Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2842/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Opće i veteranske bolnice "Hrvatski ponos" Knin, Svetoslava Suronje 12, Knin, OIB: 70948165237, kojega zastupaju punomoćnici Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 2. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Mije Jeličića te zamjenika punomoćnika tuženika ŠL, na ročištu za objavu presude održanom dana 14. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, tuženika Opće i veteranske bolnice "Hrvatski ponos" Knin, OIB: 70948165237, Knin, Svetoslava Suronje 12 , protiv tužiteljice FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovšenika, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovrv- 1361/17 od 28. veljače 2018 g. radi naplate iznosa od 403.812,97 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2015.g pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,za tri postotna poena i radi naplate troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovršnog rješenja pa do isplate, temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur.broj 01-184/13 od 28. siječnja 2013 g, solemniziranog od javnog bilježnika Josipa Čujeca iz Knina, Tvrtkova 3, pod. posl. brojem OV-648/2013 od 23. siječnja 2013 g. uz potvrdu javnog bilježnika JosipaČujeca od 15.ožujka 2016 g. da bi navedeni Ugovor kao javnobilježnički akt, bio ovršan 20.prosinca 2015 g. te na temelju ovrhovoditeljevog konačnog obračuna naknade štete Ur.br. 05-6569/15 od 19. prosinca 2015.g

II. Nalaže se tuženiku Opća i veteranska bolnica "Hrvatski ponos" Knin, OIB: 70948165237, da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužiteljici FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.562,50 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja, dakle od 14. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 12. rujna 2018., u bitnome se navodi da je na temelju Ugovora međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur. broj. 01-184/13 od 28. siječnja 2013., potvrde javnog bilježnika od 15.ožujka 2016 g. i na temelju ovrhovoditeljevog konačnog obračuna naknade štete,. Ur. broj: 05-6569/15 od 09. prosinca 2015 g., Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi broj: Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018 g. kojim je odredio predloženu ovrhu i ovrhovoditelju priznao trošak ovrhe. Protiv tog rješenja da je tužiteljica kao ovršenica podnijela prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti te prijedlog za odgodu ovrhe, a istodobno da je protiv rješenja o ovrsi izjavila žalbu. Povodom ovih pravnih lijekova, da je Općinski sud u Splitu donio rješenje broj Ovr-1361/17 od 27. srpnja 2014 kojim je odbio zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti pa je tužiteljica kao ovršenica protiv tog dijela odluke izjavila žalbu koja do sada nije riješena te je uputio tužiteljicu kao ovršenicu na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018 g., slijedom čega tužiteljica, koristeći se tim pravom, podnosi ovu tužbu , te da je prihvatio prijedlog tužiteljice kao ovršenice za odgodom ovrhe do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj ovjere Ov-648/13, po tužbi prezentiranoj tom sudu 15. svibnja 2018 g. u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-414/18. 14. veljače 2019.

1.2. Tuženik s jedne strane kao poslodavac i tužiteljica s druge strane kao zaposlenik, da su sklopili ugovor o radu temeljem specijalizacije ur.br. 01.183/13 od 28. siječnja 2013 g. i Aneks ugovora o radu temeljem specijalizacije ur.br. 01- 1438/13 od 23. travnja 2013. te ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslovom specijalizacije od 28. siječnja 2013. god., koji je potvrđen pred javnim bilježnikom Josipom Čujecom 28. siječnja 2013.pod br. Ov-648/13. Predmetni ugovor o radu i ugovor o međusobnim pravima i obvezama da je jedinstven pravni posao na kojeg se primjenjuje Zakon o radu. U vrijeme zaključenja ugovora o radu temeljem specijalizacije i Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, koji su sklopljeni 28. siječnja 2013., da je na snazi bio Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11., 133/11. I 54/12.), a da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi u citiranom predmetu, na snazi bila Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj U-II/187/2015 od 11. srpnja 2017., kojom je Ustavni sud na temelju odredbe članka 38. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN 99/99., 29/02. i 49/02.) pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te ukinuo odredbe članka 11. i 11.a) te članka 22. I članka 17. i 18.

Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.

1.3. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama da je neodvojivo povezan sa ugovorom o radu te da ne može samostalno egzistirati budući su stranke ugovora ugovorile da se Ugovor sklapa na temelju Pravilnika i da se na ovaj ugovor primjenjuje Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine te da se sve izmjene propisa, kolektivnog ugovora i općih akata primjenjuju neposredno, ukoliko se ne sačini i potpiše Aneks ugovora o radu, što znači da je za pitanje postoji li obveza plaćanja , kao i za provjeru visine tražbine trebalo primijeniti odredbe Pravilnika i to Pravilnik o specijalističkom usavršavaju doktora medicine ( NN 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 82/15., 116/15., 62/16.) te Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 82/15., 116/15., 62/16., 69/16., 6/17.) , kao i odluku Ustavnog suda RH. Prema ovim Pravilnicima, koji se izravno, temeljem ugovora, primjenjuju na ovaj pravni odnos, da bi se obveza svela na one troškove koji stvarno jesu troškovi i predviđeni su izmijenjenim Pravilnicima, što da bi bilo sukladno moralu i kogentnim normama, dok isplaćene plaće i troškovi nastali u vezi sa radom ne bi predstavljali trošak niti štetu poslodavca. Odluka Ustavnog suda RH kojom su poništene određene odredbe Pravilnika na kojima je utemeljen sporni ugovor kao sastavni dio Ugovora o radu da potvrđuju da je obveza plaćanja štete u koju bi ušla bruto plaća specijalizanta utemeljen na neustavnoj odredbi, što znači da je taj ugovor protivan kogentnoj normi , što ga čini ništetnim ili barem djelomično ništetnim pravnim poslom. Dodatno, da je u Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama ugovoreno pravo bolnice da samostalno odredi visinu i dospijeće tražbine na temelju isprave koja nije potvrđena i koju tužiteljica nije prihvatila, što da je u izravnoj suprotnosti sa kogentnim odredbama Ovršnopg zakona te da je radi toga pravni posao ništetan.

1.4. Pravo i mogućnost da ovrhovoditelj sam određuje visinu i dospijeće tražbine da je predviđeno ne za ovakve slučajeve gdje visina tražbine nije određena , nego isključivo za slučajeve odredivosti visine i dospjelosti tražbine sukladno odredbi članka 302.st.1. u vezi sa čl. 301. st. 1. i čl. 302. st. 2. Ovršnog zakona. Da se radi o odredivoj tražbini ako je u sporazumu iz članka 301. st. 1. OZ naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do tog okvirnog iznosa i u vrijeme njezine dospjelosti. Kako sporni ugovor temeljem kojega tuženik traži ovrhu u ovom slučaju ne sadrži ove elemente, a ova odredba da ne znači uvođenje samovolje ovrhovoditelja u pravni sustav, to da je jasno da je i u ovome dijelu predmetni ugovor ništetan.

1.5. Nadalje, kada se uzme u obzir činjenica da su stranke u Ugovoru o radu od 28. siječnja 2013. ugovorile obvezu bolnice na isplatu mjesečne plaće, te da su u odredbi čl. 3. Ugovora definirale troškove specijalizacije kao troškove različite od plaće, da su u članku 9. Ugovora ugovorile primjenu izmijenjenih propisa i to samo sa jednim izuzetkom, a to je sklapanje Aneksa ugovoru kojim se isključuje ta promjena, da su izmijenjeni Pravilnici na temelju kojih se sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, da je Ustavni sud poništio odredbe kojima se utvrđuje da plaća upada u krug davanja s naslova naknade štete zbog prijevremenog raskida ili nezaključenja ugovora nakon specijalizacije, da je Vrhovni sud RH zauzeo shvaćanje da ni u kojem slučaju plaća ne ulazi u obvezu naknade štete, da se može kazati da je tužiteljica dokazala da je ugovor ništetan, a samim tim i da je ovrha nedopuštena.

1.6. Na ovaj pravni odnos da se primjenjuje načelo primjene najpovoljnijeg prava za radnike, u smislu članka 9. Zakona o radu. Oni izmijenjeni Pravilnici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, s izmjenama od 16.srpnja 2016. I 28. siječnja 2017., da su povoljniji za tužiteljicu pa da je sud u ovršnom postupku , jer i o tome mora voditi računa po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 288.st. 2. ZPP, u vezi sa člankom 9.st. 3. Zakona o radu, trebao odbaciti prijedlog za ovrhu, ali kako to nije učinjeno nego je doneseno rješenje o ovrsi, da tužiteljica ima pravni interes na tužbu da ovrha nije dopuštena.

1.7. Stoga je tužiteljica predložila sudu donošenje presude kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1361/2017 od 28.veljače 2018., uz obvezu tuženika da joj naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 19.veljače 2019., tuženik osporava navode tužbe, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz obvezu tužiteljici na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik da je uistinu protiv tužiteljice pokrenuo ovršni postupak i predložio donošenje rješenja o ovrsi, temeljem ovršne isprave – Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije ur.broj: 01-184/13 od 28.siječnja 2013., solemniziranog istoga dana od strane javnog bilježnika Joipa Čujeca iz Knina pod brojem OV-648/13, uz potvrdu javnog bilježnika Josipa Čujeca od 15.ožujka 2016., da bi navedeni ugovor kao javnobilježnički akt bio ovršan dana 20.prosinca 2015., te je Općinski sud u Splitu rješenjem od 28.veljače 2018., broj Ovr- 1361/17, odredio predloženu ovrhu. Dakle, da je tuženik postupio sukladno ovlaštenjima predviđenima Ovršnim zakonom, a tužiteljica, ukoliko smatra da je u ovršnom postupku došlo do povrede zakonskih odredbi ili da je ostvaren bilo koji žalbeni razlog, svoje prigovore i žalbene razloge da može iznijeti u tome postupku.

2.1. Stoga da nisu jasni navodi tužiteljice kako su prije podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu ovog suda broj Ovr-1361/17, stupili na snagu Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15 i 62/16) i Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17). Nadalje, da je netočna tvrdnja da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u citiranom predmetu bila na snazi odluka Ustavnog suda RH broj U-II-187/2015 od 11.srpnja 2017. Upravo iz prijemnog štambilja da je vidljivo da je tuženik prijedlog za ovrhu predao Općinskom sudu u Splitu dana 23.ožujka 2017., odnosno nekoliko mjeseci prije donošenja te odluke Ustavnog suda, na koju se tužiteljica poziva.

2.2. Međutim, sve i da tome jest tako, tuženik ističe da se citiran odluka Ustavnog suda RH ni na jedan način ne može primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari, a posebice da se ne može utjecati na ugovorni odnos koji je nastao 2013. između tužiteljice i tuženika. Ovo stoga što ukidanje zakona, pojedinih zakonskih odredbi ili u konkretnom slučaju odredbi Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, kao podzakonskog propisa, nema retroaktivno djelovanje već da djeluje samo ubuduće pa da su i pravni odnosi nastali među strankama temeljem ranije važećih propisa pravno valjani.

2.3. Tužiteljica i tuženik da su zaključili dana 28.siječnja 2013. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije ur.br. 01-184/13, sve sukladno tada važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/11, 133/11 i 54/12) te da je riječ o ugovoru sklopljenom prije donošenja i stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- II-187/2015 te da po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske , pravni odnosi nastali među strankama na temelju tada važećih propisa su pravno valjani i da nemaju za posljedicu ništavost pojedinih ugovornih odredbi. Nadalje, tuženik ističe da tužiteljica tijekom radnog odnosa kod tuženika nije u niti jednom trenutku obavljala rad kod tuženika, već da je bila upućena na usavršavanje u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu. Stoga, da bruto plaća specijalizanta predstavlja trošak zdravstvene ustanove sa naslova ulaganja u njegovo specijalističko usavršavanje koje se može obaviti samo u zdravstvenoj ustanovi ovlaštenoj za provođenje specijalističko usavršavanja što znači da zdravstvena ustanova upućuje specijalizanata na usavršavanje u ovlaštenu zdravstvenu ustanovu, a isplaćene bruto plaće predstavljaju ulaganje u njegovo stručno usavršavanje jer tijekom istog specijalizant uči po programu i obavlja poslove predviđene programom specijalizacije, a ne radi za ustanovu s kojom ima sklopljen ugovor o radu. Ugovor o međusobnim pravima i obavezama da je sklopljen pod raskidnim rezolutnim uvjetom te da je u tom smislu tuženik tužiteljici omogućio specijalizaciju i snosio sve troškove u svezi specijalizacije, pod uvjetom da nakon specijalizacije radi za tuženika najmanje 4 godine i 4 mjeseca, a u protivnom, ako tužiteljica ne ispoštuje ugovoreni uvjet i ne odradi za bolnicu ugovoreni broj godina, da učinak pravnog posla prestaje te da tužiteljica mora vratiti troškove specijalizacije, a što sve da ima podlogu u Zakonu o radu i u Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik nadalje navodi da je nesporno da je svoje obveze iz gore citiranog ugovora u cijelosti izvršio, dok je tužiteljičinim otkazom ugovora o radu temeljem specijalizacije, ugovora o međusobnim pravima i obvezama sa naslovom specijalizacije, kao i otkazom aneksa ugovora o radu, ispunjen uvjet kojeg su stranke ugovorile za nastanka obveze tužiteljice glede naknadnih troškova koje je tuženik imao glede njezine specijalizacije.

2.4. Sukladno iznesenom a s obzirom da ne postoje zakonski razlozi za proglašenja ovrhe nedopuštenom predloženo je sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužiteljici naknaditi parnični trošak.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 13. ožujka 2019., tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev te je predložila sudu donošenje presude istovjetnog sadržaja kao u točki I izreke ove odluke.

4. Presudom ovog suda broj P-4239/2018 od 28. lipnja 2022., odbijen je tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka. Citirana presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3999/2022-3 od 2.srpnja 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4.2. U obrazloženju ukidnog rješenja, drugostupanjski sud u bitnome navodi da je upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom predmetu te da ovršenik može parnicu temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Nadalje, da u pobijanoj presudi nije iznesena niti činjenična niti pravna osnova iz koje bi bilo vidljivo iz kojega je razloga tužiteljica upućena u parnicu niti da su u tome smislu izneseni relevantni razlozi, a niti da su navedene mjerodavne odredbe materijalnog prava iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, radi čega da se pobijana presuda ne može ispitati.

4.3. Dodatno prednjem, drugostupanjski sud je ukazao ovom sudu da tužiteljica ističe da predmetni ugovor sadrži ništetne odredbe u kojima je utvrđena obveza ovdje tužiteljice da u slučaju prekida radnog odnosa kod tužene prije isteka ugovorenih godina rada nakon položenog specijalističkog ispita, osim materijalnih troškova provedene specijalizacije, tuženoj nadoknade i iznose bruto plaće i ostalih naknada vezanih za obavljanje redovnog radnog odnosa, slijedom čega da ovaj sud mora o navedenome pitanju odlučiti kao o prethodnom pitanju o kojemu ovisi i odluka o dopuštenju ovrhe, obzirom da sud, sukladno članku 327. st. 1. ZOO, na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: spisa ovog suda broj Ovr-1361/2017, Pr- 92/2020.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1361/2017 od 28.veljače 2018., zbog žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“; broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24.; dalje: OZ), odnosno žalbenih razloga:

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (toč. 7.);

-da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč. 9.),

- da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč. 10.).

7. Tužiteljica predmetnu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljila na tvrdnjama da tuženik – ovrhovoditelj nema pravo tužiteljičinu plaću uračunavati u ukupni trošak specijalizacije, jer da je tužiteljica obavljala rad za vrijeme specijalizacije, slijedom čega iznos isplaćene plaće za obavljeni rad ne može ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tužiteljicu; da tuženik – ovrhovoditelj nije ovlašten sam odrediti visinu i dospijeće tražbine za slučajeve gdje tražbina nije određena nego odrediva; da su stranke u Ugovoru o radu od 28. siječnja 2013. ugovorile obvezu bolnice na isplatu mjesečne plaće, te da su u odredbi čl. 3. Ugovora definirale troškove specijalizacije kao troškove različite od plaće, da su u članku 9. Ugovora ugovorile primjenu izmijenjenih propisa i to samo sa jednim izuzetkom, a to je sklapanje Aneksa ugovoru kojim se isključuje ta promjena; da su izmijenjeni Pravilnici na temelju kojih se sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, da je Ustavni sud poništio odredbe kojima se utvrđuje da plaća upada u krug davanja s naslova naknade štete zbog prijevremenog raskida ili nezaključenja ugovora nakon specijalizacije, da je Vrhovni sud RH zauzeo shvaćanje da ni u kojem slučaju plaća ne ulazi u obvezu naknade štete, uslijed kojih razloga tužiteljica smatra da je predmetna ovršna isprava ništetna.

7. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica rješenjem ovog suda broj Ovr-1361/2017 od 20. srpnja 2018., upućena da u roku od 15 (petnaest) dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1361/17 od 28.veljače 2018., zbog žalbenog razloga iz članka 50.st.1. toč. 7., 9. i 10. OZ. Nije bilo sporno niti da je tužiteljica u ostavljenom roku pokrenula predmetnu parnicu, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka dopustivosti tužbe.

8. Naime, tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće je s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenih razloga radi kojeg je tužitelj upućen na parnicu, te se tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Stoga, ovaj sud zaključuje kako se u ovoj pravnoj stvari može raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu.

9. Prema stavu ovog suda, ništetnost ovršne isprave temeljem koje je u ovoj pravnoj stvari određena ovrha i na kojoj ovrhovoditelj / tuženik temelji svoju tražbinu, od prethodne je važnosti za odluku o njegovom zahtjevu da je određena ovrha nedopuštena iz razloga propisanih člankom 50. st.1. toč. 7., 9. i 10. OZ, obzirom da sud mora po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovora (ili njegovoga dijela), a izneseni prigovor predstavlja prigovor materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-194/2013-3 od 19.ožujka 2019.).

10. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 23. ožujka 2017. ovom sudu podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice – ovdje tužiteljice, na temelju ovršne isprave – Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, ur.br. 01-184/13 od 28. siječnja 2013., solemniziranog od javnogbilježnika Josipa Čujeca iz Knina pod brojem OV-648/2013 od 28.siječnja 2013., uz potvrdu javnog bilježnika Josipa Čujeca od 15.ožujka 2016., kao javnobilježnički kat s potvrdom ovršnosti od 20.prosinca 2015., te na temelju konačnog obračuna naknade štete, ur.broj: 05-6569/15 od 9.prosinca 2015., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 403.812,97 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kao i troškova ovršnog postupka,

-da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1361/17 od

28.veljače 2018., određena predložena ovrha;

-da je presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-92/2020 od 26.kolovoza 2021., prihvaćen podredni tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije ur.br. 01-184/13 "Knin, 28. siječnja 2013. godine" potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom Josipom Čujecom u Kninu, 28. siječnja 2013.g. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice FL s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Opće i veteranske bolnice "Hrvatski ponos", Knin dana 28. siječnja 2013.g. i to u odredbama čl. 6. st.1., čl. 6. st. 2., čl. 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, čl. 10. st.1. ,st. 2. i st. 3., čl. 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema čl. 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i slično te u odredbi čl.12., st.2. citiranog Ugovora.“

-da je citirana prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-565/2024-4 od 15. siječnja 2025.;

-da je tuženik podnio prijedlog za dopuštenjem revizije protiv navedene drugostupanjske odluke, koji prijedlog je djelomično odbačen, a djelomično odbijen, i to rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2317/2025-2 od 28. svibnja 2025.

-da je tužiteljica predmetnu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljila na tvrdnjama da tuženik – ovrhovoditelj nema pravo tužiteljičinu plaću uračunavati u ukupni trošak specijalizacije, jer da je tužiteljica obavljala rad za vrijeme specijalizacije, slijedom čega iznos isplaćene plaće za obavljeni rad ne može ulaziti u trošak specijalizacije koji bi teretio tužiteljicu; da tuženik – ovrhovoditelj nije ovlašten sam odrediti visinu i dospijeće tražbine za slučajeve gdje tražbina nije određena nego odrediva; da su stranke u Ugovoru o radu od 28. siječnja 2013. ugovorile obvezu bolnice na isplatu mjesečne plaće, te da su u odredbi čl. 3. Ugovora definirale troškove specijalizacije kao troškove različite od plaće, da su u članku 9. Ugovora ugovorile primjenu izmijenjenih propisa i to samo sa jednim izuzetkom, a to je sklapanje Aneksa ugovoru kojim se isključuje ta promjena; da su izmijenjeni Pravilnici na temelju kojih se sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, da je Ustavni sud poništio odredbe kojima se utvrđuje da plaća upada u krug davanja s naslova naknade štete zbog prijevremenog raskida ili nezaključenja ugovora nakon specijalizacije, da je Vrhovni sud RH zauzeo shvaćanje da ni u kojem slučaju plaća ne ulazi u obvezu naknade štete, uslijed kojih razloga tužiteljica smatra da je predmetna ovršna isprava ništetna;

-da je rješenjem ovog suda broj Ovr-1361/2017 od 5.prosinca 2024., nastavljena ovrha koja je prethodno bila odgođena, protiv kojega rješenja je ovršenica-ovdje tužiteljica izjavila žalbu.

10. Iz navedenoga jasno proizlazi da su ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, ur.br. 01- 184/13 od 28. siječnja 2013., solemniziranog od javnog bilježnika Josipa Čujeca iz Knina pod brojem OV-648/2013 od 28.siječnja 2013., kao ovršnoj ispravi temeljem koje je u ovoj pravnoj stvari određena ovrha, i to:

-članak 6. stavka 1. i 2. Ugovora o specijalizaciji gdje je ugovoreno kako je obveza specijalizanta po završetku specijalizacije tuženici predati ispravu o položenom specijalističkom ispitu i nastaviti rad u bolnici najmanje 4 godine i 4 mjeseca nakon položenog specijalističkog ispita,

- članak 9. toga Ugovora, gdje je ugovoreno da u slučaju da specijalizant prekine specijalizaciju ili ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili ne položi specijalistički ispit niti u zadnjem ponovljenom roku, da su ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu i da za specijalizanta nastaje obveza naknade štete tuženici,

- članak 10. st. 1. Ugovora o specijalizaciji, gdje je ugovoreno kako je obveza specijalizanta, u slučaju ranijeg raskida radnoga odnosa od strane specijalizanta ili prestanka radnog odnosa uzrokovanog specijalizantovim postupcima ili činjenicama na njegovoj strani koje nastupe prije polaganja ispita i u slučaju da ga ne položi u roku, da naknadi štetu tuženici u iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije koje je bolnica imala temeljem njegove specijalizacije i u vezi s njom, razmjerno izvršenoj obvezi rada,

- članak 10. st. 2. Ugovora o specijalizaciji, gdje je ugovoreno kako je obveza specijalizanta kao specijalista, u slučaju svakog ranijeg raskidanja radnog odnosa od njegove strane i uzrokovane njegovim postupcima ili okolnostima odnosno činjenicama koje su na njegovoj strani, a koji nastupi prije isteka roka obveze iz čl. 6. st. 2. tog ugovora, da naknadi štetu bolnici (tuženici) u iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije koje je bolnica imala temeljem njegove specijalizacije i u vezi s njom, razmjerno izvršenoj obvezi rada,

- članak 10. st. 3. Ugovora o specijalizaciji, gdje je ugovoreno kako je specijalizant odnosno specijalist dužan iznos naknade štete iz stavka 1. i 2. tog članka isplatiti bolnici u roku od 60 dana od dana prestanka radnog odnosa, a prema izračunu bolnice temeljem njene mjerodavne dokumentacije sukladno Pravilniku,

- članak 11. istog Ugovora, gdje je ugovoreno, da su sveukupni bruto troškovi specijalizacije prema čl. 10. Ugovora o specijalizaciji: bruto plaće isplaćene specijalizantu s pripadajućim doprinosima i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava (putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i sl.), te dodatno i ukupni troškovi mentorstva, ukupni troškovi plaćeni zdravstvenoj ustanovi u kojoj je specijalizant obavljao specijalizaciju, troškovi poslijediplomskog studija i troškovi polaganja specijalističkog ispita,

- članak 12. st. 1. Ugovora o specijalizaciji, gdje je ugovoreno kako isti predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je tuženik ovlašten zatražiti i provesti ovrhu na imovini radnika radi naknade štete, a iz stavka 2. proizlazi da specijalizant daje suglasnost za ovlaštenje bolnici da samostalno, a sukladno odredbi čl. 10. i čl. 11. Ugovora o specijalizaciji, odredi iznos visine štete i dan dospijeća plaćanja,

pravomoćnom presudom ovog suda broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021., utvrđene ništetnima.

11. Stoga, u opisanoj situaciji kada je prethodno pitanje – utvrđenje ništetnosti ovršne isprave temeljem koje je određena ovrha u ovoj pravnoj stvari, i to Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije, ur.br. 01-184/13 od 28. siječnja 2013., solemniziranog od javnogbilježnika Josipa Čujeca iz Knina pod brojem OV-648/2013 od 28. siječnja 2013., uz potvrdu javnog bilježnika Josipa Čujeca od 15.ožujka 2016., kao javnobilježnički kat s potvrdom ovršnosti od 20.prosinca 2015., pravomoćno raspravljeno u predmetu ovog suda broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-565/2024-4 od 15. siječnja 2025. te su ugovorne odredbe na kojima tuženik - ovrhovoditelj temelji svoje potraživanje, utvrđene ništetnima, jasno je da je tužiteljica dokazala postojanje opugnacijskog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. st. 1. toč. 7. OZ, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

12. U odnosu na navode tuženika da je predmetna ovrha dovršena te da je tužiteljica protiv njega pokrenula poseban parnični postupak radi povrata cjelokupnog iznosa prenesenog na račun tuženika, sa računa tužiteljice, u postupku predmetne ovrhe, koji postupak se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-623/2025, slijedom čega da tužbeni zahtjev valja odbiti, istom je za ukazati da pregledom spisa ovog suda broj Ovr-3631/2017 ne proizlazi da je sud donio rješenje o dovršetku ovrhe.

13. Naime, u smislu članka 68. stavak 1. OZ-a, postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će dovršenje ovrhe posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem. Sukladno odredbi članka 150. stavka 1. OZ-a, ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako ovim Zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno. Dakle, kod ovrhe na novčanoj tražbini, zadnja radnja kojom bi se utvrdio dovršetak ovrhe bi bio prijenos novčanih sredstava, pri čemu je sud dužan donijeti rješenje kojim će utvrditi dovršenje ovrhe posljednjom ovršnom radnjom, što ovdje nije slučaj.

14. Međutim, sve i da je ovršni sud donio navedeno rješenje, u konkretnoj situaciji kada je ovrha provedena, za ukazati je da niti jednom odredbom OZ nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice, tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe članka 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj, nakon što je ovrha dovršena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od sud da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga, i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1153/2024-4 od 15. veljače 2022.).

15. Dodatno, tuženiku je za ukazati i na sadržaj odredbe članka 72.st. 1. OZ-a. kojom je propisano da, ako tim zakonom nije drugačije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta.

16. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada cjelokupan trošak postupka.

18. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica u tužbi nije označila vrijednost predmeta spora, tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari bez da je tome prigovarao, a sud do zaključenja glavne rasprave nije utvrdio vrijednost predmeta spora na način određen člankom 40. st. 4. ZPP, slijedom čega se smatra da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari 6.630,00 eura (članak 40. st. 5. ZPP).

19. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.630,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

20. S obzirom na odredbe Tarife, kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 12. rujna 2018. (Tbr 7/1 Tarife). iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 13.ožujka 2019. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2019. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 16. svibnja 2019. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife), iznos od 100,00 eura

-zastupanje na ročištu od 9. studenoga 2019. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife), iznos od 100,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 16. svibnja 2022. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav žalbe protiv prvostupanjske presude od 12. srpnja 2022. (Tbr 10/1 Tarife), iznos od 250,00 eura;

-sastav podneska od 22. studenoga 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-sastav podneska od 6. veljače 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 24. veljače 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 2. listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura, odnosno ukupni iznos od 2.050,00 eura, koji je valjalo uvećati za PDV po stopi od 25% (512,50 eura), čime se došlo do ukupnog iznosa od 2.562,50 eura.

21. Odluka o zateznoj kamati na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi članka 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa člankom 29. ZOO.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 14. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis