zahtjeva njegovim povišenjem u skladu sa odredbom čl. 191. st.1. ZPP valja reći da je tužitelj povisio opisani dio zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja te iz iste činjenične osnove zahtjeva drugu (veću) novčanu svotu te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP). Ukazuje se tuženiku i na pravno shvaćanje VSRH poslovni broj: Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. u kojem preinaku zahtjeva kako bi se moglo shvatiti u konkretnom slučaju, naziva "nepravom preinakom" zbog čega je sud dopustio preinaku tužbe i odlučio kao u izreci rješenja.

6. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj povukao zahtjev sa naslova promjenjive kamatne stope (u odnosu na onaj iz tužbe kojim je kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe potraživao isplatu s naslova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) čemu se tuženik protivi valja navesti da tužitelj u tužbi nije određeno naveo koji preplaćeni novčani iznos traži s naslova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji novčani iznos s naslova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli zbog čega sud navedeni prigovor tuženika nije mogao uzeti u obzir i odrediti u kojoj visini je tužitelj povukao zahtjev s naslova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu s prilozima (stranica 5-20 spisa), Pregled prometa po partiji kredita 5102808589 od 20.1.2006. do 12.12.2022. (stranica 21-53, 234-266, 343-375 spisa), Obavijest o promjeni uvjeta o Kreditu (stranica 55-58 spisa), Obavijesti o promjeni kamatne stope (stranica 59-63, 71-72, 79-82,87-88, spisa), otplatni plan (stranica 65-69, 73-77,83- 85, 89-92, 97-108, spisa), Obavijest o usklađivanju kamatne stope (stranica 93 spisa), Obavijest o kreditu (stranica 95 spisa), Informaciju tuženika o valutnoj klauzuli i rizicima financiranja u kunama s valutnom klauzulom s grafičkim prikazima (stranica 131-135, 388-392 spisa), Izjavu ZZ s pitanjima i odgovorima vezanima za stambene kredite (stranica 137-138, 139-141, 143-144, 394-398 spisa), promotivne materijale tuženika o stambenim kreditima (stranica 145-153, 173-195, 376-386, 400- 433 spisa), priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21.01.2015. (stranica 154-159 spisa), Objavu Hrvatske narodne banke u Narodnim novinama od 09.12.2013. vezano za ponderiranu kamatnu stopu uz koju su hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u CHF i kunama uz valutnu klauzulu u kunama (stranica 196, 441 spisa), Priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14.1.2014. (stranica 201, 435 spisa), Konačni prijedlog Zakona o potrošačkom kreditiranju (stranica 215-223 spisa, 464-472), Devizna pozicija u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004-2012 (stranica 436 spisa), Priopćenje za javnost 16.03.2015.(stranica 441-442 spisa), Izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05.03.2004. (stranica 457 spisa), Pregled prometa po kreditu 5102808589 za razdoblje od 01.01.2023. do 03.06.2024. (stranica 529-532 spisa), proveo je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (stranica 542-552 spisa), priklopio spis ovog suda broj P-888/2024 ranije broj P- 2228/19) i saslušao je tužitelja (stranica 583 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da mu isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta, jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo i to za razdoblje od 09. veljače 2019. do lipnja 2024. obzirom na to da iz službene bilješke priklopljenog spisa broj P-888/2024 (ranije poslovni broj P-2228/19) koji se vodi između istih stranaka utvrđeno da se postupak vodi u vezi istog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka od 18.01.2006. i to s naslova isplate preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i to za razdoblje od 01. lipnja 2006. do 1. veljače 2019.

10. Imajući na umu naprijed navedena utvrđenja te da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu preplaćenih anuiteta s osnova valutne klauzule, a ne i promjenjive kamatne stope, to je sud odlučivao o zahtjevu tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnova valutne klauzule za utuženo razdoblje od 09. veljače 2019. do mjeseca svibnja 2024. te s tim u vezi nije odlučivao o isplati preplaćenih anuiteta s osnova promjenjive kamatne stope.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da su ga tužitelj i tuženik sklopili 18. siječnja 2006., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 159.048,00 CHF, da je člankom 7. ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u iznosu od 749,63 CHF koji se obračunava na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti, da se povrat obveza iz tog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate u zakašnjenju u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke iz čega sud zaključuje da je kredit odobren uz primjenu valutne klauzule. Člankom 3. Ugovora ugovoreno je da se kredit odobrava kao stambeni kredit za kupnju nekretnine.

12. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 3-tuženik) u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je odbijena i žalba ovdje tuženika. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

14. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

15. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020.

17. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

18. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

19. Također je stanovište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

20. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

21. Tužitelj je iskazao da je ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom početkom 2006. godine u svrhu kupnje stana, odnosno nekretnine. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mu objašnjeno značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Odlučio se na kredit u CHF, jer je to bio jedini kredit koji mu je banka ponudila, dok za ostale valute eur i kunu nije imao kreditnu sposobnost te kredit još uvijek otplaćuje do 2036. godine. Na odredbe ugovora o kreditu, odnosno na njihov sadržaj nije mogao utjecati. Vezano za saznanje je li mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu rečeno da CHF može varirati, tužitelj je naveo da mu je rečeno da je to najstabilnija valuta.

22. Iz pisane izjave ČZ (stranica 137-138 spisa) proizlazi da je u travnju 2004., kao djelatnica Službe za upravljanje ciljanim proizvodima, poslala mail na cijeli Sektor građanstva s detaljnim pojašnjenjem stambenih kredita vezanih za valutu u EUR, CHF i USD te načina na koji djelatnici "osobni bankari" trebaju komunicirati s klijentima. Oni su trebali naglasiti važnost valutne klauzule kako bi klijenti bili svjesni rizika, tj. mogućnosti promjene tečaja. U poslovnicama je postojao letak "Informacija Pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom" koji je bio sastavni dio dokumentacije koja se prezentirala klijetima. Banka nije stavljala naglasak niti na bilo koji način navodila klijente za financiranje vezivanjem isključivo za jednu valutu, već je to bila samostalna odluka klijenta.

23. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer ga ocjenjuje uvjerljivim i istinitim te iz njegovog iskaza smatra utvrđenim da od strane djelatnika tuženika nije dobio potpunu informaciju o rizicima ugovaranja kredita vezanog uz tečaj CHF, već je dobio informaciju da je takav kredit za njega najpovoljniji. Očito je da se tužitelj kod odluke o odabiru vrste kredita vodio isključivo onime što je čuo od djelatnika banke i da mu je kredit u CHF bio ponuđen kao najpovoljniji, te koji može otplaćivati s obzirom na visinu plaće, a da u isto vrijeme nije dobio informaciju o rizičnosti te valute te mogućnosti da će tečaj CHF rasti.

24. Izjavu ČZ sud nije posebno cijenio budući ona nije sudjelovala u postupku sklapanja predmetnog ugovora već iznosi opće procedure banke pri sklapanju kredita, a što nije prikladno za utvrđivanje relevantnih činjenica.

25. Nadalje, tuženik prigovara da tužitelj nema svojstvo potrošača, jer da to svojstvo nije dokazao. Sud prihvaća istinitim i uvjerljivim iskaz tužitelja da je iznos kredita iskoristio za kupnju nekretnine jer ovakav iskaz ocjenjuje uvjerljivim, a istog potvrđuje članak 3. Ugovora o kreditu. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

26. Kako, dakle, tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

27. Vezano za podnesak tuženika od 23. svibnja 2025. kojim ukazuje da je tužitelj konvertirao ugovor o kreditu ukazuje se da predmetni kredit nije konvertiran u EUR sukladno zakonskom određenju niti je kredit otplaćen, dakle i dalje ga tužitelj otplaćuje, a što su stranke učinile nespornim na ročištu održanom 8. listopada 2025.

28. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika promjene valute po tečaju te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

29. Prigovor zastare nije osnovan jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 05. lipnja 2023.

30. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

31. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

32. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,75% godišnje dok je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u razdoblju u kojem je naloženo izvršiti vještačenje kamatna stopa iznosila 3,23%, da su stranke ugovorile rok otplate od 360 mjeseci uz otplatu u mjesečnom anuitetu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF dna dan odobrenja žiro-računa banke. Vještak je mišljenja da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u utuženom razdoblju otplate kredita iznose 15.511,11 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na promjenu kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 8.645,91 EUR te da slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme utuženog razdoblja, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita te početno ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 6.865,20 EUR.

33. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu sa nalazom i mišljenjem postavio tužbeni zahtjev prema podnesku od 17. veljače 2025., dok tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun vještaka, ali osporava osnovu potraživanja tužitelja te ne traži saslušanje vještaka.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Prigovori tuženika su pravne naravi i o njima je sud iznio svoj stav u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude. Naime, sud daje zadatak vještaku i sukladno tom zadatku je vještak izračunao preplaćene iznose na način da je kroz cijelo vrijeme otplate kredita (plaćanja anuiteta) obračunao tečaj koji je važio u trenutku isplate kredita. Stoga sud zaključuje da su svi prigovori tuženika neosnovani, te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka (tuženik je u podnesku od 23. svibnja 2023. naveo da ne predlaže saslušanje vještaka).

35. Slijedom navedenog, sud je dosudio tužitelju preplaćeni tečaj CHF po kreditu u iznosu 15.511,11 eura. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužitelja, pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

36. U odnosu na iznose manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u trenutku isplate kredita, valja reći da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 108. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelj kao stranka ugovora odgovoran za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi.

37. Pri tome sud napominje da iz članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 104. stavak 1. ZOO-a, jer se članak 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača odnosi samo na potrošače. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

38. Uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

39. Tuženik je podneskom od 23. svibnja 2025. naveo da u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,75 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). Stoga tuženik predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 8.645,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. U odnosu na navedeni prigovor radi prijeboja tuženika valja reći da nije osnovan jer manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, pa i na niže, a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF nisu bili jasno predočeni pa tuženik ne može imati koristi zbog svog takvog postupanja, a osim toga tužitelj nije ništa primio, pa stoga i nema obvezu vraćanja onoga što nije primio. Stoga je tuženikov prigovor prijeboja odbijen kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 12.12.2023. (Tbr. 8/1- 100 bodova), zastupanja na raspravi 25.03.2024. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 05.06.2024. (Tbr. 8/3-25 bodova), sastav podneska od 14.02.2025. (Tbr. 8/1-250 bodova) i zastupanja na ročištu 8.10.2025. (Tbr. 9/1-250 bodova) odnosno ukupno 825,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, 1.650,00 eura uz pripadajući pdv od 25% od 412,50 eura odnosno ukupno 2.062,50 eura. Također je tužitelju priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 250,00 eura pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu 2.312,50 eura, dok trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu nije dosuđen jer je tužitelj kao potrošač u smislu odredbe čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) oslobođen plaćanja istih.

41. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO tekuće od presuđenja do isplate.

42. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 19.06.2024. obzirom na to da je riječ o njegovoj omašci prilikom navođenja razdoblja za koje potražuje preplaćene iznose anuiteta zbog čega takav trošak ne može biti na teret tuženika te tužitelju nije priznat trošak naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja. Stoga je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 187,50 eura odbijen kao neosnovan.

43. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.