REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7314/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Anki Jakovljević Grizelj, odvjetnici iz Đakova, S. Radića 9, protiv tuženice, Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10,0 Zagreb, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija d.o.o. u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženice, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. toč.1. Ugovora o kreditu broj: 3208572720/07, kreditna partija: 7103539009 od dana 09.03.2007., solemniziran kod javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, pod brojem: OU- 462/07 dana 12.03.2007., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, koji glasi: "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. toč.2. Ugovora o kreditu broj: 3208572720/07, kreditna partija: 7103539009 od dana 09.03.2007., solemniziran kod javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, pod brojem: OU- 462/07 dana 12.03.2007., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, koji glasi: " Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 529,11 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,40 eur od 15. studenog 2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,32 eur od 15. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,45 eur od 15. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,43 eur od 15. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,69 eur od 15. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,65 eur od 15. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,43 eur od 15. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,51 eur od 15. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,45 eur od 15. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,43 eur od 15. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,43 eur od 15. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,68 eur od 15. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,83 eur od 15. studenog 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,61 eur od 15. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,19 eur od 15. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,20 eur od 15. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,00 eur od 15. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,05 eur od 15. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,06 eur od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,98 eur od 15. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,99 eur od 15. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,27 eur od 15. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,39 eur od 15. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,26 eur od 15. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,35 eur od 15. studenog 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,33 eur od 15. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,56 eur od 15. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,71 eur od 15. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,68 eur od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,83 eur od 15. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,10 eur od 15. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,16 eur od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,48 eur od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,47 eur od 15. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,13 eur od 15. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,74 eur od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,83 eur od 15. studenog 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,25 eur od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,29 eur od 15. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 12,14 eur od 15. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 12,23 eur od 15. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 12,24 eur od 15. travnja 2011.pa do isplate,

- na iznos od 12,51 eur od 15. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 13,10 eur od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 13,76 eur od 15. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 14,49 eur od 15. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 13,34 eur od 15. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 12,96 eur od 15. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 12,98 eur od 15. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 13,03 eur od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 13,37 eur od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 13,47 eur od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 13,36 eur od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 13,52 eur od 15. travnja 2012. pa do isplate,

po stopi koja je za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, nadoknaditi tužiteljici, RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.127,16 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika, Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473, za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 9. ožujka 2007. sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208572720/07 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba pod brojem OU-462/07 12. ožujka 2007.. Navedenim ugovorom tuženik se obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 19.723,95 CHF obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, dok se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti u mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je čl. 2. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva, te je u trenutku ugovaranja kredita iznosila 5,20% godišnje. Tužiteljica navodi kako je tuženik jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu čime je tužiteljica uslijed razlike u kamati preplatila mjesečne anuitete u ukupnom iznosu od 748,46 CHF odnosno 3.754,35 kuna. Tužiteljica navodi kako je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope temeljem Odluke kreditora ništetna, poziva se na pravna utvrđenja iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. te predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetenim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1., čl. 6. točka 2. Ugovora o kreditu u odnosu na dio kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem odluke kreditora, te da tuženiku naloži isplatu iznosa od 498,28 eura/3.754,35 kuna zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose od čega prvi iznos dospijeva 1. studenog 2007., kao i da tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 6. studenog 2020. (list 75-77 spisa) tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim dijelovi čl. 2. stavak 1. i čl. 6. točka 2. Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope, tuženiku naložiti isplata iznosa od 529,11 eura/3.986,64 kune zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose, te tuženiku naložiti isplatu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava istaknute zahtjeve, pravnu osnovu, visinu, prigovora vrijednosti predmeta spora, ističe prigovor zastare. U daljnjem tijeku postupka tuženik se protivi preinaci koju je tužitelj učinio podneskom od 6. studenog 2020., ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, osporava tijek zateznih kamata, osporava tužitelju svojstvo potrošača

3. Nakon provedenog postupka ovaj sud je 22. srpnja 2021. donio presudu poslovni broj P-4522/2019 kojom je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 2. toč. ugovora (točka I. izreke) i dio odredbe čl. 6. toč. 2. Ugovora (točka III. izreke) u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 529,11 eura/3.986,64 kune sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (točka III. izreke), odbio dio tužbenog zahtjeva za platež zateznih kamata na dosuđene iznose iz točke III. izreke (točka IV. izreke), te naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 550/79 eura/4.150,00 kuna sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate.

4. Odlučujući povodom žalbe tuženika Županijski sud u Varaždinu je 12. rujna 2024. donio rješenje kojim je ukinuo presudu u pobijanom dijelu i to: točku I., II., III. i V. izreke i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje, dok u ne pobijanom dijelu (točka IV. izreke) presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da je zbog pogrešnog pravnog pristupa odbio saslušati tužiteljicu.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 1. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da iznose iskazane u tužbenom zahtjevu iskazuje u valuti EUR.

6. Tuženik je podneskom od 10. listopada 2025. istaknuo da se protivi takvoj preinaci tužbenog zahtjeva smatrajući da je tužitelj preinaku izvršio u smislu izmjene tijeka zatezne kamate, istaknuo prigovor zastare, te osporio tijek zateznih kamata. Nadalje, tuženik navodi kako se, u slučaju da se radi o povlačenju tužbe, istom se protivi te predlaže da sud donese rješenje kojim se utvrđuje kako je tužba djelomično povučena uz naknadu razmjernog troška parničnog troška tuženiku.

7. U ponovljenom postupku, tijekom provedbe dokaza sud je pročitao Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 8-12 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 13 spisa), prijepis otplatnog plana od 09.05.2019.g. i promet po kreditu (list 14-21), Opće uvjete poslovanja tuženika i Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 33- 39), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Ines Lozić (list 64-70 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 171 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka , savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev uređen podneskom od 1. srpnja 2025. osnovan.

9. Prvenstveno valja naglasiti kako je tužiteljica podneskom od 06. studenog 2020. pojedine izvorno utužene iznose povisila, no kako je odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužiteljica je tužbu preinačila nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa te sud smatra da se radi o preinaci u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti. U tom smislu, sud je rješenjem od 8. lipnja 2021. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva (list 98 spisa).

10. Nadalje, u odnosu na podnesak tužiteljice od 1. srpnja 2025. potrebno je istaknuti kako je navedenim podneskom tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev za valutom EUR, ali i sa odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1656/2021 od 12. rujna 2024. te u tom smislu uređenje tužbenog zahtjeva navedenim podneskom ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva. Naime, usklađivanjem tužbenog zahtjeva sa valutom EUR tužiteljica nije izvršila preinaku u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a obzirom je tužbeni zahtjev u tom dijelu identičan tužbenom zahtjevu iz podneska od 6. studenog 2020.. Također, ne može se smatrati da je time tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dio zateznih kamata obzirom je točka IV. izreke presude ovog suda poslovni broj P-4522/2019 od 22. srpnja 2021. kojom je tužitelj djelomično odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata pravomoćna i nije razmatrana povodom žalbe tuženika. U tom smislu, protivljenje preinaci odnosno povlačenju tužbenog zahtjeva, a u odnosu na podnesak tužiteljice od 1. srpnja 2025., sud je ocijenio paušalnim i istaknute navode nije posebno ocjenjivao obzirom je riječ o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj P-4522/19.

11. U odnosu na tuženikov prigovor naznačenoj vrijednosti predmeta spora sud je isti ocijenio neosnovanim jer sud smatra da je naznačena vrijednost u skladu s iznosom kojeg tužitelj potražuje u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva. Naime, u ovoj pravnoj stvari dokazi se prije svega izvode u pogledu zahtjeva za isplatu, dok se osnovanost deklaratornog zahtjeva prosuđuje na temelju direktnog učinka kolektivnog spora (kako će to biti obrazloženo u daljnjem dijelu teksta), pa postavljanje deklaratornog dijela zahtjeva nije nužno za odlučivanje o zahtjevu za isplatu (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 749/06-2 od 10. listopada 2006.). Stoga je vrijednost predmeta spora određena prema zbroju kondemnatornih zahtjeva pri čemu se ističe da sama vrijednost predmeta spora nije od značaja, niti za ovlaštenje za zastupanje, niti za sastav suda, niti za vrstu postupka.

12. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 9. ožujka 2007. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti od 19.723,95 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB- a na dan isplate kredita, uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

13. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platila zbog promjenjivosti kamatne stope. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata, jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, status potrošača tužiteljice, kao i visina tužbenog zahtjeva.

14. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt- 249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502a st.1. ZPP-a) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

16. Također valja istaći da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita, već je na navedene okolnosti saslušana tužiteljica.

17.1. Tužiteljica je iskazala kako joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju automobila koji je koristila za osobne svrhe. U trenutku podizanja kredita nije imala registrirani obrt, niti udjele u trgovačkom društvu te je bila zaposlena u društvu LEDO d.d.. Ugovor o kreditu je zaključila u poslovnici banke gdje joj je ponuđen ugovor u švicarskim francima kao najpovoljniji. Tužiteljica je iskazala kako je pri zaključenju ugovora pregovarala vezano za rok otplate i visinu rate, dok na odredbe ugovora nije mogla utjecati obzirom je bila riječ o tipskom ugovoru u kojem su se samo mijenjali parametri roka otplate i visine rate. U odnosu na kamatnu stopu tužiteljica je iskazala kako joj sklapanje ugovora sa fiksnom kamatnom stopom nije bilo ponuđeno, da je primijetila da je u ugovoru naznačena promjenjiva kamatna stopa, ali joj je rečeno da se ona neće mnogo mijenjati. Tužiteljica je navela kako joj ni na koji način nije predstavljeno da je takav ugovor rizičan, niti joj je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope. Kada su se iznosi rata počeli povećavati tužiteljica je otišla u banku gdje joj je rečeno da se ništa ne može promijeniti obzirom je u ugovoru navedena promjenjiva kamatna stopa.

17.2. Na poseban upit punomoćnika tuženika, tužiteljica je iskazala kako je pročitala ugovor prije potpisivanja te ga je razumjela, dok je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tražila objašnjenje te joj je rečeno da se ista može neznatno mijenjati. Također tužiteljica je navela da su joj dostavljane obavijesti o promjeni kamatnih stopa zbog čega je i otišla u banku jer su se rate kredita jako povećale, dok pisane prigovore banci nije upućivala. Sredstva kredita su isplaćena na račun autokuće Štasni d.o.o., a predmetno vozilo kupljeno sredstvima kredita nije koristila za poslovne svrhe. Nadalje, tužiteljica je navela kako nejasnoća u predmetnom ugovoru nije bilo osim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. U odnosu na ugovore u drugim valutama tužiteljica je navela kako joj je u banci rečeno da je ugovor u švicarcima najpovoljniji, a njoj je odgovarao obzirom na visinu rate.

18. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a njen iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Osim toga, tuženik nije imao prigovora na iskaz tužiteljice.

19. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača, valja reći da je u članku 5. Ugovora o kreditu ugovoreno da je namjena kredita kupnja vozila marke ŠKODA, tip i model FABIA, AMBIENTE 1.2 12V. U slučaju kada se neki pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti jedne od ugovornih strana pretpostavka je da će se u tom pravnom poslu (u konkretnom slučaju u ugovoru o kreditu) navesti da se taj pravni posao sklapa u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, između ostalog, i zbog određenih pravnih posljedica (primjerice visina stope zatezne kamate je različita za pravne i fizičke osobe), a i u takvim pravnim poslovima se u pravilu izrijekom navodi da korisnik kredita konkretan ugovor sklapa za određene poslovne namjene, a u konkretnom slučaju navedeno se nije ostvarilo. Ističe se kako ugovorne strane prilikom sklapanja pravnog posla definiraju, između ostalog, i svrhu sklapanja konkretnog pravnog posla, dakle da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila za potrebe svoje poduzetničke, poslovne djelatnosti, isto bi bilo navedeno u ugovoru o kreditu.

20. Odredbom čl. 320. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje:

ZOO/05, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom je ugovor o kreditu sklopljen 9. ožujka 2007.) propisano je da će se u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane. Kako tijekom postupka nije sporno da je tekst ugovora o kreditu sastavio tuženik, a koji kredit je tužiteljica ishodila radi kupnje vozila kojeg je tužiteljica koristila za osobne potrebe, a kako to ujedno i proizlazi iz njezinog iskaza, stoga se eventualno sporan dio sadržaja tog ugovora, ima tumačiti u korist tužiteljice temeljem čl. 320. st. 1. ZOO-a pa se stoga zaključuje da konkretan ugovor o kreditu nije bio sklopljen u okviru poslovne djelatnosti tužiteljice. Teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

21. Slijedom provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužiteljica kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03; dalje: ZZP/03), s prednikom tuženika, kao trgovcem, zaključila naprijed navedeni Ugovor o kreditu radi kupnje vozila, za osobne potrebe, da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te promjenjiva kamatna stopa.

22. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

23. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodrediva ugovor je ništetan.

24. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope.

25. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a), a tuženik nije dokazao suprotno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

26. U odredbama čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

27. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužiteljici je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo mu je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužiteljica kao potrošač nedvojbeno nije imala utjecaja na sadržaj predmetnih odredbi (cijenu), pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništave. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP-a.

28. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ines Lozić iz Centra za financijska vještačenja d.o.o..

29. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u kamatnoj stopi navodeći kako pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mogla mijenjati na štetu tužitelja razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,20% iznosi 529,11 eura/3.986,64 kune (tabela 1, stupac 18 nalaza, list 67-69 spisa).

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, te s obzirom da na nalaz i mišljenje vještak stranke nisu imale prigovora.

31. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 27. listopada 2020. a prema Tabeli 1. na listu 67-69 spisa utvrđeno je da je tužitelj po osnovi ništetne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 529,11 eura/3. 986,64 kune.

32. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene pojedine uplate jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.) te odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

33. Neosnovan je prigovor zastare, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 6. lipnja 2019. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

34. Osim toga, radi se o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 225. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020., Županijski sud u Zadru u odluci Gž- 100/21 od 18. veljače 2021. i dr.).

35. U odnosu na prigovor zastare za preinačeni dio tužbe ističe se da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva u odnosu na početno postavljeni zahtjev, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom zahtjevu, pa se istaknuti prigovor na povećani dio zahtjeva, u konkretnom slučaju ukazuje neosnovanim.

36. Odluka o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 5. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (529,11 eura) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

37. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), sastav podnesaka od 23.01.2020., 6.11.2020. i 1.7.2025. svaki u vrijednosti od 50 bodova (Tbr. 8.1.Tarife), pristup na ročište 24.09.2020., 8.6.2021. i 22.10.2025. svaki u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.1. Traife), što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 875,00 EUR. Također, tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu 199,08 EUR, sudske pristojbe za tužbu 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,54 eura odnosno sveukupno 1.127,16 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

38. S obzirom da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova te sud temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio kao u točki IV. I V. izreke rješenja.

Zagreb, 14. studenog 2025.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku