Poslovni broj: Pn-660/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mari Mihočeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Telegram Media Grupa d.o.o., Zagreb, Ulica Krste Pavletića 1, OIB: 36974788949, zastupanog po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Toni Orest Drašković, odvjetnika i punomoćnice tuženika Vesne Alaburić, odvjetnice, dana 14. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o., Zagreb, Krste Pavletića 1, isplatiti tužitelju ML iz [adresa], iznos od 2.654,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. studenog 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o., Zagreb, Krste Pavletića 1, naknaditi tužitelju ML iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.021,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznom kamatom od 14. studenog 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 02.03.2018. godine navodi da je tuženik nakladnik elektroničke publikacije www.telegram.hr pa da je u smislu čl. 21. st. 1. Zakona o medijima (nastavno: ZM) odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj.

2. Zatim se u tužbi navodi da je tuženik dana 2.2.2018. godine u elektroničkoj publikaciji www.telegram.hr objavio članak autora DL pod naslovom „Izgleda da blizak Borasov suradnik, profesor etike ML nije bio baš etičan (kaže povjerenstvo Filozofskog faksa)“, a u kojem su objavljene netočne informacije o tužitelju, kako slijedi:

- da je ML više puta napredovao na temelju istih znanstvenih radova,

- da je većina znanstvenih radova na temelju kojih je ML imenovan redovnim profesorom 2005., već bila uzeta u obzir šest godina prije toga, kada je imenovan izvanrednim profesorom,

- da se u slučaju ML već objavljenim i vrednovanim radovima, ponovnim objavljivanjem dodatno ulazi u vrednovanje znanstvenikove produkcije pa time i ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija kao što nije točno niti to da je u slučaju ML došlo do ozbiljnog napuštanja dobre prakse,

- da kandidat dr. M ima vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove), tako da je osporavan već njegov izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovnog profesora, a potom i izbor u trajno zvanje redovnog profesora.

Dalje se tvrdi da su informacije navedene u članku iz toč. II ove tužbe neistinite jer danije točno da je ML više puta napredovao na temelju istih znanstvenih radova, nije točno da je većina znanstvenih radova na temelju kojih je ML imenovan redovnim profesorom 2005., već bila uzeta u obzir šest godina prije toga, kada je imenovan izvanrednim profesorom, nije točno da se u slučaju ML već objavljenim i vrednovanim radovima, ponovnim objavljivanjem dodatno ulazi u vrednovanje znanstvenikove produkcije pa time i ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija kao što nije točno niti to da je u slučaju ML došlo do ozbiljnog napuštanja dobre prakse te nije točno da kandidat dr. M ima vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove), tako da je osporavan već njegov izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovnog profesora, a potom i izbor u trajno zvanje redovnog profesora.

3. Da objavljene informacije nisu točne proizlazi iz mišljenja Ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu klasa: 602-04/11-17/3 od 4.4.2012. godine u kojem je Povjerenstvo zauzelo stav da se u pitanjima napredovanja u zvanja može uzimati kao mjerodavno isključivo mišljenje stručnog povjerenstva u postupku izbora.

4. Mišljenje ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu klasa: 602-04/11-17/3 od 4.4.2012. godine prihvatio je i Etički savjet Sveučilišta u Zagrebu u svojoj obavijesti o mišljenju ad hoc Etičkog povjerenstva, klasa: 602-04/11-17/3 od 27.7.2012. godine. Čak štoviše, Nacionalno vijeće za znanost, Područno znanstveno vijeće za humanističke znanosti je u svom mišljenju klasa: 640-06/11-01/0003 od 21.3.2011. godine navelo kako je isto stava da „najezda“ napada na cijeli niz osoba iz znanstvene zajednice, točnije iz znanstvenog polja filozofije, predstavlja zlouporabu etičkih tijela u znanosti i visokom obrazovanju te posebno Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju RH te da se takvim postupcima izigrava sama svrha postojanja etičkih tijela.

5. Isto tako se u tužbi navodi da je tužitelj od tuženika zahtijevao objavu ispravka netočne informacije temeljem čl. 40. ZM-a, a koji zahtjev je tuženik bio dužan objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi te isti nije smio objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja. Tuženik je navedeni zahtjev uredno zaprimio međutim odbio je objaviti traženi ispravak.

6. Iznesenim neistinitim navodima iz toč. II ove tužbe, tuženik je stvorio negativnu sliku o tužitelju, čime je isti pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti. U odnosu na težinu povrede, tužitelj ističe kako je isti prorektor Sveučilišta u Zagrebu te redoviti profesor Filozofskoga fakulteta i voditelj Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku na Filozofskom fakultetu. U svom znanstveno-istraživačkom radu tužitelj se bavio osobito pitanjima etike te je bio i predstojnik Katedre za etiku Filozofskog fakulteta. Stoga je objavom informacija kojima se insinuira da je tužitelj kršio etička načela i običaje dobre prakse, odnosno da je isti više puta napredovao na temelju istih znanstvenih radova, tužitelju nanesena znatna šteta.

7. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu temeljem odredaba čl. 21. st. 1. i čl. 22. ZM-a, te čl. 1100. u svezi s čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti zajedno sa pripadajućim troškovima i kamatama.

8. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da je predmetna tužba u cijelosti nedopuštena, a to iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti iz članka 22., 40. i 42. Zakona o medijima, te predlaže Naslovu tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, a sve iz razloga kako slijedi. Dopis tužitelja od 05. veljače 2018. godine sadržajno ne predstavlja zahtjev za ispravak, a sukladno odredbi članka 42. st. 4. alineja 2., 3. i 6. ZM-a obzirom bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima te bi dovela do odgovornosti nakladnika za naknadu štete te u istome nisu navedene činjenice ni okolnosti u vezi s navodima o informaciji. Naime, dijelovi teksta dopisa, kao npr. „…sadrži maliciozne, klevetničke i neistinite navode to je i objavljivanjem takvog članka postupljeno protivno svim pravilima novinarske struke i na štetu ugleda naše stranke…“ predstavljaju komentiranje i vrijeđanje te navode čija bi objava bila u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima i mogla dovesti do eventualne odgovornosti nakladnika za štetu. Ujedno, navodi u točkama 1-4 dopisa od 05. veljače 2018.g. ne sadrže nikakve činjenice ni oklonosti u vezi s objavljenim informacijama.

9. Nadalje, tuženik ističe da pretežni dio zahtjeva za objavu ispravka informacije predstavlja ispravak vrijednosnih sudova autora koji nisu podložni zakonskim odredbama o traženju ispravka informacije sukladno članku 40. Zakona o medijima, nego se na iste primjenjuje institut „Pravo na odgovor na objavljenu informaciju“, uređen člancima 56. – 59. Da. Tužitelj je u dopisu bio dužan razdvojiti činjenice u odnosu na koje traži ispravak objavljene informacije od odgovora na vrijednosne sudove, obzirom da su isti regulirani različitim člancima Zakona o medijima te za iste postoje različite zakonske pretpostavke za njihovu objavu.

10. Naime, pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno nadopunjuje navode u objavljenom tekstu, a što u predmetnom dopisu u odnosu na same činjenice koje se u tekstu ispravljaju, nije učinjeno (čl. 40. st. 4. ZM-a). O svemu gore navedenom, odnosno o razlozima neobjavljivanja ispravka, gl. urednica i nakladnik portala Telegram.hr su putem punomoćnika obavijestili punomoćnika tužitelja, a sve sukladno odredbi članka 42. stavka 5. Zakona o medijima, uz posebnu napomenu da: „… Ovim putem Vas pozivamo da Vaš zahtjev za objavu ispravka informacije uskladite s primjenjivim zakonskim propisima kako bi isti bio objavljen…“

11. Upravo podnošenjem nevaljanog zahtjeva od 05. veljače 2018. (koji nije u skladu s odredbama ZOM-a) tuženik je svakako onemogućio popravljanje eventualno nastale štete podnošenjem ispravnog zahtjeva za objavu ispravka i njegovom objavom, a upravo je objava ispravka predviđena kao primaran način nadoknade nematerijalne štete sukladno primjenjivim odredbama ZM-a i sukladno stavu sudske prakse (Tako i Vrhovni sud RH u presudi od 11. svibnja 2011. godine Rev-958/11).

12. Dakle, iako obveza traženja ispravka objavljene informacije od strane oštećenika, pod prijetnjom gubitka prava na tužbu, predstavlja izraz općeg načela odštetnog prava da oštećenik mora poduzeti sve sa svoje strane da se smanji šteta odnosno ublaže posljedice razvidno je da u konkretnom slučaju tužitelj nije ispunio procesnu pretpostavku iz čl.22. st. 2. ZM-a, a zbog čega se predmetna tužba ima odbacit (VSRH Rev-1553/09-2).

13. Stoga tuženik smatra da upravo iz navedenog proizlazi da se zahtjev za ispravak (kao procesna pretpostavka tužbe iz čl. 22. st.2. ZM-a) kojim se podnositelj obratio nakladniku treba realizirati u kontekstu odredaba čl. 40. – 45. Zakona o medijima, a obzirom isti nije podnesen sukladno spomenutim odredbama, a iz razloga kako je već gore obrazloženo, to se ima smatrati da zahtjev za ispravak nije niti podnesen, a zbog čega tužitelj nije ovlašten niti na podnošenje predmetne tužbe za naknadu nematerijalne štete isplatom novčanog iznosa (Ustavni sud u odluci posl.br. U-III-4427/2010 od 18. rujna 2013. godine).

14. Slijedom navedenog, a kako nisu ispunjene procesne pretpostavke za dopustivost tužbe odnosno nisu ispunjeni uvjeti za sudsku zaštitu odnosno za odlučivanje o meritumu stvari, to tuženik predlaže prije upuštanja u raspravu o meritumu stvari odbaciti predmetnu tužbu uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

15. Podredno, osim što je tužba u cijelosti nedopuštena, ističe se kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana obzirom da tužitelj ne doprinosi bilo kakav dokaz kako u pogledu činjenice nastanka štete (i njezine visine), tako i u pogledu uzročnosti između štete i štetnih posljedica. Tužitelj samo navodi kako je „…tuženik stvorio negativnu sliku o tužitelju čime je isti pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti…“. Iako dakle tužitelj potražuje do tuženika izuzetno visok naknade štete od čak 20.000,00 kuna, istodobno u tužbi ne predlažući niti jedan jedini objektivni dokaz na okolnost intenziteta i trajanja štetnih posljedica, a što je pretpostavka za isplatu naknade štete. Tuženik, dakle, osporava kako osnovanost tužbe (obzirom na strani tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti) tako i visinu iznosa kojeg tužitelj potražuje na ime navodno mu nastale neimovinske štete 16. Ukoliko bi se dokazala dopustivost tužbe te činjenica štete koja je u uzročnoj vezi s navodima spornih članaka, tuženik pridržava pravo predložiti dokaze na okolnost postojanja pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti (članak 21. st. 4. Zakona o medijima) te predlaže saslušati autora te urednike koji su sudjelovali u izradi i opremi članka na okolnost istinitosti činjenica i navoda u spornom tekstu.

17. Posebno se napominje da nakladnik sukladno odredbama članka 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Vezano na sadržaj samog članka, tuženik ističe kako je svrha i dužnost medija obavještavati javnost o aktualnim temama.

18. Svaka informacija koja pridonosi boljoj informiranosti javnosti o nekoj osobi, pojavi ili događaju od općeg ili javnog značaj te omogućuje potpuniju spoznaju i kritički usmjerenu javnu raspravu o takvoj osobi, pojavi ili događaju, otkriva različite nezakonitosti ili nepravilnosti u postupanju, nedvojbeno od opravdanog zanimanja javnosti odnosno javnog interesa. Tuženik ističe da je predmetni članak sačinjen u skladu sa svim uredničkim i novinarskim postulatima obzirom je autor članka sve informacije o predmetnoj temi, nadasve objektivno i potpuno profesionalno predočio javnosti. Tuženik ponavlja da sve što je objavljeno u predmetnom članku predstavlja potpunu istinu, a autor članka je prilikom pripreme teksta radio u dobroj vjeri i imao opravdani razlog napisati predmetni članak 19. Ukoliko novinar sukladno svojim društvenim i profesionalnim zadaćama, pravima i obvezama i opravdanom zanimanju javnosti ocijeni da određenu informaciju treba objaviti, onda je to ne samo njegovo pravo već i dužnost. Na taj način isti nedvojbeno postupa u dobroj vjeri obzirom su njegove društvene zadaće te profesionalna prava i obveze i opravdano zanimanje javnosti važniji od obveze poštivanja zaštićenih osobnih dobara odnosno njihove eventualne povrede.

20. Osim toga, a sukladno odredbi članka 27. Zakona o medijima, novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Sloboda mišljenja nije samo propisana Zakonom o medijima već i ustavom, ali i čl. 9. i 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je Zakonom o medijima izričito propisano da se eventualno utvrđena šteta – neimovinska šteta – prvenstveno nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom, a tek podredno isplatom naknade. Suprotno postupanje stvorilo bi podlogu za bezrazložno bogaćenje i ucjenjivanje medijskih djelatnika, a svakako ne bi bilo sukladno Zakonu o medijima i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, čim uvodimo automatizam isplate novčane naknade kao sankciju za povredu prava na osobnost slijedom medijskih natpisa ulazimo u vrlo opasno područje u kojem pravo na slobodu izražavanja mislim imaju samo oni koji to mogu platiti. Iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelju objavom spornog članka nije bilo povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled niti mu je nastala bilo kakva neimovinska šteta.

21. Slijedom navedenog predlaže se predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti odnosno podredno odbiti, a sve uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

22. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Impressum tuženika (list 5 spisa), podatke Agencije za elektroničke medije (list 6-36 spisa), članak objavljen na internet stranici tuženika (list 37-39 spisa), mišljenje Ad Hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu (list 40-41 spisa), etički savjet sveučilišta u Zagrebu (list 42-43 spisa), mišljenje MLA (list 44 spisa), zahtjev u mirnom postupku (list 45-48 spisa), odgovor na zahtjev (list 49-50 spisa), mišljenje etičkog povjerenstva (list 70-71 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2992/18 od 8.11.2018. g. (list 81-107 spisa), novinski članak iz Novosti (list 108-111 spisa), iskaz tužitelja dan na ročištu 7.5.2019. (list 119-122 spisa), te na ročištu dana 19.9.2019. g. (list 128-129 spisa), iskaz svjedoka JL dan na ročištu 12.11.2019. g. (list 133-135 spisa), iskaz svjedoka EL dan na ročištu 3.3.2021. g. (list 138-140 spisa), iskaz svjedoka ŠL i UL dan na ročištu 23.2.2022. g. (list 147-150 spisa), mišljenje etičkog povjerenstva od 9.7.2018. g. (list 151-155 spisa), iskaz svjedoka LL dan na ročištu 7.9.2022. g. (list 166-168 spisa), iskaz svjedoka DL dan na ročištu 5.12.2022. g. (list 171-173 spisa), iskaz svjedoka DLA dan na ročištu 18.3.2024. g. (list 176-177 spisa), te sudsku praksu (list 178-189 spisa).

23. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

24. Prema odredbi čl. 40 st. 1 Zakona o medijima (NN 59/04, 48/11, 81/13 i 114/22, u daljnjem tekstu ZM) svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava i interesi. Ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku, podnositelj zahtjeva ima u smislu čl. 46 st. 1 ZM-a pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika. Prema odredbi čl. 22 st. 2 ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

25. Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da prema odredbama ZM-a postoje 2 izvan sudska postupka i to obraćanje oštećenika nakladniku radi ispravka informacije ili isprike (čl. 22 ZM-a) i obraćanje oštećenika glavnom uredniku (čl. 40 ZM-a). Pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete prema naprijed citiranim odredbama ZM-a ima oštećenik koji je prethodno zahtijevao od nakladnika objavljivanje sporne informacije odnosno isprike nakladnika kad ispravak nije moguć te je stoga podnošenje takvog zahtjeva procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za isplatu pravične novčane naknade.

26. Ovdje treba naročito naglasiti da odredbom čl. 22 st. 2 ZM-a nije propisan nikakav obvezan sadržaj zahtjeva za objavljivanje ispravka informacije niti je u istom izričito navedeno da se oštećenik obraća nakladniku radi ispunjenja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi naknade štete protiv nakladnika.

27. Dakle, prema shvaćanju ovog suda obraćanjem bilo nakladniku bilo glavnom uredniku u tiskovini nakladnika ispunjavaju se procesne pretpostavke za potraživanje naknade štete u sudskom postupku.

28. U ovoj pravnoj stvari tužitelj se dana 5. veljače 2018. godine putem svojih sadašnjih odvjetnika obratio glavnoj urednici portala Telegram.hr sa zahtjevom za objavom ispravka netočne informacije od 2.2.2018. godine te je ista navedeno primila 7.2.2018. godine. Glavna urednica je odgovorila na taj zahtjev dana 8.2.2018. godine tražeći da se navedeni zahtjev u svom tekstualno sadržaju promijeni na način da se određeni dio teksta makne. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj ispunio zakonsku pretpostavku koja od njega traži da se prije podnošenja tužbe obrati glavnom uredniku medija u kojem je objavljen sporni članak sa zahtjevom za objavom ispravka. Nadalje sud je utvrdio da je tužitelj svoju tužbu podnio preporučenom pošiljkom ovom sudu 1.3.2018. godine čime je također ispunio zakonski uvjeti o roku u kojem je bio dužan podnijeti tužbu sudu. Stoga ovaj sud smatrala su ispunjene sve procesne pretpostavke za dopustivost tužbe, te suprotne navode tuženika nije prihvatio.

29. Sud je izvršio uvid u Mišljenje Ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu od 04. travnja 20912. godine te je utvrdilo da se u tom Mišljenju navodi da povjerenstvo smatra da se u dostavljenim predmetima ne radi o plagijatu ili njegovim pojavnim oblicima. Isto tako je navedeno da se pitanje višestrukog objavljivanja rezultata znanstvenog istraživanja ne može izjednačiti s plagijatom te da se kao takav ne navodi ni u Etičkom kodeksu Sveučilišta u Zagrebu koji je temelj rada Povjerenstva. Nadalje se navodi da se dvostruko objavljivanje smatra neprihvatljivim ukoliko je isto napravljeno suprotno pravilima struke.

30. Dalje se navodi da se o pitanju da li se radi o višestrukom objavljivanju istog znanstvenog rezultata ne može izjasniti već da se o tome mora izjasniti povjerenstvo odgovarajuće sastavnice Sveučilišta, sastavljeno od osoba iz te znanstvene problematike. Što se tiče pitanja neetičnog napredovanja, navodi se da se takva pitanja ne mogu razmatrati pred tim Povjerenstvom jer su ta patnja regulirana Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i općima aktima visokih učilišta. U potpisu se nalaze dr. CL, dr. FL i dr. GL

31. Sud je izvršio uvid u Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu br. 5b-2017 / 26.1.2018. koje je dano vezano uz prijavu dr. IL, PL, RL i BL protiv dr. ML, SL i VL zbog navodnog neetičnog postupka prilikom iznošenja lažnih podataka o radovima ovdje tužitelja prilikom njegovog izbora u zvanje redovnog profesora.

32. Navedeno etičko povjerenstvo je zauzelo stajalište da ponašanje ML te SL i VL u konkretnom slučaju predstavlja ozbiljno kršenje etičkih načela i običaja dobre prakse u humanističkim znanostima. Stav navedenih osoba je da se tekstovi objavljeni u časopisima ili zbornicima radova ne bi trebali ponovno vrednovati ako su po drugi put u istom obliku objavljeni u knjizi ili pak u prijevodu na drugi jezik kao i da bi se kod višestrukog objavljivanja istog sadržaja trebalo naznačiti kada je i gdje privi puta objavljen. Navedeno povjerenstvo smatra da postoji učestalo višestruko objavljivanje radova ML koji su u više slučajeva dvostruko i vrednovani kao i primjera auto plagiranja te da su profesori SL i VL trebali reagirati na tu pojavu i ne vrednovati takvo postupanje te da su time navedene osobe prekršila čl. 10. Etičkog kodeksa nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskog fakulteta iz rujna 2001. godine. Na dnu se nalazi datum 26. siječnja 2018. godine na lijevoj strzani, a na desnoj strani prof.dr.sc. LL predsjednik no navedeno mišljenje nije niti potpisano niti ovjereno pečatom nekog tijela.

33. Sud je izvršio uvid u Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2992/2018 od 8.11.2018. godine te je utvrdio da je tom odlukom ukinuto mišljenje etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu o sukladnosti postupanja dr. ML, dr. SL i dr. VL s načelima i pravima Etičkog kodeksa sveučilišta u Zagrebu klasa: 053-01/18-01/460, Ur.br. 3804-850-18-1 od 9.7.2018. godine. U navedenoj Odluci se prvenstveno citira kronologija ovog slučaja i naprijed citirane odluke te se iznosi stav da osporeno mišljenje, protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, donijelo općim aktom predviđeno tijelo pravne osobe s javnim ovlastima, tj. tijelo koje u pogledu djelovanja iz područja svojeg djelokruga ostvaruje one ovlasti koje proizlaze iz djelatnosti fakulteta kao sastavnice sveučilišta odnosno kao javne službe. Drugim riječima, akt etičkog povjerenstava donesen je u formi i pod nazivom mišljenje po svojoj pravnoj naravi ima karakter autoritativnog jednostranog akta kojim se rješava pojedinačni konkretni slučaj. Stoga se smatra da je ustavna tužba dopuštena. Nadalje navedenom odlukom Ustavni sud RH je ukinuo mišljenje etičkog povjerenstava Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu da je tužitelj povrijedio etički kodeks jer da je došlo do povrede čl. 35. Ustava RH na štetu tužitelja.

34. Sud je izvršio uvid u članak autora HL pod naslovom „Izgleda da blizak Borasov suradnik, profesor etike ML nije bio baš etičan (kaže povjerenstvo Filozofskog faksa)“, objavljenog 02.02.2018. godine na Internet stranci tuženika te je pregledom navedenog članka utvrdio da su u njemu navedene slijedeće činjenice, i to da je ML više puta napredovao na temelju istih znanstvenih radova, da je većina znanstvenih radova na temelju kojih je ML imenovan redovnim profesorom 2005., već bila uzeta u obzir šest godina prije toga, kada je imenovan izvanrednim profesorom, da se u slučaju ML već objavljenim i vrednovanim radovima, ponovnim objavljivanjem dodatno ulazi u vrednovanje znanstvenikove produkcije pa time i ostvaruje napredovanje mimo uobičajenih kriterija kao što nije točno niti to da je u slučaju ML došlo do ozbiljnog napuštanja dobre prakse, da kandidat dr. M ima vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove), tako da je osporavan već njegov izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i redovnog profesora, a potom i izbor u trajno zvanje redovnog profesora.

35. Sud je izvršio uvid u članak tiskovine Novosti od 1.2.2018. godine autora JL s naslovom "Prodavači etike" te je utvrdio da se u tom članku navodi gotovo iste činjenice koje su objavljene kasnije u članku DL, a koji je bio povod ovom sudskom postupku.

36. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 07.05.2019. godine tužitelj ML je iskazao da što se tiče članka koji je objavljen 02.02.2018. godine na Internet portalu Telegram čiji je nakladnik tuženik da je za njega saznao gotovo odmah po njegovoj objavi iz razloga što su ga ljudi počeli zvati i propitkivati o čemu se tu radi. Nadalje je iskazao da je članak u sličnom obliku obavljen i u novostima, dan prije toga, no taj medij ima vrlo uski krug pratitelja, a posebno nije poznat u akademskoj zajednici dok se Internet stranica tuženika puno više prati, posebno u akademskim krugovima. Stoga je rekao da velika većina problema koje je je imao vezano uz navedeni članak potiče upravo iz teksta u Telegramu. Također da je prvotni šok te kasnije posljedice imao upravo vezano uz članak objavljen u Telegramu. Prije same objave predmetnog članka u Telegramu nitko od tuženika ga nije kontaktirao radi obavijesti o članku i njegovog odgovora na njegov sadržaj. Što se tiče navoda tuženika da je on samo prenio nalaz etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta posebno je naglasio da je tuženik prekršio pravila novinarske struke za razliku od medija iz kojeg su prenijeli glavninu navedenih informacija (Novosti) jer je u Novostima nakon predmetnog teksta objavljen i njegov demantij istog tako da su čitatelji mogli dobiti informacije od obje strane što Telegram nije napravio. Neistinita informacija je da je više puta napredovao na temelju istih znan. radova te mogu reći da ja nisam nikada napredovao na temelju istih znan. radova u svojoj znan. karijeri te niti jedan moj znan. rad nije u mojoj karijeri dva ili više puta vrednovan. Isto tako netočan je navod da je većina znan. radova temeljem kojih sam 2005. imenovan redovnim profesorom već bila uzeta u obzir 6 godina prije toga kod imenovanja izvanrednog profesora. Zatim, želi pojasniti distinkciju između višestrukog objavljivanja istih radova i višestrukog vrednovanja istih radova u postupku izbora. U svim humanističkim znan. redovima je pojava da se jedan te isti znan. rad objavljuje u više različitih medija s tim da se navodi gdje je isti prvi put objavljen te je to dozvoljeno i nije protivno dobroj praksi. Druga stvar je višestruko vrednovanje jednog te istog rada za potrebe izbora u različita znanstvena zvanja što nije dozvoljeno. Česta je praksa da kada je objavljeno npr. 10-ak znan. radova iz iste ovlasti da se isti objave i u formi knjige no na kraju te knjige postoji bilješka o objavljenim tekstovima gdje se navode svi podaci o prvom objavljivanju. Što se tiče vrednovanja to znači da se članci koji su već ranije objavljeni i vrednovani, a nalaze se u sastavu knjige ne mogu ponovno vrednovati nego se mogu znan. vrednovati kao novi članci samo oni dijelovi koji nisu prethodno vrednovani. Nadalje je rekao da je bitno da se izbori u više zvanja provede sukladno Pravilniku o izboru na znan. zvanja. Kod izbora u više zvanje se navode svi znan. članci koje je neki autor napisao ali se vrednuju samo oni koji su napravljeni nakon zadnjeg izbora u zvanje sukladno Pravilniku. Što se tiče 4. navoda iz tužbe rekao je da je on neistinit jer je on kod svih izbora u više zvanje imao ispunjeno više uvjeta nego što se tražilo u Pravilniku te se u tom smislu ne može govoriti o oskudnoj bibliografiji. Što se tiče posljedica na njega zbog predmetnog članka može reći da je prvenstveno bio šokiran. Zatim je trpio kontinuirane neugodnosti kroz duže razdoblje koje bi se moglo karakterizirati kao više mjeseci u kojima sam trpio različite neugodne pozive i pitanja od svoje okoline te jer se morao iznova ponovno opravdavati i dokazivati ljudima da nije istina ono što se u članku navodi. Čak i nakon njegovih objavljivanja i uvjeravanja osjetio je kod većeg broja ljudi i daljnje postojanje nevjerice jer kod nas ljudi često zaključuju sukladno narodnoj poslovnici "gdje ima dima, ima i vatre". Nadalje je rekao da je on zbog navedenog članka trpio kontinuirani stres jer je njime dovedeno u sumnju, odnosno srušen cijeli njegov znanstveni život. Naime, on je voditelj jednog od 13 znan. centara izvrsnosti, zatim je prorektor Zagrebačkog sveučilišta te je bio osnivač i voditelj više znan. Ustanova, a vodio je i različite projekte uključujući i one međunarodne. Stoga kad su objavljene navedene inf. njime je rušen cijeli njegov znan. život. Osim napada na njegov život kao znanstvenika i neugodnosti koje je osobno trpio, trpio je i njegov obiteljski život jer su različita pitanja i neugodnosti bili usmjereni i prema članovima njegove uže obitelji, njegovoj djeci koji su studenti, te ženi na njenom poslu. Želi posebno naglasiti da se ne slaže s navodima iz podneska tuženika od 30.01.2019. te posebno naglašava da tuženik, za razliku od Novosti nije objavio moj demantij što bi u cijelosti otklonilo postojanje ovog postupka. Ovdje želi posebno ukazati na činjenicu da posljedice članka objavljenog od strane tuženika postoje i danas jer se i danas može pristupiti tom članku kao i na poveznicu članka u Novostima no istovremenom se ne može pristupiti mom demantiju koji je objavljen u Novostima. Točno je da je tuženik u svom članku napisao da se poziva na navedeno etičko povjerenstvo odnosno prije svega na Novosti no to ne znači da se nije radilo o klevetnikom tekstu.

37. Što se tiče etičkog povjerenstva Filozofskom fakultetu i njegovog mišljenja od 26.01.2018. godine mora naglasiti da je on prvi puta za to čuo 01.02.2018.g. kada je objavljen članak u Novostima i tada su počeli prvi pozivi, a zatim i 02.02.2018. kad je objavljen članak u Telegramu te je tada počela glavnina svih poziva jer su ljudi rekli da su to pročitali u Telegramu. Želi naglasiti da se to tijelo mora voditi temeljem i u skladu sa etičkim kodeksom Sveučilišta u Zagrebu gdje posebno skreće pažnju na odredbe čl. 10 st. 3 i 34 st. 2. Oni u bitnom govore o tome da se u slučaju prijave etičkom povjerenstvu o toj prijavi treba izvijestiti osoba koja je okrivljena kako bi ona mogla dati svoj odgovor i iznijeti svoje argumente. Posebno naglašava da je on navedeno mišljenje prvi puta pročitao jučer tijekom noći kad mu ga je poslao moj odvjetnik, a nakon toga je sa podneskom dostavila suprotna strana i to podneskom iz studenog 2018.g. Može reći da je jedina od "koristi" ovog postupka to što je uspio doći do tog dokumenta, a što nije uspio prije iako je to pokušavao. Nadalje želi posebno ukazati na daljnju neobjektivnost navedenog povjerenstva jer iz njegovog sadržaja proizlazi da su svoju odluku temeljili i na mišljenjima 3 umirovljena profesora koje su sami pozvali ĐL, ČL i ĆL, svi u mirovini i to iz razloga što je opće poznata činjenica na fakultetu da su sve 3 osobe bile u lošim odnosima sa njim te da niti s jednom od njih nije komunicirao najmanje nekoliko godina, a sa ĆL preko 10 godina. To govori zato što je vidljivo da je navedeno etičko povjerenstvo, bez da je pozvalo njega pozvalo tri osobe za koje se na fakultetu zna da su u lošim odnosima sa njim da govore o njemu. Ponavlja da navedeno etičko povjerenstvo ga nije niti obavijestilo o tome da je on predmet njihovog rada, a niti mu je omogućilo da iznese svoje argumente prije njihovog mišljenja. Zatim skreće pažnju sudu da navedeni dokument (mišljenje) nema potpisa, nema urudžbenog broja i pečata što je moralo kod osoba koji su temeljem navedenog pisali ili prenosili članak pobuditi posebnu sumnju te inicirati provjeru svih navoda iz istog.

38. Na pitanje pun. tužitelja kad je podnesena prijava koja je bila temelj za postupanje etičkog povjerenstva isti odg. da je naknadno saznao da je ista izvorno podnesena 2011. a da je ponovno procesuirana 2018.g. što je sve naknadno doznao.

Na pitanje pun. tužitelja da li je po prijavi od 2011. odlučivano odgovara da je i to etički savjet Sveučilišta u Zagrebu koje je dalo svoje mišljenje s tim da je tužitelj pokrenuo kazneni postupak protiv prijavitelja za djelo klevete. U tom postupku su okrivljenici oslobođeni jer je sud smatrao da nije dokazana namjera no iz obrazloženja navedene presude jasno proizlazi da je tom prilikom sud utvrđivao i druge činjenice, pa je tako između ostalog utvrdio da je tužitelj ispunio uvjete za izbor u znan. zvanje 2005. godine što je za tužitelja bilo jako bitno. Pojašnjava da je rektor sveučilišta imenovao ad hoc etičko povjerenstvo koje je donijelo svoje mišljenje, a koje je prihvatio etički savjet kao krovno tijelo na Sveučilištu u Zagrebu.

39. Na pitanje pun. tužitelja kakve su odluke donesene temeljem prijave iz 2011.g. isti odg. da je ad hoc etičko povjerenstvo dalo svoje mišljenje 04.04.2012. te da je to mišljenje prihvatio etički savjet 13.07.2012. te da je time utvrđeno da tužitelj nije počinio nikakav etički prekršaj.

40. Na pitanje pun. tužitelja koje je mišljenje tužitelja zašto se daje novo mišljenje 2018. o prijavi o kojoj je već odlučeno 2012. isti odgovara da to treba gledati u vremenskom kontekstu kada je članak izašao, a to je vrijeme izbora odnosno reizbora rektora te tužiteljevog mogućeg ponovnog izbora za prorektora gdje je vođena negativna kampanja, a što je nakraju rezultiralo njegovim odlaskom sa Filozofskog fakulteta te navodi da je zbog sustavnog mobinga otišao s navedenog fakulteta ali i pokrenuo sudski postupak te smatra da je sve to bilo orkestrirano u smislu sprečavanja njegovog ponovnog izbora za prorektora. Navodi i da su Novosti pozvale da se tužitelju oduzme njegovo zvanje redovnog profesora te da je to prvi korak u sustavnom mobingu koji je uslijedio protiv tužitelja.

41. Na pitanje pun. tuženika u odnosu na mišljenje ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu od 04.04.2012. postavlja da li je to povjerenstvo utvrdilo kako ono nije kompetentno za odlučivanje o pitanju višestrukog objavljivanja istog znan. rezultata već da to može procijeniti samo povjerenstvo odgovarajuće sastavnice sveučilišta u ovom slučaju Filozofski fakultet, isti odg. da mu je ovaj element poznat ali naglašava da je potrebno posebno naglasiti da se govori isključivo o višestrukom objavljivanju, a ne o višestrukom vrednovanju te da se u mišljenju izričito navodi da se pitanje višestruko objavljivanje ne može izjednačiti sa plagijatom, a kao takav ne navodi se niti u etičkom kodeksu Sveučilišta u Zagrebu koji je temelj rada povjerenstva. Naglašava da je navedeni kodeks temelj za rad svih povjerenstava Sveučilišta u Zagrebu pa tako i povjerenstvo Filozofskog. fakulteta Smatra da ono što u etičkom kodeksu nije navedeno kao prekršaj ne može se kao takav utvrditi od strane etičkog povjerenstva.

42. Na pitanje pun. tuženika da li ima saznanja da postoje filo. časopisi koji objavljuju i već ranije objavljene znan. radove i koji su to isti odg. da postoje i takvi časopisi te da je to zapravo pitanje uredničke koncepcije. Dodaje da časopis čiji je on glavni urednik objavljuje samo članke koji se prvi puta objavljuju no da ima i onih koji znaju objavljivati već objavljene članke uz napomenu prvog objavljivanja. Osim časopisa koje ja uređujem postoje još dva časopisa čiju uredničku politiku on ne zna, no zna za časopis iz Novog Sada sa imenom Arche koji je objavio jedan njegov već objavljeni članak i po tome zna da on to radi.

43. Na pitanje pun. tuženika da li u mišljenju ad hoc etičkog povjerenstva igdje piše da je on oslobođen odnosno da nije počinio etičku povredu isti odg. da u prvoj rečenici mišljenja se jasno navodi da povjerenstvo smatra da se u dostavljenim predmetima ne radi o plagijatu ili pojavnim oblicima te smatra da se to odnosi na auto plagijat a što obuhvaća i višestruko objavljivanje bez navođenja prvog objavljivanja. Zatim citira zadnju rečenicu tog mišljenja gdje se navodi da vezano uz pitanje znan. krivotvorenja povjerenstvo u filozofiji zbog njezine specifičnosti, ne nalazi mogućnost za to krivotvorenje. Što se tiče višestrukog objavljivanja navodi se da to ne spada u nadležnost etičkog povjerenstva već da bi o tome moglo procijeniti odg. stručno povjerenstvo odgovarajuće sastavnice sveučilišta. Posebno naglašava da se zbog višestrukog objavljivanja ne može pokrenuti postupak za utvrđivanje etič. prekršaja jer takav prekršaj nije predviđen etič. kodeksom. Na pitanje pun. tuženika da li je nakon ovakvog mišljenja netko na Filozofskom fakultetu trebao donijeti odluku o prijavi iz 2011. isti odg. da nije bilo nužno po prijavi za etičke prijestupe. Na pitanje pun. tuženika na kojoj je funkciji bio 2012. na Filozofskom fakultetu odgovara da ne zna točno ali da je bio pročelnik odsjeka za filozofiju ali ne zna točno kada."

44. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 12.11.2019. godine svjedok JL, je izjavio da radi u tjedniku Novosti, čiji je nakladnik Srpsko narodno vijeće. U navedenom tjedniku je u više tekstova spomenuto ime ovdje prisutnog tužitelja vezano uz njegove ne principijelnosti pri obnašanju dužnosti na sveučilištu u Zagrebu. Navodi da je on autor teksta naslova "Prodavači etike", te dodaje da je navedeni članak objavio jer je smatra da je isti od javnog interesa. Na pitanje da li je pročitao mišljenje etičkog povjerenstva o kojem je pisao odgovorio je da je, te da je istog i citirao. Na pitanje da li je imao na uvid dokument od 26.01.2018. godine rekao je da je. Na pitanje da objasni u čemu je javni interes za objavljivanje predmetnog članka navodi funkcija o kojoj je riječ kod tužitelja je od izuzetno javnog značaja. Navedeno povjerenstvo se bavilo načinom na koji je tužitelj postao redovni profesor. Na pitanje da li zna što je bio predmet prijave etičkom povjerenstvu odgovorio je način na koji je tužitelj postao redovni profesor. Misli da je prijava podnesena još 2011. godine te da je godinama bila u ladici. Na pitanje da li ima saznanja zbog čega je došlo do vremenskog odugovlačenja za donošenje odluke po prijavi odgovorio je da po njegovim informacijama postojala opstrukcija o rješavanju istog. Na pitanje da li je spominjana u tekstu i riječ plagiranje odgovorio je samo u širem kontekstu vezano uz ZL, a ne uz ovdje tužitelja. Na pitanje kakva je odluka donesena u ponovljenom postupku odgovorio je da koliko zna da je u ponovljenom postupku utvrđeno da je postojalo nepravilno postupanje za imenovanje tužitelja za redovnog profesora te da je jedan od zaključaka bio i da su ispunjeni zakonsku uvjeti za oduzimanje tog zvanja. Na pitanje da li je u tom ponovljenom postupku objavio tekst odgovorio je da je. Na pitanje da li je tužitelj reagirao na taj novi tekst odgovorio je da je, i da misli da je objavljen demanti istog. Objavio je nekoliko članaka gdje je tama bio i ovdje tužitelj. Na pitanje da li se može sjetiti da je nešto pozitivno napisao o tužitelju odgovorio je da je to moguće, ali da se toga ne može sjetiti. Na pitanje da li su izvor njegovih navoda u člancima bili članovi tog povjerenstva isti odgovara da odbija odgovoriti na to pitanje radi zaštite izvora. Smatra da je potrebno objektivno izvještavati i da je provjerio objavljene informacije u smislu njihove autentičnosti kod više izvora, a na pod pitanje suca da li je prije objave kontaktirao tužitelja radi njegovog komentara odgovorio je da nije te da isto nije smatrao potrebnim. Pojašnjava je tekst bio o dokumentu te da je u tekstu navedeno da u tom postupku tužitelj nije sudjelovao pa zbog te činjenice nije smatrao potrebnim tražiti njegov komentar. Ponavlja da je tekst napisan vezano uz sam dokument pa ima izvještajni karakter o istom pa je stoga smatrao da nije potrebno kontaktirati neke osobe radi njihovog komentara i mišljenja. Na pitanje da li smatra mišljenje od 26.01.2018. godine službenim dokumentom odgovorio je da iako navedeni nema potpis, pečat i urudžbeni broj smatra isti autentičnim te da se radi o završnom nacrtu navedenog mišljenja koje u tom trenutku nije trebalo imati naprijed navedena obilježba. Na pitanje da li mu je bilo neobična činjenica da tužitelj nije bio niti obaviješten, a niti sudjelovao u tom postupku odgovorio je da mu je to bilo neobično i da je to napisao u tekstu. Na upit da li upravo zbog te činjenice da nije bio obaviješten govori u prilog da se u svrhu objektivnosti tužitelja kontaktira prije objave teksta isti odgovorio je da upravo zato što tužitelj nije sudjelovao u postupku nije bilo potrebe njega kontaktirati vezano za isti. Na pitanje da li je prije objavljivanja teksta izvršio uvid u službene dokumente koji reguliraju pitanje etičkog postupka te postupka izbora u znanstvenom znanju odgovorio je da je. Dodao je da je riječ nacrt upotrijebio kao opis završne faze prilikom nastajanja predmetnog dokumenta. Na pitanje da li je do trenutka objave svog članka vidio predmetni dokument sa potpisima članova povjerenstva, službenim štambiljem i urudžbenim brojem i da li zna da bi u tom smislu bio publiciran kao službeni dokument neke ustanove odgovorio je da nije i da se nije time kasnije bavio i istraživao. Dodaje da je u trenutku kada je pisao navedeni tekst takav dokument nije niti mogao još postojati. Na pitanje na koji način je u etičkom kodeksu regulirano pravo prijavljene osobe u postupku donošenja mišljenja odgovorio je da je konzultirao te dokumente ali da se sada ne sjeća detalja te ponavlja da je u svom tekstu naveo da tužitelj nije bio konzultiran prilikom izrade navedenog mišljenja. Na pitanje tužitelja osobno da li se svjedok sjeća i jednog uvjeta za izbor zvanja redovnog profesora, iz pravilnika o uvjetima za izbor znan. znanja i uvjeta rektorskog zbora odgovorio je načelno da, ali se prilikom pisanja svojih tekstova ne oslanja na pamćenje već svaki puta iznova vrši uvid u iste. Na pitanje da li se sjeća na koga je predmetna prijava naslovljena odgovorio je da bi morao provjeriti u svojoj dokumentaciji. Na pitanje zna li kakva je konačna odluka donesena vezano uz postupak oduzimanja zvanja tužitelja odgovorio je da mu nije poznato da je konačno završen. Na pitanje da li je vezano uz ovu temu razgovarao s novinarom DL odgovorio je da nije te da ga tada nije niti poznavao. Na pitanje zašto u svom tekstu nije naveo da se radilo o nacrtu dokumenta nalaza povjerenstva svjedok odgovorio je da je u tekstu naznačio da se radi o dokumentu za koji nije naznačio da je završen dokument. Na pitanje da li su Novosti objavile demantij ovog članka odgovorio je da misli da da. Na pitanje da komentira početak druge rečenice predzadnjeg odlomka svoga teksta odgovorio je da je time smatrao reći da procedura nije provedena kako je trebala biti provedena. Dodaje da su svi članovi povjerenstva uz dvije stručne osobe zaključili ono što je navedeno u tom dokumentu te smatra da bi trebalo te osobe pitati kako je došlo do tih zaključaka. Na pitanje da li je u takvim postupcima predviđeno tražiti separatna vanjska mišljenja odgovorio je da se više ne sjeća točno što je pročitao u navedenim dokumentima. Na pitanje da li zna kakav je stav članova tih povjerenstva bio i prije ovog mišljenja prema njemu odgovorio je da ne želi suditi o objektivnosti tih osoba i da to nije na njemu.

45. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 03.03.2021. godine svjedok IL je iskazao kako se sjeća članka koji su objavljeni o tužitelju na Internet portalu Telegram tuženika, a i osobno je involviran u tu tematiku na način da je on jedan od 4 kolega koji su prijavom inicirali postupak 2011. godine protiv ovdje tužitelja i još dvije osobe vezano uz njihovo napredovanje i njihov znanstveni radi. Naime, za ovdje tužitelja su ustvrdili da je prilikom izbora i zvanja redovnog profesora koristio više znanstvenih radova koje je već jednom koristio na način da ih je iskoristio za izbor u zvanje izvanrednog profesora. Tijelo kojem su poslali navedenu prijavu Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zapravo nikada nije odlučilo o njihovoj prijavi, ali je osnovano Ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu koje je 2012. godine donijelo svoj pravorijek da zapravo nisu dovoljno stručni kompetentni i nemaju dovoljno znanja o objavljivanju u društvenim i humanističkim znanostima, te su zapravo rekli da nisu nadležni. Oni su sugerirali da to zapravo treba rješavati relevantni fakultet. Obzirom da duži niz godina nismo dobili nikakvu povratnu informaciju o našoj prijavi mi smo odlučili istu prijavu poslati 2017. godine te je ona usmjerena prema dekanu Filozofskog fakulteta JLA, i na znanje etičkom povjerenstvu i fakultetskom vijeću. Oni su 2018. godine obaviješteni od strane dekana Filozofskog fakulteta da je etičko povjerenstvo tog fakulteta u Zagrebu donijelo svoje mišljenje iz kojeg proizlazi da su oni bili u pravu. Koliko se sjeća krajnji rezultat tog mišljenja je bilo da je 2018. godine pokrenuta inicijativa da se ovdje tužitelju oduzme zvanje redovnog profesora te da je takva odluka imala podršku velike većine na Filozofskom fakultetu no na kraju do tog oduzimanja zvanja nije došlo. Čuo je iz medija da je Ustavni sud donio neku odluku vezano uz mišljenje etičkog povjerenstva ali ne zna detalje. Zna da su strane po medijima se pozivale na tu odluku i potezale argumente ali ne zna na što se odnosila ta Ustavna odluka. On je s kolegama u njihovoj prijavi točno naveo koji su članci dva puta vrednovani kao i u kojim člancima se nalaze dijelovi ranije objavljenih članaka. Na pitanje da li je i na koji način obaviješten o rezultatu svoje prijave odgovorio je da ga je dekanica pisanim putem obavijestila te mu je u privitku dostavila odluku u čijem je potpisu bila ELA, misli da se ne radi o odluci s lista 70-71 spisa. Na pitanje da li je tom prilikom utvrđeno kršenje etičkih načela, odgovara da je to utvrđeno te da je utvrđeno da je dr. VL uopće nije pročitao materijal već ga je samo potpisao, što je on i izjavio u izjavi za to povjerenstvo. Na pitanje zašto su 2017. godine odlučili ponovno okrenuti to pitanje, odgovorio je da se u međuvremenu promijenilo rukovodstvo fakulteta te su se nadali da će novo rukovodstvo poduzeti nešto po prijavi za razliku od starog koje je to držalo u ladici. Na pitanje da li ima saznanja da je Ad hoc etičko povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu od 04.04.2012. godine dalo svoje mišljenje po pitanju plagijata ili njegovim pojavnim oblicima u radu tužitelja odgovorio je da se to mišljenje zapravo ne odnosi na ovdje tužitelja već na drugu osobu i to na dr. ZL u dijelu plagijata. Na pitanje kada je primio to mišljenje od dekanice odgovorio je 2018. godine, ali se ne može točnije sjetiti. Na pitanje da li ima saznanja što je Ustavni sud odlučio o tom mišljenju odgovori je da nema.

46. U svom iskazu danom na ročištu koje je održanom na ročištu dana 23. veljače 2022. godine svjedok TL je iskazala da kada je se pita o njenoj ulozi vezano uz mišljenje etičkog povjerenstva od 26.01.2018. godine mora reći da ona u to vrijeme nije imala nikakvu formalnu funkciju, već je vezano uz cijeli slučaj oko tužitelja na fakultetskom vijeću izabrana u tijelo zajedno sa dr. J i dr. E tek u listopadu 2018. godine sa zadatkom utvrđivanja činjenica oko izbora tužitelja u zvanje redovnog profesora 2005. godine. Dr. LL je bio s katedre za povijest te je tražio od dr. ĐL i nje mišljenje kao bi mu pomogli donijeti odgovarajuću odluku. Vezano uz njeno mišljenje koje je dala dr. LL ono je bilo vezano uz pitanje da li je bilo nepravilnosti vezano uz ispunjavanje uvjeta za napredovanje tužitelja u zvanje redovnog profesora 2005. godine. Naime, preduvjeti za takvo nešto je objava 21 znanstvenog članka plus knjiga, te je pri tome bilo važno procijeniti da li svi ti znanstveni radovi imaju težinu znanstvenog rada ili se radi o stručnom članku odnosno pregledu, kao i da li je došlo do ponavljanja radova koji su uzeti u obzir već prilikom ranijeg napredovanja, pa ne bi trebali biti uzeti u obzir za novo napredovanje. Ono što je primijetila je da su se kao radovi koji su nabrojani za napredovanje bili, između ostalog tekst u studentskom časopisu, sudjelovanje na okruglom stolu, a ono što ju je naročito zasmetalo je veći broj članaka u časopisima gdje je tužitelj bio ili glavni urednik ili jedan od urednika, pa se postavljalo pitanje sukoba interesa. Na kraju je iskazala da je ona zauzela stajalište da tužitelj nije ispunjavao uvjete za napredovanje za zvanje redovnog profesora 2005. godine. Što se tiče tijela u kojemu je izabrana u listopadu 2018. godine sa doktorom J i doktorom E rekla je da su se oni trebali voditi isključivo znanstvenim kriterijima i zakonskim okvirom vezano uz ocjenu radova koji su bili temelj napredovanja tužitelja u zvanje redovnog profesora te su napravili izvještaj za fakultetsko vijeće iz kojeg proizlazi da tužitelj nije imao uvjete za napredovanje i zvanje redovnog profesora 2005. godine. Ali, naglašava da se to sve događalo nakon objave spornog članka, te da to njihovo mišljenje akterima u ovom postupku nije bilo poznato. Vezano uz ovdje tužitelja i predmet postupka, nije sudjelovala u nikakvom drugom postupku ili tijelu, osim ovoga što je iskazala. Na pitanje što je dr. LL bio u trenutku davanja mišljenja od strane svjedoka odgovorila je da je bio predsjednik etičkog povjerenstva i misli da je bio član fakultetskog vijeća, a ne zna koju je funkciju imao na katedri za povijest, a tvrdi da joj se obratio na formalan način, a ne privatno. Ne sjeća se točno kada je dala to mišljenje, ali misli da se radio o periodu duljem od nekoliko dana, a unutar mjesec dana od izdavanja mišljenja. Nakon što joj je pročitan tekst koji se njoj pripisuje unutar mišljenja, odgovorila je da ga prepoznaje kao svoj. Na pitanje zašto je dr. LL zvao upravo nju za mišljenje, odgovorila je da je u to vrijeme ona bila u najvišem zvanju u toj materiji i da nije bilo puno osoba koje bi mogle biti pozvane da daju mišljenjem, eventualno prof. ĆL no misli da je njega htio izbjeći, te da je uz nju bio i dr. ĐL. U vrijeme davanja mišljenja bila je zaposlena te je mišljenje dala u usmenom obliku. Ne sjeća se više detalja ali misli da je dr. LL došao do nje i da su razgovarali o temi. Nije znala tko su ostali članovi etičkog povjerenstva osim dr. LL. Nije joj poznato da li je etičko povjerenstvo zvalo tužitelja na očitovanje. Na pitanje u kakvim je odnosima sa dr. ML, odgovorila je da je bila u korektnim odnosima, ali da je bilo i sukoba obzirom da je zamjerila dr. ML što se usprotivio odabiru i napredovanju njenog kandidata koji je trebao postati njen asistent. Bili su u sukobu i kod osnivanja hrvatskih studija koji su stvoreni gotovo kao konkurencija njihovoj katedri na filozofskom fakultetu. Dodaje da je u kasnijoj fazi u listopadu 2018. godine bila u tijelu u kojem je bio i dr. J, a s kojim ne dijeli nikakve političke i znanstvene stavove. Ali s druge strane ona je glasala za produženje tužiteljevog statusa na fakultetu do 70. godine kad je bilo pitanje da li treba otići u mirovinu ili ne, i to iz principijelnih razloga. I njoj je također produžen radno pravni status do 70. godine. Tužitelju nije oduzeto zvanje redovnog profesora.

47. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 23. veljače 2022. godine svjedok UL je iskazao kako vezano uz predmet ovog postupka može reći da nje bio ni u kakvom tijelu koje je donosilo bilo kakvu odluku vezano uz ovdje tužitelja. Jedino što je bio član vijeća fakulteta kao i ostalih 70 ljudi kada se donosila odluka. Kada se odlučivalo o napredovanju dr. ML u zvanje redovnog profesora na fakultetskom vijeću 2005. godine sjeća se da je ta odluka izglasana i nije bilo nikakvih prigovora na to. Bio je član nacionalnog vijeća za znanost te je bio pozvan da tumači da li je u vrijeme napredovanja u zvanje redovnog profesora tužitelj ispunjavao formalne kriterije, te da ih je u tom trenutku on ispunjavao. Prilikom izbora dr. ML u zvanje redovnog profesora nije se odstupilo od uobičajene prakse i ustaljenih kriterija. kod vrednovanja tužiteljevih radova se prilikom napredovanja postupalo na jednaki način kao i kod drugih kandidata u humanističkim znanostima jer se računaju i kumulativno svi radovi, ali i posebno radovi od zadnjeg napredovanja pa do izbora. Misli da je u vrijeme njegovog izbora postojao dio u odluci koji se osvrnuo na kvalitetu radova ali se detalja više ne sjećam. Dodaje da nije bio na istom odsjeku i katedri kao tužitelj. Nije bio član niti jednog tijela koje je direktno odlučivalo o napredovanju ovdje tužitelja odnosno tijela koje bi ocjenjivalo radove tužitelja u tom procesu. Ima li saznanja da neki od radova tužitelja ne bi udovoljavali iskazanom nivou u smislu npr. da je neki stručni rad prikazan kao znanstveni i slično odgovorio je da može reći koliko zna praksu njihovih znanstvenih časopisa da su svi prošli recenziju prije objavljivanja. Da li smatra etički spornim činjenicu da je tužitelj objavljivao radove u časopisima u kojima je bio glavni urednik odgovorio je da u vrijeme njegovog napredovanja takvih ograda nije bilo, zatim da koliko on zna da je objavio 7 radova u 10 godina u takvim časopisima, a što je dosta i uz današnje ograde. Dalje je naveo da je tužitelj još kao asistent preuzeo uredništvo jednog filozofskog časopisa kojeg je uzdigao do nivoa da je isti ušao do međunarodne baze podataka, a zatim da je osnovan još jedan časopis koji je imao međunarodni značaj i čiji članci ulaze u međunarodne baze podataka. Smatra da je bitno pridonio razvoju etike odnosno bioetike kao teme na svom fakultetu i katedri. On je uveo bioetiku kao pravi sadržaj etike na fakultet. Da li zna da bi se neko etičko tijelo bavilo prof. ML odgovorio je da zna i to jedno na fakultetu i jedno na nivou sveučilišta, te misli da su oba na kraju bila u korist tužitelja, a misli da postoji još jedno tijelo koje je osnovano u svrhu oduzimanja statusa dr. ML no ne zna detalje. U tom postupku mu nije oduzeto zvanje.

48. U svom iskazu danom na ročištu dana 7. rujna 2022. godine svjedok LL, je iskazao kako je 2018. godine, kao i danas, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je na katedri svjetske povijesti u novom vijeku, odsjek za povijest. Te godine je bio i predsjednik Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članovi tog povjerenstva su bili NL, AL, KL i još jedna kolegica. Kada ga se pita za dokument na listu 70-71 spisa odgovara da je radio na navedenom tekstu no isti nikad nije potpisao i objavio iz razloga što je shvatio da su u međuvremenu napravili proceduralnu grešku pa je zaustavio rad na tom dokumentu. Naime, oni su do izrade tog mišljenja radili u tom sastavu svega 3 mjeseca. Nije po profesiji pravnik, te nakon što je izvršio uvid u Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu shvatio je da im je bio potreban pisani zahtjev nadležnog dekana koji nisu imali te je shvatio da su radili poluprivatno te je zato rad na tom dokumentu bio zaustavljen. Zbog toga to mišljenje nije moglo biti službeno i stupiti na snagu. Ne sjeća se više svih detalja ali misli da o njihovom radu nisu obavijestili ovdje tužitelja i nisu ga pozivali da da neko svoje očitovanje. Obzirom da se on ne bavi znanstvenim radom s materijom s kojom se u to vrijeme bavio ovdje tužitelj, konzultirali su osobe koje imaju stručna znanja iz tog polja i to ČL i ĐL, dok je ĆL odbio sudjelovanje. Nema saznanja u kakvim privatnim odnosima su bili tužitelj i navedene osobe. On u to vrijeme nije javno istupao niti je bio upućen u neka druga tijela koja bi imala veze s radom, napredovanjem i slično vezano uz ovdje tužitelja. Na pitanje da li je dekanica dala svjedoku i povjerenstvu usmeno odobrenje za njihov rad vezano uz tužitelja odgovorio je da im je dala i neke materijale. Da li potvrđuje točnost napisanog teksta u mišljenju vezano uz ocjenu rada ovdje tužitelja odgovorio je da je točno što je napisano kao mišljenje tog povjerenstva. Da li je bilo tko od članova etičkog povjerenstva bio kompetentan da znanstveno ocjenjuje radove tužitelja odgovorio je da nije. Zašto su angažirani umirovljeni profesori kao vanjski suradnici povjerenstva, a ne profesori s istog odsjeka kao i tužitelj, odgovorio je da se sada točno više ne sjeća, ali misli da se radilo o redovitim profesorima koji su u ranijem razdoblju dali znanstveni doprinos iz istog polja. Na pitanje da nije propisano kako se i koga treba angažirati kao vanjskog suradnika već se to određuje u slučaju potrebe odgovorio je da etičkim kodeksom to nije niti normirano. Nakon što su angažirali vanjske suradnike istima su dali materijale i zatim su se oni pisano očitovali. Smatra da je komunikacija s njima bila pisana, zatim putem e-maila, a možda i telefonski. Materijali su se sastojali od prijava iz 2017. i 2018. godine. Dodaje da u tim materijalima nisu bili znanstveni radovi tužitelja ali su isti bili dostupni putem publikacija i interneta pa su bili dostupni vanjskim suradnicima. Da li su vanjski članovi konkretizirali svoje primjedbe u smislu ponavljanja i neoriginalnosti radova tužitelja, ili su dali samo općenitu ocjenu, odgovorio je da se sada više ne sjeća. To povjerenstvo se nekoliko puta sastojalo prije prekida s radom te misli da su postojali neki zapisnici koje je upravo on vodio, ali nije bilo završnog zapisnika iz ovog predmeta jer je rad prekinut i članovi su dali ostavke. Na pitanje da li je povjerenstvo nacrt mišljenja dostavio tužitelju na očitovanje, odgovorio je da nije, a niti su ga objavili. Na Filozofskom fakultetu postoji samo jedno Etičko povjerenstvo za sve discipline. Sjeća li se da bi prijava iz 2017. godine sadržavala i popis znanstvenih radova zbog kojih su prijavitelji smatrali da ne ispunjavaju uvjete za ulazak u zvanje redovnog profesora, odgovara da je postojao. Na Filozofskom fakultetu postoji knjižnica koja sadrži sve radove objavljene po profesorima i drugim radnicima fakulteta, te da je redovna praksa da kada se treba izvršiti uvid u neki rad da se to uzme iz te knjižnice. Na pitanje da li je svjedok kao predsjednik povjerenstva osobno izvršio uvid u sporne radove odgovorio je da je bacio pogled ali nije druge detaljno iščitavao jer za to polje nije kompetentan. To nisu napravili niti drugi članovi povjerenstva. Niti jedan od članova povjerenstva nije iz znanstvenog područja tužitelja. Kolega AL je završio povijest filozofije.

49. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 05. prosinac 2022. godine svjedok DL je iskazao kako se sjeća predmetnog članka čiji je autor. Nije imao dokumente koji se spominju u predmetnom članku, već je zapravo napravio prijenos članka koji je bio objavljen na internetskom portalu Novosti. Prije objave svog članka nije razgovarao sa autorom tog članka no napominje da se radi o mediju koji je financiran i iz proračuna RH. Prije objave ovog članka nije kontaktirao tužitelja ML. Vjerovao je da su činjenice navedene u tjedniku Novosti istinite te je u to vrijeme bila česta novinarska praksa da se po objavi članka za koji postoji interes javnosti isti prenese u roku od 15 minuta po drugim medijima. On činjenice nije osobno istraživao jer se ne radi o njegovom autorskom članku već o prijenosu informacije iz drugog članka što je i navedeno. Tko je donio odluku da se prenese tekst iz Novosti odgovorio je izvršni urednik tog jutra. Tog jutra nisu razgovarali s urednikom o postojanju javnog interesa za objavu ovog članka ali smatra da je javni interes svakako postojao jer se u tom vremenu često pisalo o ovoj temi i događajima na sveučilištu, pa stoga smatra da je javni interes postojao. na pitanje da li iz činjenice da je prijava podnesena 2011. godine i da se tek nakon 6 godina počelo nešto događati po toj prijavi, samo po sebi je javni interes odgovorio je potvrdno te dodao da su očito u Novostima smatrali da postoji javni interes za saznanje činjenica o tom događaju. I u Telegramu su smatrali da je postojao javni interes pa su zato prenijeli tekst. Autora teksta u Novostima JL ne poznaje osobno, ali je čitao njegove tekstove. Na pitanje da li je čitao tekstove tog autora i da li je vjerovao u njegov kredibilitet odgovorio je pozitivno te dodao da se radi o poznatom novinaru sa dugogodišnjim stažem te da je njegove članke čitao i prije nego li se počeo baviti novinarstvom. Na pitanje da li se u ovom slučaju primjenjuje pravilo o slušanju druge strane odgovorio je da se takvo pravilo primjenjuje kod izrade autorskih članaka gdje autor sam provjerava činjenice, no to nije praksa u slučaju kada se neka vijest prenosi iz nekog drugog medija, te se tada samo učini vidljivim iz kojeg je medija preneseno i poveže linkom. Na pitanje da li je razgovarao sa gospodinom JL i s njim provjerio istinitost činjenica koje se u njegovom tekstu navode odgovorio je da sa njim nije uopće razgovarao ni prije niti poslije objave navedenog članka, pa nije s njim niti provjeravao te navode. Nije imao saznanja da bi taj dokument bio publiciran kao službeni dokument, da tako nešto nije ni pisalo. Na pitanje da li ga obvezuje kodeks časti novinara odgovorio je pozitivno, no da se radi o prenošenju tuđeg teksta, a ne vlastitog. Na pitanje da li ispričava prenošenje tuđeg teksta neprovjeravanje informacija prema kodeksu novinarske etike odgovorio je da smatra da tako nešto niti ne piše u kodeksu. Na pitanje da li je upoznat da je tjednik novosti objavio demanti članka odgovorio je kako nije upoznat. Na pitanje da li je prenoseći navedeni članak iz Novosti o predmetnom dokumentu pisao kao o službenom dokumentu ili samo kao draftu dokumenta koji još nije dobio svoju službenu potvrdu odgovorio je da je o tome pisao kao o draftu dokumenta. Na pitanje da li je svjestan da je pisao još jedan članak o ovdje tužitelju vezano uz istu temu, gdje se spominje demanti u Novostima rekao je da se prilikom današnjeg iskaza nije toga sjetio. Na pitanje da li se je prilikom pisanja ovog članka konzultirao s nekim aktima vezano uz postupak izbora u znanstvena zvanja i vođena etičkih postupaka odgovorio je da nije niti prati tu materiju. Na pitanje da li mu nije bilo čudno da je iz članka koji je prenosio proizlazilo da niti to etičko povjerenstvo, a niti autor članka nisu kontaktirali ovdje tužitelja vezano uz tu materiju odgovorio je da je on samo prenosio predmetni članak. Na pitanje tko procjenjuje postojanje javnog interesa za objavu članka odgovorio je da to i novinar i kolege i uredništvo medija, a da je u ovom slučaju javni interes procjenjivalo uredništvo. Na pitanje osobno da li može biti javni interes da se jednostrano izvještava je odgovorio da je to jako široko pitanje i ne zna kako bi trenutno na njega odgovorio. Na pitanje da li mu je poznato što propisuje kodeks novinarske etike o izvještavanju o temama u kojima postoje različita relevantna stajališta, posebno kada se iznose optužujući navodi odgovorio je da mu je poznato da se to odnosi na autorske tekstove, a ne na prenošenje vijesti.

50. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 18. ožujka 2024. godine svjedok DLA je iskazala kako je u vrijeme objave predmetnog članka bila glavni novinar u Telegramu. Predmetnog članka se sjeća no zbog proteka vremena ne u pojedinosti. Radi se o članku koji je prenesen iz drugog medija, konkretno autora JL iz Novosti, pa stoga se nije vršila provjera navoda iz članka kod osobe o kojoj se radilo u samom članku. U tim slučajeva se u pravilu samo prenese samo članak, link na autorski članak i to je onda 'fer' prenošenje. U članku je podcrtana riječ Novosti i kada se klikne na to dobije se autorski (izvorni) članak. Autor na kojeg su se pozvali bio je ugledan novinar, radilo se o procesu koji je dugo trajao i radilo se o odluci tijela javne vlasti koja nije bila demantirana. Prenose se članci iz medija koji su respektabilni, od autora koji dobro kotiraju i u koje imaju povjerenja. Relevantan je i kriterij javnog interesa. U samom izvornom članku je pisalo da postoji poseban razlog zbog kojeg navedeno mišljenje neće biti službeno. U ovom slučaju je postojao zahtjev za objavom ispravka, no isti nije objavljen po prijedlogu odvjetnika koji ih je tada zastupao jer da je taj zahtjev za ispravkom i sadržavao komentare kojima nije mjesto u ispravku. Nakon toga tužitelj se više nije javljao. U slučaju da je zahtjev bio ispravno formuliran tada bi ga objavili. Nije vršila nikakve provjere informacija iz autorskog članka kojeg su prenijeli. Na pitanje da li je vidjela nacrt mišljenja etičkog povjerenstva odgovorila je da nije vidjela. Na pitanje da li su prinijele demantij kojeg su objavile Novosti odgovorila je da nije ni znala da je objavljen demantij jer nema poveznice u njihovom tekstu. Na pitanje da li je upoznata s čl. 6. Kodeksa časti novinara koji određuje kada se u novinarskim prilozima objavljuju optužujući navodi, novinar nastoji sva stajališta predstaviti javnosti odgovorila je da je upoznata s navedenim člankom. Novinari izvještavaju i o nacrtima odluka tijela javnih vlasti kao što su Sabor RH, Vlada RH i slično.

51. Prvenstveno sud ukazuje da je odredbom članka 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl. 21 st. 1 Zakona o medijima je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom dok je st. 2 istog članaka propisano da je šteta umanjenja nečije imovine ili sprečavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

52. Navodom u objavljenom članku da tužitelj nije ispunio propisane uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora velikim dijelom zato što je godinama kršio osnovne i općeprihvaćene norme akademske etike i da je on znanstvenik koji je imao vrlo oskudnu bibliografiju (objavljene radove) te da je imenovan redovnim profesorom 2005. godine temeljem zdravstvenih radova koji su već bili uzeti u obzir prije šest godina, tuženik je o tužitelju iznio neistinite činjenične tvrdnje jer tužitelju, koji je nesporno izabran u znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, za što je uvjet i objavljivanje znanstvenih radova, nikada to znanstveno-nastavno zvanje nije oduzeto. Obzirom da je po mišljenju ovog suda takvim nedokazanim navodima ozbiljno tuženik naštetio ugledu, časti, dostojanstvu i imenu tužitelja i da mu je zbog takve povrede prava osobnosti dužan nadoknaditi pravičnu novčanu naknadu.

53. Naime, sud je kao životno i logično prihvatio navode tužitelja da je zbog činjenica navedenih u predmetnom članku, a koji su naprijed citirane, bio šokiran, zatim da je trpio kontinuirane neugodnosti kroz duže razbolje u vidu neugodnih poziva i pitanja od svoje okoline te da se morao iz nova ponovno opravdavati i dokazivati ljudima da nije istina ono što se u članku navodi. isto tako sud je prihvatio i njegov navod da je topio i njegov obiteljski život jer su različita pitanja i neugodnosti koje je osobno trpio bili usmjereni i prema članovima njegove uže obitelji, prema djeci koji su tada bili studenti, te ženi na njenom poslu.

54. Što se tiče navoda da je navedeni članak zapravo samo obrada ranijeg članka koji je dan ranije objavljen u Novostima ovaj sud ne može prihvatiti tezu da tuženik kao nakladnik i autor članka nisu trebali zbog toga provjeravati istinitost navedenih navoda a sud je uzeo u obzir i samu činjenicu da je glavni urednik tuženika odbio objaviti ispravak iako je u novostima objavljen ispravak na njihov, vrlo sličan članak. Sud smatra da je tuženik u najmanju ruku trebao omogućiti tužitelju da se očituje o navodima prije objave predmetnog članka i tako očitovanje objaviti uz navedeni članak kako bi čitatelji mogli imati prezentirane navode svih strana uključenih u navedeni tekst, a kako bi mogli sami donijeti svoje kritičko mišljenje o tim navodima.

55. Vezano uz iskaze svjedoka koji su iskazivali suglasno sa spornim navodima iz predmetnog članka ovaj sud naglašava da iste nije mogao uzeti u obzir iz razloga što mišljenje Ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu nije pravno važeći dokument obzirom da je ukinut odlukom Ustavnog suda RH kako je to gore obrazloženo dok mišljenje etičkog povjerenstava predsjednika LL uopće nije formirano kao službeni dokument a niti je potpisano od bilo koje osobe pa čak niti od njenog predsjednika. Sve ovo govori da se navedena dva dokumenta da i navodi u njima ne mogu apriori bez kritičkog promišljanja prihvatiti kao nesporne činjenice te stoga ovaj sud smatra da autor članka nije upotrijebio dužnu pažnju i prikupio sve potrebne informacije da bi mogao na ovaj način objaviti navode iz svog članka. Isto tako valja naglasiti da nema niti jednog dokaza, a to ne tvrde niti saslušane osobe, da je na bilo koji način kroz službenu proceduru dovedeno u pitanje imenovanje tužitelja redovnim profesorom 2005. godine kao nit da bi temeljem nepotpisanog mišljenja ili mišljenja Ad hoc povjerenstva bio pokrenut služeni postupak na Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojim je bilo dovedeno u pitanje status tužitelja kao redovnog profesora na istom fakultetu.

56. Što se tiče navoda tuženika vezano uz činjenicu da je sličan članak objavljeni. U drugom mediju (Novosti dan ranije) sud upozorava da to ni na koji način ne umanjuje pravo tužitelja da od tuženika potražuje naknadu cjelokupne štete. Naime, u slučaju da je šteta počinjena objavom istog ili bitno sličnog članka u više medija od različitih nakladnika tada bi ti nakladnici bili solidarno odgovorni za naknadu štete što znači da bi u tom slučaju oštećenik mogao potraživati cjelokupnu štetu od bilo kojeg nakladnika, a odnos između njih bi se rješavao u regresnoj parnici. Stoga sud nije na tu okolnost umanjivao dosuđeni iznos naknade štete tužitelju.

57.Ovaj sud smatra da su objavljene informacije bile objektivno podobne za narušavanje privatnosti osobnog i obiteljskog života tužitelja koji sam nije javna osoba kao i čast i ugled tužitelja te da su takve informacije mogle izazvati duševnu bol kod tužitelja u tom intenzitetu da isti ima pravo za iste potraživati naknadu štete.

58. U smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a sud se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade tužitelju rukovodio određenom težinom povrede zaštićenih prava tužitelja i svim ranije navedenim okolnostima slučaja, činjenicom da nije objavljen ispravak informacije odnosno isprika te odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a kojom je propisano da sud mora voditi računa da sama naknada ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog sud smatra da tužitelju na ime naknade za pretrpljenu štetu u vidu predmetne povrede prava osobnosti uzimajući u obzir kako tegobe koje je tužitelj pretrpio kako su naprijed utvrđeni te širinu auditorija kojem je navedeni tekst prezentiran, pripada iznos od 2.654,45 EUR / 20.000,00 kn te je stoga odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

59. Sud je tužitelju dosudio na navedeni iznos od 2.654,45 EUR i zakonsku zateznu kamatu počevši od 02.03.2018. godine, odnosno od dana presuđenja pa do isplate sukladno tužbenom zahtjevu tužitelja temeljem čl. 1103 ZOO-a (NN 35/05) dok je kamatna stopa određena na osnovi čl. 1103 ZOO-a (NN 35/05).

60. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

61. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 01.03.2018. sa 200,00 EUR (tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 04.05.2018. i 19.02.2019. sa po 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr 8/1), trošak sastava podnesaka od 11.06.2018. i 22.04.2021. sa 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr 8/4), trošak pristupa na ročišta 14.05.2018., 05.11.2018., 04.02.2019., 07.05.2019., 19.09.2019., 12.11.2019., 03.03.2021., 23.02.2022., 07.09.2022., 05.12.2023., 18.03.2024. i 15.09.2025. sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1) ili ukupno 3.100,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV u iznosu od 775,00 EUR (Tbr 46), trošak sudske pristojbe na tužbu od 73,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu od 73,00 EUR, pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 4.021,00 EUR, a koji je dosuđen tužitelju u cijelosti na teret tuženika temeljem uspjeha stranaka u postupku.

62. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 14. studeni 2025. godine pa do isplate.

63. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 14. studeni 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.