Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-334/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ESD, zbog kaznenog djela iz članka 133. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 6. ožujka 2025. poslovni broj K-159/2023-30, u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2025., u nazočnosti Mikice Munjin-Wertag, zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, opt. ESD i branitelja opt. Filipa Miličića, odvj. iz Vukovara,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ESD, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru na osnovu odredbe članka 455. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19, 80/22. i 36/2024 – dalje ZKP/08) proglašena je krivom ESD zbog četiri kaznena djela u stjecaju protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - zlostavljanje na radu, opisano i kažnjivo po članku 133. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. KZ/11, pa je na osnovu odredbe članka 133. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. stavak 1. KZ/11 opt. ESD za kazneno djelo počinjeno na štetu ošt. ES utvrđena kazna zatvora 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo počinjeno na štetu ošt. PS utvrđena kazna zatvora 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo počinjeno na štetu ošt. ČS utvrđena kazna zatvora 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo počinjeno na štetu ošt. MS utvrđena kazna zatvora 3 (tri) mjeseca te je na osnovu odredbi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. opt. ESD osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora 8 (osam) mjeseci, a na osnovu odredbe članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. opt. ESD izrečena je uvjetna osuda tako što se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini kazneno djelo.

1.1. Na osnovu odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1., 6. i 8. ZKP/08. opt. ESD dužna je platiti troškove kaznenog postupka i to trošak vještačenja u iznosu 895,88 eura (osamsto devedeset i pet eura i osamdeset i osam centi), paušalni trošak u iznosu 50,00 eura (pedeset eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika MS i ES, a sukladno odredbi članka 148. stavak 4. ZKP/08 o visini tih troškova će sud donijeti posebno rješenje kada se pribave podaci o tim troškovima.

2. Protiv te presude žali se opt. ESD putem branitelja Filipa Miličića, odvjetnika iz Vukovara zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, povrede Kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optužene te preinači prvostupanjsku presudu na način da istu oslobodi od optužbe po svim točkama optužbe ili da ukine pobijanu prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-159/2023-30 od 06. ožujka 2025. godine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optužene dostavilo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru navodeći da smatraju da je podnesena žalba branitelja optužene u cijelosti neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optužena ESD u svojoj žalbi navodi da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka očituje u činjenici da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka iste proturječna sama sebi budući da navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni, a iskazi svjedoka davani su paušalno. Osim toga, u obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama koje čine obilježja kaznenih djela pa su tako u obrazloženju odluke izostali zaključci na temelju kojih se zasnivaju odgovornost i krivnja optužene. Nadalje, optužena u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjska presuda nerazumljiva jer nisu konkretizirane radnje koje je optužena činila kako bi oštećene vrijeđala i ponižavala i time narušila njihovo zdravlje.

7. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao je jasne i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a obrazložio je i zbog kojih činjenica te izvedenih dokaza zasniva odgovornost i krivnju optužene. Osim toga, prvostupanjski sud detaljno je obrazložio iz kojih dokaza zasniva svoj zaključak o kaznenoj odgovornosti optužene te je o tome dao ispravnu ocjenu svih izvedenih dokaza.

8. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi tako ističe da je svoju odluku zasnovao ne samo na iskazima oštećenika kao zainteresiranim osobama za uspjeh u ovom kaznenom postupku, već je svoju odluku zasnovao na drugim izvedenim dokazima osobito iskazima saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio kao istinitim, e-mail porukama koje je optužena upućivala oštećenicima, ali i drugim osobama kao i provedenim sudsko psihijatrijskim vještačenjem.

9. Upravo analizom svih izvedenih dokaza kao i ispravnom ocjenom svakog pojedinog dokaza te povezivanjem izvedenih dokaza prvostupanjski sud je na ispravan način proveo sve potrebne radnje koje su prethodile donošenju odluke o kaznenoj odgovornosti optužene, a što je sve detaljno obrazložio u svojoj odluci.

10. Zbog toga nisu potvrđeni navodi optužene da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud dao sve razloge o bitnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku te nastavno prvostupanjski sud je iz utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak o kojem je također dao valjane i dostatne razloge.

11. Optužena u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje gdje u žalbenim navodima analizira iskaze pojedinih svjedoka kao i iskaze oštećenika navodeći da je prvostupanjski propustio utvrditi na koji način i kojim riječima je optužena omalovažavala ili ponižavala te vrijeđala oštećenike, odnosno sud prilikom donošenja svoje odluke nije u dovoljnoj mjeri cijenio materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to inspekcijske nadzore, očitovanje Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć te činjenicu da oštećenici nisu poduzimali radnje u smislu podnošenja zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika.

12. Suprotno ovako istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao detaljnu ocjenu svih izvedenih dokaza pa je tako analizirao kako iskaze samih oštećenika, ali i iskaze saslušanih svjedoka i to osobito IS, PSD, GS, HS, ZS, ĆS, AS.

13. Naime, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da iz iskaza prethodno navedenih svjedoka koji detaljno i okolnosno opisuju način postupanja optužene prema oštećenicima pa tako svjedokinja IS pored ostalog u svom iskazu navodi da je u knjižnici vladao kolektivni strah i da se većina djelatnika zbog toga nije osjećala dobro, a svjedokinja PSD u svom iskazu navodi da ih je ravnateljica često prozivala za nerad, svaštarenje, te je uslijed takvih prozivki i sastanka s ravnateljicom se osjećala loše i uplašeno kao dijete u vrtiću koje dobiva packe. Dodatno, svjedokinja PSD navodi da je osobno nazočila trenutcima kad je optužena ravnateljica ismijavala plan rada i programe ošt. AS ČS i ošt. MS govoreći im da su to gluposti.

14. Isto tako, prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze svjedoka HS koji je u svom iskazu naveo da je jednom prilikom ošt. KS prošla prored njega u knjižnici uplakana jer je optužena tražila od nje da špijunira dječji odjel, a isti je iskazivao da je optuženoj meta verbalnih napada bio i ošt. PS čiji rad je optužena jako omalovažavala govoreći mu da je nesposoban što je isto čuo da je govorila MS dodajući da je spora i lijena.

15. Za dodati je da je prvostupanjski sud ispravno cijenio iskaze svjedoka ĆS koja je u svom iskazu navela da je zbog ponašanja optužene imala određenih psihičkih problema zbog čega je ležala na psihijatriji te da je navedena svjedokinja podnijela kaznenu prijavu protiv optužene, no kasnije ju je povukla , a na isti način je postupila svjedokinja ZS koja je također podnijela kaznenu prijavu protiv optužene, no kasnije ju je povukla.

16. Osim toga, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da sadržaj e-mail korespodencije između optužene i oštećenika u bitnom potvrđuju iskaz oštećenika, ali i prethodno navedenih svjedoka da je optužena omalovažavala, ponižavala i vrijeđala oštećene, upravo na način kako to opisuju oštećenici u svojim iskazima.

17. Točno je da je u Gradskoj knjižnici Vukovar povodom predmetnih i drugih događaja dolazila inspekcija koja prilikom obavljanja nadzora nije utvrdila značajne nepravilnosti osim višekratno istaknutih loših međuljudskih odnosa.

18. Međutim, takvi rezultati inspekcijskog nadzora nisu od odlučne važnosti za ovaj kazneni postupak, osobito kada se imaju u vidu sve činjenice koje je tijekom postupka utvrdio prvostupanjski sud, osobito što prilikom inspekcijskih nadzora zasigurno nisu primarno utvrđivani događaji i situacije koje su predmet ovog kaznenog postupka.

19. Ovome treba dodati da je prvostupanjski sud analizirajući sve dokaze zajedno kao i u međusobnoj vezi, utvrdio da su iskazi saslušanih oštećenika sukladni s iskazima prethodno navedenih svjedoka kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru, ali i suglasni sa rezultatima psihijatrijskog vještačenja gdje je vještak psihijatrijske struke utvrdio da su kod ošt. TS i ošt. US utvrđene psihičke smetnje posljedica stresnih okolnosti u njihovoj radnoj sredini, a identična situacija je i u slučajevima ošt. MS i ošt. ČS.

20. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada u žalbenim navodima ističe da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje te iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak obzirom da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka detaljno i okolnosno ocijenio sve dokaze te u svom obrazloženju jasno obrazložio zbog kojih razloga prihvaća pojedine dokaze, te dodatno povezao iskaze oštećenika sa iskazima svjedoka te materijalnom dokumentacijom, ali i provedenim sudsko psihijatrijskim vještačenjem, nakon čega je donio ispravnu odluku koju je detaljno i obrazložio, a koja odluka žalbenim navodima optužene ESD nije dovedena u sumnju.

21. Nadalje, optužena u svojoj žalbi navodi da sud nije obrazložio ni razloge pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito utvrđenja postoji li kazneno djelo i krivnja optužene za kazneno djelo zlostavljanja na radu i to imajući u vidu općenitost tvrdnji iz činjeničnog opisa.

22. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio je iz kojih razloga smatra da je optužena ESD u svojim radnjama ostvarila zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela pojašnjavajući da je takvo ponašanje optužene protupravno, da optužena nije osporavala svijest o protupravnosti, a nisu utvrđeni ni razlozi za isključenje protupravnosti u konkretnom slučaju.

23. Nadalje, prvostupanjski sud je sagledavši sve bitne činjenice koje je utvrdio tijekom postupka ispravno zaključio da se u radnjama opt. ESD stječu sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela za koja je optuženu oglasio krivom u odnosu na sve oštećenike gdje je zaštitni objekt radni odnos i socijalno osiguranje gdje su u radnjama optužene ispunjena bića kaznenog djela zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. KZ/11 pri čemu je optužena bila svjesna svih obilježja navedenog kaznenog djela, a kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud i o navedenom dao dostatno obrazloženje.

24. Optužena se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji navodeći da je izrečena kazna prestroga, da sud nije cijenio olakotne okolnosti, da ista nije kazneno osuđivana kao i protek vremena od počinjenja djela te ponašanje optužene nakon počinjenih djela, a da sud nije cijenio da je ista majka troje djece, da je lošeg imovnog stanja te da je ista civilna žrtva rata.

25. Međutim, prvostupanjski sud je nakon što je optuženu oglasio krivom zbog navedenih kaznenih djela istoj utvrdio pojedinačnu sankciju za svako kazneno djelo na način da je utvrdio za svako kazneno djelo kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca što je donji minimum propisane kazne za navedeno kazneno djelo nakon čega je istu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti u roku od 2 (dvije) godine ukoliko ista ne počini novo kazneno djelo. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao detaljno obrazloženje iz kojeg smatra da se u konkretnom slučaju na strani optužene utvrđene sve materijalne i formalne pretpostavke da se na istu primijeni ovako izrečena uvjetna osuda i to posebno cijeneći ličnost optuženice kao i sva osobna svojstva te da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti i svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

26. Nastavno, sud je optuženu obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, a žalbeni navod optužene da ju treba osloboditi zbog loših imovinskih prilika nije ničim argumentiran i sud je donio ispravan zaključak kada je optuženu obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, no u slučaju nemogućnosti plaćanja istih zbog loših imovinskih prilika optužena će moći sudu naknadno postaviti zahtjev za oslobađanje troškova o čemu će sud donijeti odluku.

27. Slijedom navedenog, žalba optužene nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 14. studeni 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec