Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-50/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Barišić, odvjetnik iz Zagreba, Trg Hrvatskih velikana 4, protiv tuženika NH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ZH, odvjentik iz Siska, S. i A. Radića 40, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČH da tužitelju KH na ime pravične novčane naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 2.700,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od dana 9. 2. 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godinepo stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KH kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ČH da tužitelju KH na ime pravične novčane naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 6.391,51 eur sa zateznim kamatama koje teku od dana 23. 7. 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku ČH da tužitelju KH isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.700,00 eur od 23. 7. 2013. do 8. 2. 2018., u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju KH da tuženiku ČH naknadi parnični trošak u visini od 1.102,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj KH podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika ČH, radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 22. srpnja 2013. oko 17,20 sati na lokalnoj cesti 33175 u mjestu [adresa] između kućnog broja 1C i 1D, općina [adresa], napadnut od strane ČH (u daljnjem tekstu tuženik), na način da ga je isti ubo nožem u predjelu gornjeg dijela leđa, odnosno u lopaticu, uslijed čega je tužitelj zadobio ubodnu ranu. Navedene zgode tuženik je tužitelju nanio tjelesnu ozljedu i to ubodnu ranu širine 2 cm, te dubine 5 cm. Tužitelj tvrdi da je Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: 19-K-25/14 od 8. ožujka 2016 tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. KZ/11 na štetu tužitelja, povodom navedenog štetnog događaja, te je istome odmjerena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom probacije od 1 godine. U štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesnu ozljedu radi koje mu je pružena hitna medicinska pomoć Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" u Sisku gdje je obrađen u kirurškoj ambulanti. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, zaostala mu je naruženost, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Liječenje je trajalo do studenog 2016. Tužitelj zahtijeva naknadu štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

3. U odgovoru na tužbu ne osporava da je presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-25/14 proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela na štetu tužitelja, ali u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva.

4. U podnesku od 10. 12. 2021. tuženik ističe prigovor zastare.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-25/14 od 8. ožujka 2016. (str. 5-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-23 spisa), potvrdu HZZO (str. 43 spisa), izvršen je uvid u predmete ovog suda br. K-25/2014 i K-88/14 (ranije K-499/13), provedeno je psihijatrijsko medicinsko vještačenjem po vještakinji dr. Marini Kovač i medicinskim vještačenje po vještaku kirurgu Želimiru Obradoviću, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

6. Tužitelj KH iskazao je da se nakon zadobivene ozljede od strane tuženika liječio privatno u Zagrebu kod dr. Vladimira Grudena što je privatno platio. Privatno se liječio jer nije imao zdravstveno osiguranje, te je isto ishodio unazad mjesec dana. Jedno vrijeme se liječio u BiH o privatnom trošku u Bosanskom Novom, tj. tri puta, na način da je išao doktoru da mu zbog bolova u ruci da injekciju. To je sve bilo 2014. Osjeća se loše zbog te ruke i ima zdravstvenih problema. Sanja tuženika i nož i ubod, te osjeća strah od istog. Tijekom liječenja pomagali su mu prijatelji. Tuđa pomoć i njega mu nije bila potrebna u kući za hranjenje, njegu i oblačenje, ali mu je bila potrebna oko stoke koju sam riješio preko prijatelja bez naplate. Prijatelj ga je vozio doktoru jer su dobri i nije zahtijevao novac za prijevoz jer su se vozili njegovim vozilom. Kod doktora Grudena bio je u vremenskom periodu od događaja do kraja 2016., poslije više nije išao dr. Grudenu. Nakon što se dogodio sporni događaj jako je krvario zbog čega je otišao u OB "Ivo Pedišić" u Sisku gdje su obradili i stavili mu jednu kopču, te je zbog stoke koja je ostala vani kod kuće odbio hospitalizaciju. Premotavanje rane je vršio u Domu zdravlja u [adresa]. I danas je vidljiv ožiljak na mjestu ubodne rane od strane tuženika. Postoji otpusno pismo iz OB "Dr. Ivo Pedišić" iz Siska. Sve preglede i dolazak u bolnicu je platio. Odlazio je kod dr. Grudena u privatnu polikliniku, ali ne može se sjetiti kako se ista zove. Nije imao zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj niti zdravstveni karton sve do unazad mjesec dana. Bolove nakon štetnog događaja trpio je svakodnevno dvije godine, a sada povremeno kod promjene vremena. Na posebno pitanje suda da digne lijevu ruku isti je diže do visine ramena i izjavljuje da je dalje ne može podignuti jer ga koči. Ne liječi se zbog ruke kod fizijatra. Kad vidi tuženika ima strah od njega. Na posebno pitanje suda tužitelju vezano za naruženost izvršen je uvid u ubodnu ranu te se primjećuje se od strane suda, a prilikom skidanja tužitelja da je isti slabo pokretan te je ožiljak jedva vidljiv trećima, a sastoji se od male nakupine kože u obliku manje bradavice.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. 2. 2025. tužitelj je u svom dopunskom iskazu naveo da je s tuženikom bio u dobrim odnosima. On živi oko 2 km udaljeno od njega. Znaju se od djetinjstva, odrasli su zajedno. Jednom prilikom 2013. tuženik je bio sa puškom lovačkom u krivolovu, nije imao dozvolu, pa da ne bi uhvatila policija je ostavio tu pušku kod njega. On nije tom prilikom bio s njim niti je ikada bio u krivolovu. Ta puška je ostala kod njega iza pecane i tamo bila više od mjesec dana. Tuženika su u međuvremenu uhvatili u nelegalnom prijelazu granice te su provodili radnje prema njemu u vidu provjera legalnosti oružja. On je tom prigodom rekao policiji da ima pušku kod njega i pri tome je zapravo lagao te im dao do znanja da je to njegova puška, što nije točno. Policija je došla kod njega i on im je rekao istinu da je to puška od NH. Od tog trenutka oni nisu u dobrim odnosima, a to se dogodilo par mjeseci prije štetnog događaja, kada je on bio u autu, a tuženik ga je ubo nožem. Ne zna točan razlog napada ali pretpostavlja da je upravo zbog oružja i toga što je policiji rekao istinu. On odlučno osporava da bi tuženiku prijetio prije štetnog događaja ili da bi mu se obraćao bilo kakvim riječima. Kada je uboden od strane tuženika bio je u osobnom autu marke VW Polo te je bio vezan. Kako je već ranije iskazao dr. Grudenu u Polikliniku u Zagreb je išao privatno jer tada nije imao zdravstveno osiguranje.

8. Tuženik NH u svom je iskazu naveo da je povod sukoba između njega i tužitelja bila njegova supruga. Tužitelj je bez njegovog znanja gazio preko njegove parcele u dužini 196 m po djetelini sa kombajnom. Kada je to vidio, ženi je rekao da mu pošalje poruku da se ne može tako ponašati. On je uzvratio 7-8 poruka uvredljivog sadržaja koje je poruke njegova supruga dostavila PP Dvor. Nakon par dana je išao na posao biciklom i na toj cesti je naišao u susret kamion, te se pomaknuo da on prođe. Iza kamiona je išao tužitelj sa svojim vozilom i njemu prepriječio put, nešto je uzeo s prednjega sica, nešto crno, gumeno crijevo, izašao je žurno pred njega i rekao mu da mu jebe mater, a onoj njegovoj kurvi kad ju sretnem, i udario ga s tim crijevom. U međuvremenu kad ga je prvi puta udario, on je odskočio, a tuženik je nosio crnu torbicu preko ramena, u kojoj je bio preklopni nož i telefon. Kad je krenuo drugi puta na tuženika i htio ga udariti, digao je ruku i iz torbice je ispao telefon i nož. U strahu da će tužitelj to uzeti sa zemlje prvi se sagnuo i uzeo nož, tužitelj prilazi njemu i hoće ga udariti crijevom, on je tužitelja primio za ruku i u tom navlačenju, otimanju je došlo do ozljede tužitelja koji je pobjegao i ostavio auto. Na posebno pitanje suda kako tuženik prihvaća odluku suda kojom je proglašen krivim u predmetu broj: K-25/14 isti izjavljuje da tu presudu uopće ne prihvaća kao sudsku odluku. Nema saznanja o presudi za prijetnju prema tužitelju. Par dana prije događaja njemu je tužitelj prijetio, te je mislio da to nije nešto važno, a tužitelj mu i dalje prijeti. Nož se otvara na način da se mora otvoriti rukom ali se ne sjeća momenta otvaranja noža iako zna da ga je uzeo sa zemlje. Na posebno pitanje suda kada je tuženik predavao nož policiji da li je bilo krvi na nožu tuženik je izjavio da se ne sjeća. Na posebno pitanje suda da li je uložio žalbu na odluku K-25/14 izjavljuje da nije.

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-25/14 od 8. ožujka 2016., koja je postala pravomoćna 27. 4. 2016. utvrđeno je da je ovdje tuženik proglašen krivim što je dana 22. 7. 2013. oko 17,20 sati, na lokalnoj cesti 33175 u mjestu [adresa] između kućnog broja 1 C i 1 D, Općina Dvor, svojim preklopnim nožem ubo ovdje tužitelja u predjelu gornjeg lijevog dijela leđa, odnosno lopaticu leđa uslijed čega je tužitelj zadobio ranu širine 2 cm, te dubine 5 cm, dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, nanošenjem tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po čl. 117. stavak 1. KZ-a, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, te mu je izrečena uvjetna osudu pa kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko isti u roku od 1 ( jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

10. Nadalje, uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-188/14 od 4. ožujka 2016., koja je postala pravomoćna 16. 8. 2016., utvrđeno je da je ovdje tužitelj proglašen krivim što je dana 22. srpnja 2013., oko 17,20 sati, u mjestu [adresa], između kbr. 1C i 1D, u općini [adresa], nakon prepirke s NH, povišenim tonom mu rekao da će ih sve pobiti, koje riječi su kod ČH izazvale strah za vlastiti život i bojazan za obitelj, dakle, drugome je ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u nastavku KZ/11) i temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi KH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci te mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna, te kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće se izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

11. Dakle, nedvojbeno je u kaznenom postupku u predmetu Općinskog suda u Sisku, presudom poslovni broj: K-25/14 od 8. ožujka 2016., tuženik proglašen krivim jer je na štetu ovdje tužitelja počinio kazneno djelo protiv života i tijela, nanošenjem tjelesne ozljede (u vidu ubodne rane u predjelu gornjeg lijevog dijela leđa, odnosno lopatice leđa širine 2 cm, te dubine 5 cm), a prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

12. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku: ZOO) u odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13. Nadalje, prema odredbama čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu te, kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

14. Dakle, budući da je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-25/14 od 8. ožujka 2016., tuženik proglašen krivim jer je počinjenim kaznenim djelom tužitelju nanio teške tjelesne ozljede, za zaključiti je da je tuženik odgovoran, temeljem odredaba čl. 1045. st.1. i čl. 1046. ZOO, naknaditi tužitelju štetu prouzročenu navedenim kaznenim djelom, međutim utoliko što je presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-188/14 od 4. ožujka 2016., ovdje tužitelj proglašen krivim što je dana 22. srpnja 2013., oko 17,20 sati, u mjestu [adresa], između kbr. 1C i 1D, u općini [adresa], nakon prepirke s tuženikom, dakle, istoga dana, u isto vrijeme i na istom mjestu događaja, na štetu ovdje tuženika počinio kazneno djelo prijetnje (da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti,), a za koje kazneno djelo na štetu ovdje tuženika osuđen na težu zatvorsku kaznu, i izrečena mu je uvjetna osuda dužeg trajanja od one na koju je osuđen i koja je izrečena tužitelju, za zaključiti je da, sukladno odredbi čl. 1092. st. 2. ZOO, postoji doprinos tužitelja šteti koju mu je tuženik prouzročio.

15. Iz navedenog razloga, po mišljenju ovog suda, bespredmetni su navodi tuženika prema kojima isti ne prihvaća presudu ovog suda br. K-25/14 od 8. ožujka 2016., te su neuvjerljivi navodi tužitelja u njegovom dopunskom iskazu da je s tuženikom bio u dobrim odnosima (do nesuglasica oko toga čije je vlasništvo nelegalna puška).

16. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te će sud, prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1. 3. 2019. utvrđeno je da je tužitelj u bazu podataka osiguranih osoba HZZO uveden 2. 11. 2019., te tužitelj u prilog ozljeda pretrpljenih štetnim događajem (nanošenjem tjelesne ozljede od strane tuženika) dostavlja medicinsku dokumentaciju Poliklinike Exacta i to 11 nalaza koji datiraju s 11. 9. 2013., 10. 12. 2013. 7. 2. 2014., 14. 5. 2014.4. 8. 2014., 20. 10. 2014.8. 3. 2014., 19. 6. 2015., 8. 12. 2015., 15. 2. 2016., 17. 5. 2016., 18. 8. 2016., 9. 9. 2016. i 15. 11. 2016., u potpisu dr. Vladimir Gruden, psihijatar-psihoterapeut te je uvidom u predmet ovog suda br. K-25/14 utvrđena medicinska dokumentacija, i to povijest bolesti Zavoda za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije od 11. 9. 2013. (iz koje proizlazi da je tužitelj dolazio redovito na previjanje) i povijest bolesti OB dr. Ivo Pedišić od 22. 7. 2013. iz koje proizlazi da je tužitelj zadobio ubodnu ranu nožem, te posljedice iste (obavljene rtg snimnke).

18. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. 2. 2025. tužitelj je dostavio sudu, i protivnoj stranci, na uvid izvornik medicinske dokumentacije Poliklinike Exacta te je utvrđeno da je ista istovjetna u spis priloženoj preslici (a potom je na zahtjev tužitelja vraćena tužitelju).

19. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženika da se od Poliklinike Exacta zatraži podatak i potvrda o vjerodostojnosti navedene dokumentacije, valja reći da je iz sudskog registra Republike Hrvatske utvrđeno da je Trgovački sud u Zagrebu navedeni subjekt brisao 19. 4. 2017. rješenjem Tt-17/9766-1.

20. Radi utvrđenja visine pretrpljene štete provedena su dva medicinska vještačenja i to po vještacima dr. Marini Kovač, psihijatru i dr. Želimiru Obradoviću, kirurgu.

21. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Želimira Obradovića od 23. 9. 2020. proizlazi u svom nalazu i mišljenju ističe da je tužitelj zbog ozljede zadobivene dana 22. srpnja 2013. pregledan u ambulanti HMP u [adresa], a potom u hitnoj kirurškoj ambulanti OB "Dr. Ivo Pedišić" u Sisku gdje je dokumentirana ozljeda ubodna rana u lijevu lopaticu. Iz podataka HMP u [adresa] vještak saznaje da tužitelj nema zdravstveno osiguranje ali da dolazi na redovita previjanja, te je na jednom kontrolnom pregledu opisano vađenje postavljenog drena u ubodnu ranu i previjanje rane lijeve lopatice. Vještak navodi da je pregledom tužitelja utvrdio i našao ožiljak u poziciji srednje lijeve lopatice promjera oko 1 cm, svjetlije pigmentiran u odnosu na okolnu kožu, te značajno ograničene kretnje u lijevom ramenu u srednjem stupnju. Vještak navodi da tužitelj nije bio osiguran sve do 2018., a ožiljak lijevog ramena u projekciji srednjeg dijela lijeve lopatice je u direktnoj vezi s opisanim načinom ozljeđivanja. Vještak navodi da je kod tužitelja zaostala posljedica ograničenih kretnji u lijevom ramenu koja nije u vezi sa štetnim događajem, te ozljeda nije mogla prouzročiti ograničene kretnje lijevog ramena u spomenutom stupnju. Vještak tvrdi da se sudskomedicinski radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, te je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju tjedan dana i lakog u trajanju od 2 tjedna. Vještak tvrdi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna tjedan dana 2 sata dnevno, te da se radi o naruženju lakog stupnja, vezano za opisani ožiljak lijevog ramena, te da sa kirurške strane nije došlo do pojave trajnih posljedica.

22. U svom dopunskom očitovanju od 17. 5. 2022. vještak dr. Želimir Obradović navodi da je da je svoj nalaz i mišljenje sačinio pregledom tužitelja, te na osnovi nalaza HMP u [adresa] u kojima se opisuje da tužitelj nema zdravstveno osiguranje i da dolazi na redovita previjanja. Nadalje, u jednom kontrolnom pregledu u HMP Dvor dokumentirano je vađenje postavljenog drena u ubodnu ranu i previjanje rane lijeve lopatice. Nadalje, tužitelj je dostavio i na pregled potvrdu TH o previjanju od 23.07.2013. do 02.08.2013., a koji dokument posredno govori o trajanju medicinskih postupaka ali ne i o eventualnom završetku zarastanja ubodne rane i trajanju liječenja. Nadalje, vještak tvrdi da je tužitelj priložio i dokumentaciju od 11.09.2013. gdje je liječen zbog PTSP-a kod prof. Grudena u privatnoj ambulanti kada je dokumentirana stresna reakcija. Vještak tvrdi da je ožiljak lijevog ramena u projekciji srednjeg dijela lijeve lopatice u direktnoj vezi s opisanim načinom ozljeđivanja, a zaostala posljedica ograničenih kretnji u lijevom ramenu nije u vezi sa štetnim događajem. Vještak tvrdi da nije u mogućnosti bez zdravstvenog kartona utvrditi eventualne povrede koje je tužitelj imao od ranije. Vještak tvrdi da je liječenje trajalo 30 dana uključujući previjanje i bolne komponente, budući tužitelj nije spomenuo nikakve komplikacije u liječenju.

23. Stranke, prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 1. 10. 2025., nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka Želimira Obradovića, suglasile su se da nije potrebno izvoditi dokaz usmenim saslušanjem istog te ga sud u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo.

24. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje dr. Marine Kovač od 13. 7. 2021., kojeg je ista izradila temeljem naprijed navedene medicinske dokumentacije kao i pregleda tužitelja, proizlazi da mišljenje iznosi na temelju pravila psihijatrijske struke, stečenih vještina i stručnog iskustva. Nadalje, vještakina navodi u svom nalazu i mišljenju da se tužitelj prije ovog štetnog događaja nije psihijatrijski liječio, da ne postoji psihijatrijski hereditet, niti neka druga psihička bolest ili poremećaj te da isto ovog proizlazi da postoji uzročno- posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i psihičkih poteškoća koje tužitelj iznosi u razgovoru s vještakinjom, a koji su opisani u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Vještakinja nadalje navodi da je poslije navedenog događaja tužitelj u kontinuiranom ambulantnom psihijatrijskom tretmanu od 2016. do 2019. pod dijagnozama: trajne promjene ličnosti na osnovi kroničnog PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj), F62.0, Depressio, Sy psy chosomaticum F 45. Nadalje, vještakinja navodi da je napet, nervozan, pojačano se znojio, stalno razmišljao da je mogao poginuti, zbog noćnih mora i po više se budio noću, povukao se u sebe, osamljivao. Vještakinja navodi da je tužitelj na kontrole kod psihijatra išao redovito, kako je psihijatar tražio, redovito uzimao lijekove, a kako smetnje nisu bile manje, već je u kliničkoj slici opisano depresivno raspoloženje, u terapiju psihijatar uz anksiolitik i sedativ uvodi i antidepresiv. Vještakinja navodi da mu je terapija pomogla iako još povremeno ima prisjećanja na događaj i strah da je mogao i teže stradati. Vještakinja u konačnici ocjenjuje da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta dok je trajala neizvjesnost i utvrđivanje neposrednih posljedica za ispitanika, strah srednjeg intenziteta koji je trajao 6 mjeseci, te slabiji strah koji je trajao tijekom cijelog liječenja, a povremeno i kasnije. Navodi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 10% zbog umanjene životne aktivnosti jer je razvio kronični posttraumatski stresni poremećaj, s trajnim promjenama osobnosti i depresivnom simptomatikom.

25. Tužitelj nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještakinje dr. Marine Kovač dok je tuženik u cijelosti prigovorio navedenom nalazu i mišljenju te je ista vještakinja u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. ožujka 2022. iskazala da svi nalazi psihijatra koji su njoj bili prezentirani počinju pregledom 11. rujna 2013., zatim citira, bolesnik je prije 2 mjeseca uboden u lijevu stranu leđa. Svi dalje nalazi kroz sve ove godine koji su priloženi slijede iza tog događaja. Ona je osobno pregledala tužitelja te u svemu ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te zaostale trajne posljedice iznose 10% kako to piše u nalazu i mišljenju. Sukladno važećim propisima, a s obzirom da je Exacta poliklinika i to privatna njihovi nalazi su izjednačeni s nalazima koje izdaju zdravstvene ustanove u vlasništvu RH. Nije radila u privatnim poliklinikama, ne poznaje metodologiju rada, tako da ne može decidirano odgovoriti kako je naprijed citirana poliklinika radila vezano za pregled tužitelja.

26. Prema navodima tuženika s ročišta za glavnu raspravu održanog 1. 10. 2025., niti tuženik nema prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje dr. Marine Kovač te, obzirom da nema prigovora stranaka, i ovaj sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje u cijelosti. Ujedno, obzirom da nema prigovora tuženika nalazu i mišljenju vještakinje Marine Kovač, nisu relevantni niti prigovori tuženika medicinskoj dokumentaciji Poliklinike Exacta, obzirom da je na istoj utemeljeno navedeno vještačenje.

27. Nadalje, prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st. 2. istog članka, u svakom slučaju, ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

28. Utoliko što iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Želimira Obradovića proizlazi da je te je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju tjedan dana i lakog u trajanju od 2 tjedna, da se radi o naruženju lakog stupnja, vezano za opisani ožiljak lijevog ramena, da s kirurške strane nije došlo do pojave trajnih posljedica te u konačnici da je liječenje tužitelja, vezano za ozljede pretrpljene u štetnom događaju, trajalo 30 dana, uključujući i previjanje i bolne komponente, mišljenje je ovog suda da je tužitelj tada znao odnosno trebao znati da je njegovo zdravstveno stanje (u odnosu na pretrpljene fizičke boli i naruženje) definitivno odnosno da je od 30 dana od štetnog događaja početo teći subjektivni rok otkada je doznao za štetu i počinitelja, pa uzimajući u obzir da se štetni događaj dogodio 22. 7. 2013. i da je tužba podnesena ovom sudu 9. 2. 2018. za zaključiti je da je u odnosu na naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli i duševne boli zbog naruženosti sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO nastupila zastara, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja, odbijen kao neosnovan.

29. Nadalje, za istaknuti je da tužitelj u kaznenom postupku koji se vodio pred ovim sudom u predmetu br. K-25/2014 nije postavio imovinskom pravni zahtjev, pa stoga vođenjem tog postupka nema pravnih učinaka prekida zastare u smislu odredaba čl. 245. ZOO.

30. U odnosu na naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog pretrpljenog straha, sukladno nalazu i mišljenju vještakinje dr. Marine Kovač, kojem stranke u konačnici nisu imale prigovora, a uzimajući u obzir da je ocjena iste da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta dok je trajala neizvjesnost i utvrđivanje neposrednih posljedica za ispitanika, strah srednjeg intenziteta koji je trajao 6 mjeseci, te slabiji strah koji je trajao tijekom cijelog liječenja, a povremeno i kasnije, primjerenim iznosom pravične novčane naknade za pretrpljeni strah sud smatra iznosom od 3.000,00 eur, temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO.

31. Nadalje, cijeneći ukupne trajne posljedice od 10 %, također sukladno nalazu i mišljenju vještakinje dr. Marine Kovač životnu dob tužitelja (rođ. 1961.), ovaj sud primjerenom ocjenjuje pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.500,00 eur, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

32. Dakle, po mišljenju ovog suda, primjeren je iznos na ime naknade ukupne neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje od 4.500,00 eur, no utoliko što je nedvojbeno presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-188/14 od 4. ožujka 2016. utvrđeno da je tužitelj istoga dana, u isto vrijeme i na istom mjestu događaja, na štetu ovdje tuženika, nakon prepirke s tuženikom, počinio kazneno djelo prijetnje (da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti,), mišljenje je ovog suda da postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 40 % (čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO) pa stoga valjalo tužitelju po toj osnovi dosuditi iznos od 2.700,00 eur, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

33. U odnosu na naknadu neimovinske štete za duševne boli za pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti, po ocjeni ovog suda, prigovor zastare nije osnovan jer evidentno iz priložene medicinske dokumentacije, kao i nalaza i mišljenja vještakinje dr. Marine Kovač proizlazi da je liječenje tužitelja trajalo do 2016., a tužba je podnesena sudu 9. 2. 2018. pa nije protekao subjektivni zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO.

34. Odluka o zateznoj kamati na iznos neimovinske štete temelji se na odredbi čl. 29. ZOO te na odredbi čl. 1103. ZOO koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa stoga što je tužba podnesena 9. 2. 2018. na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od 9. 2. 2018., a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zateznu kamatu je odbijen kao neosnovan.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

36. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a u konkretnom slučaju uzimajući u obzir da je o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege (na način da je odbijen) odlučeno presudom ovog suda, Stalna Služba u Hrvatskoj Kostajnici br. Pn-234/2018-30 od 5. 10. 2022. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi i visini uspio s 29 % svog zahtjeva, a tuženik 71 %, pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tužitelj dužan tuženiku naknaditi 42 % priznatog parničnog troška.

37. Tuženiku su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 22. 5. 2018., 26. 2. 2019., 2. 3. 2022., 7. 9. 2022., 7. 11. 2024., 3. 2. 2025. i 1. 10. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 10. 10. 2019., 2. 11. 2020., 15. 12. 2020. i 5. 5. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), za sastav podneska od 10. 12. 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 3.), za sastav žalbe u iznosu od 300,00 eur (Tbr. 10. st.1.), PDV u iznosu od 525,00 eur, ukupno 2.625,00 eur, no obzirom na uspjeh tuženika u sporu od 42 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 1.102,50 eur.

38. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku