Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-406/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Željki Schveibert Golubović, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], zastupana po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 2. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu, tuženice osobno uz punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj NM OIB: [osobni identifikacijski broj], prebivalište na adresi:

[adresa], boravište [adresa] da isplati tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.389,05 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni iznos od dana zaplijene pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženoj NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], prebivalište na adresi:

[adresa], boravište [adresa] da isplati tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 414,00 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

III. Nalaže se tuženoj NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], prebivalište na adresi:

[adresa], boravište [adresa] da naknadi tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

II. Nalaže se tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženici NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa boravištem na adresi [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznos u od 1.000,00 eura (tisuću eura) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Odbija se tužena sa ostatkom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 375,00 eura (tristosedamdesetpet eura) kao neosnovan.

IV. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je tužba radi isplate i to tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 28. lipnja 2024., protiv tuženice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj]. U tužbi navodi da je tužitelj sin tužiteljice te da je 15. veljače 2021. presudom Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P Ob-159/2020-10 razveden brak između tužene i njenog sada bivšeg supruga ČM, oca tužitelja. Točkom II. presude određeno je da će tada mlt. tužitelj stanovati s majkom u [adresa] na adresi [adresa]. Toč. IV. presude ČM dužan je doprinositi za uzdržavanje svog sina s iznosom od 1.100,00 kn mjesečno. Sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom u Varaždinu, dana 14. listopada 2022.god., stranke ČM i NM (tada ČM) mijenjaju odluku suda opisanu u toč. I. tužbe te suglasno dogovaraju da će njihov zajednički sin ZM stanovati s ocem ĐM, a da će ovdje tužena doprinositi za uzdržavanje svog sina. Ista se obvezala mjesečno plaćati iznos od 1.200,00 kn / 159,27 EUR-a na račun oca tužitelja. Tužena je protiv oca tužitelja ČM podnijela zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e, temeljem presude opisane pod toč. I. ove tužbe, koja se osnova na FINA-i vodila pod brojem POB-159/20-IZ.NA.-1. Temeljem izravne naplate ocu tužitelja ČM mjesečno se s njegovog tekućeg računa broj IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Addiko Bank d.d. naplaćuje iznos u korist računa ovdje tužene. U razdoblju od kolovoza 2022. pa do veljače 2024. ukupno je naplaćen iznos od 2.572,21 EUR-a. Praktički u isto vrijeme, a po osnovi gore opisane sudske nagodbe, tužena u obvezi je bila uplaćivati dužni iznos uzdržavanja. Nije sporno da je tužena svoju obvezu i izvršavala te je od mjeseca listopada 2022.god. pa do kraja 2023. uplaćivala iznos određen joj nagodbom na račun zakonskog zastupnika i oca tužitelja. Međutim, tužena je znala da se iznosi koje ona uplaćuje za uzdržavanje svojeg djeteta vraćaju na njezin račun temeljem izravne naplate koju je pokrenula protiv ČM. Budući da se radi o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena (primanja po osnovi zakonskog uzdržavanja), ovršenik u postupku, otac tužitelja ČM obavijestio je o tome FINA-u, sukladno čl. 212. st.1. Ovršnog zakona. Osim toga, ČM obavijestio je FINA-u i o posebnom računu na koji je dalje uplatitelj, ovdje tužena HM trebala izvršiti uplatu na poseban račun. Dakle, sukladno odredbama članka 212. OZ-a nakon što ovršenik/ banka obavijesti Agenciju o otvaranju posebnog računa, Agencija o tome obavještava uplatitelje, koji su dužni izvršiti uplatu na poseban račun. No tužena se na ovo potpuno oglušila te je unatoč tome nastavila uplatu izvršavati na redovan račun oca tužitelja. Konačno, tužitelj je vlasnik računa u Addiko banci d.d., na koji je račun primao štednju i to većinom za vrijeme do svoje punoljetnosti. Opunomoćenik po predmetnom računu bila je upravo tužena. Tužena je u periodu unatrag 5 godina, od 2019.god. pa do punoljetnosti tužitelja isplatila ukupan iznos od 414,00 EUR-a, a koji novčani iznos tužena je upotrijebila isključivo za svoje osobne potrebe.

2. U odgovoru na tužbu 11. studenog 2024. godine tuženica navodi da je su navodi iz toč. I. tužbe točni, osim u dijelu da je ČM predmetnom presudom bio dužan doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 1.420,00 kn mjesečno. ČM nije plaćao uzdržavanje ni u kojem iznosu. Nadalje navodi da je točno da je tuženica FINA-i podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu broj P Ob-159/2020 radi naplate svoje tražbine obzirom da ČM nije ni u kojem dijelu izvršavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja. Točno je da je određeni iznos bio naplaćen, ali je isto tako i točno da tražbina nije naplaćena u cijelosti. Tuženica je bila obveznica plaćanja uzdržavanja od dana zaključenja sudske nagodbe pa nadalje i ona je tu svoju obvezu uredno i ispunjavala. Tužitelj i sam priznaje u tužbi da je tuženica plaćala uzdržavanje i to od listopada 2022. do kraja 2023. godine što je djelomično točno jer je tuženica plaćala uzdržavanje od svibnja 2024. godine, a ne do kraja 2023. godine kako to navodi tužitelj. Tužiteljica je svoju obvezu plaćanja izvršavala u cijelosti na način kako je to pravomoćnom i ovršnom ispravom, sudskom nagodbom Općinskog suda u Čakovcu, broj P Ob-237/2022 od 14.10.2022. godine bilo određeno. U toj nagodbi jasno i precizno navedeno da je tuženica dužna plaćati uzdržavanje na račun ČM otvoren kod Addiko Bank d.d. broj [broj bankovnog računa]. Uplaćeni novac tuženice, kao i ostali novčani iznosi koji su uplaćivani na predmetni račun ŠM od trećih osoba (ako ih je bilo) raspoređivani su sukladno zakonskim propisima o redoslijedu naplate. Da li je tužitelj nešto primio od uplaćenih novčanih sredstava, tuženici nije poznato i tužitelj bi taj problem trebao riješiti s ŠM koji je nesporno primio novac za njegovo uzdržavanje. Iz prometa po računu tužitelja razvidno je da je u vremenskom periodu od 2014. godine do 2020. godine podignut iznos od ukupno oko 411,44 EUR. Taj iznos nije tuženica upotrijebila isključivo za svoje osobne potrebe kako to navodi tužitelj već je taj iznos upotrijebljen isključivo za potrebe tužitelja kad je bio maloljetan.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis i to: Zapisnik od 14.10.2022. (list 6-7 spisa), Promet računa za razdoblje od 1.1.2008. do 25.01.2024. (list 8-9 spisa), Potvrda o izvršenoj transakciji Addiko Bank (list 10-19 spisa), Rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 5.7.2024. (list 20-23 spisa), Odgovor na tužbu (list 36-37 spisa), Podaci dostavljeni od FINE od 2.4.2025., (list-43-45 spisa), Dopis od FINE od 24.6.2025. (list 89 spisa), Podaci Addiko Bank od 3.7.2025. (list 92-95 spisa), Podaci od FINE od 11.7.2025. (list 97-100 spisa), te su saslušani tužitelj i tuženica.

4. Na ročištu održanom 2. listopada 2025. punomoćnica tužitelja navodi da je tužena bila obavještena o otvaranju posebnog računa oca ovdje tužitelja, a na koji račun je od dana primitka obavijesti pa nadalje trebala vršiti uplatu svih dospjelih iznosa uzdržavanja. Što se tiče pravne osnove po kojoj tužitelj zahtjeva isplatu u ovom predmetu navodi da je pravna osnova stjecanje bez osnove. Dok je punomoćnik tužene izjavio da je FINA obavijestila tuženicu kao ovrhovoditeljicu o otvaranju zaštićenog računa ovršenika ŠM te da FINA ne šalje nikakve obavijesti obveznicima plaćanja s nalogom da plaćanja vrše na neki drugi račun niti je FINA za to ovlaštena, a niti postoji zakonska mogućnost direktne uplate na zaštićeni račun.

4.1. Na predmetnom ročištu saslušani su tužitelj i tužena. Tužitelj je izjavio da je pokrenuo postupak protiv tužene radi isplate, jer smatra da je on trebao dobiti novce od alimentacije. Na upit da li je dok je bio prvo kod majke, a zatim kod oca dobivao novac od uzdržavanja na ruke, odgovara da nije. Navodi da je imao i štednju na koju mu je baka uplaćivala novce, ali niti te novce nije dobio. Na upit tko je bio opunomoćenik na štednji, odgovara da mama. Navodi da mu nije poznato koliko je majka uzela s računa štednje i na što je potrošila novac.

Tužena je izjavila da je uzdržavanje plaćala kako joj je bilo određeno po sudskoj nagodbi svaki mjesec i nije točno kao što je navedeno u tužbi da su se njoj novci vraćali. Navodi da je pokrenula ovršni postupak protiv bivšeg supruga, iz razloga jer nije plaćao uzdržavanje 2020. i 2021. godine i dio 2022. godine. Platio je u 6 navrata iznos uzdržavanja i to u manjem iznosu nego je bilo određeno presudom te je prilikom pokretanja ovrhe za te iznose smanjila ovrhu. Kako u vrijeme pokretanja postupka kod FINE nije na njegovom računu bilo novaca tako je ta osnova stajala i tek kasnije kako su novci pristizali se je skidalo s računa ovršenika na što ona nije imala utjecaj. Još do danas nije naplaćeno cjelokupno dugovanje temeljem uzdržavanja jer nije bilo novaca na računu. Ne sjeća se da bi dobila od FINE bilo kakvu obavijest da bi iznos uzdržavanja za sina trebala uplaćivati na poseban račun jer u to vrijeme je stizala pošta i u [adresa] pa je znao poštu podići i bivši suprug. Navodi da je otvorila štednju na ime ZM. Kako je ona otvorila štednju tako je ona i bila opunomoćena na taj račun. Točno je da su na taj račun osim njezinih stizale i druge uplate. Dobio je nekakav iznos i od osiguranja jer je slomio prst, baka mu je isto uplaćivala dva puta godišnje neke novce. Navodi da je istina je da su trošili te novce prije njegove punoljetnosti, ali to je bilo za njegove potrebe dok je išao na izlete ili dok ju je tražio da mu digne novce, a što je sve vidljivo iz izvoda po računu koji su dostavljeni u spis. Dala mu je tu karticu i prije punoljetnosti, u 10. mjesecu 2022. kad je još bilo na računu oko 1.000,00 kuna što je on potrošio u roku par dana.

5. Kao što je prethodno navedeno na zadnjem ročištu punomoćnica tužitelja je izjavila da tužitelj zahtjeva isplatu u ovom predmetu na temelju pravne osnove stjecanje bez osnove sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima.

6. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023) određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1. tog članka) te obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. tog članka).

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.389,05 eura i isplatu iznosa od 414,00 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenje tužbe.

8. Između stranaka nije sporno da je tužena uredno uplaćivala iznose uzdržavanja za tužitelja sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi posl. broj P ob-237/2022 od 14. listopada 2022. Međutim sporno je na koji račun je tužena trebala uplaćivati iznos uzdržavanja.

9. Uvidom u predmetnu sudsku nagodbu i potvrde o izvršenoj transakciji Addiko banke d.d. utvrđeno je da je tužena uplaćivala iznos uzdržavanja na tekući račun oca i zakonskog zastupnika ŽM koji je naveden u sudskoj nagodbi. Dakle, tužena je izvršavala svoju zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja što niti nije sporno.

10. Međutim tužitelj tvrdi da je tužena iznose uzdržavanja trebala uplaćivati na zaštićeni račun njegovog oca i zakonskog zastupnika jer su ti iznosi njoj svaki mjesec bili vraćeni temeljem izravne naplate koje je pokrenula protiv njegovog oca te je iz toga razloga podnio ovu tužbu.

11. Stoga je zatraženo od Financijske agencije da dostavi podatke da li je tužena bila obavještena o otvaranju zaštićenog računa za ŽM.

11.1. Financijska agencija [adresa] dostavila je obrasce G1 i G2 koje je zaprimila tužena. Iz predmetnih obrazaca proizlazi da su to obavijesti uplatitelju o otvaranju posebnog računa ovršenika (ŽM). S time da iz predmetnih obavijesti proizlazi da se tu radi o ovršnom postupku između ovrhovoditelja(ovdje tužene) i ovršenika (oca tužitelja) iako je ispod u zagradi ispod imena ovrhovoditelj navedeno uplatitelj iz čl. 2. OZ-a.

12. Bez obzira na obavijest Financijske agencije na koju se tužitelj poziva neosnovano tužitelj traži isplatu iznosa od 2.389,05 eura kao stečenog bez osnove jer je taj iznos tužena primila temeljem valjane pravne osnove temeljem zahtjeva za izravnu naplatu (ovršni postupak) koju je pokrenula protiv oca tužitelja zbog neplaćanja uzdržavanja. Što također nije sporno među strankama. Argument tužitelja da je tužena znala da iznose koje uplaćuje za uzdržavanje da joj se vraćaju obzirom da je ona ranije pokrenula ovršni postupak radi naplate uzdržavanja nije relevantan. Jedno su iznosi koje je tužena uplaćivala na ime uzdržavanja, a opet su drugo iznosi koji su obustavljeni ocu tužitelj LM sa njegovog računa i preneseni tuženoj na račun temeljem valjane pravne osnove (zahtjeva za izravnu naplatu). Nije tuženica odredila da se joj iz njezinog iznosa uplaćenog za uzdržavanja tužitelja podmiruje iznos uzdržavanja koji joj duguje otac tužitelja. Financijska agencija sukladno zakonu provodi ovrhu temeljem ovršnih isprava, tj. temeljem osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku tog ovršenika. Stoga je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kao u toč. I izreke presude.

13. Nadalje, tužitelj traži isplatu iznosa od 414,00 eura jer se radi o štednji na njegovo ime, a on te novce nije dobio.

14. Nesporno je da je tužena otvorila štednju na ime tužitelja. Obzirom da je tužena otvorila štednju bila je opunomoćena i imala je karticu za taj račun obzirom da je tada tužitelj još bio maloljetan.

15. Obiteljski zakon čl. 97. –98. određuje tko, kada i pod kojim uvjetima može koristiti ili otuđiti sredstva sa štednog računa maloljetnika. Tako roditelji imaju pravo upravljati i raspolagati imovinom djeteta samo u njegovu korist. Za redovno upravljanje imovinom roditelji ne trebaju odobrenje suda dok za raspolaganje značajnijom imovinom (npr. podizanje većeg iznosa sa štednje, zatvaranje računa, ulaganje novca, davanje zajma, darovanje i sl.) potrebno je prethodno odobrenje suda u izvanparničnom postupku.

16. Nesporno je da je tužena bila opunomoćena podizati novac sa predmetnog računa i nesporno je da je ona to i radila. Također je nesporno da su na predmetni račun novce uplaćivali i djed i baka što je irelevantno za ovaj postupak.

17. Sukladno Općim uvjetima poslovanja većine banka pa tako i Addiko bank d.d. gdje je tužitelj imao štedni račun, novčani iznos koji se smatra vrjednijom imovinom odnosno vrjednijim imovinskim pravom predstavlja iznos veći od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 eura). Stoga roditelji mogu u razdoblju od jednog mjeseca raspolagati novčanim sredstvima maloljetnog djeteta u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 eura) jer navedeni iznosi ne spada pod djetetovu vrjedniju imovinu odnosno imovinsko pravo, te za takvo raspolaganje novčanim sredstvima banka ne traži prethodno odobrenje suda.

18. Slijedom navedenog tužena nije trebala prethodno odobrenje suda za raspolaganje imovinom tužitelja jer se ovdje radi o utuženom iznosu od 414,00 eura dok je iz dostavljenog prometa računa za razdoblje od 01.01.2008. do 25.01.2024. vidljivo da su podizani iznosi manji od 1.327,23 eura mjesečno. Osobito nema argumenata da bi tužena taj iznos stekla bez osnove jer nije dokazano da bi tužena taj iznos stekla bez osnove (bila je zakonski zastupnik tada mlt. tužitelja i opunomoćena za podizanje novaca), a niti da ga je potrošila za vlastite potrebe. S time da je kao zakonski zastupnik djeteta mogla slobodno raspolagati sa navedenima računom kako je prije navedeno. Stoga je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kao u toč. I izreke presude.

19. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19.1. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 26. ožujka 2025., 13. lipnja 2025. i 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište po Tbr. 9. t. 1. Tarife, a koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 200,00 eura, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura.

19.2. Sud tuženici potrebnim troškom u smislu čl. 155. st. 2. ZPP nije priznao trošak sastava podneska od 29. rujna 2025., s obzirom da ne postoji u spisu takav podnesak niti je dostavljen u spis. Niti zatraženi trošak dolaska na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupila.

19.3. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod toč. II. i III. izreke.

19.4. Budući da tužitelj u ovoj parnici nije uspio, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen.

U Varaždinu 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Željka Schveibert Golubović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana u 3 primjerka od dana objave presude, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ZM, [adresa], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina

2. NM, [adresa], s boravištem na adresi [adresa], zastupana po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca