REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2311/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja KONFADA d.o.o., Zagreb, Kreše Golika 3, OIB: 55539473316, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ j.t.d., Zagreb, Strojarska cesta 20, protiv tuženika LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 5, OIB: 75859615701, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik, Šibenik, Ante Starčevića 2, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave 7. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 14. studenoga 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku predati tužitelju u posjed dio nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica], dio zgrade, 8 zgrada i tvorničko dvorište, Lončareva, površine 22126 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je u katastarskom operatu označen kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi tvorničko dvorište, 6 zgrada i dio zgrade, na adresi [adresa], slobodnu od svojih osoba i stvari, u roku 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 87.335,85 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 14. studenog 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznos od 62.445,25 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (tamo tuženik) je podnio protutužbu u odgovoru na tužbu u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2300/2018 te je raspravnim rješenjem od 16. listopada 2019. razdvojen postupak po protutužbi . U protutužbi, tužitelj navodi kako se Ugovorom o kupoprodaji od 29. svibnja 2018. (dalje Ugovor) tuženik kao prodavatelj obvezao u roku od 90 dana od dana sklapanja ukloniti građevine sagrađene na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje , dok su se ugovorne strane usmeno sporazumjele da tuženik ostane u posjedu dijela predmeta kupoprodaje dok ne izvrši obvezu rušenja. Iako tuženik svoju obvezu rušenja objekta nije ispunio u ugovorenom roku od 90 dana, a niti nakon isteka tog roka, tuženik se i dalje nalazi u posjedu dijela predmeta kupoprodaje te tužitelj tvrdi da je razvidno da tuženik niti ne namjerava ispuniti preuzetu obvezu rušenja objekta. Stoga tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine traži predaju u posjed iste. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvotno ističe kako nema procesnih uvjeta za isticanje protutužbenih zahtjeva jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 189. Zakona o parničnom postupku te prigovara vrijednosti predmeta spora . Zatim navodi kako je nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji od 29. svibnja 2018. te da tužitelj ne osporava da nije isplatio sveukupnu kupoprodajnu cijenu kao niti činjenicu da je obaviješten o raskidu predmetnog Ugovora dopisom od 4. lipnja 2018. na koji se nije očitovao. Ističe da je čl. 7/1 predmetnog ugovora bilo određeno da kupac (ovdje tužitelj) ima pravo na posjed nekretnine koji mu je prodavatelj (ovdje tuženik) dužan predati, kad u potpunosti izvrši svoju obvezu uplate ukupne kupoprodajne cijene te osporava postojanje usmenog dodatka prema kojemu bi tužitelj imao pravo zadržati dio kupoprodajne cijene u iznosu 5% dok tuženik ne izvrši obvezu rušenja objekata. Također osporava usmeni dogovor po kojemu bi tuženik trebao ostati u posjedu dijela predmetnih nekretnina dok ne izvrši obvezu rušenja. Ističe kako s obzirom na činjenicu da je zakonski zastupnik tužitelja talijanski državljanin koji ne govori hrvatski jezik, sklapanje usmenih dogovora ne bi bilo logično ni životno te da bi isti čak i da su dogovoreni bili suprotni čl. 15. Ugovora kojim je propisano da eventualne promjene i dodaci Ugovora obvezuju stranke samo ako su sastavljene sukladno čl. 11. Ugovora, odnosno u pisanom obliku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama.

3. Sud je na ročištu od 26. veljače 2019. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 663.614,04 EUR.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: P-2041/2019 od 6. svibnja 2021. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta P-2300/2018 jer pitanje utvrđenja raskida ili poništenja Ugovora predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi obveza tuženika na predaju u posjed predmetnih nekretnina.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-2041/2019. od 8. veljače 2024. nastavljen je postupak s obzirom da je predmet P-2300/2018 pravomoćno okončan.

6. Punomoćnik tuženika je na ročištu 7. listopada 2025. predao zapisnik javnog bilježnika Marije Glibote od 2. siječnja 2024. kojim dokazuje da je izvršen povrat pologa koji je tužitelj učinio tuženiku pa ističe kako kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti pa tužitelj nema pravo potraživati predaju dijela nekretnina u posjed jer nije ispunio svoju obvezu. Tužitelj je u odnosu na iznesene navode tuženika istaknuo kako je tuženik imao do zaključenja glavne rasprave u predmetu P-2300/2018 preuzeti položeni iznos novca, a i kasnije sve do 31. prosinca 2023. kada je istekao javnobilježnički polog, a što je tuženiku bilo apsolutno poznato te ga nitko nije sprječavao u podizanju tog pologa. Stajalište tužitelja je da je otvaranjem tog depozita i davanjem mogućnosti tuženiku da isti preuzme do zaključenja glavne rasprave u predmetu P-2300/18 tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu prema predmetom ugovoru, a što potvrđuju i presuda Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž- 1139/23 i presuda Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2200/25.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u spis P-2300/18. te u zapisnik o isplati novčanih sredstava iz javnobilježničkog pologa od 2. siječnja 2024. kod javnog bilježnika Marije Glibote.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je predaja u posjed dijela nekretnine označene kao z.k.č.br.

41/50, dio zgrade, 8 zgrada i tvorničko dvorište, Lončareva, površine 22126 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je u katastarskom operatu označen kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi tvorničko dvorište, 6 zgrada i dio zgrade, na adresi [adresa].

10. Nije sporna činjenica da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji od 29. svibnja 2018. te da tužitelj nije isplatio sveukupnu kupoprodajnu cijenu , odnosno 5% kupoprodajne cijene.

11. Sporni su usmeni dodaci Ugovora od 29. svibnja 2018. te raskid istog, a o kojima ovisi pravo tužitelja tražiti predaju u posjed predmetnih nekretnina.

12. Uvidom u spis predmeta ovog suda poslovni broj P-2300/2018 utvrđeno je da je presuda u predmetu pod poslovnim brojem P-2300/18 Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna, a sve po donošenju odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske po žalbi ovdje tužitelja, a koji predmet je vođen pod poslovnim brojem Pž-1339/2023. Navedenom drugostupanjskom odlukom preinačena je presuda ovog suda poslovni broj P-2300/2018 u točkama I., II., III., IV. i V. njezine izreke na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, ovdje tuženika koji su glasili na poništenje Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. svibnja 2018. i na povrat vlasništva predmetne nekretnine upisane u z.k.u. 296 K. O. [katastarska općina] zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao: z. k. č. br.: [katastarska čestica], DIO ZGRADE od 13 m2, 8 ZGRADA od 3808 m2, TVORNIČKO DVORIŠTE od 18305 m2, zatim z.k.č.br.:

41/241 TVORNIČKO DVORIŠTE U UL. V. ŠKORPIKA od 322 m2, k. o. [katastarska općina] te zahtjev za izdavanje tabularne isprve te je shodno navedenom preinačena i odluka o trošku dok je presuda potvrđena u točki VI. kojom je odbijen zahtjev kojim se traži utvrđenje raskida predmetnog Ugovora.

13. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako tužitelj nije dokazao da je bio u zabludi pa se ne radi o prijevari, budući da se u predmetnom kupoprodajnom ugovoru tužitelj, ovdje tuženik obvezao srušiti određene objekte, koju ugovornu obvezu nije ispunio. Nije jasno o kakvoj bi se to zabludi ili prijevari radilo kada je rušenje objekata bilo predviđeno ugovorom od strane tužitelja, ovdje tuženika tako da uskrata 5% kupovnine na ime rušenja objekata nije čin zbog kojeg bi tuženik , ovdje tužitelj bio obvezan vratiti tužitelju kupljenu nekretninu i naknaditi eventualno nastalu štetu u milijunskom iznosu, čiji nastanak tužitelj, ovdje tuženik i nije dokazao. Osim toga, ništa nije sprječavalo tužitelja, ovdje tuženika da provjeri isplatu kupovnine prije ovjere ugovora kod javnog bilježnika.

14. Po pravomoćnosti predmetne odluke ovdje tuženik je podnio prijedlog za obnovu postupka te prijedlog za dopuštanje revizije, međutim isti je odbijen sa prijedlogom za obnovu postupka, dok je u prijedlogu za dopuštanje revizije isti u dijelu odbijen, a u dijelu je njegov prijedlog odbačen pa su potvrđena utvrđenja iz drugostupanjske presude.

15. S obzirom na navedeno utvrđene su odlučne činjenice za ovaj postupak, odnosno da predmetni Ugovor nije raskinut niti poništen, pa je isti i dalje na snazi te da je rušenje objekata bilo utvrđeno ugovorom pa da uskrata 5% kupovnine na ime rušenja objekata nije čin zbog kojeg bi tuženik bio obvezan vratiti tužitelju kupljenu nekretninu bez obzira na postojanje ili nepostojanje naknadnih usmenih dogovora o tome, a sve s obzirom da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu rušenja .

16. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da za odluku suda o tužbenom zahtjevu nije odlučna činjenica o isplati novčanih sredstava iz javnobilježničkog pologa jer je tužitelj otvaranjem tog depozita i davanjem mogućnosti tuženiku da isti preuzme do zaključenja glavne rasprave u predmetu P-2300/18, u cijelosti ispunio svoju obvezu prema predmetom ugovoru, a što potvrđuju i presuda Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-1139/23 i presuda Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2200/25.

17. Čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

18. Čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 152/14. i 81/15., dalje: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

19. Tužitelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. svibnja 2018. koji je utvrđen valjanim pravomoćnom presudom te se temeljem nje upisao u zemljišne knjige pa kao vlasnik ima pravo tražiti u predaju posjed dijela predmetne nekretnine koji mu tuženik ni nakon proteka roka za izvršenje svoje ugovorne obveze nije predao.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na tuženika zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 663.614,04 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja protutužbe u zatraženom iznosu od 9.981,24 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: OT), sastavljanja obrazloženih podnesaka od 21. veljače 2019., 3. svibnja 2019., 23. svibnja 2019. i 11. srpnja 2025., za svaki u iznosu od 9.981,24 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 39.924,96 EUR, zastupanja na ročištu 7. listopada 2025. u iznosu od 9.981,24 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), odgovor na žalbu od 18. ožujka 2024. u iznosu od 9.981,24 EUR (Tbr. 10. točka 6. OT), a što sve ukupno iznosi 69.868,68 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 17.467,17 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 87.335,85 EUR.

22. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

23. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška sastavljanja podnesaka od 9. studenog 2018., podneska od 8. veljače 2019. kojim dostavlja punomoć, podneska od 10. srpnja 2019 i 19. srpnja 2019. zajedno s PDV-om jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a te ne ulaze u krug podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT te zastupanje na raspravama od 26. veljače 2019. i 29. svibnja 2019. zajedno s PDV-om jer je navedeni trošak već priznat u postupku po tužbi, što je utvrđeno uvidom u spis P -2300/2018 pa se ne može dva puta dosuditi isti trošak, a što ukupno iznosi 62.445,25 EUR.

24. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točkama II i III izreke presude.

Zagreb, 14. studenog 2025.

Sudac

Jasenka Rundek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.