REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-304/2024-23

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja MAGNUS LUX d.o.o. Josipovac, Osječka 156c, OIB: 70179807588, kojeg zastupa zakonski zastupnik NK, direktor, a istoga opunomoćenik Velimir Slovaček, odvjetnik u Osijeku, Biljska cesta 66, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 14. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23- 01/225, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. studenog 2023.

II. Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-02/23-01/43, URBROJ: 513-07-14-0202/020-23-7 od 15. svibnja 2023. te se predmet vraća na ponovan postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga upravnog spora u iznosu od 3.500,00 eura (slovima: tri tisuće pet stotina eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/23-01/225, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-02/23-01/43, URBROJ: 513-07-14-0202/020-23-7 od 15. svibnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I. izreke, utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) za razdoblje od 01. travnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 31.978,83 eura/240.944,50 kn, uz kamatu zbog nepravodobno plaćenog poreza od 5.201,68 eura/39.192,05 kn, te pod točkom 2. manje obračunati PDV za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 31. siječnja 2020. u iznosu od 1.260,87 eura/9.500,00 kn, uz kamatu zbog nepravodobno plaćenog poreza u ukupnom iznosu od 157,65 eura/ 1.187,83 kn, uz obvezu uplate navedenih iznosa te daljnje kamate, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da prilikom donošenja osporavanih rješenja nije postupljeno u skladu s odredbom članka 121. stavka 2. Općeg poreznog zakona kojom je određeno da se porezni nadzor treba obavljati jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica, kako onih koje idu na štetu poreznog obveznika tako i onih u njegovu korist. Tvrdi da se nakon provedenog poreznog nadzora nije sa sigurnošću moglo utvrditi je li podnositelju isporuka dobara od strane dobavljača stvarno izvršena, iz razloga što ti dobavljači nisu bili dostupni inspekcijskom nadzoru ili/i nisu posjedovali potrebnu dokumentaciju, nisu imali zaposlene osobe niti imovinu. Međutim, smatra da to samo po sebi ne znači da sama da isporuka nije obavljena, a navedeni nedostatak nije otklonjen niti obrazloženjem drugostupanjske odluke tuženika. Navodi i da porezno tijelo u konkretnom slučaju nije uzelo u obzir niti jedan navod niti dokaz zakonskog zastupnika tužitelja koji bi išao u korist poreznog obveznika niti je iste naveo u svom zapisniku. Nadalje, navodi da je zakonski zastupnik tužitelja tvrdio da ima dokaze o tome da je robu primio te da se veći dio te robe i dalje nalazi kod njega u skladištu, a dio robe koji se više ne nalazi na skladištu isporučen je, odnosno ugrađen kod obveznikovih klijenata, za što su tim klijentima uredno izdani i računi, koji se mogu jasno utvrditi pregledom izlaznih računa poreznog obveznika. Smatra nejasnim zašto nije izvršen pregled robe i utvrđeno stvarno stanje, odnosno je li roba koja je bila predmet poslovne transakcije zaista u posjedu tužitelja. S tim u vezi predlaže provođenja vještačenja, na okolnosti stanja robe i osnovnih sredstava/odnosno imovine tužitelja te saslušanje njegovog zakonskog zastupnika. Tvrdi da za donošenje zaključka o tome radi li se o neistinitoj transakciji, nije dovoljno da porezno tijelo utvrdi da postoje određene nepravilnosti na strani treće osobe jer na isto tužitelj ne može niti utjecati, a nesporno je da tužitelj ima svu urednu dokumentaciju, da je knjižio poslovne događaje koji su se zaista dogodili, te da je izvršio uplatu računa sa pripadajućim PDV-om. K tome, smatra jedino bitnim da je za naručenu i kupljenu robu primio knjigovodstveno valjan i ispravan račun te da je tu robu uistinu i primio, a to što je neko drugo trgovačko društvo propustilo izvršiti svoje obveze, nije od utjecaja na tužitelja i on za to ne može odgovarati. Tvrdi i da je u postupku povrijeđeno materijalno pravo jer nisu s jednakom pažnjom utvrđene sve činjenice koje idu u prilog tužitelja kao poreznog obveznika, prema odredbi članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona te se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava koji u više svojih odluka ponavlja da "načelo ravnopravnosti stranaka", koje je jedno od elemenata šireg pojma poštenog suđenja, podrazumijeva da svaka stranka mora dobiti razumnu priliku izložiti svoje argumente pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljan položaj vis- a-vis njenog protivnika" (primjerice, predmet EK B.V. v. protiv Nizozemske, 27. listopada 1993., stavak 33., Serija A br. 274). Prema stajalištu ESLJP-a pojam poštenog suđenja podrazumijeva, između ostalog, i pravo "da stranke u postupku moraju u načelu imati priliku ne samo da obznane bilo koji dokaz koji je potreban da bi uspjele sa svojim zahtjevima, nego i priliku da saznaju za sve dokaze i očitovanja predočene odnosno podnesene radi utjecaja na odluku suda te priliku da daju primjedbe na njih (predmet Juričić protiv Hrvatske, presuda, 26. srpnja 2011., zahtjev br. 58222/09, toč. 73). Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, te poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 20. siječnja 2025. tužitelj je ponovio tužbene prigovore, dodajući kako suprotno tvrdnjama poreznih tijela posjeduje vjerodostojne dokumente o preuzimanju trgovačke robe odnosno račune ispostavljene od strane dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF transporti j.d.o.o. te otpremnice i primke, koji potpuno i istinito odražavaju nastale poslovne događaje te koji su pravilno evidentirani u glavnoj i pomoćnoj knjizi, a najbitnijim smatra da je roba stvarno isporučena od strane dobavljača. Na okolnost vještačenja poslovne dokumentacije tužitelja je predložio provođenje vještačenja po vještaku knjigovodstvene struke, posebno primljene URE od DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o.o. Za predmetnu robu tvrdi da su mu ta društva istu isporučili i fakturirali, da je stvarno postojala i služi za obavljanje poduzetničke djelatnosti, a dio je prodan kupcima što je evidentirano u poslovnim knjigama te je roba isplaćena.

5. Budući da je tužitelj u tužbi predložio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja bez da je konkretno predložio na koju okolnost odnosno koje sporne činjenice bi Sud trebao utvrditi vještačenjem jer općenito “vještačenje poslovne dokumentacije tužitelja” nije prijedlog podoban za daljnje postupanje, Sud je zakazao i održao ročište 22. siječnja 2025., koje je održano u odsutnosti tuženika u skladu s člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS). Rasprava je održana u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja koji također nije pobliže obrazložio zadatak vještačenje, te je stoga na raspravnom zapisniku usvojen prijedlog za vještačenje, ali uz obvezu da u određenom roku tužitelj izričito i konkretno odredi zadatak vještačenja, kao i predloži osobu vještaka.

6. Podneskom od 5. veljače 2025., tužitelj je predložio zadatak i osobu vještaka, a tuženik se na predloženo očitovao protiveći se provođenju vještačenja.

7. Rješenjem od 2. travnja 2025. Sud je odredio za vještaka dipl.oec. Marijana Serdarušića, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo te mu odredio zadatak vještačenja je li tužitelj u vrijeme poreznog nadzora posjedovao vjerodostojne isprave o preuzimanju trgovačke robe po računima ispostavljenim od strane dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF transporti j.d.o.o. te jesu li isti i kako bili evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja, odnosno postoji li vjerodostojna dokumentacija u spisu kao dokaz da je roba postojala po tim računima i je li isporuka po tim računima izvršena; te kako je roba po predmetnim računima evidentirana u popisu imovine tužitelja, te postoji li u spisu vjerodostojna dokumentacija kao dokaz da tužitelj tu robu posjeduje i koristi li ju za obavljanje svoje poduzetničke usluge (fakturira li svojim kupcima korištenje iste).

8. Vještak je u skladu sa zadatkom određenim tim rješenjem, dostavio Sudu vrlo opširan nalaz i mišljenje 6. lipnja 2025. (str. 63 do 151 spisa) uz priloženu dokumentaciju iz kojeg nakon detaljnog navođenja svih korištenih isprava, računa, otpremnica i dr. te kontaktiranih pravnih osoba, zaključno proizlazi da su u skladu s člankom 79. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22. i 33/23.; dalje: Zakon o PDV-u) koji propisuje obvezni sadržaj računa, svi evidentirani ulazni računi u tablici broj 7 izdani, u skladu s istim. Vještak navodi da su knjigovodstveni servisi za tužitelja vodili samo financijsko knjigovodstvo, a robno knjigovodstvo nitko nije vodio. Ulazne račune od DL Mehanika j.d.o.o. i MF transporta j.d.o.o. tužitelj je evidentirao na troškove. Vještak navodi da Zakonom o transportu robe i usluga propisano je da se kod prijevoza robe sačinjava transportni list ili prijevoznica u kojoj se upisuju podaci o prijevozniku, korisniku, vrste robe, količine, datum utovara i istovara. Uvidom u ulazne račune tužitelja vještačenjem je utvrđeno da uz račune za uslugu prijevoza nema teretnog lista i prijevoznice te se sa sigurnošću ne može tvrditi dali je usluga prijevoza i izvršena. Nadalje, vještačenjem su uspoređeni ulazni i izlazni računi za usluge na kojima je u opisu usluga, npr. usluga pripreme za Advent, usluga transporta od mjesta utovara do mjesta istovara i sl. te je utvrđeno da je usluga izvršena od strane dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF transporta j.d.o.o. koje je tužitelj prefakturirao svojim kupcima i evidentirao u svojoj glavnoj knjizi i knjizi Knjizi izlaznih računa i za iste iskazao PDV te ih je po izlaznim računima iskazao u svojim PDV obrascima i platio obvezu PDV-a.

8.1. Pregled ulaznih računa prema kojima je od strane dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF transporta j.d.o.o. izvršena usluga tužitelju vještak je prikazao u Tablici 12. Popis ulaznih računa po kojima je izvršena usluga:

-broj računa i datum: 17-MF-19/22.08.2019., iznos računa: 18.750,00, osnovica:

15.000,00 PDV: 3.750,00, opis: Usluga transporta Osijek-Brač, IRA80/ 1/2019.;

-broj računa i datum: 23-MF-19/21.08.2019., iznos računa: 45.000,00, osnovica:

36.000,00 PDV: 9.000,00, opis: Usluga prijevoza Osijek-Split i postavljanje skele za OLJM;

-broj računa i datum: 42-MF-19/22.08.2019., iznos računa: 31.250,00, osnovica:

25.000,00, PDV: 6.250,00, Opis: Usluga montaže, demontaže i prijevoza opreme na festival Head on East OS; Vukovar i Beli Manastir IRS 125/1/2019.

-broj računa i datum: 60-MF-19/16.12.2019., iznos računa: 25.000,00, osnovica: 20.000,00, PDV: 5.000,00, opis: Usluga pripreme Adventa IRA 149/1/2019. Ukupno iznos računa je 120.000,00, na osnovicu od 96.000,00, a PDV iznosi 24.000,00.

8.2. Nadalje, vještak navodi da na bazi ulaznih računa za isporuku dobara je sačinio kartice materijalnog knjigovodstva po vrsti opreme ulaz, izlaz i cijenu kako bi dokazao je li nabavljena oprema postojala, fakturirana kupcima ili je ostala na zalihi ili imovini društva, kako slijedi:

Tablica 13. Popis ulaznih računa po kojima je izvršena isporuka dobara:

-broj računa i datum: 32-DL-19/04.04.2019., iznos računa: 56.400,00, osnovica:

45.120,00 11.280,00 Opis: 12 komada led ekrana;

-broj računa i datum: 33-DL-19/18.04.2019., iznos računa: 51.700,00, osnovica:

41.360,00 PDV: 10.340,00, opis: 11 komada led ekrana;

-broj računa i datum: 34-DL-19/25.04.2019., iznos računa: 56.400,00, osnovica:

PDV:45.120,00 11.280,00, opis:12 komada led ekrana;

-Broj računa i datum: 39-DL-19/07.05.2019., iznos računa: 51.700,00, osnovica:

41.360,00 PDV: 10.340,00 Opis:11 komada led ekrana;

-broj računa i datum: 40-DL-19/07.05.2019., iznos računa: 47.000,00, osnovica:

37.600,00 PDV: 9.400,00, opis: 10 komada led ekrana;

-broj računa i datum: 5-F-19/26.06.2019., iznos računa: 61.000,00, osnovica:

48.880,00 PDV: 12.220,00 opis: 13 komada led ekrana;

-broj računa i datum: 15-MF-19/23.07.2019. . Iznos računa: 75.000,00, osnovica: 60.000,00 PDV: 15.000,00, opis: 10 komada led ekrana.

Ukupno iznos računa je 399.200,00, na osnovicu od 319.440,00, a PDV iznosi 79.860,00.

8.3. Vještak nadalje navodi kako su led ekrani zaprimljeni i po izlaznom računu tužitelja broj 030/1/219 od 15. travnja 2019. na iznos od 615.000,00 kn 492.000,00 kn osnovica i 123.000,00 kn PDV fakturirani Hrvatskom gimnastičkog saveza iz Zagreba, što je opisano od 15-17 stranice vještačkog nalaza. Poziva na propisano člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u te zaključuje kako slijedom svega navedenoga je tužitelj mogao iskazati u svojim PDV obrascima osnovicu za pretporez i pretporez po ulaznim računima tablica 12 i 13 navedenih u tablici broj 7. robna kartica Led moduli 0,50x100 P 3,91/7000N od dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF transporta j.d.o.o. u ukupnom iznosu od 415.440,00 kn/55.138,37 eura i koristiti pretporez u iznosu od 103.860,00 kn/13.784,60 eura.

9. Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 17. srpnja 2025. naglašavajući kako je vještačenje obavljeno samo kod tužitelja, a ne i kod njegovih dobavljača. DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o.o., po čijim se računima i osporava pretporez, da isti predstavljaju nevjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju, budući da je provedenim nadzorima kod navedenih dobavljača, utvrđeno da isti nisu izvršili zaračunate isporuke tužitelju kao kupcu. Poziva se pri tome na propisano člankom 79. stavkom 8. Općeg poreznog zakona, odnosno da u poreznom postupku porezno tijelo može koristiti obavijesti o činjenicama utvrđenima u jednom poreznom postupku, a koje mogu utjecati na utvrđivanje činjenica i okolnosti bitnih za oporezivanje drugog poreznog obveznika. Navodi da je porezno tijelo obavljenim nadzorima kod DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o.o. prihvatilo iskazane porezne osnovice i obveze PDV-a po računima izdanim tužitelju kao kupcu na temelju odredbi članka 79. stavka 11. Zakona o PDV-u, kojim je propisano da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona Navodi da Porezno tijelo pravo tužitelja na pretporez nije osporilo iz razloga što mu zaračunate isporuke nisu izvršene, što nadzorom niti ne osporava, nego iz razloga što ih poreznom obvezniku nisu izvršiti dobavljači DL Mehanika j.d o o. i MF Transporti j.d.o.o., koji su mu ih zaračunali, a što je utvrđeno obavljenim nadzorima kod navedenih dobavljača (a kod kojih nije obavljeno vještačenje). Tuženik navodi kako primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza samo na temelju činjenice da je primio račun na kojem je iskazan porez na dodanu vrijednost, ukoliko takvi računi nedvojbeno ne ukazuju na poslovnu promjenu i stvarnu isporuku, odnosno ukoliko je porezni obveznik primio račune, a nema dokaza da mu je upravo osoba koja je izdala račune i izvršila i isporuku, odnosno ako se računi temelje na neistinitih transakcijama. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da dokazi izvedeni vještačenjem kod tužitelja ne pobijaju činjenice koje su utjecale na osporavanje pretporeza u provedenom nadzoru kod tužitelja, iz razloga što je pretporez osporen jer je korišten po plaćenim ulaznim računima dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o.o., za koje je utvrđeno da predstavljaju nevjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju, koja ne odražava stvarno nastali poslovni događaj, budući da je provedenim nadzorima kod navedenih dobavljača utvrđeno da tužitelju oni nisu izvršili isporuke, koje su mu zaračunali po izdanim računima.

10. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudskog vještaka, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 20. listopada 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika.

10.1. Opunomoćenik tužitelja je ostao u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, te je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja. Očitovao se u vezi nalaza i mišljenja vještaka navodeći da iz istoga proizlazi nesporna činjenica opravdanosti tužbe i tužbenog zahtjeva odnosno činjenica da je tužitelj imao pravo koristiti pretporez. Smatra da je vještak u svom nalaza nesporno potvrdio činjenicu da je predmetna roba zaista bila kupljena i bila u posjedu tužitelja no nažalost zbog činjenice da je tužitelj u spornom razdoblju, a do danas promijenio knjigovodstveni servis te dio dokumentacije nije uspio pronaći. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 2. srpnja 2025. napomenuo je da se stav Porezne uprave ne očituje u nadzoru tužitelja već drugih poslovnih subjekata a s čim tužitelj u smislu njihovog poslovanja nema nikakve veze. Tako tužitelj smatra kako je Porezna uprava na temelju provedenog nadzora u odnosu na tužitelja, a radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja bila dužna ispitivati njegove poslovne knjige i transakcije, njegovo skladište robe te ostalu poslovnu dokumentaciju što smatra da u konkretnom slučaju nije učinjeno.

10.2. Sudski vještak je ostao pri nalazu i mišljenju, a u vezi očitovanja Porezne uprave u kojem je ista ostala pri navodima osporavanog rješenja te tvrdnjama da u odnosu na dobavljače tužitelja, Dl mehanika j.d.o.o. i MF transport j.d.o.o. nisu izvršene usluge dobara i usluga tužitelju odnosno da o tome nema dokaza navodi da u vezanim nadzorima provedenim kod tih pravnih osoba porezno tijelo nije osporilo niti jednu isporuku niti račun o isporuci dobara i usluga tužitelju, a koji su isti iskazali kroz svoje PDV obrasce. Na upit opunomoćenika tužitelja jesu li sva plaćanja izvršena na transakcijske račune prethodno navedena dva dobavljača navodi da je tužitelj sva plaćanja izvršio na te račune, te je plaćen iznos u cijelosti dakle i uračunati PDV, a u vezi postojanja sumnje na prijevarno postupanje je naveo su u razdoblju 2019. i 2020. oba pravna subjekta imala važeći PDV ID broj. Posebno je istaknuo da od ukupno oko 32.300,00 eura koje je utvrdila Porezna uprava za 13.784,60 eura je dokazao da je postojala isporuka usluga i dobara, odnosno da je ista dokazana, a što je konkretno opisao od stranice 12. do stranice 18. te što je navedeno u zaključku od stranice 19. do 21. Nalaza i mišljenja.

11. Sud je u provedenom dokaznom postupku izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te nalaz i mišljenje sudskog vještaka te svu dostavljenu dokumentaciju uz isti te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor PDV-a od 1. travnja 2019. do 31. siječnja 2020., uz proširenje predmeta nadzora PDV-a na razdoblje od 1. travnja 2019 do 31. svibnja 2019., te o istome sačinilo Zapisnik KLASA: UP/I-471-02/23-01/43 URBROJ: 513-0714-0202120-23-5 od 13 04 2023. Na činjenice utvrđene Zapisnikom, tužitelj je uložio prigovor tvrdeći da Porezno tijelo svoj zaključak o neosnovanom korištenju pretporeza izvodi iz činjenice što trgovačka društva koja su poreznom obvezniku izdala sporne račune za isporučenu robu u tom trenutku nisu imala zaposlene osobe, odnosno nisu imale imovine pa iz tog razloga porezno tijelo smatra da se sporni računi temelje na neistinitim transakcijama te da stoga isporuka robe uopće nije izvršena. Isti navodi da ima dokaz o tome da je robu primio i to tako da se veći dio robe i dalje nalazi kod njega u skladištu, a dio robe je isporučen odnosno ugrađen kod obveznikovih klijenata, za što su im uredno izdani računi, koji se mogu jasno utvrditi pregledom izlaznih računa.

13. Nadzorom je utvrđeno uvidom u poslovnu dokumentaciju i evidencije tužitelja, kao i pregledom ulaznih računa i popratne dokumentacije da je tužitelj primio račune za robu, a nema dokaza, vjerodostojne dokumentacije, da je upravo osoba koja je izdala račune izvršila i isporuku. Utvrđeno je kako porezni obveznik DL Mehanika j. d,o.o. je izdala tužitelju 9 računa, i to: br. 16-DL-19 od 04.04.2019., br. 14-DL-19 od 03.04.2019., 32-DL-19 od 04 04 2019 , 33-DL-19 od 18.04,2019., 34-DL-19 od 25.04.2019., 39-DL-19 od 07.05 2019., 40-01-119 od 07.05.2019., 41-DL-19 od 07.05.2019. i 51-DL-19 od 29.05 2019. kojima je zaračunao isporuke za koje je utvrđeno da nisu obavljene od strane DL Mehanika j.d.o.o., što je u suprotnosti s člankom 161. stavcima 2. i 3 .Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, prema kojem porezni obveznik treba osigurati da podaci iskazani na računu odražavaju stvarnu isporuku, što nije dokazano. Stoga je zaključeno kako primljeni i plaćeni ulazni računi u razdoblju travanj — prosinac 2019. od poreznog obveznika DL Mehanika j.d.o.o za zaračunate isporuke dobara i usluga u ukupnoj vrijednosti od 574.898,00 kn ne predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene isprave, te je tužitelju osporeno pravo na priznati pretporez po istima u ukupnom iznosu od 143.724,50 kn (574.898,00x 25%).

13.1. Nadalje, uvidom u Knjigu ulaznih računa - plaćeni računi utvrđeno da je je tužitelj u razdoblju od 01. lipnja 2019. do 31. prosinca 2019. iskoristio pretporez po plaćenim ulaznim računima, primljenim od dobavljača MF Transporti j.d.o.o., u ukupnom iznosu od 97.220,00 kn, prema taksativno navedenim računima na str. 4 poreznog rješenja te je za iste iskoristio pretporez. Uvidom u Izvatke o stanju i prometu računa [broj bankovnog računa] otvorenog kod Erste&Steiermarkische bank d.d Zagreb utvrđeno je da su računi plaćeni u cijelosti.

13.2. U provedenom nadzoru kod poreznog obveznika MF Transporti j d.o.o. u stečaju, Čepin, za razdoblje od 01.01 2019. do 31.12.2021. utvrđene su brojne nepravilnosti kod tog poreznog obveznika, a između ostalog da za nadzirano razdoblje nije predavao knjige URA nadležnoj ispostavi Porezne uprave te da je predavao netočne PDV obrasce, s manje prijavljenom obvezom PDV-a u oporezivim isporukama, koji su primatelji njegovih računa iskoristili kao pretporez u iznosu većem nego što je on prijavio i platio.

13.3. Tako je utvrđeno da je porezni obveznik MF Transporti j.d.o.o. izdao tužitelju u prosincu 2019. račun 65-MF-19 od 31.12.2019, s opisom robe/usluge prijevoza Osijek-Zagreb s demontažom kućica za Advent 2019 na ukupni iznos od 27.500,00 kn (osnovica 22.000,00 kn i PDV 5.500,00 kn), po kojem je zaračunao isporuke za koje je utvrđeno da nisu obavljene od strane MF Transporti j.d.o.o. iz razloga što je utvrđeno da u vrijeme izdavanja računa, MF Transporti j.d.o.o., nema iskazane imovine, nije utvrđeno tko je obavio zaračunate usluge prijevoza i demontaže kućica, kojim prijevoznim sredstvima je obavljao usluge transporta niti je dostavljena popratna dokumentacija koja bi dokazala da se prijevoz zaista dogodio, nije mog nije moguće utvrditi tko je obavljao sve poslove obzirom da porezni obveznik nije imao zaposlenih djelatnika. Stoga je zaključeno kako u skladu s pozitivnim propisima primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza samo na temelju činjenice da je primio račun na kojem je iskazan PDV, ukoliko takvi računi, nedvojbeno ne ukazuju na poslovnu promjenu i stvarnu isporuku, a budući je porezni obveznik primio račune a nema dokaza da je upravo osoba koja je izdala račune, izvršila i isporuku/obavila uslugu odnosno ako se računi temelje na neistinitim transakcijama, znači da isporuka uopće nije izvršena ili je izvršena od strane druge osobe

13.4. Dakle, Porezno tijelo je smatralo da dokumentacija predočena tijekom nadzora ne dokazuje vjerodostojnost, istinitost i zakonitost postupka nabave dobara i izvršenje usluga, nisu zadovoljeni svi uvjeti za priznavanje iskazanog pretporeza po primljenim računima navedenog dobavljača.

14. Prema odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ) u poreznom postupku porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez (točka l.), a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (točka 2.). Odredbom članka 89. OPZ-a propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama članka 62. - 67. OPZ-a ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost. Na temelju članka 62. stavka 1. OPZ-a porezni obveznik dužan je voditi svoje knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, posebnim poreznim propisima (Zakon o PDV-u, Zakona o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak) te drugim propisima koji ureduju pojedine poduzetničke djelatnosti. Prema članku 66. stavku 1., 2. i 3. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno i uredno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

14.1. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o PDV-u propisano je da je isporuka dobara u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. istog Zakona prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika.

14.2. Prema članku 8. stavku 1. Zakona o PDV-u, propisano je da je obavljanje usluga svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara u smislu članka 7. istog Zakona.

14.3. Prema odredbi članka 57. stavak 1. istog Zakona propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV- a koji se može odbiti, dok je stavkom 2. propisano da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. Zakona o PDV-u, dok je člankom 58. stavkom 1. istog Zakona propisano da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Odredbom članka 76. stavka 1. istog Zakona propisano je da obračunani i prijavljeni PDV za razdoblje oporezivanja porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 1. i 2. Zakona o PDV-u. Člankom 85. stavak 1. Zakona propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.

14.4. Člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

15. Porezna tijela nisu prihvatila prigovore tužitelja smatrajući da nemaju uporište u poslovnoj dokumentaciji te da tužitelj nije tijekom nadzora dostavio istu u cijelosti u skladu s člankom 81. stavkom 1. OPZ-a. K tome, da postojanje računa nije dovoljan razlog za zakoniti odbitak pretporeza, jer OPZ u članku 65., 66. i 89. traži postojanje uredne i vjerodostojne dokumentacije kao podloge za oporezivanje, kao i ustroj poslovnih knjiga prema općim načelima knjigovodstva. Nadalje, da vjerodostojnost dokumenta – isprave, postoji ako je poslovni događaj koji se dokumentira doista stvarno i nastao, i to po vrsti obujmu, količini, kvaliteti i vrijednosti. Iz vjerodostojne dokumentacije mora biti razvidno ne samo da je određena isporuka dobara i usluga obavljena već i da je obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe. Smatraju da tužitelj, osim računa, nije priložio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao izvršenje usluga od strane izdavatelja računa, a sami računi dobavljača nisu dovoljne knjigovodstvene isprave što dokazuju tijek robe kojeg se mora neprijeporno dokazati.

16. Ali, suprotno tvrdnjama poreznih tijela, u odnosu na dio transakcija i dokazivanje dijela isporuka po izdanim računima, sudski vještak je djelomično osporio utvrđeno po poreznim tijelima, i to od ukupno oko 32.300,00 eura, za 13.784,60 eura je dokazao da je postojala isporuka usluga i dobara odnosno da je ista dokazana. Vještak smatra kako su se u tom dijelu ulazne isporuke po kojima je osporeno pravo na pretporez dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o o. dogodile, jer tužitelj posjeduje vezane izlazne račune za iste isporuke te je stoga mogao u skladu s člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u koristiti nadzorom osporeni pretporez po istima. K tome, vještak je utvrdio i da porezno tijelo obavljenim nadzorima kod dobavljača DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o.o., nije osporilo isporuke dobara i usluga u iskazanoj poreznoj osnovici i obvezi PDV-a po izlaznim računima prema tužitelju po kojima mu je osporilo pravo na pretporez, čime je doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje u provedenom nadzoru.

16.1. Navedeno detaljno obrazlaže na str. 12. do 18. Nalaza navodeći kako na 10. stranici Zapisnika je tijelo nadzora sačinilo popis svih ulaznih računa izdanih od DL Mehanika j.d.o.o. u ukupnom iznosu od 718.622,50 kn/95.377,60 eura, osnovici u iznosu od 574.898,00 kn/76.302,08 eura, porez u iznosu od 143.724,50 kuna/ 19.075,52 eura, koje račune je taksativno prikazao u Tablici 5. na str. 12. Nalaza. Nadalje, navodi kako na 11. stranici Zapisnika tijelo nadzora navodi da kako je u provedenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja PDV-a kod poreznog obveznika DL Mehanika j.o.o.o. za razdoblje od 01.01.2019. do 31.05.2019. o čemu je sačinio Zapisnik, KLASA: 471-02/19-01-01/587, URBROJ: 513-07-14- 0202/15-19-41 od 12. prosinca 2019., a na 11. stranici tog zapisnika Tablica 5, i i 13. stranici tablica 7. Zapisnika tijelo nadzora sačinilo tablicu svih izlaznih računa DL Mehanika j.d.o.o., među kojima su i izlazni računi prema tužitelju u ukupnom iznosu od 350.360,00 kn, 280.288,00 kn osnovica i 70.072,00 kn PDV, i po istima nije osporilo isporuku dobara i usluga. Isto tako vještačenjem je utvrđeno uvidom u Zapisnik DL Mehanika j.d.o.o., da je na 10. stranici Zapisnika tijelo nadzora utvrdilo manje iskazanu osnovicu za PDV u iznosu od 170.813,44 kn i obvezu PDV-a kroz PDV obrasce u iznosu od 42.703,36 kn i to na taj način da je uzelo iskazanu obvezu s konta 2400003 obveza za PDV-25% za razdoblje od 01.01.2019. do 31.05.2019. u iznosu od 516.741,86 kn i iskazanu obvezu kroz PDV obrasce za isto vremensko razdoblje u iznosu od 474.035,50 kn. Slijedom navedenoga tijelo nadzora je u Zapisniku za DL Mehanika j.d.o.o., uzelo osnovicu svih izlaznih računa u iznosu od 2.066.955,44 kn i poreza u iznosu od 516.738,86 kn, kao da je izvršena isporuka dobara i usluga po istima, iako porezni obveznik nije dostavio priloge kojima bi potvrdio nastali poslovni događaj.

16.2. Nadalje, vještak je uvidom o Zapisnik o obavljenom nadzoru za tužitelja utvrdio da je tijelo nadzora osporilo osnovicu za pretporez po ulaznim računima od DL Mehanika j.d.o.o. u iznosu od 574.898,00 kn i pretporez u iznosu od 143.724,50 kn. Na 12. stranici tog Zapisnika tijelo nadzora je specificirao ı sve izlazne račune kojima su MF Transporti j.d.o.o. fakturirali isporuku dobara i usluga tužitelju u ukupnom iznosu od 486.000,00 kn/64.503,29 eura (osnovica 388.800,00 kn/51.602,63 eura i 97.200,00 kuna/12.900,66 eura PDV), što je prikazano u Tablici 6. (str. 14 Nalaza). Na 10. i 11. stranici Službene zabilješke KLASA: 471-02/22-01/61, URBROJ: 513-07-14-02- 05/008-22-02 od 15.04.2020. tijelo nadzora je specificiralo sve izlazne račune kojima su MF Transporti j.d.o.o. fakturirali isporuku dobara i usluga tužitelju u ukupnom iznosu od 486.100,00 kn (osnovicu u iznosu od 388.880,00 kn/51.602,63 eura i porezu, PDV- u iznosu od 97.220,00 kn/ 12.903,32 eura). Nadalje, na str. 11. Službene zabilješke tijelo nadzora navodi: „Iz dostavljene dokumentacije Poreznog obveznika nije moguće utvrditi odakle istome roba koju je dalje prodao obzirom da istu nema na zalihama niti u imovini društva, nije moguće utvrditi kojim prijevoznim sredstvom je obavljao usluge transporta niti je dostavljena popratna dokumentacija koja bi dokazala da se prijevoz zaista dogodio, niti je moguće utvrditi tko je obavljao sve polove obzirom da porezni obveznik nije imao zaposlenih djelatnika u vrijeme 1 izdavanja pojedinih računa". Slijedom navedenoga tijelo nadzora je za MF Transporti j.d.o.o., uzelo osnovicu svih izlaznih računa u iznosu od 388.800,00 kn i poreza u iznosu od 97.200,00 kn kao da je izvršena isporuka dobara i usluga po istima jer porezni obveznik nije dostavio porezne evidencije za nadzirano razdoblje, knjige URA i IRA, a Zakonom o transportu robe i usluga propisano je da se kod prijevoza robe sačinjava transportni list ili prijevoznica u kojoj se upisuju podaci o prijevozniku, korisniku, vrsti robe, količine, datum utovara i istovara. Vještak je uvidom u ulazne račune tužitelja utvrdio da uz račune za uslugu prijevoza nema teretnog lista i prijevoznice te se sa sigurnošću ne može tvrditi je li usluga prijevoza i izvršena. Usporedio je ulazne i izlazne računi za usluge na kojima je u opisu usluge ista usluga, npr. usluga pripreme za Advent, usluga transporta od mjesta utovara do mjesta istovara i sI. te utvrdio da je usluga izvršena od strane dobavljača, jer su i dobavljači DL Mehanika j.d.o.o. i MF Transporti j.d.o.o. u svojoj Knjizi izlaznih računa za istu iskazali osnovicu oporezivih isporuka i PDV, koju tijelo nadzora nije osporilo u Zapisniku KLASA: 4711 02/19-01-01/587, URBROJ: 513- 07-14-0202/15-19-41 od 12. prosinca 2019. i Službenoj zabilješci KLASA: 471-02/22- 01/61, URBROJ: 513-07-14-0205/008-22-02 od 15.04.2020. kako slijedi: Ad-l. Ulaznim računom dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 17-MF-19 Od 12.08.2019. na iznos od 18.750,00 kn (15.000,00 kn osnovica i 3.750,00 kn PDV) evidentirana usluga prijevoza iz Osijeka na Brač. Za isti ulazni račun tužitelj je fakturirao Koncertu d.o.o. iz Osijeka računom broj 080/1/2019 dana 07.08.2019. u iznosu od 21.75,00 kn (17.100,00 kn osnovca i 4.275,00 kn PDV) uslugu najma i montaže i demontaže pozornice, razglasa, rasvjete, za koncert ĐK. Koncertu d.o.o. iz Osijeka dostavio je karticu partnera gdje je evidentiran izlazni račun tužitelja i njegovo plaćanje, te knjigu ulaznih računa u kojoj je pod rednim brojem 211. evidentiran ulazni račun i po istom korišten pretporez te da se koncert održao početkom kolovoza na otoku Braču. Slijedom navedenoga vještačenjem je dokazano da je izvršena usluga prijevoza iz Osijeka na Brač, te da je tužitelj po ulaznom računu MF Transporti j.d.o.o. broj 17-MF19 od 12.08.2019. na iznos od 18.750,00 kn (15.000,00 kn osnovica i 3.750,00 kn PDV) mogao koristiti pretporez u iznosu od 3.750,00 kn. Tužitelj je izdao izlazni račun Koncertu d.o.o. iz Osijeka, broj 080/1/2019 od 07.08.2019. na iznos od 21.375,00 kn (17.100,00 kn osnovica i 4.275,00 kn PDV.) Kao dokaz navedenoga u privitku vještačkog nalaza broj 3 preslike URE dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj URE 17- MF-19 od 12.08.2019., preslika IRE 080/1/2019 od 07.08.2019., Knjige ulaznih računa i kartice partnera Koncert d.o.o. Osijek koji su sastavni dio vještačkog nalaza. Ad-2. Ulaznim računom dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 23-MF-19 od 21.08.2019. na iznos od 45.000,00 kn (36.000,00 kn osnovica i 9.000,00 kn PDV) evidentirana je usluga prijevoza iz Osijeka za Split i postavljanje skele za Osječko ljeto. Za isti ulazni račun tužitelj je fakturirao: Osječko-baranjskoj županiji račun broj 081/1/2019 dana 08.08.2019. u iznosu od 24.937,50 kn (19.950,00 kn osnovca i 4.987,50 kn PDV) uslugu najma opreme. NK Osijek iz Osijeka računom broj 087/1/2019 dana 26.08.2019. u iznosu od 15.625,00 kn (12.500,00 kn osnovca i 3.125,00 kn PDV) uslugu najma, montaže i demontaže zaštitne ograde za utakmicu Osijek-Hajduk. NK Osijek iz Osijeka računom broj 088/1/2019 dana 26.08.2019. u iznosu od 10.625,00 kn (8.500,00 kn osnovca i 2.125,00 kn PDV) uslugu najma, montaže i demontaže razglasa za utakmicu Osijek-Hajduk. Osječko Baranjska županija je kroz svoju Knjigu ulaznih računa pod brojem 192153 evidentirala ulazni račun tužitelja i karticu dobavljača na kojoj je evidentirana ura i plaćanje iste. NK Osijek iz Osijeka je 23.05.2025. dostavio tražene podatke, te raspored natjecateljske godine 2019/2020. prve lige kroz svoju Knjigu ulaznih računa pod brojem 2710,2711 evidentirao ulazni račun tužitelja i karticu dobavljača na kojoj je evidentirana ura i plaćanje iste. Na stranici 5. Zapisnika za tužitelja u tablici broj 2 naveden je izlazni račun 081/2019. od 08.08.2019. na iznos od 24.937,50 kn (19.950,00 kn osnovca i 4.987,50 kn PDV) Osječko Baranjskoj županiji po kojem tijelo nadzora nije osporilo isporuku usluge. Kao dokaz navedenoga u privitku vještačkog nalaza broj 4. broj preslike ulaznog računa dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 23-MF-19/ od 21.08.2019., izlazni račun za NK Osijek broj 087/1/2019 i 088/1/2019 dana 26.08.2019., Knjige ulaznih računa i kartice partnera NK Osijek, izlazni račun za Osječko-Baranjsku županiju račun broj 081/1/2019 dana 08.08.2019., Knjige ulaznih računa i kartice partnera Osječko-Baranjske županije, koji su sastavni dio vještačkog nalaza. Ad-3. Ulaznim računom dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 42-MF-19 od 08.10.2019. na iznos od 31.250,00 kn (25.000,00 kn osnovica i 6.250,00 kn PDV) evidentirana usluga montaže i demontaže i prijevoza Osijek-Vukovar i Beli Manastir. Tužitelj je Kreativnom ugostiteljstvu d.o.o. Osijek, računom broj 127/1/2019 dana 19.11.2019. u iznosu od 66.250,00 kn (53.000,00 kn osnovca i 1 13.250,00 kn PDV) fakturirao uslugu montaže i demontaže razglasa, rasvjete, pozornice, led ekrana, vip zone, dekorativnih lampica za jazz koncert u Campus cafeu od 28.8. do 31.08.2019. Kreativno ugostiteljstvo d.o.o. Osijek je po traženju vještaka dostavilo dokumentaciju vezano za ulazni račun 127/1/2019 dana 19.11.2019. izdan od tužitelja te je vještak uvidom u dostavljene podatke utvrdio da se radi o organizaciji Osječkog ljeta mladih 2019. u dvorištu Prehrambeno tehnološkog fakulteta. Račun je evidentiran i plaćanje istog kroz karticu partnera i Knjigu ulaznih računa pod rednim brojem 703. te po istom korišten pretporez. Kao dokaz navedenoga u privitku vještačkog nalaza broj 6 preslike URE dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 42-MF-19/ od 08.10.2019., preslika IRE 127/1/2019 od 19.11.2019., Knjige ulaznih računa i kartice partnera Kreativnom ugostiteljstvu d.o.o. Osijek koji su sastavni dio vještačkog nalaza.

Ad-4. Ulaznim računom dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 60-MF-19/ od 16.11. 2019. na iznos od 25.000,00 kn (20.000,00 kn osnovica i 5.000,00 kn PDV) evidentirana je usluga pripreme adventa u Osijeku za 2019. Tužitelj je Turističkoj zajednici grada Osijeka, računom broj 150/1/2019 dana 31.12.2019. u iznosu od 29.000,00 kn (23.200,00 kn osnovica i 5.800,00 kn PDV) fakturirao uslugu najma opreme za Advent u Osijeku po ponudi 099/2019.

Po traženju vještaka Turistička zajednica grada Osijeka je dostavila dokumentaciju vezano uz račun izdan Turističkoj zajednici grada Osijek, broj 150/1/2019 od 31.12.2019. na iznos od 29.000,00 kn (23.200,00 kn osnovica i 5.800,00 kn PDV), za uslugu najma opreme za Advent u Osijeku, po ponudi 099/2019. Račun je evidentiran u poslovnim knjigama Turističke zajednice grada Osijeka u Knjizi ulaznih računa pod rednim brojem 680., te u kartici partnera kao i plaćanje istog. Kao dokaz navedenoga u privitku vještačkog nalaza broj 5 preslike URE dobavljača MF Transporti j.d.o.o. broj 60-MF-19 od 16.11.2019. preslika IRE 150/1/2019 od 31.12.2019., Knjige ulaznih računa i kartice partnera Turističkoj zajednici grada Osijeka koji su sastavni dio vještačkog nalaza. Slijedom navedenoga, vještak zaključuje da je dokazano da je usluga izvršena po ulaznim računima te da je ista prefakturirana navedenih u točkama Ad-l do Ad-4., te da je tužitelj u skladu s člankom 58. stavkom 1. Zakona o PDV-u mogao koristiti pretporez u iznosu od 24.000,00 kn/3.185,35 eura.

17. Imajući u vidu sve navedeno te utvrđenja sudskog vještaka koje je dokazao pribavljenom dokumentacijom, proizlazi da činjenično stanje nije u potpunosti niti pravilno utvrđeno. Vještak je u odnosu na dobavljače tužitelja, Dl mehanika j.d.o.o. i MF transport j.d.o.o. utvrdio kako u vezanim nadzorima provedenim kod tih pravnih osoba porezno tijelo nije osporilo niti jednu isporuku niti račun o isporuci dobara i usluga tužitelju, a koji su isti iskazali kroz svoje PDV obrasce, te da stoga od ukupno oko 32.300,00 eura koje je utvrdila Porezna uprava je djelomično, za 13.784,60 eura dokazao da je postojala isporuka usluga i dobara odnosno da je ista dokazana, a što je konkretno opisao od stranice 12. do stranice 18. te sumirao u zaključku od stranice 19. do 21. Nalaza i mišljenja. Posljedično tome je nepravilno tužitelju, prvostupanjskim rješenjem osporen pretporez za sve transakcije u spornim razdobljima, a s obzirom na mišljenje vještaka i dokazanu isporuku u odnosu na dio transakcija koje su osporene. Stoga će prvostupanjsko porezno tijelo u ponovnom postupku navedeno imati u vidu te pravilno ocijeniti sve dostavljene dokaze i ponovno utvrditi značaj i vjerodostojnost istih, pa potom ponovno odlučiti o obvezi tužitelja na plaćanje PDV-a.

17.1. Slijedom iznesenoga, s obzirom da su provedenim vještačenjem utvrđenja iz osporavanih rješenja dovedena u sumnju, Sud ista nije mogao ocijeniti zakonitima te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijana rješenja i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude, te predmet vratio na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

18. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

18.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

18.2. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife), uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife; pristup na ročište 20. listopada 2025. (Tbr. 27/2 Tarife), od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife) te trošak vještačenje od 1.000.00 eura.

18.3. S obzirom na zatraženu naknadu dolaska na ročište 22. siječnja 2025., isto je zakazano i održano samo iz razloga što je tužitelj predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja bez da je konkretno predložio na koju okolnost odnosno koje sporne činjenice, a općenito kao zadatak “vještačenje poslovne dokumentacije tužitelja” nije bio podoban za daljnje postupanje, te nije predložio niti osobu vještaka. Stoga je tužitelj svojom krivnjom prouzročio zakazivanje ročišta, a na kojem utvrđeni nedostatak u vezi zadatka vještačenja također nije otklonjen budući da je na ročište pristupio zamjenik opunomoćenika koji zadatak vještačenja nije konkretizirao, već je za isto Sud tužitelju odredio dodatni rok. Stoga mu nije kao opravdan trošak priznat dolazak na ročište 22. siječnja 2025.

18.4. U vezi zatraženog troška za sastav podnesaka od 20. siječnja i 5. veljače 2025. isti ne sadrži nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja koja nisu mogla biti iznesena u tužbi ili na održanom ročištu, pa je zahtjev u tom dijelu ocijenjen neosnovanim, kao i u odnosu na zatraženi trošak sastava prijedloga za odgodu izvršenja rješenja budući da Tbr. 27. Tarife niti ne predviđa naknadu takvog troška, a i tužitelj je odbijen sa zahtjevom za određivanjem odgodnog učinka pravomoćnim rješenjem broj gornji od 15. ožujka 2024., pa je i u tom dijelu zatraženi trošak ocijenjen neosnovanim.

18.5. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.500,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

18.6. Stoga je Sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točki I. i II ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke III. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, uz uvezani nalaz i mišljenje vještaka uz priloge te spis upravnog postupka