Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

P-1051/2019-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužiteljice ČUH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivani Knezović, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Andrei Alemani i Ani Štrbac Agić, odvjetnicima u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 3. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, prema rješenju posl. br. P-1051/2019-86 od 13. studenog 2025., na ročištu za objavu presude dana 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici ČUH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.813,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena i to:

na iznos od 57,59 EUR od 31.12.2014. godine;

na iznos od 56,58 EUR od 31.1.2015. godine;

na iznos od 56,58 EUR od 28.2.2015. godine;

na iznos od 56,58 EUR od 31.3.2015. godine;

na iznos od 55,17 EUR od 30.4.2015. godine;

na iznos od 55,17 EUR od 31.5.2015. godine;

na iznos od 55,17 EUR od 30.6.2015. godine;

na iznos od 56,03 EUR od 31.7.2015. godine;

na iznos od 56,03 EUR od 31.8.2015. godine;

na iznos od 56,03 EUR od 30.9.2015. godine;

na iznos od 56,31 EUR od 31.10.2015. godine;

na iznos od 56,31 EUR od 30.11.2015. godine;

na iznos od 56,31 EUR od 31.12.2015. godine;

na iznos od 57,01 EUR od 31.1.2016. godine;

na iznos od 57,01 EUR od 28.2.2016. godine;

na iznos od 57,01 EUR od 31.3.2016. godine;

na iznos od 56,21 EUR od 30.4.2016. godine;

na iznos od 56,21 EUR od 31.5.2016. godine;

na iznos od 56,21 EUR od 30.6.2016. godine;

na iznos od 57,03 EUR od 31.7.2016. godine;

na iznos od 57,03 EUR od 31.8.2016. godine;

na iznos od 57,03 EUR od 30.9.2016. godine;

na iznos od 56,80 EUR od 31.10.2016. godine;

na iznos od 56,80 EUR od 30.11.2016. godine;

na iznos od 56,80 EUR od 31.12.2016. godine;

na iznos od 57,28 EUR od 31.1.2017. godine;

na iznos od 57,28 EUR od 28.2.2017. godine;

na iznos od 57,28 EUR od 31.3.2017. godine;

na iznos od 57,28 EUR od 30.4.2017. godine;

na iznos od 57,28 EUR od 31.5.2017. godine;

na iznos od 57,28 EUR od 30.6.2017. godine;

na iznos od 59,08 EUR od 31.7.2017. godine;

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ČUH, za više zatraženi iznos od 1.644,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena i to:

na iznos od 61,18 EUR od 31.8.2012. godine;

na iznos od 61,18 EUR od 30.9.2012. godine;

na iznos od 58,50 EUR od 31.10.2012. godine;

na iznos od 58,50 EUR od 30.11.2012. godine;

na iznos od 58,50 EUR od 31.12.2012. godine;

na iznos od 59,23 EUR od 31.1.2013. godine;

na iznos od 59,23 EUR od 28.2.2013. godine;

na iznos od 59,23 EUR od 31.3.2013. godine;

na iznos od 58,96 EUR od 30.4.2013. godine;

na iznos od 58,96 EUR od 31.5.2013. godine;

na iznos od 58,96 EUR od 30.6.2013. godine;

na iznos od 59,94 EUR od 31.7.2013. godine;

na iznos od 59,94 EUR od 31.8.2013. godine;

na iznos od 59,94 EUR od 30.9.2013. godine;

na iznos od 58,34 EUR od 31.10.2013. godine;

na iznos od 58,34 EUR od 30.11.2013. godine;

na iznos od 58,34 EUR od 31.12.2013. godine;

na iznos od 57,85 EUR od 31.1.2014. godine;

na iznos od 57,85 EUR od 28.2.2014. godine;

na iznos od 57,85 EUR od 31.3.2014. godine;

na iznos od 58,66 EUR od 30.4.2014. godine;

na iznos od 58,66 EUR od 31.5.2014. godine;

na iznos od 58,66 EUR od 30.6.2014. godine;

na iznos od 57,53 EUR od 31.7.2014. godine;

na iznos od 57,53 EUR od 31.8.2014. godine;

na iznos od 57,53 EUR od 30.9.2014. godine;

na iznos od 57,59 EUR od 31.10.2014. godine;

na iznos od 57,59 EUR od 30.11.2014. godine;

III. Nalaže se tuženiku ČU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici ČUH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.951,37 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena."

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagateljice osiguranja – tužiteljice za izdavanje privremene mjere koja glasi:

I. Zabranjuje se ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje ili opterećenje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, i to:

– zk. č. br. 3995/6 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj, provedba ovog rješenja o privremenoj mjeri na gore naznačenoj nekretnini protivnika osiguranja.

III. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi na Općinskom sudu u Makarskoj pod br. P-1051/2019 (ranije Općinskog sud u Splitu Stalna služba u Makrskoj br. P-4054/17).

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČUH je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustala tužbom protiv tuženika ČU, u kojoj navodi da je predmet tužbe isplata naknade zbog neosnovanog bogaćenja, odnosno korištenja tuđe stvari, odnosno isključivog korištenja suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice ČUH od strane drugog vlasnika – tuženika ČU. Radi se o nekretnini – stanu u [adresa] u [adresa], koji je u izvanknjižnom vlasništvu ČU za ½, PU za ¼ i ČUH za ¼ suvlasničkog dijela. Suvlasništvo je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O-417/11 od 8. prosinca 2011. iza smrti pok. CU. Međutim, tuženik još za života svog brata pok. GU (oca tužiteljice), a pogotovo nakon njegove smrti 2005. godine, nije dopuštao tužiteljici da pristupi u predmetnu nekretninu i da se koristi svojim suvlasničkim dijelom. Tužiteljica se u više navrata kako preko suda, tako i izravno tuženiku obraćala sa traženjem da joj se omogući predaja u suposjed predmetne nekretnine, ali tuženik je uredno ignorirao njena traženja. Zadnji dopis je tužiteljica putem punomoćnika poslala tuženiku dana 30. lipnja 2017. godine, a tuženik ga je zaprimio 4. srpnja 2017. godine. Tuženik je reagirao tek u trenutku kada je tužiteljica predala tužbu radi predaje u suposjed predmetnog stana (Tužba predana 11. srpnja 2017. godine), te je u roku od mjesec dana poslao punomoćniku tužiteljice dopis u kojem fingira kako se tužiteljica po prvi put njemu obraća i kako mu se može obratiti vezano za predmetni stan. Ipak, neupitno je iz cjelokupnog držanja tuženika, iskazanom u više navrata i u sudskim postupcima pred ovim sudom, kako isti smatra, unatoč pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju kako je predmetni stan njegov i u skladu s tim se i ponaša. Tužiteljica smatra kako joj, sukladno sudskoj praksi, pripada naknada za korištenje njenog suvlasničkog dijela minimalno u visini najamnine koju bi tuženik trebao plaćati za upotrebu tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnine. Osim toga, tužiteljica smatra kako joj tuženik treba, sukladno pravilima o opsegu vraćanja iz članka 1115. Zakona o obveznim odnosima vratiti plodove i platiti zatezne kamate i to za zadnjih pet godina od dana podnošenja ove tužbe, jer je tuženi u ovom slučaju nepošteni posjednik tužiteljičina suvlasničkog dijela. Tužiteljica za svoj suvlasnički dio potražuje naknadu u visini od 100,00 EUR mjesečno u protuvrijednosti u kunama sukladno srednjem tečaju HNB-a, koji je vrijedio zadnjeg dana u mjesecu za koji se potražuje naknada, te pridržava pravo uređenja tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka i očitovanju Porezne uprave i Turističke zajednice. Slijedom svega navedenog, tužiteljica ustaje tužbom i tužbenim zahtjevom kojim traži da se naloži tuženiku da plati tužiteljici iznos od 45.349,00 kuna / 6.018,86 EUR sa zatraženim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015 po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od 31. kolovoza 2012. pa do 31. srpnja 2017. na točno navedene iznose kako je to sadržano u tužbenom zahtjevu, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

2. U svom odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti spori predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da iz historijata predmetne tužbe, proizlazi kako tužiteljica smatra da joj pripada naknada za korištenje njenog suvlasničkog dijela stana, a kojeg je ista suvlasnica sukladno Rješenju o nasljeđivanju br. O-417/11 od 8. prosinca 2011l, i to minimalno u visini najamnine koju bi tuženik trebao plaćati za upotrebu njenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Prije svega se ističe da je ovaj stav tužiteljice potpuno neosnovan, te isti nema uporište niti u činjenicama, niti u pozitivnim pravnim propisima, a tako niti u sudskoj praksi, a sve iz razloga što tuženik nije nepošteni posjednik predmetne nekretnine i nije ničim spriječio tužiteljicu suposjedovati predmetni stan, a kako to neistinito tužiteljica tvrdi. Neistinita je tvrdnja tužiteljice iz točke III. historijata predmetne tužbe, jer za vrijeme dok je otac tužiteljice i brat tuženika-pok. GU bio živ, u predmetnom stanu su živjeli zajedno tuženik i njegov brat pok. GU, te je isti sve do svoje smrti živio zajedno sa tuženikom u predmetnom stanu. Tužiteljica u tom periodu istina nije dolazila u predmetni stan, no samo radi naravi osobnih odnosa koje je imala sa pok. ocem, a ne radi tuženika. Odmah po smrti oca tužiteljice i brata tuženika-pok. GU, tužiteljica je sasvim neometano od strane tuženika ulazila u predmetni stan, te je osobno iz stana preuzela očeve pokretnine, kojima je slobodno raspolagala, te je po saznanju tuženika neke od pokretnina i prodala, poput umjetničkih slika i vozila. Obzirom na navedeno ponašanje tužiteljice očito je da tuženik istoj nije sprječavao ni korištenje, tako ni suposjedovanje predmetnoga stana. Nadalje, da je neistinita tvrdnja tužiteljice da se izravno u više navrata preko suda tako i izravno putem tuženika obraćala sa traženjem da joj se omogući predaj u suposjed predmetne nekretnine, a što je tuženik ignorirao, proizlazi upravo i iz dokaza koje sama tužiteljica dostavlja. Pa tako na dopisima koji su priloženi uz tužbu i to dopisi predsjedniku suda od 5.3.2011. kao i 7.7.2011., kao i dopisu tuženiku od 02.12.2014. godine, nema dokaza potvrde primitka istih niti od strane suda, niti od strane tuženika, te se ujedno ističe kako je tuženik navedene dopise prvi put zaprimio uz predmetnu tužbu, te mu isti nikada ranije nisu niti dostavljani. Iz dva dopisa upućena od strane tadašnjih punomoćnika tužiteljice predsjedniku suda, i to onaj od 5.3.2011. kao i 7.7.2011., proizlazi samo negodovanje stranaka u smislu nezadovoljstva ovdje tužiteljice u dužini trajanja ostavinskog postupka koji se vodio pod posl. br. O-417/11, Općinskog suda u Makarskoj, a koji dopisi su usmjereni predsjedniku suda u vidu da se što u kraćem roku ovdje tuženiku dostavi rješenje o nasljeđivanju iz navedenog ostavinskog spisa. Jedino obraćanje tužiteljice tuženiku vezano za predmetni stan je dopis koji je tužiteljica putem svoje punomoćnice uputila tuženiku dana 30. 6.2017. godine, a na koji dopis je tuženik odgovorio sa namjerom ili da mu se tužiteljica sama ili putem svoje punomoćnice obrati vezano za korištenje predmetne nekretnine, i to dopisom koji je uputio punomoćnici tužiteljice dana 7.8.2017. godine, a koji dopis tuženika je tužiteljica uredno zaprimila, i koji dostavlja uz predmetnu tužbu, a na koji niti tužiteljica, a niti njena punomoćnica nisu povratno odgovorili tuženiku, već je umjesto odgovora jedino zaprimio predmetnu tužbu, predanu sudu dana 24. 8.2017. godine. Stoga je iz izloženog očito da je dopis punomoćnice tužiteljice upućen tuženiku, dana 30. 6. 2017. godine, usmjeren samo na fingiranje upravo tužiteljičinog obraćanja tuženiku na predaju u suposjed predmetnoga stana, koji stana je mogla u svakom trenutku da je htjela koristiti, a što i proizlazi iz tužiteljevog dopisa. Naposljetku, što se tiče predmetnog spisa koji se vodi kod Naslovnog suda pod posl. br. P-2827/2015, a na koji se tužiteljica poziva, ističe se kako je upravo tužitelj dana 31. 3. 2017. godine, predao u predmetni spis podnesak kojim povlači predmetnu tužbu, no upravo se u tom spisu tužena, ovdje tužiteljica protivi povlačenju iste, što i proizlazi iz njenog podneska predanog u navedeni spis dana 28. 4. 2017. godine. Punomoćnice tuženika se opreza radi protive i visini tužbenog zahtjeva, jer isti očito paušalno i previsoko određen, jer kad se uzme u obzir suvlasnički dio tužiteljice u predmetnom stanu ispada, a po tužiteljičinoj računici, da vrijednost mjesečnog najma predmetnog stana iznosi 400,00 eura mjesečno, što je u očitom nerazmjeru sa stanjem i vrijednostima na tržištu nekretnina, posebice kad se uzme u obzir da se radi, o derutnom stanu bez balkona na drugom katu, stambene zgrade građene prije 1968. godine i jednoj od prvih zgrada u [adresa]. Obzirom da iz sadržaja tužbe i tužbi priloženih dokaza, kao i iz sadržaja odgovora na tužbu i odgovoru na tužbu priloženih dokaza, ne proizlazi da tuženik sprječava tužiteljicu suposjedovati predmetni stan, kao niti da je tuženik nepošteni posjednik predmetnog stana, a niti je tužiteljica osobno tražila od tuženika, a niti putem suda predaju u suposjed predmetnoga stana, predlaže se Naslovnom sudu u cijelosti odbiti predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev, te obvezati tužiteljicu na snošenje troška ovoga parničnog postupka.

3. Dana 4. rujna 2017. zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim ista podnosi prijedlog za određivanje privremene radi osiguranja svoje novčane tražbine u iznosu od 45.349,00 kuna i to zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnine u vlasništvu ČU upisan u zk odjelu naslovno suda i to zk. č. br. 3995/06 ZU 1333 k. o. [katastarska općina]. u skladu s odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona. Ističe da je pokrenula postupka radiisplate naknade zbog neosnovanog bogaćenja odnosno radi korištenja tuđe stvari, koja se odnosi na korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice i to stana u [adresa], koji je u izvanknjižnom vlasništvu ČU za ½ PU za ¼ i ČUH za ¼ suvlasničkog dijela. Vjerojatnost tražbine tužiteljice proizlazi iz navoda tužbe. Obzirom da je predmetna nekretnina u izvanknjižnom vlasništvu, postoji opasnost kako bi se bez određivanja ove privremene mjere na drugoj nekretnini tuženika spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine tužiteljice. Ova opasnost proizlazi iz ukupnog ponašanja tuženika koji na svaki mogući način (a što je razvidno iz sudskih postupaka za koje je tužiteljica tražila da se izvrši prikop) pokušava prisvojiti vlasništvo stana u izvanknjižnom suvlasništvu i nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju kojim je tužiteljica utvrđenja kao suvlasnica istog. Stoga tužiteljica – predlagateljica osiguranja predlaže sudu radi osiguranja novčane tražbine temeljem čl. 435 . ZPP-a u vezi s čl. 442. ZPP-a o čl. 345. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona donijeti rješenje o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje tuženiku otuđenje ili opterećenje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama naslovnog suda zk. č. br. 3995/6 ZU 1333 k. o. [katastarska općina], uz nalog zemljišno knjižnom odjelu suda za provedbu ovog rješenja o privremenom mjeri na naprijed navedenoj nekretnini protivnika osiguranja. Privremena mjere ima trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

4. Tuženik se u svom podnesku od 11. prosinca 2019. usprotivio prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere u cijelosti kao neosnovanom. Ističe da je za određivanje mjere predlagatelj dužan učiti vjerojatnim postojanje svih pretpostavki da ispunjenje zakonskih uvjeta za izricanje privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine, da nije dovoljna samo tvrdnja predlagatelja osiguranja o postojanju vjerojatnosti navedenih pretpostavki, već je on dužan navesti okolnosti i po mogućnosti priložiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost postojanja kako tražbine, tako i alternatini ili opasnosti ili potrebe sprječavanja nasilja ili nastanak nenadoknadive štete. Predlagateljica osiguranja samo tvrdi da postoji opasnost da tuženik spriječi ili znatno oteža ostvarenje tražbine tužiteljice, a niti jednom rečenicom, ne navodi niti okolnosti niti prilaže dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost postojanja jedne od alternativa ili opasnost ili potrebe sprječavanja nasilja ili nastanak nenadoknadive štete, zbog čega bi predmetna mjera bila potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Ističe da predlagateljica traži prijedlog za donošenje privremene mjere na nekretnini koja uopće nije predmet ovog postupka, pa stoga nema prostora ni primjeni odredbe čl. 344. st. 2. Ovršnog zakona budući da niti predlagateljica uopće tvrdi, niti navodi okolnosti, a niti prilaže dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost da bi tuženik trpio samo neznatnu štetu, iz čega proizlazi da se tužiteljica nije oslobodila obveze da dokaže opasnost da bi bez takve mjere protivni osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje njene vjerojatne tražbine.

5. Tužiteljica je podneskom o 15. veljače 2024. sukladno obavijesti Porezne uprave od 2. lipnja 2023. uredila tužbeni zahtjev u pogledu visine tražene zakupnine u valuti EUR i sukladno novouređenoj odredbi o zakonskoj zateznoj kamati.

6. Tužiteljica je nadalje na ročištu dana 6. svibnja 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Inoslava Nikolića, na način da traži da se naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 3.458,35 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg mjeseca za 3% poena i to: na iznos od 61,18 EUR od 31.8.2012. godine; na iznos od 61,18 EUR od 30.9.2012. godine; na iznos od 58,50 EUR od 31.10.2012. godine; na iznos od 58,50 EUR od 30.11.2012. godine; na iznos od 58,50 EUR od 31.12.2012. godine; na iznos od 59,23 EUR od 31.1.2013. godine; na iznos od 59,23 EUR od 28.2.2013. godine; na iznos od 59,23 EUR od 31.3.2013. godine; na iznos od 58,96 EUR od 30.4.2013. godine; na iznos od 58,96 EUR od 31.5.2013. godine; na iznos od 58,96 EUR od 30.6.2013. godine; na iznos od 59,94 EUR od 31.7.2013. godine; na iznos od 59,94 EUR od 31.8.2013. godine; na iznos od 59,94 EUR od 30.9.2013. godine; na iznos od 58,34 EUR od 31.10.2013. godine; na iznos od 58,34 EUR od 30.11.2013. godine; na iznos od 58,34 EUR od 31.12.2013. godine; na iznos od 57,85 EUR od 31.1.2014. godine; na iznos od 57,85 EUR od 28.2.2014. godine; na iznos od 57,85 EUR od 31.3.2014. godine; na iznos od 58,66 EUR od 30.4.2014. godine; na iznos od 58,66 EUR od 31.5.2014. godine; na iznos od 58,66 EUR od 30.6.2014. godine; na iznos od 57,53 EUR od 31.7.2014. godine; na iznos od 57,53 EUR od 31.8.2014. godine; na iznos od 57,53 EUR od 30.9.2014. godine; na iznos od 57,59 EUR od 31.10.2014. godine; na iznos od 57,59 EUR od 30.11.2014. godine; na iznos od 57,59 EUR od 31.12.2014. godine; na iznos od 56,58 EUR od 31.1.2015. godine; na iznos od 56,58 EUR od 28.2.2015. godine; na iznos od 56,58 EUR od 31.3.2015. godine; na iznos od 55,17 EUR od 30.4.2015. godine; na iznos od 55,17 EUR od 31.5.2015. godine; na iznos od 55,17 EUR od 30.6.2015. godine; na iznos od 56,03 EUR od 31.7.2015. godine; na iznos od 56,03 EUR od 31.8.2015. godine; na iznos od 56,03 EUR od 30.9.2015. godine; na iznos od 56,31 EUR od 31.10.2015. godine; na iznos od 56,31 EUR od 30.11.2015. godine; na iznos od 56,31 EUR od 31.12.2015. godine; na iznos od 57,01 EUR od 31.1.2016. godine; na iznos od 57,01 EUR od 28.2.2016. godine; na iznos od 57,01 EUR od 31.3.2016. godine; na iznos od 56,21 EUR od 30.4.2016. godine; na iznos od 56,21 EUR od 31.5.2016. godine; na iznos od 56,21 EUR od 30.6.2016. godine; na iznos od 57,03 EUR od 31.7.2016. godine; na iznos od 57,03 EUR od 31.8.2016. godine; na iznos od 57,03 EUR od 30.9.2016. godine; na iznos od 56,80 EUR od 31.10.2016. godine; na iznos od 56,80 EUR od 30.11.2016. godine; na iznos od 56,80 EUR od 31.12.2016. godine; na iznos od 57,28 EUR od 31.1.2017. godine; na iznos od 57,28 EUR od 28.2.2017. godine; na iznos od 57,28 EUR od 31.3.2017. godine; na iznos od 57,28 EUR od 30.4.2017. godine; na iznos od 57,28 EUR od 31.5.2017. godine; na iznos od 57,28 EUR od 30.6.2017. godine; na iznos od 59,08 EUR od 31.7.2017. godine, sve uz naknadu troškova parničnog postupka uz zatražene zakonske kamate od presuđenja pa do isplate.

7. Tuženik se usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva, kojem se u cijelosti protivi, te potražuje troškove postupka uzrokovane ovako postavljenim tužbenim zahtjevom.

8. Sud je raspravnim rješenjem od 3. listopada 2025. primio na znanje i dopustio ovako uređen tužbeni zahtjev tužiteljice sadržan u podnesku od 6. svibnja 20205., obzirom da je tužiteljica u tužbi postavila tužbeni zahtjev pri čemu je pridržala pravo uređenja tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke i očitovanja Porezne prave i Turističke zajednice, slijedom čega je sud o osnovanost potraživanja tužiteljice odlučivao u granicama ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, kojeg je tužiteljica po provedbi građevinskog vještačenja precizirala u skladu s nalazom vještaka Inoslava Nikolića dipl. ing. građ. od 16. prosinca 2024.

9. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O- 417/11 od 8. prosinca 2011. godine (list 4 spisa), rješenje ovog suda br. SS 38-Pu O- 1465/15 od 23. studenog 2016. godine (list 5 spisa), dopis odvjetnika Boška Šiljega i Nedjeljka Tutavca, pun. ČUH, predsjedniku Općinskog suda u Makarskoj od 5. ožujka 2011. godine i 7. srpnja 2011. godine (list 6, 8-9 spisa), dopis odvjetnika Boška Šiljega i Nedjeljka Tutavca, pun. ČUH, PUH od 2. prosinca 2014. godine (list 10 spisa), dopis odvjetnika Ivane Knezović ČU iz [adresa] od 30. lipnja 2017. godine (list 11 spisa), dopis AU iz [adresa] OU Knezović bez datuma (list 12, 22 spisa), podaci Hrvatske pošte, provjera statusa pošiljke sa naznakom preporuke OU Knezović u [adresa] (list 13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 1333 k. o. [katastarska općina] (list 18 spisa), podnesak tužitelja AU od 31. ožujka 2017. godine u P-2827/15 (list 23 spisa), podnesak tuženika ČUH od 28. travnja 2017. godine u predmetu ovog suda P-2827/15 (list 24 spisa), rješenje ovog suda br. P-1005/19 od 16. srpnja 2019. godine (list 32 spisa), uvid u spise ovog suda posl. br. O-99/04 (O- 417/11, sada Pu O-1465/15), P-2827/15 (sada br. Pu P-1004/19), R1-14/19 (spis Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba Imotski), P-1005/19, Pu O-1465/15 (stari broj: O-77/04izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranka (list 43-47 spisa), svjedoka RU sina Č (list 53-55 spisa), CUH pok. P (list 63-64 spisa), DU pok. C (list 79-80 spisa), dopis Porezne uprave Područni ured Split Ispostava Makarska klasa: 410-23/2023-012/004 Urbroj: 513-007-17-02-2023-2 od 2. lipnja 2023. (list 105 spisa), saslušao svjedoka BU (list 109 spisa), uvid u preslik prijamne knjige Hrvatske pošte dostavljen uz dopis odvjetnika Boška Šiljega od 28. veljače 2024. (list 138 spisa), dopis Turističke zajednice Makarska Ur.broj: 310/2024 od 28. veljače 2024. (list 140 spisa), preslik tužben glavnog miješanja tužitelja PU od 5. listopada 2020. (list 146-148 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 2. svibnja 2024. (list 157-161 spisa), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještak Inoslava Nikolića dipl. ing. građ. (list 169-176 spisa), uvid u nalaz i mišljenje vještaka Inoslava Nikolića dipl. ing. građ. od 16. prosinca 2024. (list 179-210 spisa), očitovanje vještak Inoslava Nikolića dipl. ing. građ. od 2. srpnja 2025. (list 220 spisa), nakon čega je sud temeljem tako provedenog dokaznog postupka, u skladu s odredbom čl. 7. i 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, odlučio kao u izreci.

10. Pun. tužiteljice i pun. tuženika popisali su troškove postupka.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja dijelom je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade s osnova koristi koju je tuženik ostvario posjedovanjem nekretnine u suvlasništvu tužitelja i tuženika za utuženo razdoblje od kolovoza 2012. do kolovoza 2017.

13. Tužiteljica u postupku tvrdi da tuženik kao ne vlasnik (njenog suvlasničkog dijela) posjeduje nekretninu, stan u [adresa]. u [adresa], odnosno njen suvlasnički dio bez pravne osnove.

14. Među strankama je nesporno da su stranke ovog postupka izvanknjižni suvlasnici nekretnine predmetnog stana na adresi [adresa]. u [adresa], i to tuženika ČU za ½ dijela, PU za ¼ dijela, te tužiteljice ČUH za ¼ dijela, a koje suvlasništvo nekretnine je utvrđeno temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj posl. br. O- 417/11 od 8.prosinca 2011., kojim je raspoređena imovina ostaviteljice pok. CU (G) navedena pod točkom I. rješenja gdje je pod točkom A) kao imovina naveden predmetni stan u [adresa], ulaz 1., kat 2, zgrada sagrađena 706 upisana u ZU 1723 k. o. [katastarska općina] (prema ugovoru o kupoprodaji društvenog stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 606 – 182). Rješenjem Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Makarskoj br. SS 38-Pu O-1465/15 od 23. studenog 2016. godine (list 5 spisa), utvrđeno je da se istim vrši izmjena i dopuna rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj br. O-4717/11 od 8. prosinca 2011. na način da se u toč. II izreke mijenja osobno ime nasljednice EU pok. GU, te se dodaje njen osobni identifikacijski broj, tako da je sada ispravno navedeno: ČUH unuka ostaviteljice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela. Rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gžx-170/14 od 6. listopada 2014., koje je izmijenjeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj br. Pu O-1465/15 od 23. studenog 2016., pravomoćno dana 22. prosinca 2016., što je utvrđeno i uvidom u navedeni spis predmeta Pu O- 1465/2015 (ranije O-417/11).

15. Uvidom u spis ovog suda posl. br. Pu P-1004/19 (ranije br. P-72/15 i P-2827/15), utvrđeno je da se radi o tužbi tužitelja MU pok. RU iz [adresa], protiv tuženika pod 1) EU iz [adresa] i pod 2) PU pok. A iz [adresa], radi utvrđenja da je sada pok. CU zvana GUH, kći R, rođena D, sačinila dana 19. srpnja 2002. godine vlastoručnu oporuku pred svjedocima kojom svoj dvosobni stan u [adresa] površine 50 m2, u stambenoj zgradi na adresi [adresa], kao i prava na grobnici na gradskom groblju u [adresa], ustupa svom sinu ČU jer poštuje obiteljski dogovor od 1980. godine po kojem sva prava na čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], pripadaju njenom sinu GU. Pregledom spisa utvrđeno je da je tužitelj podneskom koji je priložen i u predmetnom spis predan Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj dana 31. ožujka 2017. na spis predmeta P-2827/15 (list 23 spisa), obavijestio sud da u cijelosti povlači tužbu zaprimljenu kod suda 4. veljače 2015. pod posl. br. P-2827/15, budući da sukladno Zakonu o parničnom postupku, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika, prije nego se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, pa se stoga predlaže donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj povukao tužbu u odnosu na tužene. Podneskom tužene ČUH podnesen Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj dana 28. travnja 2017., u predmetu P-2827/15, (list 24 spisa)ista se usprotivila povlačenju tužbe pod predmetnim brojem, te predlaže da sud nakon provedenog podneska, donese presudu kojom će odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Postupak je okončan presudom na temelju odricanja posl. br. P-2827/15 od 21. veljače 2018. godine, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Uvidom u spis ovog suda br. R1-125/2021 (ranije R1-2/2015, R1-14/2019). utvrđeno je da se da se među strankama ovog spora vodio postupak pokrenut po prijedlogu predlagateljice ČUH iz [adresa] dana od 19. siječnja 2015. protiv protustranaka Č MU iz [adresa] i PU iz [adresa] radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine stana na drugom katu. Ulaz 1, zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1723 KO [katastarska općina], na adresi [adresa]. Postupak je okončan rješenjem ovog suda R1-125/2021-13 od 12.lipnja 2024. kojim je odbačen prijedlog predlagatelja od 19.veljače 2015., te je odbijen prijedlog protustranke ČU za naknadu troška izvanparničnog postupka. Rješenje pravomoćno 05.srpnja 2024.

17. Uvidom u spis ovog suda posl.br. P-1005/19 (ranije P-3510/17) utvrđeno je da je tužiteljica ČUH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 11. srpnja 2017. ustala tužbom protiv tuženika ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u suposjed tužiteljici nekretnine i to stana u [adresa], ulaz 1, kat 2, izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1723 k. o. [katastarska općina]-Makar, površine 50,36 m2, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaone, izbe, kupatila, hodnika, degažmana i drvarnice. Postupak okončan rješenjem posl. br. P-1005/19 od 16. srpnja 2019. godine (list 32 spisa), kojim se utvrđuje da se tužba tužiteljice smatra povučenom, te je naloženo tužiteljici platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn. Na navedeno rješenje izjavljena je žalba tužiteljice na koju je tuženik dao odgovor na žalbu, nakon čega je spis po naredbi uređujućeg suca od 29. siječnja 2020. godine, upućen nadležnom Županijskom sudu na postupanje po žalbi.

18. Iz izvatka iz zemljišne knjige ZU 1723 k. o. [katastarska općina] – Makar, priloženog u spisu predmeta R1-125/2021 razvidno je da na čest. zgr. [katastarska čestica] u kojoj se nalazi predmetni stan upis prava vlasništva Grad Makarska OIB: 53515145212 za cijelo.

19. Među strankama je nesporno da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan nije etažirana, te da su tužiteljica i tuženik izvanknjižni suvlasnici predmetnog stana u suvlasničkim dijelovima utvrđenim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj br. O-417/11 od 8. prosinca 2011., kojim rješenjem je na nasljednike raspoređena imovina ostaviteljice CU, predmetni stan u [adresa]. ulaz 1. kat 2 č. zgr. [katastarska čestica] ZU 1723 k. o. [katastarska općina] – prema Ugovoru o kupoprodaji društvenog stana na kojem postoji stanarsko pravo.

20. Za navesti je da je tužiteljica tijekom postupka raspolagala svojim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine pravnim poslom - kupoprodajom, što je sud utvrdio uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 2. svibnja 2024. (list 157-161 spisa), kojeg je tužiteljica kao prodavateljica zaključila s kupcem OU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je kupcu prodala i predala u vlasništvo cijeli svoj suvlasnički dio nekretnine stana u [adresa] u [adresa], ulaz 1, kat 2. Navedena činjenica što je tužiteljica raspolagala svojim suvlasničkim dijelom navedenim pravnim poslom, ne utječe na položaj tužiteljice u predmetnom sporu, obzirom da je zahtjev tužiteljice odnosi na novčano potraživanje zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za razdoblje koje je prethodilo od kolovoza 2012. do 31. srpnja 2017. dakle do pokretanja predmetnog postupka (tužba podnesena 24. kolovoza 2017.), pa stoga aktivna legitimacija tužiteljice nije dovedena u pitanje.

21. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je tuženik kao ne vlasnik njenog suvlasničkog djela, u utuženom razdoblju posjedovao nekretninu odnosno njen suvlasnički dio bez pravne osnove.

22. Odredbom čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 dalje: ZV) propisano je da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

23. Tužiteljica iako nije upisana u zemljišnim knjigama kao (su)vlasnik nekretnine, u predmetnom sudskom postupku ima status predmnijevanog vlasnika svog suvlasničkog dijela kojeg je stekla, kako je prethodno utvrđeno uvidom u spis predmeta O-417/11, nasljeđivanjem u skladu s rješenjem o nasljeđivanju br. O-417/11 od 8. prosinca 2011. pravomoćno dana 6. listopada 2014. i Rješenja o izmjeni i dopuni rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj Pu O- 1465/15 od 23. studenog 2016. pravomoćno 22. prosinca 2016., čime tužiteljica dokazuje svoju aktivnu legitimaciju, pravni i stvarni osnov u smislu odredbe čl. 166.

ZV-a za potraživanje naknade i koristi.

24. U konkretnom slučaju, za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine mjerodavne su odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV-a, na koje upućuje i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-188/09 na sjednici od 26. listopada 2009. god. prema kojem: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Takvo pravno shvaćanje o primjeni odredbi čl. 164 i 165. ZV-a zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari.

25. Naime, odredbom čl. 164. st. 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba niti naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

26. Dakle, vlasnik (suvlasnik) nekretnine ima pravo na naknadu koristi od nepoštenog posjednika, za vrijeme za koje mu je bilo onemogućeno korištenje nekretnine.

27. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koriti koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

28. Pošteni posjednik u svakom slučaju, postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

29. U tom pravcu tužiteljica se u tužbi pozvala na određene materijalne dokaze dopise priložene uz tužbu kao dokaz da se ista izravno obraćala tuženiku sa traženjem da joj je omogući suposjed nekretnine, na koje pozive se tuženik oglušio.

30. Uvidom u dopis odvjetnika Boška Šiljega i Nedjeljka Tutavca, pun. ČUH, predsjedniku Općinskog suda u Makarskoj od 5. ožujka 2011. godine i 7. srpnja 2011. godine (list 6-7, 8-9 spisa), a kojim dopisima se isti u ime svoje stranke požuruju na postupanje u postupku koji se vodi kod ovog suda iza smrti pok. CU rođ. D pod posl. br. O-99/04 s naglaskom na zaštitu interesa stranke kao nasljednice ostaviteljice. Navedene dopise sud nije posebno cijenio, obzirom da se isti ne odnose na poziv tuženiku na predaju tužiteljici u suposjed nekretnine koja je predmet spora, pa se stoga ni ne mogu dovesti u svezu s utvrđenjima koja bi se odnosila na trenutak nepoštenja posjeda tužitelja.

31. Uvidom u dopis odvjetnika Boška Šiljega i Nedjeljka Tutavca, pun. ČUH, upućen PUH od 2. prosinca 2014. godine (list 10 spisa), utvrđeno je da se isti kao punomoćnici ČUH (ovdje tužiteljice) dopisom obraćaju ovdje tuženiku ČU te se u bitnom ističe da je isti suvlasnik predmetnog stana opisanog u podnesku, zajedno s NU i ČUH koja je suvlasnica predmetnog stana za ¼ dijela. Istaknuto je da PUH isključivo koristi navedeni stan, iako je ČUH imala pravo nakon smrti ostaviteljice pok. CU, ući u suposjed stana, što je višekratno inzistirala, a na koje zahtjeve se isti oglušio, te da ona stoga polaže pravo u okviru svog idealnog dijela, na adekvatnu naknadu, na ime izgubljene dobiti zbog nekorištenja predmetnog stana, te da će ostvarivanje tog njenog prava na naknadu ovisiti o budućem tijeku događaja. Istaknuto je da je ČUH sklona mirnom rješenju slučaja te ista predlaže zaključenje izvansudske nagodbe na način da se predmetni stan proda na javnoj dražbi, a dobiveni novac od prodaje podijeli na način da joj pripadne ¼ dijela, te da ako se prijedlog ne prihvaća, da se izvrši isplata ČUH ¼ tržišne vrijednosti stana koja vrijednost se može utvrditi putem porezne uprave ili građevinskim vještačenjem. U svakom slučaju, do očitovanja ista zahtijeva uručenje primjerka ključeva ulaznih vrata stana kako bi mogla stupiti u suposjed stana kao neprijeporna suvlasnica, a ako se to ne uradi, najavljuje tužbu radi predaje u suposjed, kojom tužbom će se obuhvatiti i naknadu za korištenje cijelog stana za čitavo vrijeme od smrti CU, do podnošenja tužbe sudu.

32. Vezano za uručenje navedenog podneska tuženiku, od odvjetničkog ureda Boško Šiljeg i Nedjeljko Tutavac iz Ploča, zatražen je dokaz o slanju navedenog dopisa kojeg su isti u svojstvu punomoćnika tužiteljice ČUH, uputili tuženiku ČU. Na traženje suda, dana 28. veljače 2024. zaprimljen je odgovor odvjetnika Boška Šiljega iz OD Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg iz Ploča, kojim isti, udovoljavajući nalogu suda, dostavljaju presliku prijavne knjige Hrvatske pošte (list 138 spisa), stranicu ovjerenu s datumom 3. prosinca 2014., iz koje je razvidno da je navedenog dana od strane navedenih punomoćnika, poslano pismeno pod rednim brojem 2, stranci-ovdje tuženiku PUH u [adresa], pod prijemnim brojem uručenja pismena 8936., te da je istom uručeno.

33. Uvidom u dopis odvjetnika Ivane Knezović iz [adresa] od 30. lipnja 2017. (list 11 spisa), utvrđeno je da je dopis naslovljen na primatelja ČU, [adresa], jer se navedena odvjetnica istom obraća kao punomoćnik ČUH, vezano za korištenje stana u [adresa], pri čemu se ističe da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj br. O-417/11 od 8. prosinca 2011., koje je postalo pravomoćno 16. ožujka 2014., za nasljednike na imovini ostaviteljice, između ostalog i stana u [adresa], ulaz 1, kat 2, zgrada sagrađena 706, upisana ZU 1723 k. o. [katastarska općina], su utvrđeni ČU za ½, ČUH za ¼ i PU za ¼ suvlasničkog dijela, te da unatoč tome isti čitavo vrijeme koristi bez suglasnosti i bez odobrenja ČUH i PU Divića i njihov suvlasnički dio predmetne nekretnine, stoga se predlaže predaja u suposjed predmetne nekretnine svim suvlasnicima.

34. Iz sadržaja dopisa AU iz [adresa] upućenog odvjetničkom uredu Knezović u [adresa], uz naznaku predmeta Stan u Makarskoj, [adresa], bez navedenog datuma (list 12, 22 spisa), utvrđeno je da navedenim dopisom odgovoreno na naprijed navedeni dopis od 30. lipnja 2017. odvjetnice Ivane Knezović (list 11 spisa), gdje isti potvrđuje da je zaprimio dopis odvjetničkog ureda kojem mu se obraća u ime njene stranke ČUH, a vezano za korištenje stana u [adresa] u [adresa], pri čemu je naglašeno da je ovo a obzirom da je ovo prvi put da mu obraća vezano za korištenje stana, te se ovim putem poručuje da joj je stranka od momenta pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-417/11, u svakom trenutku bila slobodna da koristi isti, za što mu se do sada za korištenje stana kao i za preuzimanje obveza vezano za stan, nije obratila. Ukazuje se da mu se u svakom trenutku bilo osobno, bilo putem punomoćnika, može obratiti vezano za predmetni stan. Uz dopis je dostavljena preslika omotnice naznačena na ime primatelja odvjetnički ured Knezović, [adresa] s prijemnim brojem pošiljke RB806406638HR. Iz priloženog statusa pošiljke Hrvatske pošte, razvidno je da je navedeni prijemni broj pošiljke zaprimljen 7. kolovoza 2017. te uručen primatelju 8. kolovoza 2017. Navedeni dopis uz potvrdu o primitku Hrvatske pošte u preslici priložen je i u spis (list 22 spisa).

34. U postupku je dostavljen i preslik tužbe glavnog miješanja tužitelja PU, [adresa], protiv tuženika pod 1) ČUH, [adresa], pod 2) AUH, [adresa] i pod 3) ŽU, [adresa], (list 146-148 spisa), radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o darovanju zaključen između tužitelja kao darovatelja i tužene pod 1) kao obdarenika i to baš ugovor o darovanju ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Ante Pejkovića pod brojem Ov-574/17 od 13. veljače 2017. (točka 1. tužbenog zahtjeva). Točkom 2. tužbenog zahtjeva, tužitelj PU traži da se utvrdi suvlasnikom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1244 k. o. [katastarska općina] i to u ½ dijela, uz ovlaštenje da temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti, može zatražiti i postići uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi u dijelu od ½ uz istodobno brisanje tog prava s imena ŽU i ČU, što su isti dužni trpjeti, sve uz naknadu troškova postupka.

35. U odnosu na naprijed navedenu presliku tužbe glavnog miješanja PU, za navesti je da navedenu ispravu i činjenice vezane uz istu, sud nije cijenio u svjetlu dokaza izvedenih tijekom postupka, obzirom da utvrđenje činjenica koje proizlaze iz navedene tužbe glavnog miješanja, nisu od značaja za predmetni postupak i utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

36. U provedenom dokaznom postupku, na ročištu 12. studenog 2020. izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 43-47 spisa).

37. Tužiteljica ČUH u svom je iskazu navela da se predmetni stan nalazi u [adresa], na trećem katu, dvosobnom stanu površine 50 m2. Što se tiče vlasništva tog stana, kupoprodajni ugovor glasio je na bake GUH, koja je u stanu živjela s djedom RU i svojom djecom – sinovima ovdje tuženikom i njenim pok. ocem GU, koji je u tom stanu nakon smrti roditelja živio zajedno sa tuženikom sve do svoje smrt 8. studenog 2005. godine. Njihovi međusobni odnos bio je jako narušen, bile su stalne svađe između njih, znala je uredovati i policija. Navodi da je njen otac je htio taj stan prodati a tuženik se tome protivio. Moj otac je bio bolestan, trebao mu je novac za liječenje, zbog toga je imao namjeru prodati stan, a što tuženik nije dozvoljavao. Nakon očeve smrti, tuženik, je ostao živjeti u tom stanu. Navodi da ona nije bila u posjedu stana, niti je na koji način koristila ovaj stan. Temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti bake, suvlasnici tog stana su tuženik za ½, a druga ½ pripada njoj i njenom polubratu PU, po ¼ dijela. Navodi da nije imala ključeve od stana, niti je imala mogućnost ulaska u stan dok nije donesena sudska odluka u kojoj je tražila predaju u suposjed stana. Stan koristi isključivo stric i on je njoj i polubratu osporavao suvlasništvo nad ovim stanom, zbog čega se vode drugi postupci koji nisu pravomoćno okončani. Ističe da ima pravomoćnu odluku za predaju u posjed stana i po toj odluci je uvedena u suposjed stana 2017/2018. godine u nazočnosti suca Radoslava Rose i svoje odvjetnice. Predani su joj ključevi od stana i u posjedu je jedne sobe koja je sada zaključana. Od tada više nije ulazila u stan i sada ne koristi stan. Prije nego što je uvedena u suposjed stana, u više navrata je pozivala tuženika da joj preda ključeve u suposjed. Prvi put su o tome razgovarali dan nakon što je njen otac preminuo. Cijela obitelj je bila u stanu i dogovarali su se što će i kako dalje. Nakon toga je počelo nadmudrivanje od strane tuženika, njegova nekooperativnost u smislu dogovora oko konačnog rješenja što da naprave s ovim Navodi da ni njen polubrat također nije u suposjedu stana, te da se ona sa njim dogovorila o načinu kako bi koristili ovaj stan. On je upoznat s ovim postupkom i s njim se u svezi ovog i dogovarala. On nije stranka ovog postupka jer je imao zdravstvene probleme i nije u mogućnosti sudjelovati aktivno u postupku. Što se tiče pozivanja tuženika da joj preda u suposjed stan, to je bilo u više navrata, u vremenskom periodu do 2014. godine, ne može se točno sjetiti koliko puta, ali može reći da je bilo u više navrata u razgovorima u ugostiteljskim objektima. 2014. godine nakon što se pojavila oporuka njene pok. bake, 10 godina nakon njene smrti, a po kojoj oporuci bi cijeli ovaj stan trebao pripasti tuženiku, došla je do tuženika u stan da razgovaraju, kada je ponudila da o svom trošku plati vještvo tog dokumenta kako bi se utvrdila njegova vjerodostojnost. Tuženik je odbio njen prijedlog i inzistirao na sudu i sudskoj odluci. Navodi da je tuženiku objasnila svoju obiteljsku situaciju i situaciju sa svojim sinom, zbog čega mi je trebalo rješenje s ovim stanom što je brže moguće, na što se tuženik oglušio. U sudskom postupku koji se vodi, obzirom se 2016. godine pojavio obiteljski ugovor iz 1979. po kojem tuženik polaže pravo na cijelu nekretninu, grafološkim vještačenjem je utvrđeno da je taj ugovor falsifikat, međutim, još se vodi sudski postupak po tom pitanju. Putem svog punomoćnika se obratila pismeno tuženiku da joj isti preda u suposjed stana nekoliko mjeseci prije nego što je pokrenula sudski postupak u kojem sam dobila pravomoćnu presudu za predaju u suposjed stana i po kojoj presudi je i uvedena u suposjed. Njen polubrat nije u suposjedu stana, a tuženiku nikada nije dala suglasnost da u cijelosti koristi predmetni stan. Dopis od 30. lipnja 2017. (list 11 spisa), je dopis njenog punomoćnika tuženiku kojim ga se poziva na predaju u suposjed stana. Prije toga ni na koji način pisanim putem nije pozivala tuženika da joj preda stan u suposjed. Njen raniji punomoćnik Boško Šiljeg, pismeno je pozivao tuženika da mi preda u suposjed stan, misli da je to bilo 2010. godine. Brat PU dao joj je specijalnu punomoć po kojoj je ovlašćuje za pokretanje svih postupaka vezano za ovaj stan. Nakon smrti pok. oca, kad su obiteljski razgovarali, u stanu su bili moj polubrat PU, tuženik, rođak RU, stric ČU, i ona, te su ona i polubrat iz stana odnijeli neku dokumentaciju pok. oca, pokušali smo uzeti i neke slike, međutim tih slika nije bilo. Na ročištu u predmetu posl. br. P-1005/19 dana 27. studenog 2018. godine, predani su mu ključevi predmetnog stana, ne može se sjetiti tko joj je točno predao ključeve stana direktno u ruke. Nakon što su joj predani ključevi od stana ne koristi taj stan zbog čitavog slijeda događaja s tuženikom, smatra da nema potrebe posebno navoditi, a vezano je za sve postupke koji su u tijeku. Ne može posebno izjasniti jesu li neke posebne promjene na stanu napravljene u razdoblju kad je u stanu bila nakon smrti pok. oca u odnosu na zatečeno stanje stana kada je bio održan očevid u tom stanu. Ima saznanja vezano za otkup predmetnog stana od Grada Makarske. Što se tiče samog otkupa predmetnog stana, ono što joj je poznato a to su njena saznanja unatrag 2 tjedna, a to je da taj stan nije u cijelosti otkupljen od Grada. Tuženik neredovito podmiruje svoje obveze, a ona je pokušala postići nekakav dogovor s Gradom za otkup tog stana, međutim do tog dogovora nije došlo obzirom da je Grad inzistirao da se podmiri cjelokupan iznos, a njena je namjera bila podmiriti, odnosno otkupiti samo svoj suvlasnički dio. Sa tuženikom je pokušavala dogovoriti i podmirenje troškova samog stana – pričuva i sl, obzirom da postoje veliki troškovi, a ona ne želi biti solidarni dužnik u tom pravcu, spremna je podmirivati svoj dio troškova, međutim u tom pravcu nije postigla dogovor. Od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. bake do danas, nije uplatila niti jednu ratu za otkup predmetnog stana od Grada Makarska. Od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. bake do danas, nije platila niti jednu ratu vezano za pričuvu za predmetni stan. Račun pričuve predmetnog stana još glasi na ime pok. bake Seke CU. Upravitelju za Stambeno gospodarstvo misli da je i dala rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. bake ĐU i tada je u razgovorima tražila da podmirim svoj dio dugovanja kako u slučaju pokretanja ovrhe se ne bi pokretao postupak protiv nje, ali joj je tada rečeno da zakonske odredbe ne omogućavaju takvo postupanje. Rješenje o nasljeđivanju iza pok. bake, im je predala ali računi i dalje glase na nju. Drugim službama – Komunalno i sl., nije predavala rješenja o nasljeđivanju iza smrti bake radi promjene imena korisnika tih usluga, nije inzistirala na promjenu imena korisnika ni kod Stambenog ni u drugim službama se išla informirati vezano za svoja prava u svom slučaju. Nije plaćala niti jedan od računa niti je podmirila troškove tog stana iz razloga jer su se dugovanja samo gomilala, a obzirom je tuženik isključivi korisnik tog stana, koji joj je osporavao vlasništvo i mogućnost korištenja tog stana, nije imala namjeru još i da mu za to podmiruje troškove jer za to nema dovoljno novca. Računi vezano za otkup stana dolaze na ime pok. bake. Grad Makarska nije pokrenuo nikakav postupak vezano za neplaćanje rata vezano za otkup stana.

38. Tuženik ČU pok. RU u svom iskazu navodi da se ne slaže sa izjavama tužiteljice, nikada joj nije zabranjivao da dolazi i da se koristi predmetnim stanom, ona je u ovaj stan dolazila. Poslije smrti pok. brata, došli su na dogovor tužiteljica i brat PU u sobu u kojoj je brat živio. Tad im je dao sve ključeve od 2 auta i ključeve od stana, pričali su što i kako napraviti sa ovim stanom, on im tada pokušao objasniti da je njega njegov brat prevario. On se prihvatio nasljedstva ovog stana iza smrti njihove pok. majke, što nije bilo dogovoreno, obzirom da se on odrekao svog dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Odrekao se pola čestice i izgrađenog objekta na toj čestici, koji je puno veće vrijednosti od ovog stana. Navodi da je njegova pok. majka prodala je kuću u [adresa], to su oni znali i od tog novca se financirala izgradnja objekta na nekretnini 3995/3 k. o. [katastarska općina] koju im je dao njihov stric HU kao nasljedstvo od njihova pok. oca, a njegovog brata. Tada su sastavili obiteljski ugovor po kojem ukoliko se njegov brat GU prihvati dijela stana, da će on potraživati polovinu nekretnine i izgrađenog objekta na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stalno je isticao da će pronaći taj ugovor gdje su se dogovorili i pronašao sam ugovor kod jednog njegovog prijatelja u radioni, to je ugovor o kojem je tužiteljica govorila. Oni su ove sporove koje vode između sebe nastavili, tužiteljica u stan nije dolazila, kasnije kad je došla zaključala je tu jednu sobu, čak joj je on pomogao promijeniti bravu te sobe, to je bilo u nazočnosti suda. Tužiteljica je mogla dolaziti u stan, on joj to nije smetao, mogla je ući i u svoju sobu, kako su ona i brat između sebe podijelili. U stanu je jednu sobu koristio njegov brat, drugu on. Tužiteljica je mogla ući u stan jer je on njoj, odmah nakon smrti brata dao ključeve od stana. Ne može se sjetiti je li u sudskom postupku koji se vodio radi predaju u suposjed, istakao da je već dao tužiteljici ključeve od stana. Tužiteljica mu se obratila i pismeno za predaju u suposjed i on joj je na to odgovorio dopisom koji mu je predočen od strane uređujućeg suca – list 22 spisa. Tužiteljici je objašnjavao da nije ona kriva za ovu situaciju, već njen brat koji ga je prevario. U ovom stanu nitko ne živi osim njega, što se tiče prijavljenog SU, to je prijatelj njegova brata. Ne zna je li još netko prijavljen na stanu, konkretnih ulaganja u stan nije bilo. On taj stan ne iznajmljuje. U razgovorima sa tužiteljicom i njenim bratom, razgovarali su što će i kako će, oni su otišli tada iz stana bez nekog konkretnog dogovora, tada je ostala otključana soba njegova brata, oni je nisu zaključali. Nisu mu dali suglasnost da koristi cijeli stan. Točno je da je tužiteljica iznosila razne prijedloge vezano za korištenje tog stana, ali ništa nije konkretizirano. Kad god bi tužiteljica došla u stan pustio bi je u stan i njom razgovarao. Tužiteljica nikada nije došla u stan sa ključevima koje joj je dao nakon smrti pok. brata. Navodi da ne plaća račune vezano za otkup stana, bio je na razgovoru vezano za otkup tog stana i problem je što stan treba u cijelosti otplatiti, a on kao ni tužiteljica nema dovoljno novca za otkup cijelog stana, trebaju se dogovoriti i to otplatiti. Troškove režija stana podmiruje ja, pomaže mu i sin RU. Računi glase na pok. majku. Navodi da nije donio rješenje o nasljeđivanju iza smrti majke tijelima koje ispostavljaju račune za režije. Površina predmetnog stana je cca 52 m2, točni podaci su u dokumentaciji. Po njihovom obiteljskom dogovoru, smatra da predmetni stan predstavlja njegovo isključivo vlasništvo, ali njegov brat se prihvatio suvlasničkog dijela tog stana, a on mu je osporavao taj suvlasnički dio na ovom stanu, na ostavinskoj raspravi iza majke je to istakao, obzirom na njihov raniji dogovor o kojem je iskazivao, a za to je znao i njihov stric HU, on je to i pisao. Ovaj stan ima jedno kupatilo, jedan sanitarni čvor i kuhinju, dvosoban stan. Pričuvu vezano za predmetni stan ne plaćam iz istog razloga jer račun glasi još na pok. majku. Nakon očevida u sudskom postupku, promijenjena je brava na vratima sobe u stanu koju je cijeli život koristio moj pok. brat. Bravu na vratima te sobe promijenio je majstor kojeg je tada dovela tužiteljica, ne zna kako se zvao a ja sam mu pomagao. Navodi da je on vlastoručno potpisao na obiteljskom ugovoru koji je spominjala tužiteljica i on u svom iskazu. U tom postupku spori to vještvo.

39. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, uz materijalne dokaze koji su predloženi od strane stranaka, u postupku su saslušani i predloženi svjedoci RU sina Č, CUH pok. P, (DU pok. C, TU rođ. B.

40. Svjedok RU sin Č, u svom iskazu navodi da su predmetni stan u [adresa], ranije koristili i u stanu živjeli njegova baka GUH, sad pok. stric GU, otac tužiteljice, i njegov otac ovdje tuženik, a u dva navrata i on, kada je jedno vrijeme kroz srednju školu, živio u tom stanu sa bakom, stricem i ocem, nakon čega sam odselio i u stan sam se ponovno vratio do 2011. godine, nakon čega se preselio na adresu svog sadašnjeg stanovanja. Nakon smrti bake, u stanu su ostali živjeti njegov otac i stric. Nakon smrti strica, tužiteljica je zajedno sa bratom E došla u stan, pokupila sve očeve stvari i ispraznila sobu u kojoj je otac do tada živio. Naime, u stanu su dvije sobe – u jednoj sobi je živio njegov otac, u drugoj sobi moj stric. Nakon smrti strica, do 2011. godine, u njegovoj sobi nastavio je on živjeti do 2011. godine. Nikada tužiteljica od mene u tom periodu nije tražila od njega da iseli iz te sobe. Poznato mu je da je ona imala ključeve od stana i nikad nije ni iskazivala volju da u stan želi ući ili da stan želi koristiti. Sa tužiteljicom je bio u dobrim odnosima do unatrag godinu dana kada je došlo do određenih nesuglasica između njih, vezano za obvezu koja je bila dogovorena a koja se ticala grobnog mjesta, kojeg je on u cijelosti financirao, a nakon što su po dogovoru to trebali financirati tužiteljica i njen brat, do dogovora nije došlo. Dok je s tužiteljicom bio u dobrim odnosima, ona nikada nije iskazala želju ili volju da uđe u predmetni stan. Bilo je razgovora između njih jer je ista tražila od njega da pokuša utjecati na oca vezano za nesuglasice i sporove između njih a koji se tiču imovinsko-pravnih pitanja vezano za imovinu iza bake i strica i dogovora između strica i njegova oca. Naime, u ostavinskom postupku iza pok. bake, ovaj stan je pripao ½ njegovom ocu, a druga ½ stana pripala je tužiteljici i njenom bratu M. Međutim, unatoč navedenom, navodi da njegov otac tvrdi, obzirom na njegove dogovore koje je imao sa pok. stricem, a vezano za diobu nekretnina koje se nalaze u [adresa], da on ima pravo na cijeli stan, s čime se tužiteljica ne slaže. U tom pravcu je tužiteljica i htjela da utječe na svog oca, ali on to odbio, ne želi jer ne može utjecati na njega, a niti bi to mogao i da želi. Nakon što je preselio na adresu svog sadašnjeg stanovanja, soba u kojoj je do tada živio, a koju je ranije koristio pok. stric, ostala je ispražnjena, sve su stvari iz te sobe iznesene i soba je ostala otključana. U tu sobu mogao je ući tko je htio. Poznato mu je da je tužiteljica imala ključeve od stana koje joj je dao njegov otac nakon smrti strica, ali tu sobu i stan, tužiteljica unatoč navedenom, nije koristila. U njihovim razgovorima koje su imali dok smo bili u dobrim odnosima, nikada mu nije rekla da je njoj zabranjen ili onemogućen ulazak u stan. U razdoblju od 2012.-2017. godine, uz njegova oca, nitko nije koristio predmetni stan. Što se tiče ove sobe strica, nju nitko nije koristio a niti se ona iznajmljivala. Naime, sam stan nije moguće iznajmljivati trećim osobama. Koliko mu je poznato, cijeli ovaj period ta soba strica stajala je prazna. Nakon smrti bake, a do smrti strica, nije živio u tom stanu. O je umrla 2002., stric 2005., a ne može se sjetiti kad je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti bake. Podržava navode i stav svog oca da mu stan pripada u cijelosti, iz razloga što je njegov moj pok. stric, to jutro kada je baka umrla, gdje je bio prisutan, osobno njemu i njegovom ocu i svima koji su bili prisutni u stanu rekao "je, dogovor je postojao, ali sad kad je baka umrla, ja želim svoje". To je njemu potvrdilo ono što je njgov otac cijelo vrijeme isticao da je između njega i njegovog brata, mog pok. strica, postojao dogovor drugačiji vezano za ovaj stan. U više njihovih razgovora koje je vodio da tužiteljicom, bilo je razgovora i o predmetnom stanu i o pokušaju pronalaska rješenja spornih odnosa između tužiteljice i njegovog oca u kojim pregovorima je on pokušao biti nekakav glas razuma. Ne razumije i ne osuđuje tužiteljicu u njenom traženju, ali na žalost, ne može promijeniti mišljenje o svom ocu, a niti ponuditi tužiteljici nekakvo lažno obećanje. Zna što njegov otac želi i kakav je bio dogovor između njega i strica, a osobno nije nazočio kada je stric sam izjavio da je nekakav dogovor između njih postojao. Tužiteljica do ostavinske rasprave nije bila u kontaktima sa obitelji, sve do samog ostavinskog postupka, kada se pojavila i rekla da želi ono što joj po zakonu pripada. U tom razdoblju, njemu je otac cijelo vrijeme tvrdio da ima adekvatnu pravnu zaštitu od svojih punomoćnika, da dokaže ono što je tvrdio cijelo vrijeme, a vezano za postojanje dogovora između njega i strica, ali igrom slučaja, zbog propusta njegova punomoćnika, nije izjavljena žalba na rješenje u ostavinskom postupku i njegov otac taj dogovor tada nije uspio dokazati. Nakon što je iselio iz sobe u predmetnom stanu 2011. godine, iz sobe je iznio sve svoje stvari, ostavio sobu kakva je bila u trenutku kad je u nju uselio. Ostale prostorije u tom stanu, wc, kuhinju i dnevni boravak, koristi njegov otac. Stvari pok. strica uzeli su tužiteljica i njen brat E. Ima informaciju da predmetni stan nije otkupljen, te da postoje određeni dugovi prema gradu vezano za taj stan. Dok je baka bila živa, ona je neke stvari plaćala. Taj stan je u stanju istom kakav je bio u trenutku useljenja 1952. godine. U stanu ništa nije obnavljano i renovirano, osim što su on i otac obnavljali grilje u tom stanu. Kontakti su sa tužiteljicom, a vezano za razgovore oko predmetnog stana su se intenzivirali unutar par godina nakon smrti njenog oca, posljednjih 4-5 godina. Koliko zna, tužiteljica niti njen brat nisu bili ometani da koriste ovaj stan nakon smrti njenog oca, otac i on joj to nisu zabranjivali.

41. U ocjeni iskaza u postupku saslušanih svjedoka, iskaze svjedoka RUH pok. P, DU pok. C i TU rođ. N, sud nije posebno cijenio i dovodio u svezu s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, i na njima temeljio svoja utvrđenja, obzirom da navedeni svjedoci nisu imali nikakvih saznanja o činjenicama odlučnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

42. Naime, svjedok CUH pok. P navodi da ne zna ništa o stanu na adresi [adresa] u [adresa], nije mu poznata ni ta adresa. Poznavao je sad pok. GU on mu je bio dobar poznanik, vodio ga je na liječenje u Split i u Zagreb u KB Dubrava, kada mu je dogovoren termin za operaciju. Zna da je živio negdje u [adresa], nije mu poznavao obitelj, niti je ikada bio u njegovom stanu, a ono što mi je poznato iz komunikacije u vožnji kada ga je vodio na operaciju u Zagreb, kada mu je prvi put spomenuo svoju obitelj i tada je saznao da ima brata s kojim ne komunicira. Navodi da je spominjao nekakav stan, ali se detalja zbog proteka vremena ne može sjetiti. Upoznao mu je tada kći ČUH i sina PU. Rekao mu je da ima stan i neke stvari u stanu, slike i zbog stana je i bio u svađi sa tim bratom i nikada nisu došli do teme gdje on živi. Nisu bili u tako bliskim odnosima da bi se interesirao ili imao ikakvih saznanja o njegovoj imovini nakon njegove smrti. Dakle svjedok nema nikakvih saznanja o posjedu predmetne nekretnine nakon smrti pok. GU.

43. Svjedok DU pok. C navodi da je bio u prijateljskim odnosima sa sad pok. GU i Č, ovdje tuženikom. Zna da su njihovi odnosi bili dosta poremećeni, do te mjere da PUH, ovdje tuženik, svom bratu GU, čak nije došao ni na pogreb. Sada sa tuženikom više nisam u prijateljskim odnosima. U odnosu na stan u [adresa] – [adresa], poznato mi je da su tu prije živjeli roditelji GU i Č, kasnije majka FU zajedno sa pok. GU, koji je živio u stanu, brinuo se za majku, radio i zarađivao, dok je ČU bio dosta odsutan, igrao je nogomet i on nije bio vrijedan kao GU. Poznato mi je da je nakon smrti GU, ČU ostao živjeti u stanu, ali mu nije poznato da bi uz njega netko treći koristio taj stan, ni da bi ČU stan iznajmljivao. Koliko se sjeća u stanu se nalazila kuhinja, dnevni boravak i 2 sobe, svatko od njih je koristio 1 sobu. Nakon smrti GU, više nije dolazio u stan, tako da mu nije poznat način korištenja tog stana od strane Č. Tužiteljicu osobno poznaje i koliko mu je poznato, tužiteljica nije koristila predmetni stan, a je li odlazila u stan, to mu nije poznato.

44. Svjedokinja TU navodi da joj nisu poznate osobe koje tužiteljica DUH i tuženik ČU. Podnesak koji mi je predočen od strane uređujućeg suca, zaprimljen kod ovog suda 17. svibnja 2023. (list 102 spisa) je podnesak kojeg je potpisala. Zna gdje se nalazi zgrada u [adresa] u kojoj stanuje moja prijateljica LU, ali joj nije poznato ništa vezano za korištenje stana u toj zgradi na drugom katu. Poznavala je pok. GU, znam u kojem je stanu živio, on je umro ima već cca 20 godina. Nije joj poznato ništa vezano za predmetni spor niti se u tom pravcu želim ni na koji način izjašnjavati.

45. Cijeneći iskaze stranaka u dijelu koji se odnosi na činjenice odlučne za predmetni postupak, za istaknuti je da su njihovi iskazi dijametralno suprotni u dijelu koji se odnosi na mogućnost korištenja predmetnog stana od strane stranaka, kako bi se u tom pravcu utvrdilo je li i od kada tuženik bio pošteni posjednik tužiteljičinog suvlasničkog dijela i od kada je tuženik postao nepošten posjednik, te je li tužiteljica bila u mogućnosti uspostaviti svoj suposjed na predmetnom stanu u utuženom razdoblju, zbog čega sud može izvesti nedvojbeno utvrđenja samo iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

46. To stoga što je tužiteljica u svom iskazu navela da je nakon smrti pok. bake u stanu živio njen otac GU zajedno s tuženikom, da su njihovi međusobni odnosi bili jako narušeni te da je nakon smrti njenog oca, tuženik ostao živjeti u stanu. Tužiteljica je istakla da ona nije bila u posjedu stana, niti je na bilo koji način koristila ovaj stan te da nije imala ključeve od stana, niti je imala mogućnost ulaska u stan dok nije donesena sudska odluka u kojoj je tražila predaju u suposjed stana, a po kojoj odluci je uvedena u suposjed stana 2017. -2018. u nazočnosti uređujućeg suca Radoslava Rose i svoje odvjetnice. Tada su joj predani ključevi stana i u posjedu jedne sobe koja je sada zaključana, otkad nije više ulazila u stan i stan ne koristi. Tužiteljica je istakla da je prije nego što je uvedena u suposjed stana, u više navrata pozivala tuženika da joj preda ključeve u suposjed i da su prvi put o tome razgovarali dan nakon što je njen otac preminuo. Putem svog punomoćnika se obratila pismeno tuženiku da joj preda u suposjed stan, nekoliko mjeseci prije nego što je pokrenula sudski postupak u kojem je dobila pravomoćnu presudu za predaju u suposjed stana i po kojoj presudi je uvedena u suposjed. Na ročištu u predmetu P-1005/19 dana 27. studenog 2018. su joj predani ključevi predmetnog stana.

47. Tuženik je osporio ove navode tužiteljice ističući da tužiteljici nikada nije zabranjivao da dolazi i da se koristi predmetnim stanom, da je ona u ovaj stan dolazila te da su poslije smrti pok. brata na dogovor došli tužiteljica i njen brat PU, kada im je tom dao sve ključeve od dva auta i ključeve od stana. Istakao je da tužiteljica u stan nije dolazila, a kad je došla zaključala je jednu sobu te da joj je čak on pritom pomogao promijeniti bravu te sobe u nazočnosti suda. Ističe da je tužiteljica je mogla ući u stan jer joj je on odmah nakon smrti brata dao ključeve od stana, ali se ne može sjetiti je li on u sudskom postupku koji se vodio radi predaje u suposjed, istakao da je već tužiteljici dao ključeve od stana. Navodi da mu se tužiteljica obratila i pismeno za predaju u suposjed, na što joj je on odgovorio dopisom koji je priložen u spisu – list 22 spisa, te da tužiteljica nikada nije došla u stan s ključevima koje joj je dao nakon smrti brata.

48. Dovodeći u svezu iskaze u postupku saslušanih parničnih stranka s dokazima izvedenim tijekom postupka, za istaći je da u ocjeni iskaza u postupku saslušanog svjedoka RU rođaka tužiteljice i sina tuženika, sud poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojem navodi da je ranije bio u dobrim odnosima s tužiteljicom, da je jedno vrijeme kroz srednju školu živio u predmetnom stanu s bakom, stricem i ocem, nakon čega je odselio i u stan se ponovno vratio do 2011., nakon čega se preselio na adresu svog sadašnjeg stanovanja. Naveo je da je nakon smrti strica, oca tužiteljice, tužiteljica zajedno s bratom E, došla u stan, pokupila sve očeve stvari i ispraznila sobu u kojoj je otac do tada živio, obzirom da su u stanu bile dvije sobe u kojima je u jednoj živio otac tužiteljice, a u drugoj tuženik, nakon čega je on nakon smrti strica, oca tužiteljice, on nastavio živjeti u njegovoj sobi, sve do 2011. u kojem periodu tužiteljica od njega nikada nije tražila da iseli iz te sobe. Istakao je da u razdoblju od 2012. do 2017., uz njegovog oca, nitko drugi nije koristio predmetni stan, a soba strica nije se iznajmljivala niti ju je netko koristio.

49. Tužiteljica nije imala prigovora na iskaz ovog svjedoka u tom dijelu, zbog čega se samo po sebi nameće da je tužiteljica bila suglasna s načinom korištenja dijela stana od strane svjedoka RU, sina tuženika, u razdoblju do 2011. Tužiteljica u svom iskazu i tijekom postupka na navedene okolnosti nije iskazivala niti se u pravcu navoda ovog svjedoka očitovala, na način da bi ove navode osporila. U prilog navedenom ide i činjenica što tužiteljica svoj tužbeni zahtjev prema tužitelju nije ni postavila za razdoblje od smrti svog pok. oca od 8. studenog 2005. pa do konca 2011. Zahtjev tužiteljice obuhvaća razdoblje od 31. kolovoza 2012. do kolovoza 2017. Osim toga, za navedeno razdoblje do 2011. god. u spisu ne postoji niti jedan relevantan dokaz da je tužiteljica za to razdoblje od tuženika tražila predaju u suposjed stana koji je evidentno od smrti oca tužiteljice 8. studenoga 2005., pa do 2011. u kojem razdoblju je stan u cijelosti bio u posjedu tuženika i njegovog , ovdje svjedoka RU, o kojem razdoblju i tom posjedovanju tužiteljica nije imala prigovor, iako je na taj način tužiteljici dodatno bio onemogućen (su)posjed stana.

50. U odnosu na navode svjedoka RU koji suglasno kao i tuženik ističe da je tužiteljica raspolagala s ključevima predmetnog stana, te da mu je poznato da joj je ključeve stana dao njegov otac, tuženik, nakon smrti strica, ali da tu sobu i stan tužiteljica unatoč tome nije koristila, sud u tom dijelu nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan iskaz ovog svjedoka iz razloga što svoje navode tuženik u postupku nije dokazao, a što bi utjecalo na vjerodostojnost navoda svjedoka RU u tom dijelu, tim više što je tužiteljica pred ovim sudom pokrenula postupak radi predaje u posjed stana, koji se vodio pod posl. br. P-1005/19, u kojem postupku su tužiteljici predani ključevi stana na ročištu održanom na licu mjesta 9. travnja 2019. u nazočnosti suda, stranaka i punomoćnika, kojom prilikom je tužiteljica uvedena u posjed stana, nakon čega je navedeni postupak pravomoćno okončan povlačenjem tužbe nakon predaje suposjeda predmetnog stana tužiteljici.

51. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu i navod svjedoka da s tužiteljicom više nije u dobrim odnosima, te da u cijelosti podržava navode i stav tuženika da predmetni stan u cijelosti predstavlja imovinu tuženika, evidentno je da je ovom svjedoku kao sinu tuženika, u interesu uspjeh tuženika u sporu, pa stoga u tom dijelu sud nije mogao nedvojbeno istinitost navoda ovog svjedoka. To posebno stoga što u postupku nije izveden niti jedan valjan i relevantan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost navoda tuženika da je tužiteljica raspolagala s ključevima predmetnog stana čitavo utuženo razdoblje, pa i ranije, te da se ista nije protivila načinu korištenja predmetnog stana od strane tuženika, te da bi posjed tuženika čitavo utuženo razdoblje bio pošten. Tim više što u izostanku materijalnih dokaza koji bi potvrdili ove navode tuženika, tom pravcu niti jedan od drugih saslušanih svjedoka nije imao nikakvih saznanja o navedenim činjenicama.

52. S druge strane, imajući u vidu sadržaj dopisa odvjetnika Boška Šiljega i dr. kao punomoćnika tužiteljice EU, koji su se dopisom od 2. prosinca 2014. obratili tuženiku za predaju u suposjed stana, koje pismeno je tuženik evidentno zaprimio, što je sud i utvrdio uvidom u preslik stranice prijemne knjige Hrvatske pošte dostavljena u spis od strane odvjetnika Boška Šiljega iz Ploča, kojim dopisom je tuženik pozvan od strane tužiteljice za predaju u suposjed stana, nakon čega je tužiteljica dana 19. siječnja 2015. pred ovim sudom pokrenula postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine koja je predmet spora, razvidno je da je na taj način tužiteljica putem svojih punomoćnika izrazila svoju jasnu volju za posjedovanjem predmetnog stana, kako navedenim dopisom kojim poziva tuženika da joj preda u sposjed predmetni stan, te ga obavještava da će u protivnom pokrenuti sudski spor za predaju u posjed, tako i samim pokretanjem postupka za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Time je tužiteljica jasno i nedvojbeno iskazala tuženiku protivljenje njegovom dotadašnjem načinu korištenja nekretnine, traženjem da se razvrgne suvlasnička zajednica geometrijskom diobom, kako bi stranke postale isključivi vlasnici u naravi točno određenog fizičkog dijela nekretnine koji bi odgovarao njihovim suvlasničkim dijelovima, a time bi tuženik bio onemogućen u dotadašnjem načinu korištenja.

53. Kako je to već prethodno istaknuto, za odlučivanje o zahtjevu za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 164. i 165. ZV-a, dovoljno je da je tužiteljica kao suvlasnik na odgovarajući način izrazila volju za posjedovanjem stvari.

54. Iako je tužiteljica u svom iskazu navela da se tuženiku obraćala za predaju u suposjed nekretnine i prije nego je to napravila putem svog punomoćnika pismeno, u tom pravcu tužiteljica sudu nije predočila niti jedan valjan i relevantan dokaz kojima bi bili potvrđeni ovi navodi tužiteljice.

55. Sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice donosi na temelju dokaza izvedenih u postupku, a ne na temelju navoda same stranke koja je dužna svoje navode dokazati. Tužiteljica u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a nije dokazala postojanje ili nepostojanje pravno relevantnih činjeničnih pretpostavki za koje tužiteljica tvrdi da su ispunjene u prilog osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadu zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine.

56. Dovodeći u svezu iskaze parničnih stranaka s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebno imajući u vidu sadržaj dopisa od 2. prosinca 2014., kojim tužiteljica poziva tuženika za predaju u posjed predmetne nekretnine, sud je utvrdio da je tuženik po zaprimanju navedenog pismena kojim ga se poziva na predaju predmetnog stana u suposjed tužiteljici, postao nepošteni posjednik, dakle od prosinca 2014. kada je navedenim dopisom pozvan da tužiteljici prepusti predmetni stan u suposjed.

57. Nadalje, kako se poštenje presumira (čl. 18. st. 3. ZV-a), a tužiteljica u postupku nije dokazala da se tuženiku obraćala za predaju u suposjed i prije navedenog dopisa od 2. prosinca 2014., kako od strane svog punomoćnika, tako i osobno, zbog izostanka valjanih dokaza na navedene okolnosti, ukazuje se neosnovan zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 164. st. 1. ZV-a za naknadu koristi u visini zakupnine koju bi tužiteljica kao drugi suvlasnik mogla ostvariti za svoj suvlasnički dio nekretnine za utuženo razdoblje od kolovoza 2012. do 30. studenoga 2014., u kojem razdoblju je tuženik nekretninu držao u posjedu kao pošteni posjednik, obzirom da tužiteljica nepoštenje posjeda tuženika u tom razdoblju nije dokazala, pa joj stoga ne pripada pravo potraživati od tuženika naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice, jer se tuženik ne može smatrati nepoštenim suposjednikom u smislu odredbe čl. 165.st. 1. ZV-a kroz utuženo razdoblje od kolovoza 2012. do prosinca 2024., slijedom čega je odlučeno u tom dijelu kao pod točkom II/ izreke presude.

58. Imajući u vidu naprijed iznesena utvrđenja suda i činjenicu da je sud utvrdio da je tužiteljica dopisom od 2. prosinca 2014. tuženiku izrazila volju za posjedovanjem nekretnine, budući da nije bila u posjedu nekretnine, od kojeg trenutka prestaje pošteni posjed tužitelja na predmetnom stanu. Naime, pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je od strane tužiteljice pozvan na predaju u posjed stvari, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i napravila tim dopisom, da bi potom nakon što od strane tuženika nije udovoljeno njenom traženju, pred ovim sudom pokrenula postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice koji se vodio pod posl. br. R1- 125/2021 (ranije R1- 2/15 i R1-14/19), pokrenut 19. siječnja 2015., te je nakon ponovnog pisanog poziva tuženiku od strane pun. tužiteljice za predaju u (su)posjed predmetnog stana sadržanog u dopisu od 30. lipnja 2017., nakon čega je tužiteljica, pred ovim sudom dana 11. srpnja 2017. pokrenula protiv tuženika postupka radi predaje u (su)posjed predmetnog stana koji se vodio pod posl.. br. P- 1005/2019 (ranije P- 3510/17), tijekom kojeg postupka, je tuženik tužiteljici na ročištu dana 9.travnja 2019. predao u posjed ključeve predmetnog stana, nakon čega je na istom ročištu tužiteljica ušla u (su)posjed stana.

59. Upravo naprijed navedeno postupanje tužiteljice kojim poziva tuženika dopisima za predaju predmetnog stana u suposjed i pokretanje postupka protiv tuženika, kako za razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnom stanu, pa tako i postupak za predaju u suposjed stana, ukazuje na neosnovanost navoda tuženika da je tužiteljica čitavo vrijeme raspolagala ključevima predmetnog stana, koje joj je dao tuženik nakon smrti njenog oca, jer u protivnom ista ne bi bila prinuđena na poduzimanje radnji i postupaka kako bi ostvarila svoj suposjed na predmetnom stanu. Stoga se ukazuje osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu koristi iz čl. 165. st. 1. ZV- a za razdoblje od prosinca 2014. (kada je tuženik pozvan dopisom tužiteljice od 2. prosinca 2014. na predaju u suposjed) do kolovoza 2017.

60. U cilju utvrđenja visine naknade za korištenje tuđe stvari, visine najma, u postupku su zatraženi od nadležne Porezne uprave podaci vezano za visinu najma / zakupa nekretnine na području položaja predmetne, na što se nadležna porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Makarska, očitovalo dopisom Klasa: 410- 23/2023-012/004, Ur.br. 513-007-17-02-2023-2 od 2. lipnja 2023. (list 105 spisa), gdje je navedeno da je izvršenom pretragom baze podataka informacijskog sustava porezne uprave, utvrđeno da su na lokaciji [adresa] i blisko područje navedene adrese, evidentirane prijave najma / zakupa za područje [adresa] (53,14 m2) – 400 EUR ugovor o najmu; [adresa], ČUHĐ (86,00 m2) – 400 EUR, ugovor o najmu; [adresa], ŠU (24,50 m2) – 175,00 EUR ugovor o najmu.

61. Od Turističke zajednice Makarska, zatražen je podatak o visini najamnine te je na traženje odgovoreno dopisom Turističke zajednice Ur.br. 310/2024 od 28. veljače 2024., kojim se obavještava sud da Turistička zajednica grada Makarske ne raspolaže podatkom o visini najamnine za nekretninu stan na adresi [adresa].

62. Tužiteljici za korištenje njenog suvlasničkog dijela nekretnine, pripada naknada u visini zakupnine koju bi tužiteljica mogla realno ostvarivati da je nekretninu u utuženom razdoblju dala u zakup po tržišnim uvjetima. Visinu takve naknade je potrebno utvrditi na temelju vještačenja iz kojeg će biti razvidno kakvi su tržišni uvjeti bili za davanje u zakup pojedine nekretnine, s tim da za pojedine dijelove utuženog razdoblja tržišni uvjeti ne moraju biti identični, što utječe na visinu zakupnine koju je tužiteljica mogla ostvariti da je nekretninu, odnosno svoj suvlasnički dio dala u zakup po tržišnim uvjetima.

63. U postupku je dana 17. listopada 2024. sud izveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještak Inoslava Nikolića dipl. ing. građ. (list 169-176 spisa), radi utvrđenje visine najamnine a ime korištena suvlasničkog dijela stana tužiteljice, kojom prilikom je sud utvrdio da se predmetni stan nalazi na drugom katu zgrade u [adresa]. Stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupatila i hodnika. Jedna prostorija u predmetnom stanu je zaključana, te je otključana na traženje uređujućeg suda – spavaća soba u kojoj se nalazi namještaj bez osobnih stvari.

64. Vještak Inoslav Nikolić dipl. ing. građ. u svom nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2024. (list 179-210 spisa), je utvrdio u zaključku nalaza da nakon provedenog izračuna vrijednosti zakupa nekretnine: stan na drugom katu stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao čest. zem. ZGR 706, k. o. [katastarska općina]- Makar, ZKU 1723, utvrđuje se da tržišna vrijednost zakupa nekretnine na dan 17.10.2024. godine iznosi: 423,48 Nakon provedenog međuvremenskog izjednačenja zakupa nekretnine za zadani period, ukupna procijenjena visina zakupnine za kompletan stan u utuženom razdoblju od 01. kolovoza 2012. godine do 01. kolovoza 2017. godine iznosi: 13.833,39odnosno, ukupna procijenjena visina zakupnine predmetnog udjela 1/4 u utuženom razdoblju od 01. kolovoza 2012. godine do 01. kolovoza 2017. godine iznosi: 3.458,35 €. Navedena tržišna vrijednost nekretnine predstavlja procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, između voljnog kupca i voljnog prodavatelja, u transakciji po tržišnim uvjetima nakon prikladnog oglašavanja, pri čemu je svaka stranka postupila upućeno, razborito i bez prisile, uz napomenu da navedeni iznos ne sadrži poreze.

63. Vještak je u tablici nalaza i mišljenja na stranici 19, u rekapitulaciji za predmetni stan na drugom katu površine 50,69 m2, utvrdio vrijednost zakupa nekretnine na dan vrednovanja u visini od 423,48 EUR. Na stranici 20 nalaza, navedena je visina zakupnine u utuženom razdoblju od srpnja 2017. do veljače 2023. te je posebno istaknuta predmetna vrijednost ¼ zakupa za utuženo razdoblje po mjesecima, kako je to navedeno u tablici. Prema istaknutoj vrijednosti ¼ zakupa za utuženo razdoblje navedenim u tablici, tužiteljica i uredila i precizirala svoj tužbeni zahtjev.

64. Tužiteljica nije imala prigovor na nalaz vještak Inoslava Nikolića dipl. ing. građ., dok tuženik iznio prigovore na koje se vještak očitavao u svom podnesku od 2. srpnja 2025. (list 220 spisa), gdje ne naveo da je na primjedbu tuženika da je pri izradi procjembenog elaborata se elaborirao za "zakup", a ne za "najam" navodi da se navedeni pojmovi u elaboratu odnose na isto, te korištena terminologija nema utjecaja u smislu izračuna "najamnine" predmetnog stana za utuženi period. Na primjedbu da je koristio podatke iz 2021., 2022 i 2023., a ne za utuženi period od 2012. – 2017. navodi da nije raspolagao sa podacima za utužene godine, jer u aplikaciji sa realiziranim transakcijama koju koriste ovlašteni procjenitelji, za te godine nisu pronađeni podaci (podaci o najmovima su se kasnije počeli unositi). S obzirom da su korišteni podaci iz 2021-2023. godi. međuvremenski su izjednačeni sa godinama 2012-2017. (korištene vrijednosti najma su umanjene 42-48 % koristeći indekse kretanja cijena koje tromjesečno objavljuje Državni zavod za statistiku), na taj način korigirane vrijednosti smatra mjerodavnim.

65. Sud je nalaz vještaka Inoslava Nikolića dipl. ing. građ. u cijelosti prihvatio kao jasan, obrazložen, izrađen u skladu s pravilima struke, te isti u cijelosti prihvatio. Vještak se jasno i nedvojbeno očitovao na prigovor tuženika, koji prigovor nije bio od značaja na utvrđenja vještaka u nalazu i mišljenju.

66. Imajući u vidu visinu zakupnine u utuženom razdoblju za koje razdoblje je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu zbog nemogućnosti uporabe predmetnog stana, odnosno njenog suvlasničkog dijela od ¼, u skladu s odredbom čl. 164. i 165. ZV-a, kako je to prethodno obrazloženo, za razdoblje za koje je zahtjev tužiteljice osnovan od prosinca 2014. pa do kolovoza 2017., sveukupan iznos naknade iznosi 1.813,77 EUR, na koji iznos dospijeva zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a, koja dospijeva periodički u pojedinim mjesečnim iznosima, kako je to vještak Inoslav Nikolić utvrdio u svom nalazu i mišljenju, i to: na iznos od 57,59 EUR od 31.12.2014.; na iznos od 56,58 EUR od 31.1.2015.; na iznos od 56,58 EUR od 28.2.2015.; na iznos od 56,58 EUR od 31.3.2015.; na iznos od 55,17 EUR od 30.4.2015.; na iznos od 55,17 EUR od 31.5.2015.; na iznos od 55,17 EUR od 30.6.2015.; na iznos od 56,03 EUR od 31.7.2015.; na iznos od 56,03 EUR od 31.8.2015.; na iznos od 56,03 EUR od 30.9.2015.; na iznos od 56,31 EUR od 31.10.2015.; na iznos od 56,31 EUR od 30.11.2015.; na iznos od 56,31 EUR od 31.12.2015.; na iznos od 57,01 EUR od 31.1.2016.; na iznos od 57,01 EUR od 28.2.2016.; na iznos od 57,01 EUR od 31.3.2016.;na iznos od 56,21 EUR od 30.4.2016.; na iznos od 56,21 EUR od 31.5.2016.; na iznos od 56,21 EUR od 30.6.2016.; na iznos od 57,03 EUR od 31.7.2016.; na iznos od 57,03 EUR od 31.8.2016.; na iznos od 57,03 EUR od 30.9.2016.; na iznos od 56,80 EUR od 31.10.2016.; na iznos od 56,80 EUR od 30.11.2016.; na iznos od 56,80 EUR od 31.12.2016.; na iznos od 57,28 EUR od 31.1.2017.; na iznos od 57,28 EUR od 28.2.2017.; na iznos od 57,28 EUR od 31.3.2017; na iznos od 57,28 EUR od 30.4.2017.; na iznos od 57,28 EUR od 31.5.2017.; na iznos od 57,28 EUR od 30.6.2017.; na iznos od 59,08 EUR od 31.7.2017.; pa se stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu ukazuje osnovan, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

67. U odnosu na više zatraženi iznos 1.644,58 EUR, sa zatraženim zateznim kamatama za razdoblje od kolovoza 2012. do prosinca 2014., a kako je to sud prethodno obrazložio, zahtjev tužiteljice se ukazuje neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke presude.

68. Odlučujući o troškovima postupka, za navesti je da je tužiteljica imajući u vidu prethodno iznesena utvrđenja u pogledu osnova tužbenog zahtjeva, uspjela u cijelosti, odnosno sa 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 52 % (dosuđenih 1.813,77 EUR stavljeno u omjer sa zatraženim 3.458,35 EUR), iz čega proizlazi gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspjela u sporu sa 76%, dok je uspjeh tuženika u parnici 24%.

69. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica), odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kad se od uspjeha tužiteljice 76% oduzme uspjeh tuženika 24%, dobiva se 52%, prema kojem postotku će sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

70. Odluka o troškovima postupka, donesena je na temelju čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), te je prema popisanom trošku tužiteljice, u skladu s vrijednosti predmeta spora, tužiteljici obistinjen trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav prijedloga za privremenu mjeru od 4. rujna 2017. od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 12. prosinca 2019., 31. siječnja 2020., 12. studenoga 2020., 26. siječnja 2021., 15. travnja 2021., 17. rujna 2021., 19. travnja 2023., 3. listopada 2023., 12. prosinca 2023., 20. veljače 2024., 29. travnja 2024., 12. lipnja 2024., 29. srpnja 2024., 17. listopada 2025., 6. svibnja 2025. i 3. listopada 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 8. srpnja 2021. od 25 bodova (Tbr. 9. točka 5. Tarife), sastav podnesaka od 14. veljače 2024. i 26. veljače 2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), što sveukupno iznosi 2025 bodova, uvećano za vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR prema Tarifi, što ukupno iznosi 4.050,00 EUR, uvećano za PDV 25% (1.012,50 EUR), sveukupno iznosi 5.062,50 EUR, uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 106,58 EUR, pristojba na presudu 106,64 EUR te trošak izrade nalaza i mišljenja 400,00 EUR, što sveukupno iznosi 5.675,72 EUR. Kako je tužiteljica u postupku u parnici uspjela 52%, to joj je taj postotak od iznosa 5.675,72 EUR potrebno dosuditi, što bi iznosilo 2.951,37 EUR, uvećano za zatražene zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. stavak 2. ZOO/05, a stopa je određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO/05 kao u ostalim odnosima, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

71. Tužiteljici nije obistinjen zatraženi trošak sastava podneska od 11. prosinca 2019. koji je predan na ročištu dana 12. prosinca 2019., obzirom da je stranci obistinjen trošak kroz naknadu za zastupanje na ročištu od 12. prosinca 2019.

72. Tužiteljica je u postupku podneskom od 4. rujna 2017. iznijela prijedlog za određivanje privremene radi osiguranja svoje novčane tražbine u iznosu od 45.349,00 kuna i to zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnine u vlasništvu ČU upisan u zk odjelu naslovno suda i to zk. č. br. 3995/06 ZU 1333 k. o. [katastarska općina], na način da ista glasi kao u izreci rješenja.

73. Sud je izvršio uvid u priloženi izvadak iz zemljišne knjige ZU 1333 k. o. [katastarska općina] (list 18 spisa), te je utvrđeno da je na čest. zem. [katastarska čestica] gradilište površine 341 m2, upis prava vlasništva na ime ČU pok. RU iz [adresa] za cijelo.

74. Prema odredbi čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, 6/24), radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi i bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Dakle za određivanje privremene mjere potrebno je da su kumulativno ispunjeni navedeni uvjeti.

75. Naime, iako je tužiteljica u postupku dokazala postojanost svoje tražbine u dosuđenom iznosu, tužiteljica kao predlagateljica osiguranja nije učinila postojanje druge pretpostave za izdavanje privremene mjere, koja mora biti kumulativno ispunjena s navedenom vjerojatnošću postojanja novačane tražbine prema protivniku osiguranja – da će protivnik osiguranja – tuženik, otuđiti ili opteretiti nekretninu na koju se mjera odnosi. Navod tužiteljice da opasnost proizlazi iz ukupnog ponašanja tuženika iz sudskih postupka koje predlagateljica osiguranja vodi protiv tuženika, nemogu se prihvatiti kao pouzdan temelj za zaključak o postojanju opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine time što će otuđiti ili opteretiti nekretninu. To stoga što opasnost u smislu naprijed navedene odredbe Ovršnog zakona znači svjesno poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja kojima se ugrožava ostvarenje buduće tražbine predlagateljice, što s obzirom na vrstu privremene mjere koja je predložena, ovdje nije slučaj.

76. Iz navedenih razloga, prema ocjeni ovog suda, nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona za određivanje privremene mjere, pa je stoga valjalo odbiti prijedlog kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Makarskoj 14. studenoga 2025.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a.