REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1997/2024-22

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1) PJB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) PJ, OIB. [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje tužiteljice po punomoćniku Boži Vrkić, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Stefanu Martiniću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava služnosti, nakon održane glavne rasprave dana 25. rujna 2025., te objave dana 14. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica 1) PJB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) PJ, OIB. [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],koji glasi:

,,1. Utvrđuje se da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koja služnost ide pravcem A-B-C-D-A u skici sudskog očevida vještaka mjernika ing.geod DJ od 3. lipnja 2025., koja skica je sastavni dio ove presude, označena likom i točkama A-B-C-D-A, površine 71 m², slijedom čega je tuženik dužan dopustiti tužiteljicama da se koriste tom služnošću, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik izdati tužiteljici ad.1 PJB i ad.2 PJ ispravu podobnu za upis prava služnosti iz toč. I. ove presude u zemljišnim knjigama, koju ispravu će, za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II. Nalaže se tužiteljicama 1) PJB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) PJ, OIB. [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku HJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, sve u roku od petnaest dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi podnesenoj dana 17. rujna 2024. godine, navode da su, svaka za ½ dijela, vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, dvor, površine 430 m2, za cijelo dok je tuženik vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo. Do svoje nekretnine, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću sa pripadajućim dvorištem, tužiteljice da dolaze preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je položen uz čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po cijeloj dužini i u širini od 4,5 m. Takva situacija na terenu da je još od 1978. od kada su prednici tužiteljica na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] započeli sa izgradnjom postojeće kuće. Nitko tužiteljice osobno kao ni njihove prednike u posjedu stvarne služnosti prolaza i provoza svih ovih godina nje ometao na bilo koji način i to sve do kolovoza 2024. kada je tuženik, ničim izazvan, počeo tužiteljicama osporavati to pravo. Kako je tužiteljicama u interesu da svoje pravo koje ih nesporno pripada upišu u zemljišnim knjigama i na taj način onemoguće tuženika u osporavanju im toga prava to su iste prisiljene ustati ovom tužbom pa istu podnose i predlažu sudu tužbu dostaviti tuženiku, provesti predložene dokaze, te nakon toga donijeti presudu.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 24. listopada 2024. (l.s. 41-50) osporio tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, te izričito osporava da bi tužiteljice bile poštene posjednice koje da su posjed izvršavale kroz dvadeset godina, a da se vlasnik poslužne nekretnine nije tome protivio. Iz podnesene tužbe i priložene dokumentacije da ne proizlazi da je riječ o dosjelosti služnosti i/ili o nužnom prolazu, Tužiteljice ne predlažu nijedan materijalni dokaz niti specificiraju imena svjedoka. Naprotiv, Tuženik ističe kako su se on i njegovi pravni prednici, kao vlasnici poslužne nekretnine jasno i nedvosmisleno verbalno protivili (ne samo u kolovozu 2024. godine kao što navode Tužiteljice, nego i ranije) tome da tužiteljice koriste njihovu nekretninu kao služnost prolaza i provoza, te da sasvim sigurno istu nisu koristile neprekinuto kroz dvadeset godina. Tako je npr. određeni broj godina na tom prolazu postojala i ograda koja je, između ostaloga, utjelovljavala vlasnikovo protivljenje bilo kakvom prolazu kroz njegovu nekretninu. Samim time, uvjeti iz čl. 229., st. 1. ZV-a nisu ispunjeni, stoga se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost. U ovom predmetu, Tuženik i pravni prednici Tuženika su se protivili ovakvom posjedu. Tek ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao služnost, izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, tada bi on ili njegov slijednik mogao tražiti utvrđenje da takva služnost postoji. Bitno je istaknuti kako Tužiteljice moraju dokazati ne samo da su bile poštene posjednice, već da su iste pošteno i neprekinuto izvršavale sadržaj služnosti na predmetnoj nekretnine u razdoblju od dvadeset godina i to ne samo za prolaz, već i za provoz. Tužiteljice su dužne dokazati istinitost svojih tvrdnji izvan svake sumnje. Tuženik ističe, kako ne može biti riječ o služnosti puta kao nužnom prolazu s obzirom da Tužiteljice imaju prikladnu putnu vezu s javnim putem preko svoje nekretnine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Argument u prilog tome da je riječ o obijesnom parničenju radi susjedskih svađa, a da nije riječ o stvarnoj potrebi za rješavanje problematike iz stvarnog prava je činjenica da ne samo da Tužiteljice već imaju prikladnu putnu vezu s javnim putem, koji ne opterećuje nekretninu Tuženika, već uz to imaju i mogućnost, na svojoj vlastitoj nekretnine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], napraviti još dodatni, kraći put i još prikladniju vezu s javnim putem, koja ne bi prolazila preko tuđe nekretnine, tj. preko nekretnine Tuženika. Naime, nekretnina na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tik uz cestu, tj. tik uz ulicu dr. Franje Tuđmana te ju s javnim putem dijeli samo vlastita škarpa. Nadalje, Tuženik izričito osporava drugi petit tužbenog zahtjeva kojim se od Tuženika zahtijeva izdavanje tabularne isprave. Naime, tužitelj bi mogao tražiti od tuženika izdavanje tabularne isprave tek kada bi od prije između parničnih stranaka postojao pravni posao temeljem kojega se tuženik obvezao tužitelju izdati tabularnu ispravu, dakle kada bi postojao između stranaka obvezno-pravni odnos. Samim time, u skladu s navedenom sudskom praksom i argumentacijom, Tužiteljice ne mogu postaviti dodatni zahtjev, kao što su ga postavile u drugom petitu tužbenog zahtjeva kojim traže od Tuženika izdavanje tabularne isprave radi upisa služnosti u zemljišne knjige. Tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbene zahtjeve Tužiteljica u cijelosti kao neosnovane i naložiti Tužiteljicama da Tuženiku naknade parnične troškove u cijelosti.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižne izvatke (l.s. 4- 7),ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 9-11, 27-28), izveden je očevid na licu mjesta (l.s. 67-69), povodom kojega je izrađena skica ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju (l.s. 72-78), saslušane su tužiteljice (l.s. 88-90), tuženik (l.s. 90-91), svjedokinja FJ (l.s.92), CJ (l.s. 93), GJ (l.s.94-95), NJ (l.s. 95-96), izvršen je uvid u fotografije (l.s. 48-49,59-61).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, koje je u njihovom vlasništvu, postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koje je u vlasništvu tuženika, a koja služnost da je osnovana temeljem zakona dosjelošću.

5. Odredbom čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

6. U ovoj pravnoj stvari je, dakle, pravno odlučna činjenica jesu li tužiteljice izvršavale sadržaj prava stvarne služnosti prolaza na način kako to u tužbi tvrde, u vremenu i na način potreban za stjecanje toga prava temeljem dosjelosti. Radi utvrđenja te činjenice, ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.

7. Tuženik u podnesku od 4. veljače 2025. navodi kako su tužiteljice prenijele vlasništvo nekretnine 2133/8 k. o. [katastarska općina] na oca KJ, koji prijedlog za uknjižbu vlasništva je podnesen istog dana kada je podnesena tužba, a da je riječ o nekretnini preko koje je moguća prikladna putna veza s javnim putem, čime da iste zloupotrebljavaju pravo. Upire na činjenicu da ako je tužiteljicama potrebna prikladna putna veza s javnim putem, zašto su darovale vlastitu nekretninu koja im je to omogućavala, umjesto da su je npr. teretile pravom služnosti prolaza i provoza. Isto da ukazuje da je u ovome predmetu riječ o obijesnom parničenju zbog narušenih dobrosusjedskih odnosa.

8. Na temelju uvida u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su tužiteljice suvlasnice kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ovdje tuženik, a kako to slijedi iz sadržaja zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] (l.s. 4-7). Ovdje tužiteljice stekle su navedenu nekretninu oznake 2133/2, kao i nekretninu oznake 2133/8 k. o. [katastarska općina], temeljem kupoprodajnog ugovora, koji su sklopile sa prodavateljima P i AJ (l.s. 9-11). Iz dokumentacije koja datira iz 1982., a radi se o rješenju o uvjetima uređenja prostora, slijedi da je te godine odobrena izgradnja stambenog objekta na čest. 2133/2 k. o. [katastarska općina] u korist naznačenih investitora H i AJ. P i AJ stekli su čest. 2133/2 k. o. [katastarska općina] kupoprodajom od prodavatelja Miroslava Pranjića 1982. godine, kako to slijedi iz ugovora na l.s. 18-19. U istom ugovoru je u čl. 5. naznačeno da prodavatelj D jamči kupcima F da na nekretnini 2133/2 k. o. [katastarska općina] postoji prilaz (izgrađen put sa Jadranske magistrale u širini od 4,5 m te da je on suvlasnik navedenog puta, a potpisom navedenog kupoprodajnog ugovora da bi suvlasnicima postali kupci C (prednici tužiteljica).

9. Na očevidu na licu mjesta održanom 3. lipnja 2025. je neposrednim opažanjem utvrđeno da se sporni dio, kako su ga označile tužiteljice nalazi na dijelu čest. 2133/5, koja je u vlasništvu tuženika, a dio se nalazi na dijelu čest. 2127. Radi se o dijelu koji se nalazi neposredno uz kuću tuženika, tim dijelom se može provesti osobni automobil, ali sporni dio u naravi ne izgleda kao prilazni put, u smislu da bi bilo vidljivo da se tuda učestalo provoze automobili i slično te je isti prikazan na fotografijama koje su prilog skici sudskog očevida na l.s. 76.

10. Uvidom u skicu izrađenu od sudskog vještaka u ovome predmetu (l.s. 75), vidljivo je da je sporno 71m2 terena tuženika koji se nalazi na čest. 2133/5, a za koji tužiteljice navode kako predstavlja poslužnu nekretninu kojom se služe za prolaz do svoje nekretnine na čest. 2133/2 k. o. [katastarska općina].

11. Na ročištu pred ovim sudom održanom 25. rujna 2025. (l.s. 87-97), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GJ, CJ, FJ i IJ te su saslušane stranke u ovoj pravnoj stvari.

12. Iz sadržaja iskaza svjedoka saslušanih u ovoj pravnoj stvari slijedi utvrđenje da nijedan od saslušanih svjedoka, osim GJ, oca tuženika, ne poznaje tuženika u ovoj pravnoj stvari. Ovo utvrđenje bitno je zbog toga što je, da bi stvarna služnost bila osnovana dosjelošću, a kako to slijedi iz sadržaja odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, potrebno da se ostvare određene pretpostavke, jedna od kojih je i neprotivljenje vlasnika poslužnog dobra, što dalje podrazumijeva da je vlasnik poslužnog dobra upoznat s činjenicom da vlasnici povlasnog dobra vrše sadržaj služnosti, odnosno da je posjed toga prava bio istinit i pošten. Iz iskaza navedenih svjedoka (IJ i G) ne slijedi utvrđenje da bi tuženik ili njegovi prednici uopće bili upoznati s činjenicom da tužiteljice, prolazeći vozilom preko nekretnine tuženika vrše sadržaj prava stvarne služnosti, što je daljnja pretpostavka za osnivanje toga prava temeljem zakona. Iz sadržaja provedenog dokaznog postupka ne slijedi ni utvrđenje da bi tužiteljice bile poštene posjednice toga prava u vremenu od dvadeset godina, što se također treba kumulativno ostvariti na strani vlasnika povlasnog dobra da bi se na poslužnom dobu osnovalo pravo stvarne služnosti.

13. Štoviše, svjedoci CJ, FJ te NJ, uopće ne poznaju ni GJ, oca ovdje tuženika, koji je u svom svjedočkom iskazu (l.s. 94) naveo da on poznaje tužiteljice jer su susjede u Selinama, a u kojoj kući da je ovaj svjedok zadnji put bio 2017. godine. Radi se o kući koju da je njegova bivša supruga (majka tuženika) naslijedila od svoga oca te da je ovaj svjedok u toj kući godišnje boravio 10-15 dana. S tužiteljicama da je bio u dobrim susjedskim odnosima. Do problema da je došlo u situaciji kada da su tužiteljice htjele sa svojim psima proći preko spornog dijela, što da im je ovaj svjedok branio jer da i sam ima pse. Nije imao primjedbi na to da prođu pješice s djetetom. Nikada da ih nije vidio da tuda prolaze automobilom, niti mu je ikada itko od njegovih ikada spomenuo da bi ih vidio da se tuda provoze. Navodi da im je zabranio da tuda prolaze s psom. Ovo da im je rekao jer da je i sam imao psa u to vrijeme – njemačkog ovčara, a tužiteljice da su imale svaka po jednog dobermana. Tužiteljice da su do svoje kuće prolazile ulicom koja je na skici označena sjeverno od čestice oznake 2133/8 i 2133/4 te da su se parkirale na čest. 2133/8 (l.s. 75). Odnosi da su se promijenili između njega i tužiteljica u vrijeme kada im je rekao da ne prolaze tuda sa psima te u vrijeme kada su tuda počeli intenzivnije prolaziti prijatelji ili rodbina tužiteljica, čemu da se ovaj svjedok usprotivio. Navodi da se to odvijalo u vremenu između 2008. otkada je supruga to naslijedila pa do 2017. godine. Inače da je u kuću dolazio prije i poslije Domovinskog rata, ali i za vrijeme Domovinskog rata, te da se tada nije svađao s tužiteljicama jer da njih tada nije ni bilo. Prednik tužiteljica da također tuda nije mogao prolaziti, da je njegov sada pok. tast (djed tuženika) u tuženikovoj kući imao restoran koji da je radio i da se nije moglo prolaziti ispred kuće. Nekretnine iznad tužiteljičinih i tuženikovih da su u to vrijeme bile zapuštene, ali da se preko njih moglo proći pješice i na njima da se mogao parkirati osobni automobil.

14. Iskaz ovog svjedoka ovaj sud prihvaća istinitim jer je isti iskazivao o događajima koji su mu osobno poznati, a njegov iskaz ovaj sud nalazi životnim i logičnim te u suglasju s ostalim izvedenim dokazima. Ovo posebno imajući u vidu i izgled lica mjesta, odnosno činjenicu da se preko spornog dijela, doduše, može provesti automobil, ali da zbog izgleda spornog dijela svaki prolazak automobilom dekomodira osobe koje bi se u to vrijeme nalazile na terasi kuće tuženika te naprosto nije životno da tuženik ili njegovi prednici tome ne bi prigovorili. Tužiteljice su i same potvrdile istinitost navoda ovog svjedoka jer potvrđuju da su imale dva psa i to dobermane, a prije njih irske setere, zbog čega da su i postavile klizna vrata između nekretnina stranaka.

15. Svjedokinja FJ navodi da su tužiteljice svoje vozilo parkirale uglavnom na spornom dijelu (na prilogu skici na l.s. 74 označenom crvenom bojom), otac tužiteljica da je svoje vozilo parkirao uglavnom na čest. 2133/8, a tek ponekad da su i tužiteljice svoje vozilo parkirale na čest. 2133/8. Tek prije 5-6 godina da je prvi put vidjela tuženikovu mamu, a prije toga da nikoga nije viđala u toj kući. Kat. čest. [katastarska čestica] opisala je kao neprohodnu šumu na kojoj da se nije moglo parkirati vozilo, a da nije išla za tim, odnosno da nije obraćala pažnju na to gdje je u to vrijeme parkirao otac tužiteljica. Navodi da iz svoje kuće, koja da je u neposrednoj blizini kuće tužiteljica, može vidjeti klizna vrata kroz koja se iz dvorišta tužiteljica prolazi prema nekretnini tuženika te da je znala viđati tužiteljice da se tuda provoze.

16. Svjedok CJ kojemu je poznato vrijeme kada su se gradile kuće u vlasništvu stranaka, navodi da su prednici tužiteljica u kući znali živjeti i do pola godine, a za tuženike da ne može reći da su tamo boravili. Navodi da u kuću tuženika tek zadnjih par godina dolaze mladi i oni da se parkiraju na dijelu blizu kat. čest. [katastarska čestica]. Tužiteljice da se parkiraju u svom dvorištu, a do njega da su dolazile spornim putem. Probleme sa susjedima da su mu tužiteljice spomenule tek prošle godine, kada da su mu rekle da im je tuženik rekao da više neće moći prolaziti tim putem. Kat. čest. [katastarska čestica] opisuje kao neprohodnu i zaraslu nekretninu na kojoj da se nije moglo parkirati vozilo.

17. Saslušani svjedok NJ uopće ne poznaje tuženika ni njegovoga oca, navodi da ih nikada nije vidio. Tužiteljice da poznaje još iz vremena kada su bile djevojčice i da je 1981. njihovim roditeljima vozio materijal za gradnju kuće i tada da je do njihovog dvorišta dolazio upravo preko spornog dijela. Naveo je da mu nije poznato tko je bio vlasnik kuće u kojoj da je do Domovinskog rata bio disko klub (kuća tuženika). Svakako da od Domovinskog rata nije nikoga vidio kad bi došao u tu kuću, ovo iako da svaki dan, i po pet puta prođe ispred kuće tuženika (magistralom). Nikada da ne vidi parkirana vozila na spornom dijelu, a da je tužiteljice viđao da tim putem prolaze pješice, ali i autom. Tužiteljice da mu nikada nisu spominjale da im netko brani da prolaze tuda, to je doznao tek kada su ga pozvale i zamolile da svjedoči i ispriča što je iskazala na ročištu. On da ni tada nikoga nije vidio u kući tuženika, kao što mu ni danas nije poznato da bi itko bio u toj kući. Iskaz ovog svjedoka je djelomično neistinit, odnosno ovaj sud vjeruje da je ovaj svjedok dovozio materijal za gradnju kuće koja je sada u vlasništvu tužiteljica, ali ne i da poznaje tužiteljice od vremena kad su one bile djevojčice jer iz navoda samih tužiteljica proizlazi da su kuću kupile 1997.(u kupoprodajnom ugovoru označena je 1998.), kada je tužiteljica pod 1) imala 32 godine, a tužiteljica pod 2) 27 godina.

18. Tužiteljica PJB u svom iskazu navela je da je nekretnina kupljena 1997. godine i u vrijeme kada su je kupili, da je tamo već postojala kuća tuženika. Kuću da su kupili od AJ, koji da je ocu ove tužiteljice ispričao da su tuženici svoju kuću sagradili naknadno, da je prije bila sagrađena kuća tužiteljica, odnosno njihovog pravnog prednika. Nitko da se nije bunio zbog toga što je prednik tuženika kuću sagradio na mjestu na kojem je ista sagrađena, u smislu da bi na taj način ometao prolaz do kuće tužiteljica, a to da je bilo iz razloga što da je djed tuženika bio milicioner i nitko da s njim nije htio ulaziti u sukob. Tuženikovog djeda da su upoznali 1998. i tada da su upoznali i tuženikove roditelje. U toj kući da nije boravio nitko te da je tuženik dolazio u kuću samo u ljetnom periodu. Navodi da se znalo dogoditi da istodobno budu u svojim nekretninama te navodi da su tužiteljice svojim vozilom prolazile preko spornog dijela i dok bi prednici tuženika sjedili na terasi, koja je prikazana na fotografijama koje su prilog skici sudskog očevida na l.s. 76 – fotografija 3. Nitko da tome nije prigovarao. Prodavatelj AJ da im je prilikom prodaje rekao da upravo sporni dio pripada njihovoj nekretnini kao put. Put koji se nalazi sjeverno od njihove nekretnine i vodi do čest. 2133/8, da je put kojim da tužiteljice rijetko prođu jer da im je puno zgodnije proći ovim spornim dijelom. Nekretninu oznake 2133/8 da je njihov prednik AJ kupio dvije godine prije nego što će sklopiti kupoprodajni ugovor s njihovim ocem (tužiteljica kasnije u iskazu pojašnjava da spominje oca kao kupca iz razloga što je isti financirao kupoprodaju u kojoj su zapravo ove tužiteljice sudjelovale kao kupci te su temeljem kupoprodajnog ugovora i uknjižene kao suvlasnice svoje nekretnine). Navodi kako je jedini put kojim su dolazile do svoje kuće bio zapravo sporni put. U vrijeme kada su prvi put došli na svoju nekretninu koju su kupili od AJ, do svoje nekretnine da su došli upravo spornim putem i tada da nikoga nije bilo u kući tuženika. Ne zna je li im prodavatelj rekao da sporni dio ne predstavlja njegovu nekretninu i ne zna jesu li s prodavateljem komentirali na koji način je pravno uređeno da sporni dio predstavlja put do kuće tužiteljica. Nikada da to nisu komentirali sa tuženikom ili njegovom obitelji jer da oni, iako su ih vidjeli da tuda prolaze, nikada nisu radili problem s tim u vezi. Tuženici da nikada nisu parkirali svoja vozila na spornom dijelu. Zid između nekretnine tuženika i tužiteljica da je zapravo tuženikova terasa, ona da predstavlja granicu, a klizna vrata prikazana na fotografiji broj 11 (l.s. 77) da su postavile tužiteljica i njezina sestra 2000. Tvrdi da je djed tuženika znao da sporni dio predstavlja put koji pripada parceli tužiteljica jer da ih je jedne zgode pitao smije li tim putem doći da bi ušao u dvorište tužiteljica kako bi biljarske stolove iz kuće tuženica prebacio u vozilo i odvezao.

19. Tužiteljica pod 2) PJ potvrdila je navode svoje sestre, tužiteljice pod 1), te navodi da im je prednik pokazao prilikom kupoprodaje da upravo sporni dio na nekretnini tuženika pripada njima. U to vrijeme da je već postojala kuća tuženika. Nekretnina oznake 2133/8 da je nekada bila šuma, koju da su krčili godinama i darovali su je ocu i da preko te nekretnine do glavnog puta mogu proći tek u posljednjih 4-5 godina. Navodi da kuću turistima iznajmljuju posljednjih osam godina, a da u kući tuženika ne živi nitko, oni da znaju doći tek preko ljeta. 2000. godine da su cijelu godinu ona i sestra provele u svojoj kući, ali ne zna reći jesu li te godine u svojoj kući bili i tuženici, da nije obraćala pažnju na to. Te godine da su došli automobilom preko spornog dijela i parkirali se uz kuću, ali ne može reći jesu li te godine vidjeli tuženika.

20. Na istom ročištu saslušan je i tuženik MJ, koji u svom iskazu (l.s. 91) naveo da je vlasnik nekretnine posljednjih 6-7 godina, a da ju je stekao darovanjem od majke. Tuženik je rođen 1990. godine i da otkad pamti, kuća izgleda uvijek isto. Tužiteljice da poznaje kao susjede s mora te da one nikada vozilom nisu prolazile preko njihove nekretnine. Prolazile su isključivo pješice, čemu da su prigovarali njegovi roditelji i to posebno tužiteljici pod 1). Između nekretnina stranaka da oduvijek postoje dvorišna klizna vrata, a njegovi roditelji da su u jednom trenutku postavili i vrata uz njihovu terasu, kako psi tužiteljica ne bi ulazili na njihovu nekretninu. U N da je s roditeljima dolazio isključivo automobilom koji da su parkirali na spornom dijelu te da nikada nije bila situacija u kojoj bi ih tužiteljice opomenule da sklone svoja vozila sa spornog dijela. Otkad je on vlasnik nekretnine, tužiteljice da nikada nisu prolazile spornim putem ni pješice, a automobilom da nisu prolazile ni dok su njegovi roditelji bili vlasnici. Tuženik iskazuje da je od kad je bio dijete pamti da su se tužiteljice svađale sa njegovim roditeljima tvrdeći da je sporni dio put, a ne dvorište njegovih roditelja, kao što su to tvrdili njegovi roditelji. Njemu da nikada nitko nije direktno rekao da polaže pravo na sporni dio, ne zna je li to netko rekao njegovim roditeljima, ali zna da su se svađali. Što se tiče nekretnine oznake 2133/8, ista da je uređena otkad ovaj tuženik zna za sebe i tu nekretninu da koriste tužiteljice za parkiranje.

21. Ovaj sud iskaze tužiteljica prihvaća istinitima, te je ocjenom njihovih navoda došao do zaključka da im prodavatelj AJ, od kojega su 1998. kupile svoju nekretninu na čest. 2133/2 k. o. [katastarska općina], nije mogao prepustiti pravo da prolaze preko nekretnine tuženika jer ni iz čega ne slijedi da bi i sam AJ imao to pravo. Upravo zbog navedenog tužiteljica pod 1) i „ne zna jesu li s prodavateljem AJ komentirali na koji način je pravno uređeno da sporni dio predstavlja put do kuće tužiteljice". Ovaj sud vjeruje da su tužiteljice do svoje nekretnine znale doći preko nekretnine tuženika, jer isto slijedi i iz iskaza svjedoka MJ, ali i ostalih svjedoka koji o tome iskazuju. Međutim, do svoje nekretnine su dok su tamo bili članovi tuženikove obitelji, tužiteljice prolazile pješice, a nikako ne sa automobilom. Isto tako, kako to slijedi iz iskaza svjedoka MJ, a njegove navode posredno potvrđuju i same tužiteljice, prednici tuženika, njegovi roditelji, protivili su se prolasku tužiteljica preko nekretnine tuženika i pješice u situaciji kada bi iste htjele proći sa svojim psima, tako da se ne može govoriti o tome da bi ovdje tužiteljice izvršavale sadržaj prava stvarne služnosti prolaza i provoza, a da bi njihov posjed toga prava imao određenu kvalitetu (poštenje i istinitost). Isto tako, već je navedeno da je preko spornog dijela tuženikove nekretnine moguće provesti vozilo, ali zbog izgrađenosti tuženikove nekretnine (sporni dio nalazi se neposredno uz terasu tuženika), jednostavno nije životno da bi, sve da su stranke u ovoj pravnoj stvari u dobrim odnosima, itko ikome prolazio vozilom ispred kuće na način kako to tužiteljice tvrde. Ovaj sud vjeruje da su tužiteljice preko spornog dijela neka prolazile i vozilom, ali isključivo u periodima kada tuženik ili njegovi prednici nisu bili u kući i baš zbog toga što nikog nije bilo u kući tuženika. Isti zaključak slijedi i iz sadržaja iskaza svih saslušanih svjedoka jer oni, iako potvrđuju da su tužiteljice prolazile preko spornog dijela, nikada nisu vidjeli tuženika ili njegove u toj kući, za koju mahom navode da u njoj nitko nije boravio. Navodi tužiteljica da bi uz znanje tuženika ili njegovih prednika prolazile preko spornog dijela, nelogični su i s obzirom na navod same tužiteljice pod 1), koja u svom stranačkom iskazu navodi da je tuženikov djed svoju kuću sagradio nakon što je njihov prednik sagradio kuću na čest. tužiteljica oznake 2133/2 k. o. [katastarska općina] te da na to nitko nije imao primjedbi. U situaciji u kojoj se navodno prolazilo spornim dijelom i u kojoj se polaže pravo na taj dio tuženikove nekretnine, potpuno je nelogično da prednik tužiteljica ne bi imao prigovora na pozicioniranje kuće tuženika, odnosno njegove terase tik uz sporni dio, na način koji zapravo svima ometa navodno korištenje tog spornog dijela. Da posjed prava stvarne služnosti tužiteljica nije bio istinit, odnosno da su sadržaj toga prava tužiteljice izvršavale potajno, slijedi i iz navoda tužiteljice pod 1), da se njihov prednik nije bunio kad je prednik tuženika sagradio svoju kuću jer je "on bio milicioner i nitko nije htio s njim ulaziti u sukobe". Isti zaključak slijedi i iz navoda saslušanih svjedoka od kojih ni jedan od njih nije iskazivao o situaciji u kojoj bi vidio tužiteljice da vozilom prolaze preko spornog dijela, a da je istodobno prisutan tuženik ili netko od njegovih. Konačno, i iz iskaza svjedoka GJ, ali i iz iskaza saslušanog tuženika, slijedi utvrđenje da su prednici tuženika, njegova majka i otac, osporavali tužiteljicama pravo tuda proći i pješice, a da tužiteljice nikada nisu prošle automobilom preko spornog dijela, dok su u kući bili tuženik ili njegovi prednici. Ovim iskazima sud vjeruje jer su isti logični i životni, a istodobno je navesti da tužiteljice u prilog svojim tvrdnjama da bi tuženiku, odnosno njegovim prednicima bilo poznato da su one tuda prolazile automobilom, ističu tek događaj u kojem ih je djed tuženika pitao za dozvolu da svojim automobilom uđe u njihovo dvorište. Jasno je da se njegov upit nije odnosio na davanje dozvole da prolazi preko svoje nekretnine, već tek na dozvolu da uđe u dvorište tužiteljica, što dodatno ukazuje na distancu između susjeda i postojanje odnosa u kojem se ne podrazumijeva da se prolazi preko tuđe nekretnine.

22. Stoga je ovaj sud na temelju svih provedenih dokaza te ocjenom istih utvrdio da se u konkretnom slučaju nije stekla ni jedna od pretpostavki potrebnih za osnivanje stvarne služnosti na temelju zakona dosjelošću jer posjed ovog prava tužiteljica nikada nije imao potrebnu kvalitetu, ne radi se o istinitom i poštenom posjedu, nije proteklo vrijeme od 20 godina u kojem bi one izvršavale sadržaj prava ove stvarne služnosti, niti je vlasniku poslužnog dobra – tuženiku, bilo poznato da tužiteljice vrše sadržaj toga prava, odnosno protivio se istom, zbog čega su i tužiteljice ustale ovom tužbom. S obzirom, međutim, da je utvrđeno da navodi tužiteljica iz tužbe nisu osnovani, to je i njihov tužbeni zahtjev neosnovan te ga je valjalo odbiti na način kako je to određeno u odbijajućem dijelu izreke ove presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuženiku valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN: 142/12, dalje: Tarifa) po Tbr. 7. toč. 2., u iznosu od 250,00 bodova, što iznosi 500,00 EUR, odnosno 625,00 EUR, kada se obračuna PDV po stopi od 25 %. U preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen je kao neosnovan. Ovo se odnosi na zahtjev tuženika za naknadu troška za „daljnju radnju“, koji zahtjev nije određeno naveden i nije specificirano na koju se radnju trošak odnosi, što je protivno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP, po kojoj je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, kao i na zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, koju pristojbu tuženik nije platio, niti će to biti u obvezi učiniti.

U Zadru, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljicama po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku