Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1706/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Juri Grbavcu odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Josipu Grošeti odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta“ iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3188/2019 od 22. kolovoza 2025., 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3188/2019 od 22. kolovoza 2025. na način da se uvažava prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-3188/2019 od 3. ožujka 2025.(greškom označeno 3. svibnja 2025.) i rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-3188/2019 od 3. ožujka 2025. se ukida.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odbija u cijelosti prigovor tuženika protiv rješenja suda prvog stupnja od 3. ožujka 2025.(greškom označeno 3. svibnja 2025.) pod posl. br. P-3188/2019.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prigovor tuženika protiv rješenja o plaćanju pristojbe od 3. ožujka 2025. i to na presudu jer da je tužitelju u ovom postupku pravomoćno u presudi pod posl. br. P-3188/2019 od 20. svibnja 2024. dosuđen trošak pristojbe na tužbu i presudu, a koje troškove je istom presudom naloženo da tuženik plati tužitelju pa da stoga tuženik ne može biti dva puta obvezan da plati troškove plaćanja sudskih pristojbi na presudu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnsen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je već presudom suda prvog stupnja pod posl. br. P-3188/19 od 20. svibnja 2024. obvezan platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.217,33 eura a između kojih troškova iz sadržaja obrazloženja proizlazi da su tužitelju dosuđeni troškovi plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu, da je navedena odluka povodom žalbi stranaka preinačena na način da je tužitelju dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura koji se odnosi na troškove pristupa na raspravu od 20. svibnja 2024. sukladno Tarifnom broju 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) u 100% iznosu jer da se raspravljalo o glavnoj stvari a na kojoj raspravi je i objavljena presuda.

4. Stoga osnovano tuženik navodi da ne može biti dva puta obvezan na plaćanje istih troškova plaćanja sudskih pristojbi na presudu jer je trošak plaćanja pristojbe na presudu obračunat tužitelju kod donošenja odluke u presudi i da stoga nema zakonskih pretpostavki da se donese rješenje kojim se nalaže tuženiku da plati sudsku pristojbu na presudu sve pozivom na odredbu čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 51/23; dalje ZSP) kada sud prvog stupnja navodi da su potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi i da je stoga sukladno čl. 13. ZSP-a tu pristojbu koja se odnosi na presudu dužan platiti tuženik budući da bi tužitelj trebao biti oslobođen od plaćanja pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. ZSP-a.

5. S obzirom na izloženo trebalo je uvažiti prigovor tuženika i ukinuti rješenje suda prvog stupnja od 3. ožujka 2025., pogrešno u izreci označeno od 3. svibnja 2025. jer tužitelj ne može istom sudskom odlukom biti obvezan dva puta na plaćanje iste sudske pristojbe jer je u navedenoj presudi tuženik obvezan platiti tužitelju troškove u koje ulaze kako proizlazi iz obrazloženja i troškovi sudskih pristojbi na presudu, pa stoga ne može biti rješenjem od 3. ožujka 2025. obvezan da ponovno plati sudsku pristojbu na presudu.

6. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I izreke ovog rješenja.

7. Budući da je tuženik uspio u ovom postupku sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a dosuđeni su mu i troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe u iznosu od 100,00 eura i troškovi PDV-a od 25,00 eura odnosno ukupno 125,00 eura pa je stoga odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Filka Pejković