REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2654/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 14. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.559,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.047,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 589,04 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. rujna 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 21. rujna 2020. u Zagrebu, Ulica Jozsefa Antalla kod kbr. 29, dogodila prometna nezgoda na način da je vozačica vozila u vlasništvu osiguranika tuženika, SHA, reg. oznake [registarska oznaka], dolaskom do raskrižja s prilaznim kolnikom parkirališnog prostora kbr. 29 započela skretanje ulijevo, prema parkirališnom prostoru, bez da se prethodno uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, te je u tom trenutku na lijevu bočnu stranu vozila kojim je ona upravljala naletio sa svojim prednjim dijelom vozila, reg. oznake [registarska oznaka], osiguranik tužitelja SH, koji se kretao istim kolnikom u smjeru zapada te je u tom trenutku pretjecao vozila ispred sebe s lijeve strane, odnosno po južnoj kolničkoj traci Ulice Jozsefa Antalla. Nadalje je naveo da je na vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja nastala materijalna šteta u visini od 3.559,24 eura, kao i je tužitelj svom osiguraniku na ime predmetne štete 23. listopada 2020. isplatio osigurninu u visini od 3.559,24 eura. Uputio je da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorna vozačica vozila osiguranika tuženika koja je započela skretanje ulijevo, kao i da se tužitelj u više navrata obraćao tuženiku s odštetnim zahtjevu, kojeg je tuženik otklonio. Stoga je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.559,24 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 16. listopada 2023. tuženik je učinio nespornim nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, visinu štete kao i činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku na ime totalne štete isplatio iznos od 3.559,24 eura, no osporio je odgovornost svog osiguranika za nastanak štete. Pojasnio je da je vozačica vozila osiguranika tuženika obavljala radnju skretanja ulijevo na mjestu gdje je to bilo dopušteno, dok je osiguranik tužitelja započeo radnju pretjecanja na mjestu gdje to nije bilo dopušteno, tj. preko pune linije, pa da je on isključivo odgovoran za nastanak štete. Stoga, predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao podatke o prometnoj nezgodi (list 5.-6. spisa), zapisnik o očevidu sa skicom mjesta događaja i fotografijama (list 7.-27. spisa), tužiteljevu policu AO i kasko osiguranja "Moj auto" broj 04400895548 (list 28. - 29. spisa), tužiteljeve Uvjete osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list 30. - 129. spisa), provjeru osiguranja s mrežne stranice Hrvatskog ureda za osiguranje (list 130.-132. spisa), prometnu i vozačku dozvolu (list 133. -136. spisa), tužiteljev izvid štete (list 137.-138. spisa), ponudu za vrijednost ostataka (list 139. -141. spisa), obračun totalne štete (list 149. spisa), nalog za isplatu (list 150. spisa), knjigovodstvenu karticu tužitelja (list 151. spisa), regresni zahtjev (list 152. spisa), e-mailove tuženika (list 153. i 157. spisa), opomenu tužitelja (list 154. spisa), utemeljeni odgovor tuženika (list 153. spisa), drugu i zadnju opomenu tužitelja (list 156. i 158. spisa) te dopise Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu s prilozima (list 200. -211. i list 255.-307. spisa)

4. Također, sud je razgledao fotografije vozila (list 142. -148. spisa) te je saslušao svjedoke SH (list 195. spisa) i SHA (list 195.- 196. spisa), a ujedno je proveo i dokaz prometnim vještačenjem na temelju kojeg je stalni sudski ZH izradio nalaz i mišljenje od 25. travnja 2025. (list 313. -320. spisa) te je saslušan na ročištu od 9. listopada 2025. (list 334. spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je tužitelj prethodno pretrpio isplatom osigurnine svom osiguraniku na temelju police automobilskog kasko osiguranja povodom prometne nezgode od 21. rujna 2020. u iznosu od 3.559,24 eura, za koju smatra odgovornim osiguranika tuženika. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavak 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO).

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja vozilo Smart Fortwo Coupe Brabus, reg. oznake [registarska oznaka], bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kasko osiguranja, kao i da je vozilo Toyota Yaris, reg. oznake [registarska oznaka], bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

8. Nije niti sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da se 21. rujna 2020. u Zagrebu, Ulica Jozsefa Antalla kod kbr. 29, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala predmetna vozila, kao i da je uslijed predmetnog štetnog događaja došlo do materijalne štete na vozilu osiguranika tužitelja.

9. Nije niti sporno da je tužitelj na temelju prijave štete svom kasko osiguraniku dana 23. listopada 2020. isplatio iznos od 3.559,24 eura na ime totalne štete na vozilu, a nije sporna niti visina (totalne) štete u iznosu od 3.559,24 eura.

10. Međutim, između stranaka je sporna odgovornost za štetu.

11. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (članak 963. stavak 1. ZOO-a).

12. Uvidom u zapisnik o očevidu II. Postaje prometne policije Zagreb od 21. rujna 2020. (list 7.-11. spisa) vidljivo je da se prometna nezgoda dogodila na raskrižju "T" oblika, kao i da je kolnik Ulice Jozsefa Antalla namijenjen za kretanje vozila u oba smjera te je podijeljen na južnu i sjevernu kolničku traku neisprekidanom bijelom uzdužnom linijom (isprekidanom u raskrižju), kao i da je brzina ograničena pravilom prometa u naseljenom mjestu na 50 km/h.

12. Iz posebnog izvješća II. Postaje prometne policije Zagreb od 13. studenoga 2020. (list 257. spisa) vidljivo je da se tom prilikom osiguranik tužitelja kretao sjevernom kolničkom trakom Ulice Jozsefa Antalla u smjeru zapada, a dolaskom u neposrednu blizinu raskrižja s prilaznim kolnikom parkirališnog prostora kbr. 29 Ulice Jozsefa Antalla, započeo je pretjecati kolonu vozila ispred sebe s lijeve strane preko neisprekidane uzdužne crte na kolniku ispred obilježenog pješačkog prijelaza, a da je tom prilikom sa svojim prednjim desnim dijelom vozila naletio na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika koje je dolaskom do raskrižja s prilaznim kolnikom parkirališnog prostora kbr. 29 Ulice Jozsefa Antalla započelo skretanje u lijevo, a da se prethodno vozačica tog vozila nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o smjeru kretanja i položaju svog vozila, kao i o smjeru, brzini i položaju drugih sudionika u prometu.

13. Uvidom u službenu zabilješku II. Postaje prometne policije Zagreb od 9. studenoga 2020. (list 287. spisa) vidljivo je da je osiguranik tužitelja SH dao izjavu kojom je naveo da se predmetne zgode ispred njega nalazila kolona vozila koja se jako sporo kretala jer je na čelu bilo vozilo autoškole, pa da je zbog žurbe započeo pretjecanje kolone vozila na mjestu gdje to nije dozvoljeno te je dolaskom do križanja s prilaznim kolnikom parkiralištu klizališta Velesajam vozilo ispred njega započelo skretanje ulijevo, pa je u namjeri da izbjegne sudar počeo kočiti skretajući ulijevo, no da je ipak prednjim dijelom vozila naletio na lijevu bočnu stranu tog vozila, nakon čega je odbačen na meki teren s jugozapadne strane raskrižja.

14. Iz službene zabilješke II. Postaje prometne policije Zagreb od 9. studenoga 2020. (list 288. spisa) proizlazi da je vozačica vozila osiguranika tuženika SHA dala izjavu kojom je navela da se predmetnog dana kretala Antallovom ulicom u smjeru zapada, kao i da se ispred nje izuzetno sporo kretalo vozilo autoškole. Dolaskom do raskrižja s prilaznim kolnikom klizalištu Velesajam, u namjeri da skrene ulijevo, dala je lijevo pokazivač smjera te je započela skretanje ulijevo, pri čemu je u jednom trenutku na njenu lijevu bočnu stranu vozila naletjelo vozilo koje je nju odbacilo u meki teren.

15. U svom iskazu s ročišta od 1. listopada 2024. (list 195. spisa) svjedok SH izjavio je da se sjeća da je predmetne zgode pretjecao kolonu vozila koja se nalazila ispred njega, radilo se o nekoliko vozila, no nije se mogao decidirano očitovati o konkretnom broju vozila, s time da je kolonu obilazio preko pune crte. Nadalje, izjavio je da je za vrijeme dok je on obavljao radnju pretjecanja vozilo Toyota započelo skretanje ulijevo te je tada došlo do međusobnog sudara. Nije se mogao sjetiti kojom brzinom se kretao predmetne zgode, niti koliko je sekundi prošlo od trenutka kada je započeo radnju pretjecanja do trenutka sudara.

16. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao o dinamici nastanka prometne nezgode budući da je u skladu s materijalnim dokazima koje prileže spisu.

17. Svjedokinja SHA je u svom iskazu s ročišta od 1. listopada 2025. (list 195. -196. spisa) navela da se predmetne zgode kretala Antallovom ulicom te je na raskrižju s prilaznim kolnikom klizališta Velesajam skrenula ulijevo prema parkiralištu, pri čemu je u tom trenutku, na samoj zebri, vozilo marke Smart udarilo u njezino vozilo, pri čemu je došlo do odbacivanja vozila kojim je ona upravljala na pločnik. Pojasnila je da je vozilo Smart prvi puta uočila tek nakon nezgode, kao i da provjerom u retrovizoru prije započinjanja radnje skretanja ulijevo nije uočila predmetno vozilo. Istaknula je da je imala uključen lijevi pokazivač smjera, kao i da se neposredno prije sudara kretala manjom brzinom budući da se ispred nje kretalo vozilo autoškole.

18. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedene svjedokinje u dijelu u kojem je iskazivao o dinamici nastanka prometne nezgode, osim u dijelu u kojem je iskazivala o sudarnom mjestu budući da je u tom dijelu njezin iskaz protivan utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet ZH od 25. travnja 2025. (list 313. -320. spisa; dalje: vještak) proizlazi da je vještak utvrdio da je osiguranik tužitelja prelaskom preko pune razdjelne linije po lijevoj traci Antallove ulice pretjecao kolonu vozila koja se kretala desnom trakom, prilazeći raskrižju s prilaznim kolnikom kbr. 29, iz koje kolone je ulijevo prema jugu skretala vozačica vozila osiguranika tuženika, na što je vozač osiguranika tužitelja reagirao naglim izmicanjem ulijevo i snažnim kočenjem, pri čemu je u raskrižju na lijevoj traci pred ulaskom na ušće prilaznog kolnika došlo do sudara prednjeg desnog kuta i početka desnog boka vozila osiguranika tužitelja sa stražnjim dijelom sredine lijevog boka vozila osiguranika tuženika. Vještak je pritom utvrdio da je sudarna brzina vozila osiguranika tužitelja iznosila oko 39 km/h, a vozila osiguranika tuženika oko 16 km/h.

20. Vještak je, nadalje, utvrdio da je osiguranik tužitelja reagirao kočenjem pri brzini od oko 50 km/h, na oko 14,7 m ispred mjesta sudara (oko 1,1 s prije sudara), nalazeći se u lijevoj travi pred ulaskom u raskrižje, kada je vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno oko 5,2 m ispred mjesta sudara, a nalazilo se u raskrižju desno ispred vozila osiguranika tužitelja, u započetom prelasku s desne na lijevu voznu traku za oko 10 m ispred vozila osiguranika tužitelja. Također, utvrđeno je da je vozačica vozila osiguranika tuženika reagirala skretanjem ulijevo ulaskom u raskrižje na desnoj traci na oko 6,4 m ispred mjesta sudara (oko 1,4 s prije sudara), kada je vozilo osiguranika tužitelja bilo u pretjecanju kolone oko 34 m ispred mjesta sudara, ili oko 23 m iza vozila osiguranika tuženika.

21. Konačno, vještak je zaključio da bi osiguranik tužitelja u konkretnom slučaju izbjegao sudar da se prilikom pretjecanja kretao brzinom do 37 km/h, dakle manjom brzinom od ograničenih 50 km/h. Osim toga, vještak je ujedno zaključio da bi sudar bio izbjegnut da je vozačica vozila osiguranika tuženika izvršila provjeru lijevo bočno iza sebe budući da bi tada vidjela vozilo osiguranika tužitelja u pretjecanju kolone iz nje po lijevoj traci, pa bi se u tom slučaju zadržala ravno na desnoj voznoj traci, a vozilo osiguranika tužitelja bi prošlo pored nje.

22. Tužitelj nije imao primjedbi i prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik podneskom od 23. svibnja 2025. postavio određena pitanja za vještaka.

23. Na ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025. vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, a očitujući se na pitanja tuženika naveo je da materijalni tragovi, koji su porijeklom od kotača vozila osiguranika tužitelja, ukazuju da se sudar iz perspektive vozača dogodio prije pješačkog prijelaza, a da se osobno vozilo osiguranika tužitelja zaustavilo na pješačkom prijelazu, pa da je navedena okolnost možebitno navela svjedokinju da zaključak o mjestu sudara. Vezano za tuženikov navod da je vozilo osiguranika tužitelja vozačici vozila osiguranika tuženika bio u tzv. "mrtvom kutu", vještak je naveo da takva okolnost u realnom životu postoji zbog stupova nosača krova svakog vozila, no da ostakljene površine putničkog prostora i retrovizora omogućavaju svakom vozaču da time anuliraju element "mrtvog kuta".

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim, objektivnim, argumentiranim te sačinjenim u skladu s pravilima struke. Stranke po saslušanju vještaka nisu predlagale dopunu vještačenja niti njegovu obnovu, a vještak se na ročištu očitovao na sva pitanja tuženika koji po provedenom saslušanju nije imao primjedbi niti prigovora na usmeni nalaz i mišljenje vještaka.

25. Stoga, sud je na temelju svih izvedenih dokaza utvrdio da je do predmetne prometne nezgode došlo u raskrižju na lijevoj traci pred ulazom na ušće prilaznog kolnika parkiralištu klizališta Velesajam, i to u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja prelaskom preko pune razdjelne linije, kretajući se dozvoljenom brzinom od 50 km/h, bilo u pretjecanju kolone vozila koja se kretala desnom voznom trakom Antallove ulice, iz koje kolone je vozačica vozila osiguranika tuženika započela skretati ulijevo, čime je presjekla put kretanja vozilu osiguranika tužitelja, na što je vozač osiguranika tužitelja reagirao naglim izmicanjem ulijevo i snažnim kočenjem, pri čemu je sudarna brzina osiguranika tužitelja iznosila oko 39 km/h, a vozila osiguranika tuženika 16 km/h.

26. Osim toga, na temelju utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka sud je zaključio da bi u konkretnom slučaju sudar bio izbjegnut da se osiguranik tužitelja prilikom pretjecanja kretao brzinom do 37 km/h, dakle manjom brzinom od ograničenih 50 km/h, kao i u slučaju da je vozačica vozila osiguranika tuženika prije započinjanja radnje skretala ulijevo izvršila provjeru lijevo bočno iza sebe (tzv. provjeru mrtvog kuta), budući da bi tada uočila vozilo osiguranika tužitelja koje se već nalazilo u radnji pretjecanja te odustala od skretanja ulijevo.

27. Na temelju odredbe članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. - na snazi u vrijeme štetnog događaja), vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

28. Po stavu ovog suda, ukoliko vozačica vozila osiguranika tuženika uslijed prometnih uvjeta na mjestu događaja nije bila u mogućnosti obaviti radnju skretanja ulijevo bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu i imovine, uključujući i vozilo osiguranika tužitelja, neovisno o činjenici što se i ono prethodno kretalo dijelom kolnika na kojem nije bilo dopušteno pretjecanje, utoliko je trebala odustati od radnje skretanja ulijevo, odnosno, propustiti vozilo osiguranika tužitelja.

29. Naime, s obzirom da je vještak utvrdio da je vozačica vozila osiguranika tuženika neposredno prije započinjanja radnje skretanja ulijevo, provjerom lijevo bočno iza sebe, mogla vidjeti vozilo osiguranika tužitelja u nailasku, koje se već nalazilo u radnji pretjecanja, ista je trebala odustati od skretanja, propustiti vozilo osiguranika tužitelja i na taj način izbjeći sraz predmetnih vozila, slijedom čega je njezina protupravna radnja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete. Okolnost što je vozač vozila osiguranika tužitelja vršio radnju pretjecanja kolone vozila te na dijelu kolnika na kojem to nije bilo dopušteno, odnosno, uz središnju neisprekidanu liniju, u konkretnim okolnostima nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode budući da je on započeo radnju pretjecanja osobnog vozila prije nego što je vozilo osiguranika tuženika započelo skretati ulijevo.

30. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovog suda da je vozačica vozila osiguranika tuženika isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, pa tužitelj ima pravo od tuženika potraživati puni iznos štete.

31. S obzirom da visina štete u iznosu od 3.559,24 eura nije sporna, niti je sporno da je tužitelj navedeni iznos podmirio svom kasko osiguraniku dana 23. listopada 2020., tužitelj ima pravo na isplatu utuženog iznosa, kao i na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od izvršene isplate, dakle od 24. listopada 2020. pa do isplate.

32. Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, kao i odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema odredbi članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

33. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao točkom I. izreke presude. 35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

36. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 1. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2024. kojim se očituje na navode iz odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 11. lipnja 2024. i 2. listopada 2024. - za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 28. travnja 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (list 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 1.200,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 1.500,00 eura.

37. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova na ime plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 350,00 eura (potvrda o uplati na listu 309. spisa) te na naknadu troškova na ime pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,75 eura (rješenje ovo suda, poslovni broj P-2654/2023-38 od 10. listopada 2025. s lista 340. - 342. spisa), kao i na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 82,04 eura te na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 82,04 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

38. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 14. studenoga 2025. kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

39. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podnesaka od 12. listopada 2023. i 19. veljače 2025., u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak, uvećano za PDV, kojima dostavlja potvrde o uplati pristojbe i predujma, budući da u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice pa je tužitelj i bez sastavljanja tih podnesaka mogao sudu dostaviti predmetne potvrde o uplati.

40. Tužitelj, nadalje, nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podnesaka od 1. prosinca 2023., 2. siječnja 2024., 1. veljače 2024. i 1. ožujka 2024., u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak, uvećano za PDV, budući da navedenim podnescima požuruje postupanje ovog suda pa isti također nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

41. Također, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 1. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, kojim dostavlja ispravnu adresu za svjedoka SH, budući da je tužitelj već u tužbi trebao dostaviti ispravnu adresu za navedenog svjedoka pa navedeni propust tužitelja ne može ići na teret protivne strane (uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH vidljivo je da je navedeni svjedok od 12. studenoga 2020. prijavljen na naknadno dostavljenoj adresi u Zagrebu, Trg Marka Marulića 2, dok je tužba podnesena tri godine kasnije, tj. 1. rujna 2023.).

42. Pored toga, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova za sudsku pristojbu za tužbu u daljnjem iznosu od 13,27 eura budući da je riječ o tzv. dodatnoj pristojbi iz članka 28. stavak 9. ZSP-a koja je naplaćena tužitelju iz razloga što nije pravovremeno, u trenutku podnošenja tužbe, podmirio sudsku pristojbu, slijedom čega je riječ o trošku koji je izazvan krivnjom samog tužitelja te navedeno ne može ići na teret tuženika. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za presudu preko priznatog iznosa od 82,04 eura budući da je na ime navedene pristojbe u obvezi uplatiti upravo iznos od 82,04 eura, koji mu je u cijelosti i priznat.

43. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

44. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 106.a stavak 5. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).