Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

K-766/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marijana Šakote, predsjednika vijeća i sudaca porotnika Katice Kiš i Darija Vračevića, uz sudjelovanje zapisničarke Tine Abičić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice AI, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavaka 2. u svezi sa stavkom 1. i članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – u nastavku KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (u nastavku ODO u Osijeku), broj KO-DO-570/2025 od 1. rujna 2025., na javnoj raspravi koja je održana 14. studenoga 2025., na kojoj su bili prisutni zamjenica ODO-a u Osijeku JI ,okrivljenica i njezin branitelj Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, 14. studenoga 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. i 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – u nastavku ZKP/08) okrivljenica AI, nadimak A, kći HI i MI, rođena u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođena **.**.2003., državljanka Republike Hrvatske, prodavačica, srednje stručne spreme, nezaposlena, završila srednju Ekonomsku školu, OIB [osobni identifikacijski broj], neudana, bez djece, nema vojni čin, nije odlikovana, lošeg imovnog stanja, bez imovine, prekršajno osuđena,

kriva je što je:

- 19. lipnja 2025. oko 1:40 u [adresa] u dvorištu obiteljske kuće u kojoj živi s intimnim partnerom PI, u nakani da ga teško tjelesno ozlijedi, uslijed verbalne prepirke, istome prvo prislonila preklopni nož u području stomaka koji joj je on uspio otrgnuti iz ruke i baciti ga, nakon čega mu je okrivljenica pokušala zadati nekoliko udaraca u predjelu glave, u čemu nije uspjela s obzirom da se PI uspio obraniti, pri čemu su zajedno pali na travnatu površinu gdje ga je nastavila fizički napadati i zadavati mu udarce šakama po tijelu, a u jednom trenutku kada se oštećenik PI ustao s tla i krenuo prema ulazu u kuću, za vrijeme dok joj je bio okrenut leđima, bacila na njega građevinski blok (opeku), pogodivši ga u glavu, od kojeg udarca je oštećenik PI zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu rane razderotine sljepoočno lijevo, dužine 4 cm,

dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenoga djela teške tjelesne ozljede, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi pa je time počinila kazneno djelo protiv života i tijela, teška tjelesna ozljeda u pokušaju, koje je opisano u članku 118. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – u nastavku teksta KZ/11), a koje je kažnjivo po članku 118. stavku 2. u svezi sa člankom 34. KZ/11,

te joj se na temelju članka 118. stavka 2. u svezi s člankom 34. stavkom 2., člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 3 KZ/11 izriče uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s vremenom provjeravanja od 4 (četiri) godine;

dok se oslobađa optužbe da bi:

- u razdoblju od neutvrđenog dana u prosincu 2024. do 19. lipnja 2025., u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj zajedno živi s intimnim partnerom PI, u nakani da ga ustraši i povrijedi njegovo dostojanstvo, učestalo, svaka dva do tri dana, na njega vikala, imala ispade bijesa prilikom čega je razbijala njegove stvari, i to njegov mobitel, laptop i tablet, kontinuirano ga optužujući da je vara, govoreći mu da je kurvar, vrijeđajući ga na način da mu je govorila da je majmun, ljenčina, psovala mu mater, više puta mu govorila da će ga ubiti i zaklati, a u naletima ljubomore u više navrata udarala ga rukama po raznim dijelovima tijela, da bi ga jednom prilikom ugrizla za nos, što je sve kod oštećenog PI izazvalo osjećaj poniženja i nemoći,

dakle, grubo i učestalo, teško kršila propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvala strah za njezinu sigurnost i dovela ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo pa da bi na opisani način počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo u članku 179. a KZ/11 u svezi sa člankom 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenici AI izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Mjera će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a trajat će dok traje rok provjeravanja uvjetne osude, odnosno 4 (četiri) godine.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 uvjetna kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljenica AI ne počini novo kazneno djelo u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine, a uvjetna kazna zatvora opozvat će se ako okrivljenica počini novo kazneno djelo ili se ne bude pridržavala izrečene sigurnosne mjere. U tom slučaju će se okrivljenici u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. lipnja 2025. do 14. studenoga 2025.

IV. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 oduzima se preklopni nož, oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 19. lipnja 2025. Policijske postaje Beli Manastir, broj: 00258256, koji će se nakon pravomoćnosti presude predati Policijskoj upravi osječko-baranjskoj.

V. Na temelji članka 145. stavka 2. točke 6 KZ/08 nalaže se okrivljenici AI da u roku 15 (petnaest) dana, od pravomoćnosti presude, plati 70,00 eura (sedamdeset eura) paušalne svote troškova postupka.

Obrazloženje

1. ODO u Osijeku je 2. rujna 2025. podiglo optužnicu protiv okrivljenice AI, poslovnog broja KO-DO-570/2025-1 koja je sastavljena 1. rujna 2025. Okrivljenica je optužena da je počinila dva kaznena djela, odnosno pod točkom 1) optužena je da je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju, dok je pod točkom 2) optužena da je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji.

2. U prethodnom postupku okrivljenica AI nije iznosila obranu niti se očitovala o krivnji, odnosno branila se šutnjom. Na raspravi koja je održana 14. studenoga 2025. okrivljenica se očitovala da je razumjela optužbu i da se ne smatra krivom, u odnosu na obje točke optužnice. S obzirom na to da se okrivljenica nije smatrala krivom, upozorena je da će se u skladu s člankom 418. ZKP/08 ispitati na završetku dokaznog postupka. Okrivljenica nije zahtijevala da bude ispitana ranije tijekom dokaznog postupka te je upozorena da će se sve što kaže za vrijeme izvođenja dokaza smatrati njezinom obranom. Ispitana na kraju dokaznog postupka okrivljenica je izrazila žaljenje što je oštećenika PI pogodila ciglom.

3. Na glavnoj raspravi pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: prekršajni nalog Općinskog suda u Požegi broj Pp-441/2023-2 od 4. svibnja 2023., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Beli Manastir broj 00258256, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Beli Manastir od 19. lipnja 2025, zapisnik o očevidu PU osječko-baranjske broj K-128/25 od 19. lipnja 2025., medicinska dokumentacija na ime oštećenika PI, fotografija oštećenikove tjelesne ozljede, izvješće PP Beli Manastir od 19. lipnja 2025. o izlasku na mjesto događaja, zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime okrivljenice AI **.**.2025., zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime oštećenika PI od 19. lipnja 2025., zapisnik o ispitivanju osumnjičenice AI u PP-i Beli Manastir od 19. lipnja 2025. uz pripadajući DVD medij, DVD medij sa posebnim izvješćem PP Beli Manastir broj KU-128/25, zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenice AI u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku uz pripadajući DVD medij, zapisnik o ispitivanju oštećenika PI od 9. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽI od 9. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka FI od 4. srpnja 2025., sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje za okrovljenicu AI, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka od 31. srpnja 2025., izvod iz kaznene i prekršajne evidencije na ime okrivljenice. Na raspravi su kao svjedoci ispitani: sudski vještak Ivan Požgain, OI, KI te oštećenik PI.

3. 1. Na raspravi su u skladu s člankom 431. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka koji su sastavljeni u prethodnom postupku i navedeni pod točkom 3., kao i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, a vještak je kao svjedok saslušan i na raspravi. Nakon što je oštećenik PI naknadno pristupio na raspravu, u 10:25, i nakon što je neposredno ispitan, uz suglasnost stranka pročitan je i zapisnik o njegovom ispitivanju u prethodnom postupku.

4. Okrivljenica AI iskazala je da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenih djela te da su se ona i PI posvađali zbog mobitela. Izrazila je žaljenje što ga je pogodila ciglom. Navela je da je oštećenik PI istoga dana, kada je došao s posla, uzeo njezin mobitel i razbio ga te da je razbio i vrata bračne sobe. Rekla je da se u [adresa] doselila kako bi s oštećenikom živjela u izvanbračnoj zajednici, kao i da je od njega tražila mobitel kako bi vidjela dopisuje li se s drugim djevojkama. Isto tako, navela je da oštećenika nije namjeravala teže tjelesno ozlijediti kada je bacala ciglu, zbog čega je slabo zamahnula. Na kraju iskaza dodala je da ju je pogodilo što se oštećenik dopisuje s drugom djevojkom, ali nije uspjela uzeti mobitel i vidjeti je li se on dopisivao s drugom djevojkom.

4. 1. Polazeći od toga da je tijekom iznošenja obrane okrivljenica AI rekla da joj je žao što je oštećenika PI pogodila ciglom, sud smatra da je priznala odlučnu činjenicu koja se odnosi na počinjenje kaznenog djela koje je navedeno pod točkom 1) optužnice. Priznala je da je bacila ciglu na način kako je to u optužnici opisano. Ovakvo priznanje u skladu je s drugim dokazima koji su izvedeni na glavnoj raspravi.

5. Vezano za kazneno djelo koje je opisano pod točkom 1) optužnice, odnosno kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11 nije sporno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela oštećenik PI zadobio tjelesnu ozljedu, razderotinu na glavi koja se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Nije sporno ni to da je u dvorištu kuće, u kojem je počinjeno kazneno djelo, nađena cigla i preklopni nož niti je sporno da su okrivljenica AI i oštećenik PI zajedno živjeli. Imajući na umu da je okrivljenica, tijekom iznošenja obrane, na raspravi izrazila žaljenje što je oštećenika pogodila ciglom, nije niti sporno da je poduzela radnju na način kako je to opisano pod točkom 1) optužnice.

5. 1. Sporno je postoji li namjera, kao jedan od osnovnih elemenata krivnje, odnosno je li okrivljenica AI postupala s namjerom da oštećenika PI teško tjelesno ozljedi kada je bacila ciglu i pogodila ga u predjelu glave.

5. 2. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica o tome je li okrivljenica AI postupala s namjerom pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ivana Požgaina te su na raspravi saslušani svjedoci OI, KI, oštećenik PI, kao i vještak Ivan Požgain, kao i ostali dokazi koji su ranije navedeni.

6. Vezano za kazneno djelo koje je opisano pod točkom 2) optužnice, odnosno kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 sporno je jesu li okrivljenica AI i oštećenik PI bili u izvanbračnoj životnoj zajednici ili su bili intimni partneri. Isto tako sporno je koliko je trajala veza, odnosno je li započela u prosincu 2024. ili kasnije, kao i kršenje propisa Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine”, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.- u nastavku teksta: ZZNO).

6. 1. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica o tome jesu li okrivljenica AI i oštećenik PI bili u izvanbračnoj zajednici, odnosno jesu li oni bili izvanbračni partneri, sadašnji ili bivši partneri u intimnoj vezi, analizirani su iskazi ranije navedenih svjedoka ŽI i CI te su uspoređeni s iskazima oštećenika i okrivljenice.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Požgaina proizlazi da je kod okrivljenice AI vjerojatno prisutna i nešto izraženija ljubomora, ali ne u mjeri da bi se moglo govoriti o patološkoj ljubomori. Vještak je utvrdio da je okrivljenica, s obzirom na strukturu ličnosti, dinamiku odnosa s oštećenikom PI te vjerojatno i određeni doprinos oštećenika svojoj viktimizaciji, u trenutku počinjenja kaznenog djela bila u stanju snažne srdžbe i bijesa koji su bili usmjereni na oštećenika. Zbog toga su njezine sposobnosti shvaćanja i upravljanja ponašanjem bile bitno umanjenje. Proizlazi da je okrivljenica imala nekoliko emocionalnih veza, a nakon prekida jedne veze manifestirala je izrazitu srdžbu i bijes s destruktivnim ponašanjem. Nakon toga je pokušala samoubojstvo te je liječena u Psihijatrijskoj bolnici u Popovači, a nakon liječenja su bile obvezne kontrole liječnika psihijatra. Praćenje je trajalo tri mjeseca, a nakon toga nije bilo određeno liječenje zatvorenog tipa. Vještak je, isto tako, utvrdio da postoji visoka razina opasnosti da će okrivljenica i u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo zbog patologije svoje ličnosti, a zbog čega smatra da se treba izreći sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Ispitan na raspravi u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja te je dodao da bi okrivljenica u svakoj situaciji, u kojoj bi bila izložena izraženoj frustraciji i stresu a s obzirom na to da se radi o trajnoj konfiguraciji ličnosti, mogla pokazati obrasce ponašanja kao i u ovome slučaju. Zbog toga smatra da je potrebno provesti liječenje koje će obuhvaćati psihoterapiju, kao i terapiju određenim lijekovima, a liječenje bi se moglo provesti na slobodi, odnosno liječenje bi trebalo biti ambulantnog tipa.

7. 1. U cijelosti je prihvaćen iskaz vještaka, kao i zaključci iz pisanog nalaza i mišljenja, jer su jasni i potpuni, a nisu proturječni drugim okolnostima koje su važne za odluku. Nedvojbeno proizlazi da je okrivljenica AI, u vrijeme počinjenja kaznenog dijela, bila smanjeno ubrojiva zbog stanja snažne srdžbe i bijesa prema oštećeniku PI, zbog toga što je posumnjala da se on dopisuje s drugim djevojkama. Ne radi se o samoskrivljenoj neubrojivosti jer čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, serijski broj [serijski broj] od 19. lipnja 2025. (stranica 51 spisa), nije utvrđena koncentracija alkohola u krvi. Ovdje je potrebno dodati da je vještak zaključio kako postoji vjerojatnost da je oštećenik PI doprinio svojoj ulozi žrtve.

8. Svjedok OI iskazivao je da je u dvorištu kuće vidio razbijeni blok te je ispred kuće, kada je izašao na ulicu, vidio oštećenika PI, optuženicu AI i policiju. Naveo je da je oštećenik držao krvavu majicu na glavi, a kada je došao do policije čuo je da idu tražiti nož koji on u dvorištu nije vidio. Iskazivao je da je čuo kako se unuk i optuženica ponekad svađaju. Navodi kako nije vidio da je PI ranije bio ozlijeđen, samo je ponekad vidio, da nakon svađe izlazi iz kuće. Iz iskaza proizlazi da je jednom vidio kako PI ima malu ogrebotinu na licu, ali da to nije bilo ništa strašno. Dodao je da ne zna je li ogrebotina nastala zbog toga što su se oštećenik i optuženica svađali, kao i da je jednom prilikom nazvao oštećenika koji je šetao te ga upitao gdje je, a on mu je odgovorio da šeta i da je dobro.

8. 1. Iskaz svjedoka ŽI sud je ocijenio kao vjerodostojan, neovisno o tomu što je oštećenikov djed. Svjedok je uvjerljivo i logično iskazivao o okolnostima o kojima ima neposredna saznanja jer živi u prizemlju kuće u kojoj su zajedno živjeli okrivljenica AI i oštećenik PI. Njegov iskaz bio je važan za utvrđivanje odlučnih činjenica u odnosu na kazneno djelo koje je navedeno pod točkom 2) optužnice, kao i činjenica koje su vezane za opažanje onoga što se dogodilo nakon počinjenja kaznenog djela koje je navedeno pod točkom 1) optužnice. S obzirom na to da svjedok živi u istoj kuću u kojoj su živjeli okrivljenica i oštećenik, iskaz je bitan i zbog utvrđivanja ostalih okolnosti koje su prethodile.

9. Svjedokinja KI iskazivala je da je čula lupanje, kao o zid, te pogledala sigurnosnu kameru jer je mislila da je netko ušao u dvorište, pregledala je i snimke nadzorne kamere, ali nije nikoga vidjela. U tom trenutku nije izašla u dvorište, već je ostala u kući i nije vidjela što se događa. Čula je da se otvara ograda i da netko trči po dvorištu te je čula lupanje na ulaznim vratima, nakon čega je pogledala kroz prozor i vidjela optuženicu AI kako trči, a oštećenika PI kako stoji na ulici s razbijenom glavom i drškom metle u ruci. Navela je kako nije izlazila na ulicu jer su optuženica i oštećenik bili s policijskim službenicima. Svjedokinja je iskazivala da nije čula kako se optuženica i oštećenik svađaju te je dodala da je više komunicirala s optuženicom, a oštećenika bi povremeno viđala kada dolazi s posla. Navela je da je optuženicu počela viđati tijekom siječnja 2025. te da ona stanuje u kući do kuće u kojoj je optuženica živjela s PI.

9. 1. Iskaz svjedokinje CI sud je ocijenio kao vjerodostojan jer je iskazivala o onome što je opazila nakon počinjenja kaznenog djela koje je navedeno pod točkom 1) optužnice. Isto tako, iskazivala je logično i uvjerljivo, a njezin iskaz nije suprotan drugim provedenim dokazima. Iako nije imala neposredna saznanja o odlučnim činjenicama koje su vezane za kazneno djelo pod točkom 1) optužnice jer proizlazi da nije izlazila u dvorište, već je ostala u kući i nije vidjela što se događa, opažala je ono što se dogodilo nakon počinjenja. Njezin iskaz važan je za utvrđivanje odlučnih činjenica u odnosu na kazneno djelo koje je navedeno pod točkom 2) optužnice, a osobito za okolnosti koje su vezane za početak zajedničkog života okrivljenice AI i oštećenika PI, a o tome će sud izložiti razloge u nastavku obrazloženja.

10. Oštećenik PI nije postavio imovinskopravni zahtjev te je u cijelosti ostao kod iskaza od 9. srpnja 2025., a koji je dao policijskim službenicima Policijske postaje Beli Manastir. Na raspravi je iskazao da nema ništa drugo za dodati. Zbog toga je primjenom članka 431. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik koji su sastavili policijski službenici. U odnosu na točku 1) optužnice, iz iskaza proizlazi da se, u vrijeme počinjenja kaznenog djela, svađao s okrivljenicom AI zbog toga što je htio prekinuti intimnu vezu. Navodi da su se tijekom dana, dok je optuženica bila na poslu, dopisivali porukama putem mobitela te joj je napisao da više ne želi biti u intimnoj vezi i zaključili su da neće biti zajedno. Nakon što je optuženica došla s posla, on je sjedio na terasi, a ona je prošla u garažu i nije ga vidjela te je ušla u kuću, nakon čega ga je nazvala i pitala gdje je. Odgovorio je da je na terasi, nakon čega je ona došla na terasu i htjela mu je uzeti mobitel, ali joj on nije dao mobitel. Iskazivao je da je podigao ruku kako ne bi mogla uzeti mobitel i onda je osjetio nešto na stomaku. Drugom rukom je uhvatio njezinu ruku i osjetio da ima nož. Nakon toga joj je uzeo nož i bacio ga u dvorište te su se hrvali jer mu je i dalje željela uzeti mobitel. Dok su se hrvali, oboje su pali s terase u dvorište. Nakon što je ustao i krenuo prema izlazu iz dvorišta osjetio je udarac u glavu, ali od udarca nije pao te se nastavio kretati prema izlazu. Iskazivao je da su se i prije znali svađati, ali se nije bojao da će ga okrivljenica napasti, već se samo bojao da bi mu mogla uništiti stvari. Tijekom ispitivanja u policiji nije rekao da je uzrok svađe bio prekid intimne veze jer ga to policajci nisu niti pitali. Na raspravi je iskazivao da ga okrivljenica nije jako udarala, već malo, i to po tijelu i glavi. Isto tako, iskazivao je kako ne zna zašto je tijekom ispitivanja u policiji rekao da ga je optuženica udarala šakama samo u tijelo, a ne i u glavu, te da ga je okrivljenica udarala s namjerom da mu uzme mobitel.

10. 1. Sud je iskaz oštećenika PI ocijenio kao djelomično vjerodostojan jer u prethodnom postupku nije iskazivao da je uzrok svađe bila njegova namjera da prekine vezu s okrivljenicom AI. Usporedbom iskaza utvrđeno je da postoje određene suprotnosti u odnosu na činjenice koje su vezane za to je li ga okrivljenica udarala samo po tijelu ili glavi i tijelu, a tijekom prethodnog postupka nije iskazivao na koji način ga je udarala i kojom jačinom. Ova odstupanja u njegovim iskazima nisu utjecala na odluku o krivnji i kazni jer je utvrđeno da je okrivljenica bacila ciglu, pogodila ga u glavu, a to je kao posljedicu izazvalo tjelesnu ozljedu.

10. 2. Uspoređujući oštećenikove iskaze, koje je dao u prethodnom postupku i na glavnoj raspravi, činjenični opis iz optužnice te zapisnik o očevidu od 19. lipnja 2025. (stranica 44-46 spisa) i zapisnik o prvom ispitivanju oštećenika od 9. srpnja 2025. (stranica 106-109 spisa) utvrđeno je da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela došlo do svađe između njega i okrivljenice te da mu je ona prvo prislonila preklopni nož u području stomaka. Ovu odlučnu činjenicu okrivljenica nije osporila, a dokazuje se potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta (stranica 42 spisa) iz koje proizlazi da su na mjestu počinjenja kaznenog djela policijski službenici pronašli i oduzeli jedan preklopni nož. Ova činjenica proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽI, koji je naveo da je nakon što je izašao iz kuće vidio policijske službenike i čuo kako moraju pronaći nož, ali on taj nož nije vidio. Sud smatra da je dokazano i kako je okrivljenica pokušala oštećeniku zadati nekoliko udaraca u predjelu glave jer je oštećenik na raspravi iskazivao da ga je ona udarala po tijelu i glavi, ali da ti udarci nisu bili jaki. Iz zapisnika o prvom ispitivanju proizlazi da ga je udarala u tijelo, ali da nije uspjela zadati jače udarce. Neovisno o tomu, nedvojbeno je utvrđeno da mu je okrivljenica zadavala lakše udarce, a za vrijeme dok je oštećenik bio okrenut leđima jer je htio izaći iz dvorišta, bacila na njega građevinski blok i pogodila ga u glavu. Iako se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, sud smatra da je takvom radnjom mogla biti izazvana i teža posljedica jer je oštećenik pogođen u glavu. Općepoznata je činjenica da je glava vitalni organ čije ozljede, pogotkom cigle, mogu izazvati i teže posljedice od onih koje su u ovom slučaju nastupile.

11. Čitanjem zapisnika o očevidu Policijske uprave osječko-baranjske od 19. lipnja 2025., liječničkog nalaza na ime PI te pregledom fotografije na kojoj je prikazan muškarac s majicom na glavi, a koja prekriva lijevi dio iznad uha, kao i čitanjem izvješća o izlasku policijskih službenika Policijske postaje Beli Manastir na mjesto događaja od 19. lipnja 2025. (stranice 44 - 50 spisa) nedvojbeno proizlazi da je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu na način kako je to opisano pod točkom 1) optužnice. Zadobivena tjelesna ozljeda je po svojoj naravi laka tjelesna ozljeda. Radi se o ranoj razderotini glave, u području sljepoočnice na lijevoj strani, dužine četiri centimetra, a kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke (stranica 166 spisa). Ocjenom dokaza utvrđeno je da je ozljeda nastala na način kako je to u optužnici opisano jer je okrivljenica AI na raspravi rekla da joj je žao što je oštećenika pogodila ciglom. Iako se u prethodnom postupku branila šutnjom, smatra se da je tijekom iznošenja obrane na raspravi priznala odlučnu činjenicu vezanu za počinjenje kaznenog djela u odnosu na točku 1) optužnice, odnosno priznala je odlučnu činjenicu koja je vezana za poduzetu radnju, jer je izrazila žaljenje zbog toga što je oštećenika pogodila ciglom. Netko tko se ne smatra krivim i nije poduzeo radnju kojom su se ostvarila bitna obilježja kaznenog djela, ne bi tijekom postupka izrazio žaljenje.

12. Bilo je potrebno utvrditi postoji li namjera, kao jedan od elemenata krivnje, a kako bi se okrivljenicu AI proglasilo krivom za počinjenje kaznenog djela, a sve u smislu članka 23. KZ/11. Sud smatra da je postupala s namjerom, koja je bila bitno smanjena uslijed jake srdžbe i bijesa, ali je mogla shvatiti da je njezino ponašanje zabranjeno. Prilikom počinjenja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u svezi s člankom 34. KZ/11 okrivljenica je postupala s neizravnom namjerom budući da je bacanjem cigle prema oštećeniku PI, koja ga je pogodila u lijevi dio glave, iznad uha, mogla znati da će, ako ga pogodi u glavu, nastati teška tjelesna ozljeda. Radi se o vitalnom dijelu tijela pa bi udarac u glavu mogao dovesti do težih posljedica od onih koje su nastale. Smatra se da je okrivljenica pristala na to da bacanjem cigle, koja je oštećenika pogodila u glavu, može nastati teška tjelesna ozljeda. Na taj način poduzela je radnju s neizravnom namjerom, koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teška tjelesna ozljeda. Kao što je ranije navedeno, okrivljenica je u vrijeme počinjenja bila u stanju jake srdžbe i bijesa, što je utjecalo na njezinu ubrojivost.

13. U odnosu na kazneno djelo koje je navedeno pod točkom 2) optužnice, sud je primjenom članka 453. stavka 1 točke 3. ZKP/08 odlučio okrivljenicu AI osloboditi optužbe jer nije dokazano da je počinila kazneno djelo. Tijekom postupka, a ocjenjujući dokaze koji su navedeni pod točkama 3. i 3. 1. obrazloženja, nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica u razdoblju od prosinca 2024. do 19. lipnja 2025. svaka dva do tri dana činila radnje koje tvore obilježja kaznenog djela na način kako je to opisano pod točkom 2) optužnice. Nije niti dokazano da su nastupile posljedice takvih radnji. Ovdje se u prvom redu misli na oštećenje ili uništenje stvari, izazivanje straha, povrede dostojanstva, kao i na osjećaj poniženja i nemoći.

13. 1. Jedini dokaz koji upućuje na to da je okrivljenica počinila kazneno djelo je iskaz oštećenika PI, a koji je djelomično proturječan onome što se u zapisniku o ispitivanju od 9. srpnja 2025. navodi i onome što je on iskazao na raspravi. Pritom je sud ocijenio i način na koji se oštećenik iskazivao na raspravi, a kako bi se utvrdilo boji li se okrivljenice AI. Logično je da se oštećenik, koji je ujedno i žrtva kaznenog djela, boji počiniteljice ako ga je u vremenskom razdoblju od šest ili sedam mjeseci, svaka dva do tri dana, verbalno i fizički napadala, a što bi se trebalo primijetiti i u ponašanju na raspravi prilikom iskazivanja. Oštećenik je i sam iskazivao da se nije bojao okrivljenice, nije se bojao za svoj tjelesni integritet, već se samo boja da bi mu ona mogla uništiti stvari. Optužba sudu nije predočila niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je okrivljenica oštetila ili uništila oštećenikove stvari niti je predložila dopunu dokaznog postupka u tom smislu niti je predložila druge dokaze, a na temelju kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice.

13. 2. U nedostatku materijalnih dokaza na temelju kojih bi se mogla izreći osuđujuća presuda, zaključak o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela, izveden je na temelju iskaza ispitanih svjedoka. Nije utvrđeno da su okrivljenica AI i oštećenik PI počeli zajedno živjeti tijekom prosinca 2024., već su tijekom prosinca započeli vezu. Ovakav zaključak sud je izveo uspoređujući iskaze svjedokinje CI i oštećenika. Iz oštećenikovog iskaza, odnosno iz zapisnika o njegovom ispitivanju 9. srpnja 2025., koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, proizlazi da su on i okrivljenica zajedno živjeli oko šest mjeseci. S obzirom na to da je zapisnik sastavljen u srpnju 2025., sud je izveo zaključak kako su počeli zajedno živjeti u siječnju 2025. Svjedokinja je iskazivala da je tijekom siječnja 2025. počela viđati okrivljenicu. Kako je već ranije navedeno, sud je iskaz svjedokinje prihvatio kao vjerodostojan te je osobito imao na umu da ona stanuje u kući koja se nalazi do kuće u kojoj su živjeli oštećenik i okrivljenica. Zbog toga je njezin iskaz ocijenjen kao istinit jer je logično da osoba koja živi u neposrednoj blizini može imati saznanja o tome kada se okrivljenica doselila u kuću u kojoj živi oštećenik, odnosno kada ju je počela viđati. Zbog toga sud smatra da nije dokazano kako je okrivljenica počinila kazneno djelo u razdoblju od neutvrđenog dana u prosincu 2024. do 19. lipnja 2025.

13. 3. Vezano za činjenični opis da je okrivljenica AI učestalo, svaka dva do tri dana, u nakani da uplaši i povrijedi dostojanstvo oštećenika PI poduzimala radnje koje svojim obilježjem čine kazneno djelo nasilje u obitelji, u smislu članka 10. ZZNO-a, bitan je bio iskaz svjedoka ŽI. Kao što je ranije navedeno, sud je iskaz ocijenio kao vjerodostojan, a osobito zbog toga što svjedok živi u prizemlju kuće u kojoj su zajedno živjeli okrivljenica i oštećenik. Na raspravi je iskazivao kako je čuo da se okrivljenica i oštećenik ponekad svađaju, ali nije vidio da je oštećenik bio ozlijeđen. Samo jednom je vidio da oštećenik ima malu ogrebotinu na licu, za koju je naveo da to nije bilo ništa strašno. Iskazivao je da ne zna jeli ogrebotina na licu bila posljedica svađe okrivljenice i oštećenika te da je, jednom prilikom, nazvao unuka te ga upitao gdje je, a na što mu je on odgovorio da šeta i da je dobro. S obzirom na ovakav iskaz svjedoka koji živi u istoj kući, sud je izveo zaključak da okrivljenica nije svaka dva do tri dana poduzimala radnje koje svojim obilježjem čine kazneno djelo nasilja u obitelji, na način kako je to opisano pod točkom 2) optužnice. Ovakav zaključak izveden je, u prvom redu, zato što je svjedok iskazivao kako su se samo ponekad svađali, dakle ne stalno ili učestalo ili svaka dva do tri dana, te da je samo jednom prilikom vidio manju ogrebotinu na licu oštećenika. Za tu ozljedu nije znao je li posljedica njihove svađe.

13. 4. Iskaz oštećenika PI, u odnosu na točku 2) optužnice, sud je djelomično ocijenio kao nevjerodostojan jer oštećenik na raspravi nije ostavljao dojam žrtve koja se boji okrivljenice AI. Na pitanja je odgovarao jasno, razgovjetno i bez oklijevanja. Potrebno je još jednom navesti da je iskazao kako se nije bojao za svoj tjelesni integritet, već samo za stvari. Ovakav iskaz suprotan je iskazu koji je dao u prethodnom postupku, a u kojem je naveo da su ga postupci okrivljenice jako uznemiri i uplašili. Isto tako, nije iskazivao da bi okrivljenica svaka dva do tri dana činila radnje na način kako je to opisano pod točkom 2) optužnice, već samo kada bi posumnjala da je vara s drugom djevojkom. Zbog toga je izveden zaključak da su se oštećenik i okrivljenica svađali, ali da te svađe nisu počele sredinom prosinca 2024. i trajale do 19. lipnja 2025. jer nije niti dokazano da su zajedno živjeli od prosinca 2024. Ovome u prilog ide i to da svjedoci nisu iskazivali kako su čuli da se okrivljenica i oštećenik često ili stalno svađaju. Bitno je i to da jedan svjedok živi u istoj kuću u kojoj su živjeli okrivljenica i oštećenik, dok svjedokinja živi u kući pokraj. Isto tako, sud smatra da bi oštećenik, ako je bio uznemiren i uplašen prijetnjama koje mu je izrekla okrivljenica, o tome obavijestio policijske službenike, no ovo su samo indicije koje nisu utjecale na odluku. U odnosu na dio iskaza u kojem je naveo da ga je snažno ugrizla za nos, zbog čega je krvario, potrebno je naglasiti kako ne postoji liječnički nalaz iz kojeg se može utvrditi da je okrivljenica nanijela ozljedu, a svjedok OI iskazao je da je samo jednom vidio ogrebotinu na oštećenikovom licu. Za tu ogrebotinu iskazivao je da nije bilo ništa strašno. Nije se nedvojbeno moglo utvrditi da se radi o ozljedi na način kako je to opisano niti da je tu ozljedu oštećenica izazvala ugrizom.

13. 5. Iskaz svjedokinje CI, a kako je ranije navedeno, sud je ocijenio kao vjerodostojan te je iz njezina iskaza izveden zaključak da su okrivljenica AI i oštećenik PI počeli zajedno živjeti tijekom siječnja 2025. S obzirom na to da svjedokinja živi u neposrednoj blizini, odnosno u kući koja se nalazi odmah do kuće u kojoj su živjeli okrivljenica i oštećenik, iskaz je bitan u dijelu u kojem je navela da nije čula da se optuženica i oštećenik svađaju. Kada se njezin iskaz usporedi s iskazom svjedoka ŽI, a koji je naveo da je samo ponekad čuo svađu, sud nije mogao bez dvojbe utvrditi da je okrivljenica svaka dva do tri dana činila radnje kojima ostvaruje obilježja kaznenog djela. Ovdje je potrebno naglasiti da su oba svjedoka mogla opaziti okolnosti koje su vezane za viku, galamu, ispade bijesa i razbijanje stvari, pogotovo ako su se događale svaka dva do tri dana u razdoblju od šest mjeseci, pa se u nedostatku materijalnih dokaza nije moglo utvrditi počinjenje kaznenog djela na način kako je to opisano u točki 2) optužnice.

13. 6. Prema tome, jedini dokaz na temelju kojega je okrivljenica AI optužena pod točkom 2) optužnice je iskaz oštećenika SI. Nedvojbeno je da je on želio prekinuti intimnu vezu u kojoj je bio s okrivljenicom unazad sedam mjeseci, odnosno zajednički život koji je trajao od siječnja 2025. jer je tako iskazivao na raspravi. Ovdje je potrebo naglasiti i da je vještak utvrdio da postoji vjerojatnost kako je on i sam doprinio ulozi žrtve. Pored toga, iskazi svjedoka suprotni su činjeničnom opisu kaznenog djela, a to su jedini dokazi na temelju kojih su se mogle utvrđivati odlučne činjenice i na temelju kojih se mogao provjeriti oštećenikov iskaz. Taj iskaz djelomično je suprotan iskazima svjedoka jer niti jedan svjedok nije naveo da su se on i okrivljenica svaka dva do tri dana svađali, da bi ga okrivljenica svaka dva do tri dana vrijeđala, ponižavala i dr. Zbog navedenoga, a polazeći od utvrđenja koja su navedena pod točkama 13. do 13. 5. obrazloženja, sud smatra da nije dokazano da je okrivljenica počinila kazneno za koje je optužena pod točkom 2), a sve u smislu članka 453. stavka 1. točke 3 ZKP/08.

14. Odlučujući o krivnji u odnosu na kazneno djelo iz članka 1) optužnice, a u skladu s člankom 26. KZ/11, sud je imao na umu utvrđenja vještaka psihijatra, a koji je naveo da je okrivljenica AI u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila bitno smanjeno ubrojiva. Do smanjenje ubrojivosti došlo je zbog srdžbe i bijesa, a uzrok je svađa zbog prekida veze s oštećenikom PI. Zbog toga je utvrđeno postojanje olakotne okolnosti koja utječe na to da se okrivljenica može blaže kazniti. Isto tako, jedna od olakotnih okolnosti je i ranija kaznena neosuđivanost. Okrivljenica je izrazila žaljenje zbog toga što je oštećenika pogodila ciglom, a sud ga je ocijenio uvjerljivim i iskrenim te smatra da je ona shvatila kako je njezino ponašanje nedopustivo. S druge strane, sud je uzeo u obzir i njezinu dob (navršenih 22 godine) te potrebu za liječenjem. Da je okrivljenica i dalje bila pod nadzorom liječnika psihijatra, odnosno da je provodila terapiju lijekovima, događaj koji je prethodio počinjenju ne bi kod nje izazvao osjećaj snažne srdžbe i bijesa.

15. Otegotna okolnost je činjenica što je okrivljenica AI prekršajno kažnjena, a to je utvrđeno čitanjem potvrde od 14. studenoga 2025. Iz potvrde proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pp- 441/2023-2 od 4. svibnja 2023., novčano kažnjena zbog nasilja u obitelji. Čitanjem presude utvrđeno je da je prekršaj počinila u odnosu na bivšeg izvanbračnog partnera.

16. Primjenom članka 68. KZ/11 okrivljenici AI izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava s obzirom na uvjetnu osudu, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Ova mjera trajat će dok traje rok provjeravanja uvjetne osude, odnosno četiri godine. Prilikom odluke o sigurnosnoj mjeri, sud je uzeo u obzir utvrđenja vještaka psihijatra iz kojih proizlazi da je potrebno provesti liječenje koje će obuhvaćati psihoterapiju, kao i terapiju lijekovima. Vještak smatra da bi se liječenje moglo provesti na slobodi, odnosno da bi trebalo biti ambulantnog tipa, što je u cijelosti prihvaćeno. Mjera je izrečena kako bi se spriječio okrivljenicu da ubuduće čini kaznena djela jer je, isto tako, vještak utvrdio da je ranije manifestirala izrazitu srdžbu i bijes s destruktivnim ponašanjem, pokušala samoubojstvo te da je određeno bolničko liječenje u psihijatrijskoj bolnici. Takva mjera može samo pozitivno utjecati na okrivljenicu, poboljšati njezino zdravstveno stanje te joj pomoći da, uz odgovarajuću terapiju, kontrolira svoje ponašanje.

17. Na temelju članka 118. stavka 2. u svezi s člankom 34. stavkom 2. te daljnjom primjenom članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, sud je okrivljenici AI za kazneno djelo u pokušaju izrekao blažu kaznu od one koja je propisana. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, a polazeći od toga da okrivljenica ranije nije kazneno osuđivana, uzimajući u obzir i njezinu dob, sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići uvjetnom osudom. Za kazneno djelo koje je navedeno pod točkom 1) optužnice propisana je kazna zatvora od tri do osam godina, ali je zbog bitno smanjenje ubrojivosti i okolnosti da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, sud izrekao kaznu zatvora od jedne godine. S obzirom na to da je izrečena kazna zatvora od jedne godine primijenjene su odredbe članka 56. KZ/11 te je izrečena uvjeta osuda i određeno je vrijeme provjeravanja od četiri godine. Vrijeme provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude. Ukoliko u tom roku okrivljenica počini novo kazneno djelo ili se ne bude pridržavala izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, uvjetna osuda bit će zamijenjena kaznom zatvora, a sve u skladu s člankom 58. KZ/11. Vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru i svako drugo vrijeme tijekom kojega je bila lišena slobode uračunat će se u kaznu zatvora.

18. Čitanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 19. lipnja 2025. Policijske postaje Beli Manastir, broj 00258256, utvrđeno je da je od okrivljenice AI oduzet jedan preklopni nož, zelene boje, duljine oko 17 centimetara. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 odlučeno je navedeni nož oduzeti jer je bio uporabljen prilikom počinjenja kaznenog djela. Nakon pravomoćnosti presude nož će se predati Policijskoj upravi osječko-baranjskoj.

19. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6 ZKP/08 naloženo je okrivljenici AI plaćanje 70,00 eura troškova postupka. Navedeni iznos odnosi se na paušalnu svotu s obzirom na to da je okrivljenica proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela koje je navedeno pod točkom 1) optužnice. Bilo je potrebno daljnjom primjenom članka 148. ZKP/08 naložiti okrivljenici da podmiri troškove kaznenog postupka. Okrivljenica niti njezin branitelj, do zaključenja glave rasprave, nisu predložili da ju sud oslobodi plaćanja troškova niti su dostavili dokaz o tome da postoje uvjeti za oslobođenje.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 453. i 455. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 14. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Marijan Šakota

Uputa o pravu na žabu

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnos ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, na broj KO-DO-570/2025,

2. Okrivljenici AI ,

3. Branitelju Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku,

Nakon pravomoćnosti:

4. Policijskoj upravi osječko-baranjskoj,

5. Probacijskom uredu Osijek.