REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1479/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, na prijedlog sudske savjetnice Ive Pelicarić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, OIB: 13463308122, kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, Hrvatskih branitelja 1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi plaćanja naknade za izvanredni prijevoz i troškova kontrole izvanrednog prijevoza, 14. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske KLASA: UP/II-340-01/23-01/1, URBROJ: 530-08-1-2-23-2 od 7. ožujka 2023.
II. Oglašava se ništavim rješenje Hrvatskih cesta d.o.o. KLASA: UP/I-340-03/22- 14/800, URBROJ: 345-900-559/352-22-01 od 9. studenoga 2022.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura).
Obrazloženje
1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1405/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.
2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-340-01/23-01/1, URBROJ: 530-08-1-2-23-2 od 7. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje pravne osobe s javnim ovlastima Hrvatske ceste d.o.o., Poslovna jedinica [adresa], Ispostava Zagreb, Metalčeva 5, Zagreb, KLASA: UP/I-340-03/22- 14/800, URBROJ: 345-900-559/352-22-01 od 9. studenoga 2022.
2.1. Prema točki 1. tog prvostupanjskog rješenja prijevoznik ŠLJUNČARA- TRANSPORTI SMONTARA d.o.o. dužan je platiti iznos od 1.500,00 kuna (199,08 EUR) na ime naknade za izvanredni prijevoz, na račun Hrvatskih cesta d.o.o, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, a prema točki 2. izreke toga rješenja isti prijevoznik dužan je platiti iznos od 273,00 kuna (36,23 EUR) na ime troškova kontrole, na račun Hrvatskih cesta d.o.o., u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (točka 2.).
3. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u bitnome navodeći kako ne postoji javna ovlast Hrvatskih cesta d.o.o. za donošenjem rješenja kojim se tužitelju utvrđuje naknada za izvanredni prijevoz te troškovi kontrole. Smatra kako je naknada za izvanredni prijevoz, prema članku 28. i članku 29. Pravilnika za izvanredni prijevoz, vezana uz izdavanje dozvole, a u konkretnom slučaju nijedan zahtjev za izvanredni prijevoz nije bio podnesen niti je dozvola izdana. Vezano za troškove vaganja ističe kako je vaganje obavljeno na zahtjev policije, a inspekciju i nadzor provode ovlašteni policijski i carinski službenici pri čemu citira članak 31. stavak 1. Pravilnika o izvanrednom prijevozu te smatra kako troškove vaganja Hrvatskih cesta d.o.o. treba snositi Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Smatra kako Hrvatske ceste d.o.o., kada nemaju zahtjev za izvanredni prijevoz ne mogu biti javnopravno tijelo koje će samo odlučivati o naknadi u smislu ocjene da li postoji obveza njenog plaćanja niti mogu same sebi odlukom odnosno rješenjem utvrđivati da li postoji ili ne postoji izvanredni prijevoz, da li je vozilo natovareno preko najvećeg dopuštenog osovinskog opterećenja ili ne te o visini naknade. Kako su Hrvatske ceste d.o.o. mjerenje radile na zahtjev Policijske uprave međimurske, oni su stranka u postupku odnosno sudionik. Nadalje, smatra da Hrvatske ceste d.o.o. nemaju javnu ovlast za donošenje upravnih akata o naplati naknade ili troškova u takvim slučajevima, pa ako je na zahtjev policije vršena kontrola mase i osovinskog opterećenja sva prava za isplatu naknade za izvanredni prijevoz i plaćanje troškova kontrole izvanrednog prijevoza Hrvatske ceste d.o.o. ne mogu zaštitu tražiti u upravnom postupku donošenjem osporavanog rješenja, nego pred Trgovačkim sudom. Ističe kako je takvo stajalište zauzelo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u rješenju od 12. lipnja 2023. KLASA: UP/II-340-01/23-01/28, URBROJ: 530-08-1-2-23-3 kojim je oglasilo ništavim više rješenja Hrvatskih cesta d.o.o. i to rješenja od 23. rujna 2021., 28. rujna 2022., 15. veljače 2023., 5. svibnja 2023., 15. veljače 2023., 5. svibnja 2023., 5. travnja 2023., među kojima su i četiri rješenja koja su bila izdana tužitelju nakon kontrole ukupne mase, osovinskog opterećenja i dimenzija vozila od strane djelatnika MUP-a. Također, poziva se i na presudu Upravnog suda u Zagrebu UsI-1858/19-8 od 19. siječnja 2020. Predlaže Sudu oglasiti ništavim osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a podredno poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te u bitnome navodi da su Hrvatske ceste d.o.o. predmete naplate naknade izvanrednog prijevoza i troškova kontrole izvanrednog prijevoza rješavale na temelju članka 32. stavka 4. Pravilnika o izvanrednom prijevozu (''Narodne novine'', broj: 92/18.) kojim je bilo propisano da o troškovima kontrole i naknade za izvanredni prijevoz do mjesta kontrole, odnosno najbližeg mjesta za usklađenje s propisanim odredbama, te troškovima usklađenja i naknade štete koju je prijevoznik prouzročio upravitelju javnih cesta, nadležni izdavatelj dozvole donosi posebno rješenje. Pojašnjava kako je izmjenama toga Pravilnika brisan stavak 4. članka 32., a da su te izmjene stupile na snagu tek 1. svibnja 2023. godine, (''Narodne novine'', broj: 47/23.) te da je tuženik sva rješenja koja su nastala nakon stupanja na snagu izmjena toga Pravilnika oglasio ništavim, međutim, ističe da je u ovome predmetu rješavano prije izmjena Pravilnika, odnosno prije brisanja odredbe članka 32. stavka 4. Pravilnika. Nadalje, navodi kako je iz presude Upravnog suda u Splitu, Uslsav-189/20 od 24. ožujka 2022., koju je priložio odgovoru na tužbu, vidljiva sudska praksa, donesena u istovjetnom predmetu, a gdje nije osporena nadležnost Hrvatskih cesta d.o.o., a nije osporeno niti da se predmetno pitanje rješava u upravnom postupku. Ujedno, iz predmetne prakse vidljivo je da su mjerodavne jedino odredbe Pravilnika o ograničenjima dopuštenja ukupne mase motornog vozila. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba u svom očitovanju na tužbu i u daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da se kontrola provodi na temelju članka 154. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), zaustavljanje vozila provode djelatnici policije, a mjerenje (vaganje) provode djelatnici Hrvatskih cesta d.o.o. Pojašnjava kako u slučaju utvrđenja prekoračenja mase ili osovinskog opterećenja, djelatnici policije pokreću prekršajni postupak prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a Hrvatske ceste d.o.o. izdaju račun za izvršeno mjerenje i za prekoračenje (ako su ispunjeni uvjeti), prema Zakonu o cestama. Nadalje, ističe kako se nadležnost Hrvatskih cesta d.o.o. za naplatu troškova mjerenja (vaganja) i naknade za izvanredni prijevoz temelji na člancima 46. do 48. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 04/23. i 133/23.) kao i odredbama Pravilnika o izvanrednom prijevozu. Ističe kako naknada za izvanredni prijevoz nema veze sa troškom izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz jer se trošak izdavanja dozvole plaća odvojeno i isti nije naplaćen tužitelju. Naknada za izvanredni prijevoz se plaća zbog povećanog opterećenja ceste teškim teretom, pri čemu je od najvećeg utjecaja upravo osovinsko opterećenje (sila kojom pojedini kotač odnosno osovina opterećuje cestu), a troškovi vaganja su naplaćeni tužitelju jer je utvrđeno protupravno postupanje (prekoračenje dopuštenih vrijednosti). Ističe kako je osnova za naplatu navedenih troškova članak 48. Zakona o cestama te članak 32. Pravilnika o izvanrednom prijevozu. Po potrebi predlaže saslušati djelatnika Hrvatskih cesta d.o.o., VĆ, a koji je vršio mjerenje (vaganje). Iz navoda zainteresirane osobe proizlazi da predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, te su kod ovoga Suda održana ročišta za raspravu na daljinu 16. svibnja 2025. i 17. listopada 2025.
6.1. Ročište od 17. listopada 2025., a na kojem je rasprava zaključena, održano je u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, službene osobe tuženika i službene osobe zainteresirane osobe. Stranke su na održanom ročištu u bitnome ostale kod svojih ranijih navoda i predloženih dokaza, a Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem direktora tužitelja FĆ i DĆ te za saslušanjem svjedoka ZĆ, a odbijen je i dokazni prijedlog zainteresirane osobe za saslušanjem djelatnika VĆ. To stoga što izvođenje predmetnih dokaza Sud nije smatrao potrebnim za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon što je 28. listopada 2022. izvršena kontrola ukupne mase, osovinskog opterećenja i dimenzija vozila registarske oznake [registarska oznaka], od strane djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na cesti/dionici 3/002, nadzorom u mjestu Štefanec.
9. Iz zapisnika o obavljenoj kontroli osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama proizlazi da je 28. listopada 2022. obavljena kontrola osovinskog opterećenja ukupne mase dimenzija vozila, skupa vozila tip četveroosovinsko motorno vozilo. U zapisniku se navodi da se radi o vozilu u vlasništvu ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., a vozač da je ZĆ. Nadalje, navodi se kako je mjerenje osovinskih opterećenja i ukupne mase obavljeno na nadzornom mjestu i podlozi koja osigurava točnost mjerenja. Kontrolom je utvrđeno prekoračenje veličina utvrđenih Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (''Narodne novine'' broj: 86/16., 25/17. u 70/19.) ukupne mase vozila za 5,30 t i dopuštenog osovinskog opterećenja na 3/4, dvostrukoj osovini za 4,20 t. Izvanredni prijevoz obavljen je na relaciji Mali Bukovec – Mihovljan. U zapisniku se navodi kako je udaljenost mjesta utovara od nadzornog mjesta Štefanec 20 km, a udaljenost od nadzornog mjesta do mjesta usklađenja izvanrednog prijevoza, odnosno istovara tereta u Mihovljan je 10 km ili ukupno 30 km za obračun naknade za izvanredni prijevoz. Iz zapisnika proizlazi i da je isti pročitan te da na njega nije bilo primjedbi, a isti je i potpisan.
9.1. Dakle, postupak koji je prethodio ovome sporu nije pokrenut na zahtjev stranke radi izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz.
10. Među strankama je, između ostalog, sporno jesu li Hrvatske ceste d.o.o. imale javnu ovlast da u upravnom postupku odlučuju rješenjem o naknadi za izvanredni prijevoz te o trošku kontrole u slučaju kada nije zatraženo izdavanje dozvole za izvanredni prijevod.
11. Prema članku 154. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22., dalje: ZSPC) vozilo u prometu na cesti mora udovoljavati uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja utvrđenih posebnim propisom. Vozilo u prometu na cesti ne smije se opteretiti iznad najveće dopuštene mase ili dopuštenog osovinskog opterećenja upisanog u prometnu dozvolu ili preko mogućnosti koje dopuštaju osobine ceste utvrđene prometnim znakom. Prema stavku 4. navedenog članka vozila koja zajedno s teretom ne udovoljavaju propisanim uvjetima glede dimenzija, odnosno čija ukupna masa i osovinsko opterećenje premašuje propisanu najveću dopuštenu masu i dozvoljena osovinska opterećenja mogu sudjelovati u prometu na cesti ako imaju posebnu dozvolu za taj prijevoz. Stavkom 5. istog članka određeno je da operativne poslove mjerenja, odnosno kontrolu osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama obavljaju stručno osposobljeni zaposlenici Hrvatskih cesta d.o.o., policijski službenici, inspektori cestovnog prometa i inspektori cesta, odnosno ovlašteni carinski službenici u okviru obavljanja poslova carinskog nadzora.
11.1. Člankom 236. stavkom 1. ZSPC-a određeno je da vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu. Stavkom 2. istog članka ovlašćuje se ministar nadležan za poslove prometa da u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove donese propise o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koje moraju imati vozila i o uvjetima kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema vozila u prometu na cestama.
12. Člankom 31. stavkom 1. Pravilnika o izvanrednom prijevozu (''Narodne novine'', broj: 92/18. i 45/20., dalje: Pravilnik), a koji je bio na snazi od 11. travnja 2020. do 10. svibnja 2023., propisano je da inspekcijski nadzor dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja izvanrednog prijevoza provode inspektori cestovnog prometa, inspektori cesta, policijski i carinski službenici, sukladno posebnim propisima. Stavkom 2. istog članka određeno je da se mjerenje ukupne mase i osovinskog opterećenja tijekom inspekcijskog nadzora obavlja uređajima i opremom, koji udovoljavaju mjeriteljskim zahtjevima Republike Hrvatske. Mjerenje dimenzija vozila obavlja se mjernom letvom, odnosno mjernom vrpcom. Prema stavku 3. inspekcijski nadzor dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja obavlja se na nadzornim mjestima koja moraju udovoljavati tehničkim zahtjevima proizvođača mjernih uređaja u pogledu vrste, ravnosti i nosivosti podloge. Stavkom 4. istog članka određeno je da za potrebe provođenja mjerenja iz stavka 1. ovog članka prema potrebi mogu se koristiti i stručno osposobljeni kontrolori društva Hrvatske ceste d.o.o.
12.1. Prema članku 32. stavku 1. Pravilnika ako se kontrolom utvrdi da se izvanredni prijevoz obavlja bez dozvole, vozilo se isključuje iz prometa do usklađenja s odredbama ovog Pravilnika i zakona. Prema stavku 2. istog članka u slučajevima kad se tijekom nadzora utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz, za koji se ne izdaje dozvola i nije moguće uskladiti teret, vozilo se upućuje na mjesto gdje je moguće izvršiti pretovar ili istovariti teret. Stavkom 3. je propisano da je prijevoznik dužan platiti troškove kontrole i naknadu za izvanredni prijevoz do mjesta kontrole, odnosno do najbližeg mjesta za usklađenje s propisanim odredbama, snositi troškove usklađenja kao i nadoknaditi štetu koju je prouzročio upraviteljima javnih cesta. Prema stavku 4. toga članka o troškovima i naknadama iz stavka 3. ovog članka nadležni izdavatelj dozvole donosi posebno rješenje.
13. Nadalje, prema članku 1. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o izvanrednom prijevozu (''Narodne novine'', broj: 47/23.), koji je na snazi od 11. svibnja 2023., određeno je da se u Pravilniku o izvanrednom prijevozu (»Narodne novine«, broj 92/2018.) u članku 32., stavak 4. koji glasi: »(4) O troškovima i naknadama iz stavka 3. ovog članka nadležni izdavatelj dozvole donosi posebno rješenje.«, briše.
13.1. Iz općeg komentara sa savjetovanja s javnošću o Nacrtu prijedloga Pravilnika o izmjeni Pravilnika o izvanrednom prijevozu proizlazi da je intencija zakonodavca kod brisanja stavka 4. članka 32. Pravilnika bila osigurati zakonitost Pravilnika o izvanrednom prijevozu, pravnu sigurnost te usklađenost s pravnom i sudskom praksom o pitanju upravne naravi takvog rješenja, za koje pitanje je, u pravno i činjenično srodnoj pravnoj stvari, Upravni sud u Zagrebu, kao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudio da upravitelj javne ceste ili koncesionar, ne obavlja javnu ovlast, da predmetno ne bi bilo upravna stvar te da se ne može izvan izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz odlučivati rješenjem. Navedeno iz razloga što su javne ovlasti propisane člankom 74. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. i 04/23.) iz čega je vidljivo da pravna osoba koja upravlja javnom cestom ne obavlja javnu ovlast kada odlučuje o troškovima i naknadama koje je prijevoznik dužan platiti i to troškove kontrole i naknade izvanrednog prijevoza. Upravitelj javne ceste odnosno koncesionar će o troškovima i naknadama koje je prijevoznik dužan platiti i to troškove kontrole i naknade izvanrednog prijevoza odlučivati primjenom obveznog prava.
14. Naime, prema članku 74. stavku 1. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. i 04/23.) pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar obavlja javnu ovlast kada izdaje: – dozvolu za izvanredni prijevoz iz članka 46. stavka 4. ovoga Zakona, – rješenje o prekomjernoj uporabi iz članka 49. stavka 4. ovoga Zakona, – suglasnost za priključak i prilaz na javnu cestu iz članka 51. stavka 3. ovoga Zakona, – rješenje za prilagođavanje priključka i prilaza iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da se protiv upravnih akata iz stavka 1. ovoga članka može izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostave stranci.
15. Slijedom navedenoga, prema mišljenju ovoga Suda, premda je u vrijeme kada su Hrvatske ceste d.o.o. i tuženik odlučivali o naknadi za izvanredni prijevoz i troškovima kontrole tužitelja člankom 32. stavkom 4. Pravilnika o izvanrednom prijevozu (''Narodne novine'', broj: 92/18. i 45/20.) bilo popisano da o tim troškovima i naknadama nadležni izdavatelj dozvole donosi posebno rješenje, nije postojala javna ovlast Hrvatskih cesta d.o.o. za donošenje takvog rješenja, odnosno rješenja od 9. studenoga 2022.
15.1. Dakle, pravilno tuženik tvrdi da su Izmjene Pravilnika (''Narodne novine'', broj: 47/23.) stupile na snagu nakon što je donesen osporavani akt, međutim, s obzirom na to da je naknadnim izmjenama samo otklonjen propust prema kojem je, na temelju odredbe članka 32. stavka 4. Pravilnika, omogućeno zainteresiranoj osobi mimo njenih javnih ovlasti propisanih člankom 74. Zakona o cestama rješenjem odlučivati o naknadi za izvanredni prijevoz i troškovima kontrole, a koji nisu nastali u postupku pokrenutom na zahtjev stranke te se ne smatraju upravnom stvari odnosno postupanjem iz upravnog prava, valjalo je oglasiti ništavim prvostupanjsko rješenje.
16. Prema članku 128. stavku 1. točki 2. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) rješenje će se oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, a prema članku 115. stavku 2. ZUP-a drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi pazi po službenoj dužnosti na nadležnost i postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim.
17. Kako je utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje doneseno u stvari privatnopravne, a ne javnopravne naravi, odnosno u stvari koja nije upravna, ostvaren je razlog iz članka 128. stavka 1. točke 2. ZUP-a za oglašavanje toga rješenja ništavim.
18. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 34/24., dalje: ZUS) poništiti osporavani akt tuženika, a na temelju članka 117. stavka 2. ZUS-a oglasiti ništavim prvostupanjsko rješenje. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
19. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da istome pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku kao i trošak zastupanja na ročištu 16. svibnja 2025. i 17. listopada 2025. i to u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 52. (primjena tarife i vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku), Tbr. 27. točke 1. (500 bodova za neprocjenjive predmete), Tbr. 54. (vrijednost boda 2,00 eura) i Tbr. 46. (PDV) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
19.1. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava podneska od 27. lipnja 2024. i 11. rujna 2025., svaki od po 1.250,00 eura jer Sud iste ne smatra opravdanim u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a budući da u njima tužitelj ponavlja već iznesene navode. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalih troškova u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
U Osijeku 14. studenoga 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi
