REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu Zagreb,

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2511/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB 25132169807, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., iz Zagreba Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB 92963223473, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević , odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :

1.) " I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3209241528 od dana 23. svibnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kao kreditora i SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „ Kamate i naknade“, u dijelu koji glasi: „ Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obrade kreditnog zahtjeva isplati iznos od 92,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. svibnja 2007. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015.godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 23. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3209241528 od dana 23. svibnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kao kreditora i SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita isplati iznos od 111,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. listopada 2009. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana. "

2.) Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.981,18 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. studenog 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo naveo da su SŽ tuženik **.**.2007. sklopili ugovor o namjenskom kreditu br. Ugovora 3209241528 kreditu te je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 115.430,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 8 godina . Tužitelj navodi da je čl. 2. navedenog Ugovora pod nazivom kamate i naknade određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora dok je čl. 23 Ugovora propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi odnosno općim uvjetima poslovanja kreditoora važećim u trenutku prijevremene otplate kredita. S tim u vezi, korisniku kredita je dana 30. svibnja 2007. godine naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 92,91 EUR / 700,00 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), a sve sukladno gore navedenoj odredbi članka 2. Ugovora o kreditu dok je istom dana 19. listopada 2009. godine prilikom prijevremenog zatvaranja predmetnog kredita naplaćena naknada u iznosu od 111,81 EUR / 842,40 kn, a sve prema tada važećim općim uvjetima poslovanja kreditora.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je navedeni Ugovor o kreditu standardni tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koje je značenje i smisao ovih odredbi čime je tim odredbama Ugovora prouzročena znatna neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita kao potrošača. Tužitelj navodi da slijedom svega navedenog, obzirom da se o navedenim odredbama Ugovora o kreditu, a sadržanoj u samom Ugovoru o kreditu koji je već prethodno, bio pripremljen od strane tuženika, po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati, da su te odredbe Ugovora ništetne. Uz navedeno po stavu tužitelja očito je i nesporno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva, koju je korisnik kredita platio 30. svibnja 2007. godine u iznosu od 92,91 EUR / 700,00 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) kao i odredba prema kojoj se isti obvezuje platiti naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita koja je naplaćena dana 19. listopada 2009. godine u iznosu od 111,81 EUR prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno korisnika kredita, a iz kojeg razloga je, sukladno čl. 87 st. 1. ZZP/03, sve u smislu odredbe čl. 81. st.1. i 2. ZZP/03, riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplaćivanja naknade o obradi kreditnog zahtjeva u ukupnom iznosu od 204,72 EUR.

3. Tužitelj navodi da je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplaćivanja naknade o obradi kreditnog zahtjeva u ukupnom iznosu od 204,72 EUR. Tužitelj nastavno navodi i da je korisnik kredita kao Ustupitelj i tužitelj kao Primatelj sklopili su Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine, kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s tuženika sklopio Ugovor o kreditu dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu / prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao Ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao Primatelja, dok tužitelj kao Primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu. Tužitelj, kao novi vjerovnik u odnosu na tuženika, ističe kako je o prijenosu opisanih tražbina i prava s korisnika kredita u korist tužitelja, tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu dana 19. prosinca 2024. u kojoj je u bitnom istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Istaknuo je prigovor zastare. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi i da je tuženik korisnika kredita u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja naknade za obradu kredita na način da su službenici banke s korisnikom kredita jasno komunicirali da postoji obveza, u slučaju odobrenja kredita, na plaćanje naknade za odobrenje kredita. Osporava tijek zateznih kamata.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis i to Ugovor o namjenskom kreditu od 23. svibnja 2007. (odredbe čl. 2 st. 6 i čl. 23 c ) zaključen između tuženika kao kreditora i PŽ kao korisnika kredita ovjerenog po javnom bilježniku 26. svibnja 2007. ( list 63-69 spisa); Izjavu SŽ ovjerenu kod javnog bilježnika Jagode Vuković iz Splita 9. rujna 2024. br. ovjere OV-5154/2024. ( list 61- 62 spisa); Izvadak iz zemljišne knjige KO [katastarska općina] Gomilcia za ZK UL [broj ZK uloška] za nekretninu upisanu na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i pašnjak ( list 70-71 spisa); Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine od 07. lipnja 2023 (list 53-56 ) s obavijesti tužitelja tuženiku o preuzimanju tražbine od istog dana ( list 57 spisa); Dopis tuženika korisniku kredita od 29. listopada 2024. vezano za iznose naplaćenih naknada ( list 58 spisa); a zamolbenim putem saslušan je svjedok SŽ po po Općinskom sudu u Splitu ( list 307-308 )

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita te odredbi Ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ( čl. 2 i 23 Ugovora ) .

8. Nije sporno da su tuženik i SŽ kao korisnik kredita dana 23. svibnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu i to za kupnju stana.

9. Iz Ugovora o namjenskom kreditu 3209241528 proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita SŽ nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita kupnja stana . Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka svjedoka SŽ proizlazi da je navedenu nekretninu u naravi stan kupio namjenskim kreditom koji je otplatio, u iskazu je naveo da je tuženik sastavio Ugovor o kreditu, da on kao korisnik nije mogao pregovarati vezano za sadržaj odredbi Ugovora pa tako ni za čl. 2. i 23. Ugovora niti mu je prezentirana Tarifa naknada za usluge kreditora, naveo je da mu nitko od službenika banke nije posebno objasnio vezano uz troškove naknade obrade zahtjeva za kredit i naknade za prijevremenu otplatu kredita, nije bio upoznat s općim uvjetima kreditora niti su mu ti uvjeti bili prezentirani ni pisano ni usmeno da je on Ugovor pročitao prije potpisivanja, da je pitao službenika banke "zašto švicarci", da je dobio odgovor da je to povoljno te da je platio sve naknade kako mu je rečeno da plati te je naveo u iskazu da na adresi stana kojeg je kupio kreditom nema registriran obrt. Prema navedenom radi se o korištenju stana za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne potrebe vezane za gospodarsku djelatnost korisnika kredita. Sud je prihvatio iskaz svjedoka svjedoka SŽ jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, isto proizlazi iz po tužitelju dostavljenog ZK izvatka a niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je taj svjedok predmetnu nekretninu koristio u bilo kakve poslovne odnosno gospodarske svrhe.

10. Čl.1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 115.430,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

11. Čl. 2. st. 6. ugovora o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

12. Iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine utvrđeno je da su SŽ i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine od 7. lipnja 2023. . iz Odredbi čl. 1. i 21. Ugovora o ustupu tražbine ugovoreno je da SŽ ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 3209241528 sklopljenog između ČŽ i tuženika, i to tražbina na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

13. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u čl. 2. ugovora o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

14. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

16. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

17. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

18. Svjedok SŽ je iskazao na ročištu pred Općinskim sudom u Splitu dana 2. listopad 2025. da je Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane banke, da mu banka nije objasnila na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita i druge naknade te da o uvjetima naknada nije razgovarao s nikim iz banke, niti mu je išta objašnjeno u vezi naknada, iz iskaza svjedoka ČŽ ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen a kako je to naznačeno u t. 9. obrazloženja ove presude.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka svjedoka SŽ jer je logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču. Tuženik niti ne iznosi činjenicu koji zaposlenik banke je vodio pregovore s potrošačem oko sklapanja ugovora.

20. Ništetne su odredbe čl. 2. st. 6 i čl. 23. st. c. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva na način da je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora vezano za obradu kredita i prijevremeno vraćanje istog a tijekom postupka tuženik nije osporio da je korisniku kredita je dana 30. svibnja 2007. godine naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 92,91 EUR / 700,00 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), a sve sukladno gore navedenoj odredbi članka 2. st. 6 Ugovora o kreditu dok je istom dana 19. listopada 2009. godine prilikom prijevremenog zatvaranja predmetnog kredita naplaćena naknada u iznosu od 111,81 EUR / 842,40 kn, a sve prema tada važećim općim uvjetima poslovanja kreditora

21. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem financijskog vještačenja sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku s obzirom na to da se iznos plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva može utvrditi iz potvrde tuženika pa nije potrebno vještačenjem utvrđivati činjenicu plaćanja naknade.

22. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

23. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

24. Iz iskaza svjedoka SŽ kao i njegove pisane izjave proizlazi da se o odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke; odnosno da se radilo o standarniziranom ; tipskom ugovoru. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi.

25. U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

26. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

27. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

28. Prema odredbi čl. 96. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

29. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Tužitelj je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

30. Zbog toga su odredbe čl. 2. st. 6 i 23 c Ugovora o kreditu kojom su ugovorene naknade za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 96., 97. i 102. st. 1. ZZP-a.

31. Nadalje, odredbe o naknadama su ništetne i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO).

32. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

33. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

34. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

35. Odredba čl. 2. st. 6 . Ugovora o kreditu protivna je odredbi čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. st. 1. ZOO-a jer činidba naknade za obradu kreditnog zahtjeva u toj odredbi nije određena niti odrediva. Naime, tom odredbom ugovoreno je da korisnik kredita plaća naknade sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, bez navođenja o kojim konkretnim naknadama se radi (pa tako nije navedeno niti da se radi o naknadi za obradu kredita), te bez navođenja bilo kakvog mjerljivog kriterija o kojem ovisi visina i obračun te naknade, već je samo navedeno da se određuje sukladno odluci banke. Iz niti jedne odredbe ugovora ne proizlazi da je ta odluka o tarifama banke prezentirana korisniku kredita, a niti da je ona sastavni dio ugovora. Činidba kako je ugovorena u čl. 2. st. 6. kao ni ona u čl. 23 c Ugovora o kreditu nije određena niti odrediva jer ne sadrži određene kriterije s pomoću kojih se može odrediti visina te naknade i o kojim konkretnim naknadama se radi, već visina naknade ovisi isključivo o jednostranoj odluci banke.

36. Stoga su odredbe čl. 2. st. 6. i 23 c Ugovora o kreditu također je ništetne sukladno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a.

37. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO- a.

38. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

39. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

40. Nastavno, tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

41. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

42. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u t. 1. ) izreke presude.

43. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te i čl. 29 ZOO u odnosu na zatraženu kamatu. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a .

44. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

45. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

46. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 28. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 10. siječnja 2025 u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 26. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9./1 Tarife HOK-a, sastav podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 26. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 02. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 27. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOK-a te zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr. 9/3 tarife HOK-a što ukupno iznosi 1.500,00 eura a tužitelju je na navedeni iznos priznat i PDV temeljem Tbr. 46. Tarife HOK-a u iznosu od 375,00 eura te mu je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 eura odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.981,18 eur. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pribavljanja potvrde o visini naknade za obradu kredita jer se sadržajno ne radi o pribavljanju isprave iz Tbr. 36. t. 3. Tarife, već se radi o komunikaciji tužitelja i tuženika prije pokretanja postupka u kojoj tužitelj dopisom traži od tuženika podatak o naplaćenoj naknadi, a banka dopisom odgovora i navodi koji iznos naknade je naplaćen. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. 2 .) izreke presude

Zagreb, 14. studenog 2025.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku