Poslovni broj: Us I-4116/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Linta, odvjetnik u Zagrebu, Veslačka 15b,protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica DL, radi nepripadne isplate, 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23- 01/03173782063, URBROJ: 341-99-05/3-23-000003 od 30. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03173782063, URBROJ: 341-99-05/3-23-000003 od 30. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-02/22- 01/03173782063, URBROJ: 341-25-05/3-22-079448 od 17. studenoga 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je tužitelju nepripadna isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika za razdoblje od 12. ožujka 2020. do 23. lipnja 2020. u iznosu navedenom u izreci, pod točkom I.

2.1. Istim rješenjem naloženo je tužitelju navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist računa državnog proračuna, na način kako je navedeno u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja, kako je navedeno pod točkom II. izreke.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći da je tuženik o njegovom članstvu u upravi trgovačkog društva, saznao prije 12. ožujka 2020. (kada je donio rješenje o priznavanju svojstva osiguranika kao članu uprave), dakle prije početka razdoblja za koje je utvrdio nepripadnu isplatu. Prema tome, sve činjenice (a i pravo) zbog kojih tužitelju ne bi pripadala isplata starosne mirovine tuženik je znao prije 12. ožujka 2020., dakle prije nego što je isplatio navodno nepripadnu mirovinu, pa je već tad mogao za ubuduće obustaviti isplatu mirovine, ali nije. Ističe da je rješenje kojim se „obustavlja“ isplata doneseno retroaktivno, gotovo dvije godine nakon isplata koje se „obustavljaju“, što znači da u trenutku kada je tužitelj primio sporne isplate (od travnja do srpnja 2020. godine) te isplate nisu bile nepripadne, pa navedene, prema odredbama na koje se poziva tuženik nije obvezan vratiti.

3.1. Poziva se na odredbe članka 1112. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, navodeći da temeljem istih tuženik nema pravo zahtijevati vraćanje isplaćene mirovine, a da u tom dijelu tuženik nije dao valjano obrazloženje.

3.2. Ističe da je je bio član uprave malog obiteljskog trgovačkog društva (KAPITEL d.o.o.), volonterski, besplatno, s minimalnim radnim angažmanom, s isključivim motivom da pomogne sinu, ne znajući da je njegovo formalno članstvo u upravi zakonska zapreka za mirovinu, a da je navedenu činjenicu tuženik mogao utvrditi prilikom priznavanja prava na mirovinu, tako da tužitelja pita i upozori, ili da službenim putem dobije podatak iz javnog sudskog registra, pa su time povrijeđene i odredbe koje se odnose na načelo pomoći neukoj stranci.

3.3. Navodi da je tek po zaprimanju rješenja kojim mu se priznaje svojstvo osiguranika saznao u čemu je problem i odmah je podnio ostavku, čime je po zakonu prestalo njegovo članstvo u upravi, međutim, tuženik je inzistirao na brisanju tužitelja iz sudskog registra, što je bilo izvan njegove moći i trajalo je predugo, pa je tako ostao bez tri i pol mirovine, a da je tuženik priznao ostavku, tužitelj bi u najgorem slučaju ostao bez manje od jedne mirovine.

3.4. Ističe da je po zakonu, mogao biti član uprave u radnom odnosu s nepunim radnim vremenom do polovine punog radnog vremena (do 20 sati tjedno) i u tom slučaju bi imao pravo na punu mirovinu, odnosno, isplata mirovine mu ne bi mogla biti obustavljena, pa ovako proizlazi da mu je mirovina obustavljena zbog toga što nije radio. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem svjedoka – računovođe društva KAPITEL d.o.o. i svjedoka – IL te saslušanjem tužitelja.

3.5. Tužbom zahtjeva da sud osporena rješenja stavi izvan snage.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja.

4.1. Navodi da je rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 881453 od 12. ožujka 2020. tužitelju priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje kao članu uprave trgovačkog društva počevši od 12. ožujka 2020. Žalba protiv navedenog rješenja odbijena je rješenjem Središnje službe broj 652385 od 10. srpnja 2020., a pravilnost navedenih rješenja potvrđena je presudom Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-2316/20-7 od 7. lipnja 2021. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3406/21-2 od 28. rujna 2021.

4.2. Nadalje, tuženik navodi da je rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 881453 od 12. listopada 2020. tužitelju prestalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao članu uprave trgovačkog društva s danom 12. svibnja 2020. te mu je priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao likvidatoru trgovačkog društva u razdoblju od 13. svibnja 2020. do 23. lipnja 2020. Žalba tužitelja protiv rješenja od 12. listopada 2020. odbijena je rješenjem Središnje službe broj 652385 od 2. prosinca 2020.

4.3. Rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 881453 od 25. ožujka 2022. tužitelju je obustavljena s danom 11. ožujka 2020. isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika te uspostavljena isplata iste s danom 24. lipnja 2020. sukladno članku 99. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) prema kojem se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine obustavlja. S obzirom na navedeno kao dan saznanja o nepripadnoj isplati mirovine smatra se dan kada je Područna služba u Zagrebu donijela rješenje broj 881453 tj. dana 25. ožujka 2022. pa nisu osnovani tužbeni navodi da je prošlo dvije godine od saznanja da je došlo do nepripadne isplate i obustave mirovine. Žalba protiv navedenog rješenja od 25. ožujka 2022. odbijena je kao rješenjem Središnje službe broj 652385 od 2. studenoga 2022., a zakonitost tih odluka potvrđena je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3746/2020-8 od 8. ožujka 2024. i u postupku po žalbi presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1241/2024-2 od 17. srpnja 2024.

4.4. Tuženik se poziva na odredbe članka 161. do 170. ZOMO kojima je regulirana naknada štete i stjecanje bez osnove, pa neosnovanim cijeni navode tužitelja kada se poziva na odredbe članka 1112. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) budući da je odredbom članka 170. ZOMO propisano da se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

4.5. Vezano za činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev tuženik ističe je da predmet ovoga spora jest nepripadna isplata, a ne obustava isplate mirovine.

4.6. Nadalje, saslušanje svjedoka - računovođe društva KAPITEL d.o.o , te IL kao i samog tužitelja prema stavu tuženika neće dovesti do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja o iznosu nepripadno isplaćene mirovine. U tom smislu tuženik se poziva na obrazloženje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Usž-1241/2024-2 od 17. srpnja 2024. u kojoj je navedeno: „ Suprotno žalbenim navodima, u upravnom sporu tužitelj je predložio svoje saslušanje, saslušanje svjedoka i da se pribave financijska izvješća i porezne prijave trgovačkog društva Kapitel d.o.o. na okolnosti da tužitelj nije radio, da Društvo nije poslovalo, da se radi o upisu u registar, a bez stvarne podloge u smislu obavljanja poslova i sadržajnog ostvarivanja članstva u upravi društva odnosno svojstva likvidatora. Budući da je pravomoćnim rješenjem tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja jer su isti predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu odlučne za rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, odbijanjem izvođenja dokaznih prijedloga nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja koje je sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori , broj: 18/97, 6/99, pročišćeni tekst; 8/99 – ispravak; 14/02, 1(06 i 13/17).“

4.7. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U skladu na člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), strankama je dana mogućnost da se tijekom spora očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Usmena i javna rasprava održana je 7. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, koje u bitnome ostaju kod tužbe, odnosno navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku.

7.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka sud je odbio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvostupanjsko je rješenje doneseno po službenoj dužnosti, pozivom na činjenična utvrđenja, kako su ona navedena i u odgovoru na tužbu, a na temelju članka 166. ZOMO.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim.

10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik obrazlaže da rješenje sadrži sve dijelove propisane člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a posebno da je navedena pravna osnova za donošenje (čl. 166. ZOMO), te utvrđeno činjenično stanje da je rješenjem od 25. ožujka 2022. obustavljena isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika s danom 11. ožujka 2020. kao i činjenica da mu je za razdoblje od 12. ožujka 2020. do 23. lipnja 2020. izvršena nepripadna isplata mirovine u iznosu od 18.497,37 kn.

10.2. Vezano za utvrđenu svotu nepripadne isplate tuženik obrazlaže da je u tablici koja je dostavljena opunomoćeniku tužitelja vidljiva svota isplaćena u 2020., svota koja mu za tu godinu pripada i svota nepripadne isplate koja predstavlja razliku navedene dvije svote umanjena za porez i prirez.

10.3. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je protiv rješenja kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja od 25. ožujka 2022. (u predmetu obustave isplate mirovine) pokrenuo upravni spor tuženik napominje da je u izreci rješenja od 25. ožujka 2022. navedeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

11. Člankom 166. stavkom 1. ZOMO propisano je da je osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

11.1. Prema stavku 2. članka 166. ZOMO obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

11.2. Prema stavku 3. članka 166. ZOMO Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

11.3. Prema stavku 4. članka 166. ZOMO Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe sud cijeni kako je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo.

13. Iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je tuženik naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

14. Stajalište tuženika izneseno u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim propisima.

15. Neosnovani su navodi tužitelja kojima osporava pravilnost i zakonitost rješenja. Naime, činjenice od kojih ovisi primjena prava nedvojbeno su utvrđene pravomoćnim odlukama javnopravnog tijela odnosno tuženika.

15.1. Tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje drugačije.

15.2. Razlozi na kojima tužitelj temelji tužbu u ovom sporu iscrpljuju se u ponavljanju navoda koje je isticao u upravnom sporu odlučivanja o zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-02/22-01/03362281764, URBROJ: 341-99-05/3-22-3915 od 5. prosinca 2022. donesenog u postupku u kojemu je tužitelju obustavljena isplata starosne mirovine s danom 11. ožujka 2020. i uspostavljena s danom 24. lipnja 2020. godine. U tom je sporu (UsI-3746/2022) presudom odbijen tužbeni zahtjev i ista je potvrđena od strane žalbenog suda presudom Usž-1241/2024-2 od 17. srpnja 2024., a s kojim razlozima je tužitelj upoznat, pa sud upućuje na tu presudu.

15.3. Stoga, niti navodi tužitelja o tome kada je tuženik saznao za njegovo članstvo u upravi trgovačkog društva ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Te je navode tužitelj mogao isticati u postupku utvrđivanja svojstva osiguranika kao članu uprave trgovačkog društva Kapitel d.o.o., koje mu je utvrđeno rješenjem Područne službe u Zagrebu broj: 881453 od 12. ožujka 2020.

16. Okolnosti koje navodi tužitelj kada tvrdi da mu mirovina ne bi bila obustavljena da se zaposlio na pola radnog vremena, nisu od utjecaja i ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari u kojoj je u meritumu nepripadna isplata mirovinskih primanja u razdoblju za koje je tužitelju mirovina obustavljena pravomoćnim rješenjem upravnog tijela. Dakle, ne radi se o situaciji u kojoj je korisniku mirovine omogućen rad na pola radnog vremena, a bez obustave mirovinskih primanja.

17. Razloge koje tužitelj ističe vezano za činjenicu da društvo nije poslovalo, te da nije ostvario nikakve prihode s osnova članstva u upravi društva, odnosno da je volontirao također nisu od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

17.1. Napominje se da je navedeno tužitelj isticao i u sporu pod brojem UsI- 3746/2022 (obustava mirovinskih primanja u određenom razdoblju), a navode kojima osporava da bi članstvo u upravi trgovačkog društva bio osnov osiguranja u sporu pod brojem UsI-2316/20 (presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3406/21-2 od 28. rujna 2021.) sve u sporovima između istih stranka, a kako se radi o pravomoćnim odlukama upravnih tijela iste se ne mogu preispitivati u postupku ocjene zakonitosti rješenja tuženika koje je predmet osporavanja u ovom sporu.

17.2. Stoga, navode tužitelja sud nije prihvatio osnovanima.

17.3. Budući da je tužitelj predložio izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, a na okolnosti koje prema ocjeni suda nisu relevantne za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, jer su iste utvrđene pravomoćnim odlukama nadležnog tijela, sud nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka. Izvođenje ovih dokaza sud je cijenio nepotrebnim i njihovo izvođenje neekonomičnim te u suprotnosti s načelom učinkovitosti spora, budući da se relevantne okolnosti od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljenog spisa upravnog tijela i u bitnome nisu niti sporne. Odluka o dokaznim prijedlozima temelji se i na odredbama članka 49. ZUS-a prema kojemu sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (st. 1., 3. i 4. čl. 49. ZUS-a).

18. Nema mjesta primjeni odredbe članka 1112. Zakona o obveznim odnosima na koje se poziva tužitelj, a kojom je propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta (stavak 1.). Ovo zato, jer je odredbom članka 170. ZOMO propisano da se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

18.1. Imajući u vidu da je pitanje nepripadne isplate uređeno odredbama članka 166. ZOMO, nema osnova za zaključak da bi u konkretnom predmetu valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima.

19. Povrede odredaba postupka, sud nije našao. Rješenje je doneseno u postupku i na način kako je to propisano odredbama ZOMO, i bez povreda načela upravnog postupka, na koje se tužitelj poziva.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 14. studenog 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Damir Linta, [adresa] Zagreb, Veslačka 15b

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, Mihanovićeva 3

3. U spis