REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P Ob-373/2022-38

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Tihomiru Lazariću, u pravnoj stvari tužitelja ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nemanji Nožinić, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv prvotuženice ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotuženika mlt. SK, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz ĐK, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 17. rujna 2025., provedene u prisutnosti tužitelja uz zamjenika punomoćnika Gorana Tomljanovića, odvjetnika u Novoj Gradiški, nakon javne objave presude, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prvotuženica ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 2.734,09 EUR-a (slovima: dvijetisućesedamstotridesetčetirieuraidevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to :

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 15. ožujka 2014. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 24. travnja 2014. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 27. svibnja 2014. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 10. listopada 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 5. studenog 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 9. prosinca 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 1. ožujka 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 24. ožujka 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. svibnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. lipnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. srpnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. kolovoza 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 1. rujna 2016. do konačne isplate,

sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika mlt. SK koji glasi:

"Drugotuženik mlt. SK, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 2.734,09 EUR-a (slovima: dvijetisućesedamstotridesetčetirieuraidevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to :

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 15. ožujka 2014. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 24. travnja 2014. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 27. svibnja 2014. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 10. listopada 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 5. studenog 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 9. prosinca 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 1. ožujka 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 291,99 EUR-a počevši od 24. ožujka 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. svibnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. lipnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. srpnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 16. kolovoza 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 1. rujna 2016. do konačne isplate,

sve to u roku od 15 dana."

III. Drugotuženik mlt. SK, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 493,73 EUR-a (slovima: četiristodevedesettrieuraisedamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počam od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 15,93 EUR-a počevši od 26. rujna 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 10. listopada 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 5. studenog 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 9. prosinca 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 22. siječnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 1. ožujka 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 24. ožujka 2016. do konačne isplate,

sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženicu ĐK

ĐK, koji glasi:

"Prvotuženica ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju ČK, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 493,73 EUR-a (slovima: četiristodevedesettrieuraisedamdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počam od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 15,93 EUR-a počevši od 26. rujna 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 10. listopada 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 5. studenog 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 9. prosinca 2015. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 22. siječnja 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 1. ožujka 2016. do konačne isplate,

- na iznos od 79,63 EUR-a počevši od 24. ožujka 2016. do konačne isplate,

sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem presude ovog suda br. P-177/2012 od 15. ožujka 2013. u obvezi kao otac plaćati uzdržavanje za mlt. SK u mjesečnom iznosu od 2.200,00 kn, počevši od 1. ožujka 2013. Tužitelj je svoju obvezu uredno i pravovremeno izvršavao, no prvotuženica kao majka, kao ovrhovoditelj je dana 27. rujna 2013. podnijela protiv tužitelja zahtjev za izravnu naplatu putem FINE temeljem ovršne isprave P-177/2012 od 15. ožujka 2013. kojom je naloženo da otac plaća uzdržavanje za mlt. SK u mjesečnom iznosu od 2.200,00 kn počevši od 1. ožujka 2013. Tužitelj je svoju obveza uzdržavanja mlt. SK dobrovoljno plaćao i prije utvrđenja iste obveze narečenom sudskom odlukom.

1.1. Tužitelj je dobrovoljno i u roku platio dužni iznos uzdržavanja, te mu je za isti vremenski period naknadno i potpuno neosnovano prisilno ustegnut po prijedlogu prvotuženice majke, kao ovrhovoditelja putem FINE, odnosno zahtjeva za izravnu naplatu određeni novčani iznosi za razdoblje ožujak 2014. do svibnja 2014., za listopad 2015. do prosinca 2015., potom za veljaču 2016. i ožujak 2016. Tužitelju je neosnovano ustegnut putem FINE iznos od 17.600,00 kn, iako je tužitelj već prethodno dobrovoljno podmirio svoju obvezu.

1.2. Presudom ovog suda br. P Ob-297/2015 tužitelju je smanjen mjesečni iznos uzdržavanja s iznosa od 2.200,00 kn na iznos od 1.600,00 kn mjesečno počevši od 25. rujna 2015. pa nadalje, te je došlo do neosnovane naplate u razdoblju od rujna 2015. do kolovoza 2016. u ukupnom iznosu od 6.720,00 kn, što predstavlja neosnovanu naplaćenu razliku između ranijeg iznosa od 2.200,00 kn i iznosa od 1.600,00 kn, za razdoblje rujan 2015. do zaključno kolovoz 2016.

1.3. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje neosnovano plaćene iznose na ime uzdržavanja.

2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj postavlja konačni tužbeni zahtjev podneskom od 16. travnja 2025. (list 229 – 231 spisa) kojim od tuženika potražuje neosnovano isplaćene novčane iznose na ime uzdržavanja u iznosu od 2.734,09 EUR-a za razdoblje od ožujka 2014. do 1. rujna 2016., te iznos od 493,73 EUR-a za razdoblje od rujna 2015. do zaključno ožujka 2016.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj nikada nije doprinosio za uzdržavanje prvotužene niti je bio u obvezi plaćati prvotuženici uzdržavanje. Tužitelj je u obvezi plaćati uzdržavanje za drugotuženika, zajedničko dijete, te tužbom potražuje iznose koje je isplatio drugotuženiku na ime uzdržavanja, a kojeg je kao majka i zz zastupala I tuženica. Tuženici se protive tužbi u cijelosti.

3.1. Tužitelj je temeljem presude ovog suda P-177/2012 od 15. ožujka 2013. u obvezi na ime uzdržavanja plaćati drugotuženiku mjesečni iznos od 2.200,00 kn, počevši od 1. ožujka 2013. Netočno je da je tužitelj svoju obvezu uredno i u cijelosti izvršavao, jer je na ime uzdržavanja plaćao iznos od 900,00 kn mjesečno, a presudom je bio u obvezi plaćati 2.200,00 kn. Na usmene pozive prvotuženice da nastalu razliku na ime uzdržavanja isplati, tužitelj je usmeno izvijestio prvotuženicu da to nema namjeru učiniti, stoga je prvotuženica kao majka i zz drugotuženika štiteći interes mlt. djeteta podnijela zahtjev za izravnu naplatu putem FINE 27. rujna 2013. gdje je naznačila da je po presudi isplaćeno ukupno 7.920,00 kn (900,00 kn mjesečno), te je potraživala razliku do dospjelog iznosa. Napominje se da tužitelju nisu prisilno ustegnuti mjesečni iznosi dvaput za isti mjesec. Tužitelj je svjesno i dobrovoljno kroz nekoliko mjeseci isplatio mjesečne iznose uzdržavanja drugotuženiku znajući da će isti iznos biti ustegnut od strane FINE. Budući se nije radilo o kontinuiranom postupanju od strane tužitelja već o nekoliko sporadičnih uplata, prvotuženica kao majka nije povukla prijedlog za izravnu naplatu smatrajući da to nije u interesu drugotuženika mlt. djeteta.

3.2. Presudom ovog suda br. P Ob-297/2015 smanjen je mjesečni iznos na ime uzdržavanja djeteta na iznos od 1.600,00 kn mjesečno počevši od 25. rujna 2015. U međuvremenu je temeljem rješenja suda, Stalna služba u Novoj Gradiški br. Ovr- 3322/2015 FINA prestala s mjesečnim ustegama na ime uzdržavanja, te je tužitelj počeo dobrovoljno plaćati uzdržavanje za dijete. te je iznose koje sada potražuje tužitelj isplatio dobrovoljno, tj. isti mu nisu ustegnuti putem FINE.

4. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu ovog suda br. P Ob- 297/2015 od 31. ožujka 2016., presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob- 738/2016. presudu ovog suda br. P-177/2012 od 15. ožujka 2013., rješenje Općinskog suda u Slav. Brodu, Stalna služba Nova Gradiška br. Ovr-3322/2015 od 3. ožujka 2016., zahtjev za izravnu naplatu od 27. rujna 2013., ispis prometa za žiro i tekući račun tužitelja, dopis tužitelja FINI Slav. Brod od 26. svibnja 2014., 24. travnja 2014., 14. ožujka 2014., dopis tužitelja tuženici od 25. rujna 2015., podnesak FINE Slav. Brod od 29. siječnja 2020. sa specifikacijom izvršenih osnova za plaćanje. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nužda i dopuna vještačenja financijskog vještaka Mirne Tot Nužda. Izvršen je uvid u spis ovog suda br. P-177/2012. Saslušani su tužitelj i prvotuženica kao stranke u svrhu dokazivanja.

5. Iz provedenog postupka proizlazi da je presudom ovog suda br. P-177/2012 od 15. ožujka 2013. razveden brak tužitelja i prvotuženice, određeno je da će mlt. dijete SK živjeti s majkom, a da će otac ČK doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta iznos u od 2.200,00 kn mjesečno počevši od 12. ožujka 2013. (list 16 – 20 spisa).

6. Presudom istog suda br. P Ob-297/2015 od 31. ožujka 2016. tužitelju je naloženo da umjesto iznosa od 2.200,00 kn mjesečno po ranijoj presudi sada plaća za mlt. dijete iznos od 1.600,00 kn mjesečno, počevši od 25. rujna 2015. (list 6 – 11 spisa).

6.1. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob-738/2019 od 7. lipnja 2016. (list 12 – 15 spisa), kada je prvostupanjska presuda postala pravomoćna.

7. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, br. Ovr-3322/2015 od 3. ožujka 2016. proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava sa računa ovršenika ČK u korist ovrhovoditeljice – majke djeteta, da po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice koji je podnesen Financijskog agenciji 27. rujna 2013. na temelju ovršne isprave presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-177/2012 od 15. ožujka 2013. (list 21 – 23 spisa).

8. Iz zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji od 27. rujna 2013. vidljivo je da je ovrhovoditelj – majka ĐK (ranije ČK), a ovršenik ČK i da se zahtjev podnosi na ime dugovanja po presudi ovog suda P-177/2012 od 15. ožujka 2013.

9. Među strankama je sporno je li tužitelj uredno plaćao iznose uzdržavana za mlt. dijete te je li došlo do dvostruke naplate odnosno preplate na ime iznosa za uzdržavanja djeteta.

10. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi (list 100 spisa) da je uzdržavanje za mlt. dijete uredno podmirivao i plaćao je prema presudi iznos od 2.200,00 kn. Pored toga što je uredno plaćao uzdržavanje za dijete prvotuženica je pokrenula ovršni postupak i došlo do dvostruke naplate putem FINE za mjesece za koje je platio uzdržavanje. Na taj način naplaćen je iznos od 17.600,00 kn. Upozoravao je tuženicu na to, ali je stalno dolazilo do ponovne naplate. U preostalom dijelu traži razliku jer je došlo do umanjenja iznosa sa 2.200,0 kn na 1.600,00 kn. U kolovozu 2016. dobio je presudu prema kojoj je obvezan doprinositi 1.600,00 kn, a cijelo vrijeme je doprinosio 2.200,00 kn, pa je došlo do preplate.

10.1. Dodatno saslušan (list 206 – 207 spisa) tužitelj navodi da je tužbu radi smanjenja uzdržavanja podnio u rujnu 2015. i u tom postupku donesena je nepravomoćna presuda radi smanjenja uzdržavanja na iznos od 1.600,00 kn. Na preporuku svog punomoćnika nastavio je plaćati ranije dosuđeni iznos od 2.200,00 kn što je i plaćao sve do pravomoćnosti presude radi smanjenja uzdržavanja na 1.600,00 kn, jer je postojala mogućnost da bi tuženica ponovno pokrenula izravnu naplatu.

10.2. Na poseban upit navodi da je u spornom razdoblju redovno i u punom iznosu podmirivao svoju obvezu uzdržavanja od 2.200,00 kn za razdoblje ožujak, travanj i svibanj 2014., te listopad, studeni i prosinac 2015., kao i za veljaču i ožujak 2016. O tim uplatama obavještavao je tuženicu koja je njega obavijestila da je zaprimila obavijesti, ali nije povukla prijedlog za izravnu naplate, te je došlo do duplo uplaćenih iznosa za uzdržavanja.

10.3. Na ročištu od 17. rujna 2025. (list 240 spisa) tužitelj navodi da je na preporuku svog punomoćnika plaćao 2.200,00 kn jer se nije znalo hoće li sud usvojiti tužbu radi smanjenja uzdržavanja, kada će to biti i koji će iznos biti u pitanju. Dragovoljno je iznos od 2.200,00 kn platio za listopad, studeni i prosinac 2015., te za veljaču i ožujak 2016. Za rujan 2015. i siječanj 2016. potražuje razliku od tadašnjih 600,00 kn, jer je ranija presuda bila na 2.200,00 kn, a kasnija presuda radi smanjenja uzdržavanja na 1.600,00 kn. Iznose od 600,00 kn potražuje za razdoblje od travnja 2016. do zaključno kolovoza 2016. Presuda o smanjenju uzdržavanja postala je pravomoćna 7. lipnja 2016., a ovršna 18. kolovoza 2016., kada je saznao za postojanje drugostupanjske odluke, te u razdoblju od 7. lipnja 2016. – pravomoćnost pa do ovršnosti odluke 18. kolovoza 2016. izvršena je izravna naplata FINE.

10. 4 Na poseban upit navodi da je imao saznanja o izravnoj naplati, ali je dobrovoljno vršio uplate uzdržavanja, a to je učinio iz razloga jer je imao vjeru i usmeno obećanje majke tj. tuženice da će povući izravnu naplatu. Iznose koje je dobrovoljno uplatio ne potražuje već samo traži one iznose koji su mu protupravno ustegnuti tj. iznose koje je preplatio. Unatoč tome što je plaćao uzdržavanje dobrovoljno nakon nekoliko dana došlo je do naplate izravnom naplatom od FINE, što je tuženici moralo biti poznato, ali ona nije povlačila prijedlog za izravnu naplatu te je došlo do dvostruke naplate.

11. Tuženica u svom iskazu navodi (list 100 spisa) da je u postupku razvoda braka presudom tužitelj bio obvezan doprinositi iznos od 2.200,00 kn za uzdržavanje djeteta. Prije toga tužitelj je doprinosio iznos od 920,00 kn mjesečno, tako da je došlo do razlike u iznosu od 16.000,00 kn. Pokušavala je dogovoriti sa tužiteljem da plati razliku ali se nisu dogovorili, stoga je podnijela prijedlog a ovrhu da se naplati razlika. U to vrijeme FINA je inzistirala da ona bude navedena kao ovrhovoditelj iako je u presudi vidljivo da se uzdržavanje odnosi na dijete. Iznos zaostataka je naplaćen i FINA je nastavila naplaćivati iznos od 2.200,00 kn koliko je tužitelj bi i obvezan doprinositi. Tužitelj je tražio da povuče izravnu naplatu a ona mu je rekla da stavi administrativnu zabranu na plaću to je tužitelj odbije te je nastavila s provođenjem prisilne naplate kako bi bila sigurna da će biti uredno plaćeno za uzdržavanje. Kada je ovrha proglašena nedopuštenom na tu se odluku nije žalila. Tužitelj je par puta uplatio 2.200,00 kn iako je znao da će FINA taj iznos njemu skinut s računa.

12. Radi utvrđenja spornog pitanja provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda (list 111 – 119 spisa).

12.1. Iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je temeljem presude ovog suda br. P-177/2012 od 15-. ožujka 2013. tužitelj je kao otac bio dužan plaćati uzdržavanje za mlt. dijete u iznosu od 2.200,00 kn mjesečno počevši od 1. ožujka 2013.

12.2. Dana 27. rujna 2013. prvotuženica je podnijela protiv tužitelja zahtjev za izravnu naplatu putem FINE temeljem naprijed navedene ovršne isprave.

12.3. Presudom ovog suda br. P Ob-297/2015 od 31. ožujka 2016. naloženo je tužitelju umjesto iznosa od 2.200,00 kn mjesečno plaćati za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 1.600,00 kn mjesečno, počevši od 25. rujna 2015.

12.4. Ukupan iznos obveze tužitelja po osnovi uzdržavanja za utuženo razdoblje iznosi 59.280,00 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj izvršio plaćanjem sa tekućeg računa u korist računa prvotuženice za utuženo razdoblje iznosi 22.000,00 kn.

12.5. Ukupno je u utuženom razdoblju sa računa tužitelja izravnom naplatnom naplaćeno 61.600,00 kn.

12.6. Ukupno je u utuženom razdoblju tužitelj izvršio preplatu za uzdržavanje mlt. djeteta u iznosu od 24.320,00 kn (61.600,00 kn + 22.000,00 kn - 59.280,00 kn).

13. Tijekom postupka provedena je dopuna vještačenja (list 212 - 216 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2014. redovno uplaćivao obvezu uzdržavanja u iznosu od 2.200,00 kn po presudi br. P-177/2012, a u isto vrijeme putem izravne naplate prisilno mu je naplaćen isti novčani iznos.

13.1. Za razdoblje od lipnja 2014. do zaključno kolovoza 2015. tužitelj nije izvršavao obvezu plaćanja po osnovi uzdržavanja djeteta, te je naplata mjesečnog iznosa od 2.200,00 kn po osnovu uzdržavanja provedena putem prisilne naplate.

13.2. Vještak zaključuje da tužitelj u razdoblju od lipnja 2014. do zaključno kolovoza 2015. nije redovno podmirivao obvezu po osnovu uzdržavanja djeteta. U navedenom razdoblju obveza po osnovi uzdržavanja provedena je izravnom naplatom sa računa tužitelja.

13.3. Za rujan 2015. obveza iznosa po osnovu uzdržavanja je do 25. rujna 2015. određena u iznosu od 2.200,00 kn, a od 25. rujna 2015. smanjena je na 1.600,00 kn. Tužitelj je obvezu uzdržavanja za rujan 2015. uplatio u iznosu od 2.200,00 kn. Izravna naplata u ovom mjesecu nije provedena. Vještak zaključuje da je tužitelj za mjesec rujan 2015, redovno uplatio obvezu uzdržavanja i to u iznosu većem od 1.200,00 kn od presudom utvrđenog iznosa.

13.4. Za listopad, studeni i prosinac 2015. obveza po osnovi uzdržavanja iznosi 1.600,00 kn i ista je uplaćena od strane tužitelja u iznosu od 2.200,00 kn (600,00 kn više od presudom utvrđene obveze), a iznos od 2.200,00 kn naplaćen je po osnovi ovrhe. Slijedom navedenog tužitelj je za navedeno razdoblje (listopad – prosinac 2015.) uplatio obvezu uzdržavanja u iznosu većem od 600,00 kn.

13.5. Za siječanj 2016. obveza po osnovi uzdržavanja iznosi 1.600,00 kn i uplaćena je od strane tužitelja u iznosu od 2.200,00 kn (600,00 kn više od presudom utvrđene obveze). Izravna naplata u ovom mjesecu nije provedena. Vidljivo je da je tužitelj za siječanja 20116. redovno uplatio obvezu uzdržavanja u iznosu većem od 600,00 kn od presudom utvrđenog iznosa.

13.6. Za veljaču 2016. obveza po osnovi uzdržavanja iznosi 1.600,00 kn, a tužitelj je platio iznos od 2.200,00 kn (600,00 kn više), a od tužitelja je naplaćen iznos od 2.200,00 kn po osnovi ovrhe. Tužitelj je za mjesec veljaču 2016. redovno uplatio obvezu uzdržavanja u iznosu većem od 600,00 kn od presudom utvrđenog iznosa.

13.7. Za ožujak 2016. obveza po osnovi uzdržavanja je 1.600,00 kn i uplaćena je od strane tužitelja u iznosu od 2.200,00kn,. a iznos od 2.200,00 kn naplaćen je po osnovi ovrhe. Tužitelj je za mjesec ožujak 2016. redovno uplatio obvezu uzdržavanja u iznosu većem za 600,00 kn.

13.8. Za razdoblje od travnja 2016. do zaključno kolovoza 2016. tužitelj nije izvršavao obvezu plaćanja po osnovi uzdržavanja djeteta, a naplata iznosa provođena je putem prisilne naplate FINE. Vještak zaključuje da tužitelj u razdoblju od travnja 2016. do zaključno kolovoza 2016. nije redovno podmirivao obvezu po osnovu uzdržavanja djeteta i u tom razdoblju provedena je izravna naplata sa računa tužitelja u iznosu većem od presudom utvrđenog iznosa.

13.9. Presuda P Ob-297/2015 postala je pravomoćna u lipnju 2016., preplata nastala od redovne uplate tužitelja od rujna 2015. iznosila je 3.720,00 kn, a od prisilne naplate preplata je iznosila 12.200,00 kn.

13.10. Vještak pojašnjava da je presuda P Ob-397/2015 od 31. ožujka 2016. postala pravomoćna 7. lipnja 2016. kojom se nalaže tužitelju umjesto iznosa od 2.200,00 kn mjesečno plaćati za uzdržavane mlt. djeteta iznos od 1.600,00 kn mjesečno, počevši od 25. rujna 2015. Tužitelj je u razdoblju od rujna 2015. do zaključno ožujka 2016. redovno i u većem iznosu od presudom utvrđene obveze podmirivao obvezu po osnovi uzdržavanja, te je od 20. rujna 2015. do 7. lipnja 2016. preplatio iznos od 3.720,00 kn. U pogledu upita je li tužitelj samovoljno i uredno izvršavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja, vještak navodi da je u dopuni vještačenja navedeno razdoblje u kojem je tužitelj uredno i na vrijeme u potpunom iznosu uplaćivao obvezu uzdržavanja i to od ožujka 2014. do zaključno svibnja 2014., te u razdoblju od rujna 2015. do ožujka 2016.

13.11. U ostalom razdoblju od lipnja 2014. do kolovoza 2015, te od travnja 2016. do zaključno kolovoza 2016. tužitelj nije uplaćivao obvezu po osnovi uzdržavanja djeteta.

13.12. U travnju 2016. donesena je presuda kojom se smanjio iznos po osnovi uzdržavanja, te je u lipnju 2016. kada je presuda postala pravomoćna tužitelj preplatio iznos po osnovi uzdržavanja.

13.13. Vještak napominje da je vještačenje provedeno za razdoblje ožujak 2014. do kolovoza 2016., a tužbeni zahtjev odnosi se na povrat preplate za mjesec ožujak, travanj, svibanj 2014., te listopad, studeni i prosinac 2015., te veljaču 2016. i ožujak 2016. U navedenim mjesecima tužitelj je samovoljno i redovno i u potpunom iznosu uplaćivao obvezu uzdržavanja.

14. Vještak dodatno saslušan na ročištu od 4. travnja 2015. (list 225 spisa) navodi da je tužitelj u razdoblju od ožujka 2014. do zaključno svibnja 2015. podmirivao iznose za uzdržavanje u iznosu od 2.200,00 kn redovno i u punom iznosu. U isto vrijeme provedena je i prisilna naplata putem FINE u iznosu od 2.200,00 kn mjesečno. Za razdoblje od lipnja 2014. do zaključno kolovoza 2015. tužitelj nije izvršavao svoju obvezu plaćanja po osnovi uzdržavanja u iznosu od 2.200,00 kn mjesečno već je provođena prisilna naplata putem FINE.

14.1. Odlukom suda od 31. ožujka 2016. tužitelj je u obvezi plaćati smanjeni iznos uzdržavanja od 1.600,00 kn mjesečno počevši pod 25. rujna 2015. U razdoblja od rujna 2015. do zaključno ožujka 2016. tužitelj je uplaćivao iznose redovno i u iznosima većim od kasnije donesene presude o smanjenju uzdržavanja od 1.600,00 kn, Dakle, tužitelj je u trenutku pravomoćnosti presude 7. lipnja 2016. preplatio iznos od 3.720,00 kn, a u isto vrijeme putem prisilne naplate provedena je preplata od 12.200,00 kn. U narednom razdoblju od travnja 20156. do zaključno kolovoza 2016. tužitelj ne uplaćuje obvezu po osnovi uzdržavanja, ali se provodi prisilna naplata u iznosima od 2.200,00 kn mjesečno, odnosno više od odluke o smanjenju iznosa uzdržavanja na 1.600,00 kn mjesečno.

14.2. Također vještak na istom ročištu na upit tužene strane je li tužitelj redovno i u punom iznosu podmirivao svoju obvezu uzdržavanja u trenutku pokretanja ovršnog postupka od strane tuženika, vještak navodi da je izravna naplata pokrenuta 27. rujna 2013., a prema zadatku vještačenja izvršeno je vještačenje za razdoblje od ožujka 2014. kada je postavljen tužbeni zahtjev.

15. Na ročištu od 17. rujna 2025. (list 240 – 241 spisa) dodatno je saslušan vještak koja u bitnom navodi da je tužitelj dobrovoljno uplaćivao iznose, a nakon jedan do tri tjedna FINA je s računa tužitelja ustegla isti novčani iznos za iste mjesece a u pitanju je isti mjesec za koji je prethodno izvršena dobrovoljna uplata od strane tužitelja. U jednom trenutku tužitelj je prestao dobrovoljno plaćati u lipnju 2014. do zaključno kolovoza 2015. kada ponovno započinje dobrovoljno plaćanje. Kroz razdoblje lipanj 2014. pa do kolovoza 2015. FINA izravno naplaćuje s računa tužitelja iznose uzdržavanja.

15.1. Tužitelj započinje ponovno uplaćivati 25. rujna 2015. iznos od 2.200,00 kn i za taj mjesec nema izravne naplate kao i za mjesec siječanj 2016., ostalo vremensko razdoblje dolazi do istodobne uplate uzdržavanja i skidanja sa računa tužitelja putem FINE i to za listopad, studeni i prosinac 2015., te veljaču i ožujak 2016.

15.2. Usporedbom podneska tužitelja od 16. travnja 2025. (konačni tužbeni zahtjev) sa vještačenjem vještak navodi da je tužbeni zahtjev usklađen sa provedenim vještačenjem.

16. Na temelju provedenog postupka sud smatra da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u pogledu prvotuženice ĐK, kao i u odnosu na drugotuženika mlt. SK.

17. Naime, sukladno uputi Županijskog suda u Vukovaru br. Gž Ob-25/2022 od 18. listopada 2022. utvrđeno je dopunom vještačenja da je postupak izravne naplate pokrenut 27. rujna 2013., a vještačenje je provedeno sukladno zadatku vještačenja za razdoblje od ožujka 2014. kada je postavljen tužbeni zahtjev (list 226 spisa).

18. Prema navodima prvotuženice tužitelj je uplaćivao manje iznose radi uzdržavanja od 920,00 kn, a presudom je bio u obvezi doprinositi 2.200,00 kn. stoga je pokrenuta izravna naplata radi razlike uzdržavanja, a kada je razlika plaćena, tada je dalje nastavljen postupak izravne naplate gdje se sa računa tužitelja uskraćivao iznos od 2.200,00 kn.

19. Vremensko razdoblje u kojem se provodio postupak izravne naplate bio je od 27. rujna 2013. kada je postupak pokrenut putem zahtjeva za izravnu naplatu pa sve do 3. ožujka 2016. kada je ovrha po zahtjevu za izravnu naplatu proglašena nedopuštenom.

20. Razdoblja u kojima je tužitelj uredno i na vrijeme u potpunom iznosu uplaćivao iznose uzdržavanja bilo je od ožujka 2014. do zaključno svibnja 2014., te u razdoblju od rujna 2015. do zaključno ožujka 2016.

20.1. U ostalom razdoblju od lipnja 2014. do zaključno kolovoza 2015., te od travnja 2016. do zaključno kolovoza 2016., tužitelj nije uplaćivao obvezu po osnovi uzdržavanja djeteta. U travnju (31. ožujak 2016.) donesena je presuda kojom se smanjio iznos po osnovi uzdržavanja, te je u lipnju 2016. kada je presuda postala pravomoćna, tužitelj preplatio iznos po osnovi uzdržavanja.

21. Imajući u vidu naprijed navedeno sud smatra da je prvotuženica mogla ili trebala povući svoj zahtjev za izravnu naplatu u vremenu kada je tužitelj uredno i na vrijeme u potpunom iznosu uplaćivao obvezu uzdržavanja, a potom u ostalom razdoblju kada to tužitelj nije činio tada je trebala ponovno postaviti zahtjev za izravnu naplatu.

21.1. Budući prvotuženica nije tako postupila došlo je do dvostruke naplate uzdržavanja preko računa tužitelja dobrovoljnim uplatama i putem izravne naplate po FINI.

21.2. Nakon smanjenja uzdržavanja izvršena je preplata uzdržavanja od strane tužitelja, s obzirom da je prvotna presuda na ime uzdržavanja glasila na iznos od 2.200,00 kn, a potom je smanjeno uzdržavanje na 1.600,00 kn mjesečno.

22. Nadalje, tužbeni zahtjev odnosi se na povrat preplate za ožujak – svibanj 2014., listopad – prosinac 2015, te veljača i ožujak 2016. , a u navedenim mjesecima tužitelj je samovoljno i redovno i u potpunom iznosu uplaćivao obvezu za uzdržavanje djeteta.

23. S obzirom na provedeni postupak sud smatra da je majka tj. prvotuženica u obvezi platiti utuženu tražbinu tužitelju u iznosu od ukupno 2.734,09 EUR-a jer je vodila postupak izravne naplate, iako je znala da joj tužitelj istodobno uplaćuje na račun iznos po osnovi obveznog uzdržavanja za mlt. dijete, stoga je odlučeno da je majka, prvotuženica u obvezi isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos budući je u pitanju stjecanje bez osnove, shodno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 do 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

23.1. Istodobno sud smatra da mlt. dijete kao drugotuženik nije u obvezi platiti utuženo uzdržavanje od 2.734,09 EUR-a s obzirom da je postupak u ime djeteta započela i vodila njegova majka, tj. prvotuženica, a pri čemu je sud imao u vidu članak 5. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) prema kojem se štite prava i dobrobit djeteta, jer bi u protivnom dijete u maloljetnoj dobi bilo terećeno dugovanjem u odnosu na podnesenu tužbu.

24. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj izvršio preplatu temeljem pravomoćne presude, jer je čekao odluku suda o njegovom zahtjevu za smanjenjem uzdržavanja i dok je tužitelj u tom vremenskom razdoblju plaćao iznos od 2.200,00 kn, a u konačnici je potvrđena presuda na ime uzdržavanja u iznosu od 1.600,00 kn tako da je došlo do preplate u odnosu na mlt. dijete u iznosu od 493,73 EUR-a. Ova obveza tužitelja temelji se na odredbi članka 431. ObZ u pogledu povrata neosnovano plaćenog uzdržavanja.

24.1. Kako plaćeno uzdržavanje predstavlja razliku između plaćenog uzdržavanja po ranijoj presudi od 2.200,00 kn i smanjenog iznosa uzdržavanja po kasnijoj presudi na ime uzdržavanja od 1.600,00 kn i isto se odnosi samo na potrebe mlt. djeteta, sud je odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženicu – majku djeteta.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Slav. Brodu 14. studenog 2025.

S u d a c

Tihomir Lazarić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.