Pr-1214/2022-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste OF, u pravnoj stvari tužiteljice TF OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6.studenoga 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, a po objavi presude dana 14.studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici TF OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 1.786,87 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,73 € teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 45,91 € teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,22 € teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 41,19 € teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 25,57 € teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 25,56 € teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,29 € teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 37,98 € teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,58 € teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,13 € teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 97,64 € teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,42 € teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 18,45 € teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 29,92 € teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,53 € teče od 15. srpanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,06 € teče od 15. kolovoz 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,68 € teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,11 € teče od 15. studeni 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 81,00 € teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 39,84 € teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,21 € teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,63 € teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,30 € teče od 15. lipanj 2021. – zakonskom kamatom koja na iznos od 42,57 € teče od 15. srpanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,35 € teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 29,17 € teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 27,62 € teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,14 € teče od 15. prosinac 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,60 € teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,05 € teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,86 € teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,81 € teče od 15. travanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 40,75 € teče od 15. svibanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 63,08 € teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 24,26 € teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,31 € teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 32,36 € teče od 15. studeni 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,09 € teče od 15. prosinac 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 20,35 € teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 70,75 € teče od 15. veljača 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,39 € teče od 15. ožujak 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,87 € teče od 15. travanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 74,04 € teče od 15. svibanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 32,53 € teče od 15. lipanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,20 € teče od 15. srpanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,65 € teče od 15. kolovoz 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,45 € teče od 15. listopad 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 70,25 € teče od 15. studeni 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 39,21 € teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,68 € teče od 15. ožujak 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,91 € teče od 15. travanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 37,92 € teče od 15. svibanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 48,68 € teče od 15. lipanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,65 € teče od 15. kolovoz 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 74,30 € teče od 15. rujan 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,23 € teče od 15. listopad 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,67 € teče od 15. studeni 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 29,81 € teče od 15. prosinac 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 33,36 € teče od 15. siječanj 2025. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.827,95 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 21.ožujka 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje na Klinici za ženske bolesti i porode. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu, koju tuženik dostavlja tek 30.rujna 2024., isti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 1.listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.729,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2017. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 9.lipnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.786,87 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik prvenstveno ističe da je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban je za raspravljanje. Naime, za mnoge je mjesece iz utuženog razdoblja vještak po raznim osnovama iz tužbe utvrdio 0 eura. Stoga je neosnovano tužiteljevo zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec. Da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu, tužitelj da je trebao razdvojiti svako potraživanje, upravo onako kako je to napravio i financijski vještak. Nadalje, tužitelj da je navedenim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva jer istim više, za razliku od podneska od 01.10.2024., ne potražuje isplatu od 19,00 eura za 35 mjeseci Ukupno tužitelj povlači potraživanje od 665,00 eura + zz kamate čemu se tuženik izričito protivi. Nadalje, da tužitelj ne potražuje iznos od 19,00 eura za svaki mjesec već manji iznos, odnosno ukupno tužitelj povlači potraživanje od 159,21 eura + zz kamate, čemu da se tuženik izričito protivi. Sveukupno tužitelj povlači dio osnova i dio visine (824,21 eura + zz kamate) čemu se tuženik izričito protivi. Tuženik, opreza radi, za slučaj da sud zauzme stav kako je tužitelj podneskom preinačio tužbeni zahtjev ističe kako osporava osnovu i visinu preinačenog tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18. Obračun dodatka za znanstveni stupanj predviđen je čl.54. st.2. TKU.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) u čl.34. propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

8.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena niti je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista (osim u dva pojedina mjeseca). S obzirom da vještak nije mogao točno utvrditi u kojim je uvjetima tužitelj radio prekovremeno, izračunao je proporcionalno vrijeme provedenog rada u navedenim posebnim uvjetima za vrijeme prekovremenog rada u odnosu na provedeno vrijeme u redovnom radu u posebnim uvjetima . Konačno kao zaključak vještak navodi da u razdoblju obračuna plaća od ožujka 2017. do prosinca 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: - dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 147,12 eura; - dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu od 36,31 eura; - dodatke na plaću za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom u ukupnom iznosu od 1.226,77 eura; posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 376,67 eura, dakle sveukupan bruto iznos od 1.786,87 eura.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 1.786,87 eura, navodeći da na isto nema primjedbi.

11.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

13.Tužiteljica je podneskom od 1.listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.729,00 eura za razdoblje od 01.03.2017.-30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 1.786,87 eura. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev.

14.Takvom posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to detaljno navedeno pod toč.3.3. obrazloženja ove odluke.

15.U odnosu na navode i prigovore tuženika iz posljednjeg podneska, a referirajući se na posljednji uređeni tužbeni zahtjev, navodi se kako slijedi.

15.1.Tužitelj je podneskom od 1.listopada 2024. prvi put postavio određeni tužbeni zahtjev potražujući na ime svih utuženih osnova iznos od 1.729,00 eura. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev na iznos od 1.786,87 eura. Naime, tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje u tužbi navodi i potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev, pa matematički ispravan zahtjev nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

16.U odnosu na izvršenu preinaku tužbe, ističe se da institut preinake ima samo procesnopravni učinak, što znači da kada sud odlučuje o dopuštenosti preinake, sud će ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za rješenje odnosa među strankama, a što u predmetnom postupku i jest .

17.Stoga je predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, svrsishodnost preinake ocjenjuje se s obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja onog spornog među strankama, pa i u situaciji kad se tuženik i protivi preinaci sud je može dopustiti ako smatra da je takva preinaka jedino rješenje spornog odnosa među strankama. Samim time je nesporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga je i nužno provođenje vještačenja u sudskim postupcima, posebice ako se utvrdi da je tužitelj obavio određeni rad za koji rad tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu razlike plaće i naknade plaće. Naime, nerealno bi bilo očekivati da tužitelj točan zahtjev postavi već u tužbi, pa i kasnije u prvom uređenom tužbenom zahtjevu odnosno da sam obavi izračun jer nije financijske struke. Iz toga slijedi da konačan i matematički ispravan zahtjev tužitelj nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

18.Dakle, izvršena preinaka u smislu odredbe čl.191. st.1. ZPP-a, bila je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

19.U odnosu na tuženikove prigovore nakon uređenog tužbenog zahtjeva prema nalazu i mišljenju vještaka, ističe se da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev gledajući ukupni iznos glavnice koji bi tuženik trebao isplatiti tužitelju i to za iznos od 57,87 eura. Neprijeporno je da je vještak utvrdio da tužitelju ne pripadaju određeni mjesečni iznosi za cjelokupno utuženo razdoblje, odnosno da za neke mjesece iz utuženog vremenskog razdoblje vještak utvrdio 0,00, dakle ne postojanje potraživanja, međutim ukupno potraživanje u smislu cjelokupnog iznosa glavnice nakon provedenog vještačenja je veće od iznosa koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom u kojem smislu je izvršena preinaka povećanjem postojećeg zahtjeva. Međutim, takva preinaka je izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti (čl.191 st.1. i 2. ZPP).

19.1.Što se tiče prigovora da je tužbeni zahtjev nakon provedenog finacijskog vještačenja nepodoban za raspravljanje, isti nije osnovan jer je tužitelj isti postavio ispravno u skladu s provedenim financijskim vještačenjem, prema mjesečnom zbroju razlike plaće po svim osnovama, a koji je mjesečni ukupni izračun prikazao i sam vještak u svojim tablicama, s ispravnim datumom dospijeća.

20.Dakle, ono što je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno jest to da je tužiteljica obavila određeni rad za koji rad joj tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu plaće ni naknade plaće.

21.Stoga je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto (vještakovo) znanje je potrebno tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog vještačenja.

22.S obzirom na sve navedeno neosnovan je i prigovor zastare. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dana 21.ožujka 2022., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.srpnja 2017., podnesena je unutar zastarnog roka.

22.1.Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u toč.I izreke.

22.2.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, zastupanje na ročištu od 1.10.2024. -50 bodova (Tbr.9. toč.2.), sastav podneska od 1.10.2024. -25 bodova (neobrazloženi podnesak po Tbr.8 toč.4 jer se samo određuje visina tužbenog zahtjeva, a ponavljaju se navodi iz tužbe), za zastupanje na ročištu od 24.10.2024. i 6.11.2025.-svako po 100 bodova, za sastav podneska od 16.10.2024. i 9.6.2025.-svaki po 100 bodova, te pristup na ročište za objavu-50 bodova, ukupno 625,00 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos 1.250,00 eura+PDV=1.562,50 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 1.827,95 eura.

24.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na svoj račun pun.tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., itd).

25.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 14.studenoga 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku