REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-128/2023-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari I. tužiteljice – I. protutuženice DVN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu i II. tužitelja – II. protutuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika – protutužitelja DV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o., Zagreb, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice I. tužiteljice – I. protutuženice, zamjenice zastupnika II. tužitelja – II. protutuženika NVN, tuženika – protutužitelja i zamjenice punomoćnika istogaTihane D, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DV iseliti iz stana na III. katu stambene zgrade u [adresa], površine 106,70 m2, koji suvlasnički dio (E-7) je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, te je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a sagrađen je za zk.č.br. 7297 – [adresa], ukupne površine 509 m2 (dvorište površine 149 m2, kuća br. 4 i 2 zgrade, [adresa] površine 360 m2), upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed I. tužiteljici DVN i II. tužitelju [adresa], sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku DV isplatiti I. tužiteljici DVN iznos od 9.800,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 200,00 EUR od 16. listopada 2020. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. studenoga 2020. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. veljače 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. travnja 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. rujna 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. listopada 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. studenoga 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. veljače 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. travnja 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. rujna 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. listopada 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. studenoga 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. veljače 2023. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. travnja 2023. do isplate, na iznos od 300,00 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate te na iznos od 300,00 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.177,98 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku DV isplatiti II. tužitelju Republici Hrvatskoj iznos od 1.473,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2023. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje do 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi II. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 650,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se protutužbeni zahtjevi koji glase:

" 1.Nalaže se I. tužiteljici – I. protutuženici DVN isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 8.385,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se II. tužitelju – II. tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tuženiku DV iznos od 6.615,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se I. tužiteljici – I. protutuženici DVN i II. tuženiku

– II. protutužitelju Republici Hrvatskoj isplatiti tuženiku – protutužitelju DV trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.I. tužiteljica OVN u tužbi podnesenoj 13.7.2023. navodi da je suvlasnica u 1118/2000 dijela stana na III. katu stambene zgrade u [adresa], pobliže zemljišnoknjižnom opisanom u toč. I. izreke presude, dok je preostali suvlasnik u 882/2000 dijela Republika Hrvatska. S obzirom da tuženik drži u posjedu predmetni stan bez valjanog pravnog temelja, I. tužiteljica u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku iseljenje i predaja u posjed spornog stana, odnosno isplata naknade za bespravno korištenje stana u razdoblju od 10.9. 2020. do zaključno sa svibnjem 2023. sukladno suvlasničkom omjeru I. tužiteljice u ukupnom iznosu od 9,800,00 EUR (300,00 EUR mjesečno, te razmjerno za mjesec rujan 2020. u iznosu od 200,00 EUR) sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. U bitnom je naveo da se njegova obitelj od 1950. nalazi u posjedu predmetnog stana te su u tom razdoblju izvršili značajna ulaganja u stan koja u konačnici tuženik procjenjuje na iznos od 15.000,00 EUR. Stoga odbija iseliti iz stana dok mu I. tužiteljica ne isplati vrijednost tih ulaganja. Navodi i da je taj stan njegov dom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Ujedno je podnio i protutužbu kojom potražuje od I. tužiteljice isplatu izvršenih ulaganja prema njezinom suvlasničkom omjeru u iznosu od 8.385,00 EUR.

3. Dana 14.11.2023. tužbu protiv uvodno naznačenog tuženika podnio je i preostali suvlasnik Republika Hrvatska. Ista je također tražila od tuženika iseljenje i predaju stana u posjed, uz isplatu naknade za korištenje stana za razdoblje od 9. studenoga 2021. do zaključno veljače 2023. prema njegovom suvlasničkom omjeru u iznosu od 93,67 EUR mjesečno tj. ukupno 1.473,74 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu ponovio navode iz odgovora na tužbu I. tužiteljice te je također podnio protutužbu kojom potražuje od II. tužitelja isplatu ulaganja u iznosu od 6.615,00 EUR.

4. Kako se radilo o parnicama u kojima je ista osoba tuženik te predviđena ista vrsta postupka, sud je radi smanjenja troškova i ubrzanja postupaka primjenom odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) spojio te parnice te zajednički raspravljao u istima.

5. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak i povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sada k. o. [katastarska općina], presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 12.11.2019. br. Gž-597/2019, djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 29.6.2020. klasa: UP/I-942-01/13-06/1, zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom, ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21.5.2018., zapisnike s očevida od 26.11.2021., 19.1.2022. i 28.11.2022., dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 18.1.2022. s povratnicom i opomenom, rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Drugi područni odsjek od 21.9.2021. klasa: UP/I-942-02/21-06/4, dopis Porezne uprave Ministarstva financija, Ispostava Medveščak od 30.4.2025., saslušane su svjedokinje NV, OV, ČV i tuženik.

6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjevi su osnovani, dok su protutužbeni zahtjevi neosnovani.

8. Između stranaka nije sporno, a što i proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 339614 k. o. [katastarska općina], da su I. tužiteljica OVN u 1118/2000 dijela, a II. tužitelj Republika Hrvatska u 882/2000 dijela vlasnici stana - nekretnine na III. katu stambene zgrade u [adresa], površine 106,70 m2, koji suvlasnički dio (E-7) je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, te je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a sagrađen je za zk.č.br. 7297 – [adresa], ukupne površine 509 m2 (dvorište površine 149 m2, kuća br. 4 i 2 zgrade, [adresa] površine 360 m2). Takvo vlasništvo I. tužiteljica je stekla na temelju djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba od 29.6.2020. klasa: UP/I-942- 01/13-06/1 koje je postalo pravomoćno 9.9.2020., a II. tužitelj na temelju rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Drugi područni odsjek od 21.9.2021. klasa: UP/I-942-02/21-06/4 koje je postalo pravomoćno 9.11.2021. Dakle, I. i II. tužitelji su u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZV) pravo vlasništva stekli pravomoćnošću gore citiranih upravnih rješenja te su od tada (neovisno kada je to pravo upisano u zemljišne knjige) ovlaštenici vlasničkih ovlaštenja na spornoj nekretnini – stanu.

9. Tuženik isto tako ne čini spornim držanje predmetnog stana - nekretnine u posjedu, a tijekom ovog postupka nije dokazao da bi za to imao valjani pravni temelj tj. pravo na posjed. Tako nije niti sporno da je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 12.11.2019. br. Gž-597/2019-2 odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja, a ovdje tuženika DV protiv tamo tuženika Grada Zagreba uz sudjelovanje umješača na njegovoj strani ovdje I. tužiteljice, kojim bi se zamijenio ugovor o najmu spornog stana u [adresa] sa zaštićenom najamninom. Iz obrazloženja te presude razvidno je da se ista prvenstveno temelji na utvrđenju da ovdje tuženik u vrijeme smrti ranijeg nositelja stanarskog prava – djeda SV nije bilo član njegovog obiteljskog domaćinstva, a podredno i utvrđenju da ovdje tuženik nakon što je otac istoga ŽV odbijen za zahtjevom za najam stana nije u razumnom roku tražio reguliranje svojih zakonskih prava i obveza kao eventualni zaštićeni najmoprimac. Nadalje, tuženik se u ovom postupku faktično poziva i na pravo zadržanja navodeći da su njegova obitelj i on tijekom dugogodišnjeg korištenja stana izvršili značajna ulaganja u stan koja u konačnici procjenjuje na iznos od 15.000,00 EUR te sukladno suvlasničkim omjerima tužitelja od I. tužiteljice po toj osnovi potražuje razmjerni iznos od 8.385,00 EUR, a od II. tužitelja iznos od 6.615,00 EUR. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema st. 2. zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Sukladno odredbi st. 3. tog članka nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, dok prema odredbi st. 4. nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Odredba čl. 18. st. 3. ZV-a propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Cijeneći prethodno izloženo, kao i iskaze svjedokinja NV, OV (dugogodišnje susjede iz zgrade) i ČV (supruga tuženika) te tuženika, a koje sud prihvaća u tom dijelu kao suglasne i uvjerljive, iz kojih doista proizlazi tuženikovo dugogodišnje korištenje stana u kojem ga očito nitko nije ometao, sud nalazi da je tuženik bio pošteni posjednik stana sve do pravomoćnog dovršetka postupka koji je vodio za sklapanje ugovora o najmu stana, dok je nakon toga njegov posjed nepošten budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom toga, sva eventualna ulaganja izvršena do pravomoćnog dovršetka tog postupka prosuđuju se prema odredbama ZV- a koje reguliraju pravni položaj poštenog posjednika, odnosno za razdoblje poslije toga prema odredbama koje određuju pravni položaj nepoštenog posjednika. Tuženik u prilog svojih tvrdnji o navodno učinjenim ulaganjima nije dostavio nikakve isprave (npr. računi, troškovnici, narudžbenice i sl.) niti predložio druge odgovarajuće dokaze (npr. građevinsko vještačenje) kojima bi se s potrebnom sigurnošću mogla utvrditi vrsta, količina, vrijednost i narav učinjenih ulaganja, već te navode dokazuje samo iskazima svjedoka i vlastitim iskazom, što međutim prema nalazu sud ovdje ne predstavlja adekvatan dokaz za utvrđenje gore spomenutih odlučnih činjenica (svjedokinja NV u iskazu izrijekom samo spominje radove iz prve polovice 1970-ih koji su vršili djed i baka tuženika vezano za uvođenje plinske instalacije, uređivanja kuhinje i kupaonice, mijenjanje instalacija i ličenja stana, a nema neposrednih saznanja o eventualnom tuženikovom ulaganju u stan, svjedokinja OV spominje samo neodređene radove u spornom stanu prije 15-ak godina, svjedokinja ČV navodi opširne radove u stanu tijekom 2009. kada se stan renovirao, farbali i gletali zidovi, izvodili radovi u kuhinji i dnevnom boravku, na parketu koje je uglavnom financirao otac tuženika, a tuženik u manjoj mjeri otprilike s tadašnjih 30.000,00-40.000,00 kn, tuženik u iskazu navodi da je 2009. izvršena kompletna rekonstrukcija stana koju je uglavnom izvodio i financirao otac tuženika s majstorima, dok je tuženik sudjelovao s iznosom od oko 1.000,00 EUR, kada su promijenjene električne i vodovodne instalacije, dignut parket i stavljen ter papir, izvođeni radovi u kuhinji i kupaonici, dok je on osobno 2017. izvodio radove u kupaonici i sobi i to na zidovima te promijenio sanitarne uređaje kada je uložio oko 5.000,00 EUR). Iz tako provedenih dokaza nije moguće utvrditi koliko bi eventualno bila povećana vrijednost stana s obzirom na navodno izvedena ulaganja u isti koja bi imala karakter korisnih troškova, dakle onih troškova kojima bi bila povećana vrijednost samog stana i u kojem slučaju bi tuženik imao i pravo na naknadu istih. Isto tako, tako nije moguće niti utvrditi da bi takva ulaganja predstavljala nužne troškove, tj. troškove koji su bili nužni za samo održanje i korištenje stana kao takvog, a posebice njihovu visinu.

10. Nastavno, u odnosu na tuženikovo pozivanje na prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), sud je razmotrio i primjenu gornje odredbe Konvencije, tj. ispitao razmjernost i nužnost miješanja u eventualno pravo na dom tuženika. S obzirom da tuženik predmetni stan neprekidno koristi više desetljeća, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji dovoljna i kontinuirana veza tuženika s tim stanom očito manifestirana u volji da živi u tom stanu, zbog čega se može zaključiti da sporni stan predstavlja dom za tuženika. S obzirom da tužitelji predlažu donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo iseljenje iz stana koji predstavlja njegov dom, razvidno je da bi time došlo do miješanja u pravo tuženika na poštivanje njegovog doma. Takvo miješanje je u skladu sa zakonom (čl. 161. i čl. 162. ZV-a) i ima legitiman cilj u vidu zaštite prava vlasništva I. i II. tužitelja. Prema stajalištu ovoga suda prisilno iseljenje tuženika predstavlja i nužnu mjeru u demokratskom društvu, odnosno razmjerno je zaštiti prava vlasništva tužitelja koja se ovdje ostvaruje, a sve budući da tuženik nema nikakvo pravo koje ga ovlašćuje na posjed stana i pri tome ničim ne dokazuje da za takvo stanovanje tužiteljima kao vlasnicima plaća odgovarajuću naknadu (tuženik je prema vlastitom iskazu zaposlen i redovno prima plaću, a živi sa suprugom u predmetnom stanu površine 106,70 m2 u centru Grada Zagreba). U konačnici, stoga bi stavljajući u međusobni odnos ova dva suprostavljena pojedinačna prava (pravo vlasništva tužitelja i pravo na dom tuženika), pravo tužitelja pretezalo nad pravom tuženika (posebice I. tužiteljice kao privatne osobe), slijedom čega se prigovor tuženika u tom pravcu ukazuje neosnovanim.

11. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom na utvrđenje da su I. i II. tužitelji vlasnici spornog stana - nekretnine koju tuženik drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja, valjalo je primjenom odredaba čl. 161. i čl. 162. ZV- a pružiti tužiteljima zatraženu vlasničkopravnu zaštitu i prihvatiti takav tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke. Isto tako, a budući da je tuženik u utuženom razdoblju (I. tužiteljica od 9.9.2020. zaključno sa svibnjem 2023., a II. tužitelj od 9.11.2021. zaključno s veljačom 2023.) bio nepošteni posjednik, to je sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a dužan tužiteljima platiti naknadu za korištenje stana, s time da visina te naknade između stranaka nije sporna (za I. tužiteljicu ukupno 9.800,00 EUR, a za II. tužitelja ukupno 1.473,74 EUR), zbog čega je valjalo prihvatiti i takve tužbene zahtjeve. Nadalje, a s obzirom da tuženik nije dokazao postojanje potraživanja prema tužiteljima s osnova troškova učinjenih ulaganja u smislu odredaba čl. 164. ZV-a, odnosno na temelju kojih bi eventualno imao pravo zadržanja kako je propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a u svezi odredbe čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) i ovlast odbiti predaju stana tužiteljima, slijedom čega je valjalo odbiti i takve postavljene protutužbene zahtjeve za isplatu.

12. Zatezne kamate, a sukladno traženju I. tužiteljice na svaki pojedinačni mjesečni iznos naknade od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, odnosno II. tužitelja na ukupni iznos naknade od 17.3.2023. (iako bi obveza tuženika kao svojevrsnog nepoštenog stjecatelja za isplatu naknade odgovarajućom primjenom odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a dospijevala od dana svakog pojedinog mjesečnog stjecanja – ostvarene koristi), istima je tako i dosuđena. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO).

13. Trošak I. tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja iste po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br.138/23. - dalje Tarifa/), prema tadašnjoj vrijednosti predmeta spora od 10.950,00 EUR, a nadalje i prema vrijednosti predmeta spora po protutužbi u odnosu na istu od 8.385,00 EUR, s time da je vrijednost spora po tužbi I. tužiteljice od 17.2.2025. iznosila 9.800,00 EUR, za sastav podneska od 23.1.2024. (koji iako je podnesen bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) – 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 17.2.2025. i 8.4.2025. – 2 x 25 bodova = 50 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 10.7.2024. – 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 10.2.2025. i 1.10.2025. – 2 x zatraženih 200 bodova = 400 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), što ukupno čini 1050 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 2.100,00 EUR. I. tužiteljici je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,98 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što sveukupno čini trošak I. tužiteljice u iznosu od 2.177,98 EUR. Tužiteljici kao posebno zatražen nije priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade glede zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed budući da se ovdje ne radi o sporu iz stambenih odnosa iz Tbr. 7. t. 2. al. 3. Tarife, odnosno niti trošak u odnosu na povučeni dio protutužbe (povučeno za 25.000,00 EUR) s obzirom da je prvenstveno nepravovremeno zatražen (tek na ročištu 10.2.2025., dakle nakon proteka roka iz odredbe čl. 164. st. 8. ZPP-a tj. 15 dana od dana obavijesti o povlačenju koju je primila 7.8.2024.), a podredno i neodređen. Trošak II. tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 1.473,74 EUR, a nadalje i prema vrijednosti predmeta spora po protutužbi protiv iste u iznosu od 6.615,00 EUR, za zastupanje na ročištima 4.2.2025. i 1.10.2025. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za sastav podneska od 14.4.2025. – 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), što ukupno čini 325 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 650,00 EUR. II. tužitelju također kao neosnovan nije priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade glede zahtjeva za iseljenje i predaju u posjed jer se ovdje ne radi o sporu iz stambenih odnosa iz Tbr. 7. t. 2. al. 3. Tarife.

14. Kako su I. i II. tužitelji u konačnici u cijelosti uspjeli u sporu, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da im tuženik gornje troškove postupka naknadi u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

15. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka I. i II. tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud putem ovog suda, u roku od l5 dana od dana dostave presude.

DNA:

I.tužiteljici po pun.

II. tužitelju po OGDO

tuženiku po pun.