Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
31000 Osijek
Europske avenije 7
Poslovni broj: P Ob-391/2023-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski Sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa Marino Brajko, odvjetnik iz Đakova, protiv I. tuženika ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa Ivka Kemec, odvjetnica iz Đakova, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave 2. listopada 2025., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, I. i II. tuženika i opunomoćenika tuženika, a u odsutnosti I. i II. tužitelja, javno objavljene dana 14. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je nekretnina upisana kod ZK odjela Đakovo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] ŠO, dvorište, kuća, stambena zgrada, [adresa], pomoćna zgrada, pušnica, pomoćna zgrada, garaža i svinjac ukupne površine 1057 m2, zajednička bračna imovina pokojnog ĆO, sina FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i pokojne JO, rođ. BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svakoga u ½ dijela.
II. Nalaže se tuženicima ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] str. 3, [adresa], i RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trpjeti upis prava vlasništva u ½ dijela nekretnine za korist ĆO, sina FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u suprotnom će isto zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.833,95 eura (slovima: tritisućeosamstotinatridesettrieura devedesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, odnosno od 14. studenog 2025. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su po opunomoćeniku ovom sudu podnijeli tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da je Općinski sud u Đakovu od 4. listopada 2023. donio rješenje poslovni broj O-123/2023 kojim je određen prekid postupka u ostavinskom predmetu, te su zakonski nasljednici MO i FO upućeni u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog ĆO. Nadalje, navode kako su dana 14. rujna 2002. pokojni ĆO, sin ovdje tužitelja, i pokojna JO, rođena BO, sklopili brak u Petrinji, te su u braku bili do svoje smrti, da je pokojni ĆO preminuo **.**.2022., a supruga JO po saznanjima tužitelja u ožujku 2023., da je pokojna JO bila upisana kao samovlasnik predmetne nekretnine upisane kod ZK odjela Đakovo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] ŠO, dvorište, kuća, stambena zgrada, [adresa], pomoćna zgrada, pušnica, pomoćna zgrada, garaža i svinjac ukupne površine 1057 m2, koja je zapravo bila zajednička bračna imovina pokojne JO i pokojnog ĆO jer su za vrijeme trajanja bračne zajednice oboje zajedničkim novčanim sredstvima stečenim za vrijeme braka kupili od brata BO iz [adresa]. Navedeni nisu sačinjavali Ugovor o kupoprodaji, već je brat BO **.**.2011. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige po osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] dozvolio da se pokojna JO upiše kao samovlasnik nekretnine, jer je prethodno BO primio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, pa je stoga prijenos vlasništva u tom postupku bio samo formalne naravi. Osim toga, pokojni JO i ĆO su za vrijeme trajanja braka uložili dosta vlastitih sredstva radi dodatne stambene adaptacije predmetne nekretnine, čime su joj i dodatno povećali vrijednost. Isti su oduvijek smatrali spornu nekretninu zajedničkom bračnom imovinom, no stalno su odgađali izvršiti upis prava vlasništva u ½ dijela na pokojnog ĆO smatrajući kako mu njegov suvlasnički dio nitko nikad neće osporiti. Nakon smrti JO proveden je ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Davidu Crnovu, poslovni broj O-90/23 od 27. travnja 2023., a na koju su pozvani tuženici ŽO i RO, djeca iz prvog braka pokojne JO i koji su prihvatili se svojih nasljednih dijelova svatko u ½ dijela na prethodno navedenoj nekretnini. Nedugo nakon ostavinskog postupka iza JO vođen je i ostavinski postupak iza pokojnog ĆO, a u kojem postupku nije ušla u ostavinsku masu ½ dijela sporne nekretnine koja je pripadala sinu tužitelja pokojnom ĆO. U trenutku vođenja ostavinskog postupka tuženici su prešutjeli činjenicu da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njihove majke i pokojnog ĆO, čime su tužitelju kao zakonski nasljednici pokojnog ĆO ostali oštećeni za svoj nasljedni dio koji bi im pripao na spornoj nekretnini. Iako su se tuženici odrekli nasljednog dijela izjavom danom na ostavinskoj raspravi 27. travnja 2023. iza pokojnog ĆO, isti su dali neistinitu izjavu po opunomoćenici kako sporna nekretnina predstavlja vlastitu imovinu pokojne JO i da je ista stečena nasljeđivanjem iza pokojne majke JO, a što ne proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije, stoga predlažu donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženici se po opunomoćeniku protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao neosnovane, navode kako tužitelji neistinito tvrde da je predmetna nekretnina bračna stečevina iza pokojnih supružnika JO i ĆO. Ista nekretnina je bila vlasništvo HO, brata pokojne JO, rođena HO, koji je kupio građevinsko zemljište na kojem je sagradio ovu kuću, (ranije upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kao kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište u [adresa] površine 1 083 m2), a sada je upisana u zk.ul.br2279 k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], prilikom preoblikovanja zemljišnih knjiga 2011. godine, naziva Dvorište, izgrađeno zemljište i kuća, ukupne površine 1057 m2. U predmetnom zapisniku navedeno je da je uvidom u zemljišnu knjigu utvrđeno da je kao samovlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisan BO iz [adresa], a koji nije pristupio na teren. Isti je opunomoćio njihovog drugog brata EO, koji je po punomoći izjavio da dozvoljava da se JO, njihova sestra, na novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] upiše kao samovlasnik, odnosno da joj BO daruje tu nekretninu. BO ovu nekretninu nije prodao svojoj sestri niti je od nje, a ponajmanje od pok ČO primio kakav novac za nju, već ju je darovao svojoj sestri i to isključivo njoj. Nije sačinjavao nikakav darovni ugovor, a niti je to morao, budući da to nije bilo niti potrebno prilikom preoblikovanja zemljišnih knjiga, već je drugom bratu EO, rekao da ovu kuću odnosno nekretninu daruje njihovoj sestri JO. Tužitelji neistinito navode u svojoj tužbi da je su tu nekretninu oduvijek smatrali svojom zajedničkom imovinom (ne znamo zašto jer je nisu niti gradili a niti ju kupili) te navode da su u nju ulagali "dosta vlastitih sredstava". Tuženici navode da to nije istinito, budući da suprug njihove majke, pok. ĆO nikada nije mario niti za nju kao suprugu, a niti za tu kuću. O pok. JO, brinuli su se njezini sinovi a ovdje tuženici, koji su joj slali novac iz Austrije, kako bi imala za svakodnevnu egzistenciju, a koje joj je novce najčešće uzimao njezin suprug ĆO i trošio na društvo i alkohol. Prema potvrdi PP Đakovo, ĆO je poginuo u prometnoj nezgodi dana 02.07.2022. godine. Majka tuženika, JO, je nakon toga boravila u Domu za starije i bolesne sobe u Starim Mikanovcima, a zbog bolesti umrla je dana 27.10.2022. godine, a ne oko ožujka 2023. kako to netočno navodi tužitelj. Nakon njezine smrti provedena je ostavina na koju su pozvani njezini sinovi kao jedini zakonski nasljednici. Imovinu (ova kuća) koju je u trenutku smrti imala njihova pok majka naslijedili su njezini zakonski nasljednici, tj. sinovi, tako da su tuženi upisani kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela. Isti nisu dali nikakav neistiniti iskaz u pogledu ove kuće odnosno nekretnine, jer obojica imaju istinita saznanja o stjecanju prava vlasništva nad njom, a isto tako znaju da je to bila kuća njihovog ujaka BO koji ju je darovao njihovoj majci, a svojoj sestri. S obzirom da se ovdje radi o darovanju predmetne nekretnine a koje je učinio BO kao brat svojoj sestri JO, to se predmetna nekretnina ima smatrati u smislu Obiteljskog zakona, njezinom vlastitom imovinom. Naime, čl. 36. Obz propisano je "Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine" a čl. 39. st. 2 određuje "Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 36. ovog Zakona. Stoga imovina koju je pok. JO stekla temeljem darovanja od svog brata predstavlja njezinu posebnu imovinu, a činjenica koju ističu tužitelji u tužbi da je njihov sin vršio (za koja ulaganja tužitelji ne pružaju nikakav niti činjenični niti materijalni dokaz), jer ista nije stečena zajedničkim radom niti potječe iz takve imovine. Slijedom navedenog predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitane isprave i dokumentacija koja prileže spisu: rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj O-123/2023-4 od 4. listopada 2023. (str. 5 do 7 spisa), izvadak iz BZP-a povijesni prikaz OS Đakovo, ZK odjel Đakovo (str. 8 i 9 spisa), vjenčani list Matičnog ureda Dubrava (str. 10 spisa), zapisnik broj O-123/2023 (str. 11 do 13 spisa), zapisnik OS u Osijeku, ZK odjela od 7. lipnja 2011. (str. 14 i 15 spisa), rješenje OS u Đakovu, ZK odjela od 26. listopada 2023. (str. 19 i 20 spisa), zapisnik OS u Osijeku, ZK odjela od 7. lipnja 2011. (str. 24 do 26 spisa) i ostala dokumentacija priložena spisu, saslušani su svjedoci ZO, SO, CO, DO, kao i tuženici, dok je opun. tužitelja odustao od zamolbenog saslušanja tužitelja kod Općinskog građanskom sudu u Zagrebu, jer se radi o osobama starije životne dobi preko 90 godina, da su teško, odnosno gotovo nepokretni i ne mogu pristupiti na ročište radi saslušanja. Opun. stranaka nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Saslušana svjedokinja ZO, kćer tužitelja, je na ročištu dana 26. ožujka 20025. u bitnome iskazala kako je JO, sada pokojnu, upoznala prije 2000.g. u Italiji gdje su obje radile, da ju je upoznala sa svojim bratom, sada pok. ĆO, koji su se nakon godinu i pol dana vjenčali, a u to vrijeme su živjeli u [adresa], da je brat dobio zaostatke od vojne mirovine oko 60.000,00 kn, te su se JO i ĆO dogovorili da će kupiti kuću u [adresa], u kojoj je u to vrijeme živio njezin otac, a ne zna tko je bio vlasnike iste kuće, odnosno vlasnik je bio jedan od Katicine braće, koji su živjeli u [adresa]. Majka, ovdje tužiteljica MO joj je prepričala da je bila nazočna kada je pok. brat ĆO dao pok. JO na ruke iznos od 60.000,00 kn. Kasnije su je pitali da mijenja JO na poslu, jer ona ide odnijeti novac jednom od braće u Austriju, a za kuću u [adresa], misli da mu je za kuću platila 20-30.000, ali ne zna da li eura ili njemačkih maraka, a nije joj poznato od kuda je taj novac, da li je to bio njezin novac ili novac koji joj je dao brat ĆO. Poznato joj je da su JO i ĆO i ulagali u predmetnu kuću u [adresa], radili su fasadu, mijenjali stolariju, nadogradili tri sobe, u istoj kući su živjeli do njegove smrti 22.7.2022. Brat ĆO i JO nisu imali zajedničku djecu, brat je bio ranije u braku i imao jednog sina koji je poginuo, te je i JO ranije bila u braku i ona iz tog braka imala dvoje djece, ovdje tuženike ŽO i RO. Poznato joj je da je brat digao i kredit 2013.g. od 25.000 eura u OTP banci, a isto tako je prodao dionice, a poznato joj je da su ti novci uloženi u dogradnju i adaptaciju kuće u kojoj su živjeli, a isto tako je JO kupio osobni automobil Opel Vectru, a o tome su joj pričali pok. brat i JO, ista je u Italiji ostvarivala prihode oko 800-900,00 eura što joj je poznato jer su radile na istim poslovima i ona je zarađivala također iznos oko 800-900,00 eura.
4.1. Na upit opun. tužitelja navodi da joj je poznato da JO povratkom u RH nije ostvarivala nikakva primanja, nego je kasnije ostvarila pravo na mirovinu iz Austrije u iznosu oko 280-300,00 eura. Brat ĆO je primao braniteljsku mirovinu oko 5.000,00 kn. Navedenim ulaganjima od strane brata ĆO i JO u predmetnu nekretninu povećana je vrijednost iste. Od roditelja je čula da je otac bratu slao novac kada mu je bilo potrebno, a prilikom dogradnje kuće.
4.2. Na upit opun. tuženika navodi da su pok. ĆO i supruga pok. JO u početku živjeli u [adresa], najmanje 10.g., a misli da su se u RH u [adresa] vratili 2014.g, ali nije sigurna. Brat ĆO je otišao u mirovinu poslije Domovinskog rata, misli da je to bilo 1996.g. ili 1997.g., a spomenutu otpremninu od 60.000,00 kn je dobio kada je već živio, odnosno bio u braku sa JO. Ne zna da li su sa bratom od JO sklopili kupoprodajni ugovor za predmetnu kuću u [adresa], ali zna da su govorili da je to njihova zajednička kuća i da su isplatili jednom od braće. Nije joj poznata vrijednost predmetne kuće.
5. Na istom ročištu saslušana svjedokinja SO je iskazala da je poznavala sada pok. JO i ĆO, a upoznala sam ih oko 8.g. prije njihove smrti, te ih je često posjećivala u [adresa], u kojoj kući su njih dvoje živjeli. Nije joj poznato na koji način su stekli kuću u kojoj su živjeli niti tko je bio vlasnik iste, ali joj je samo poznato da su izvodili radove na kući, mijenjali su stolariju, fasadu, nadogradnja nove dvorišne prostorije, ogradu. Poznato joj je da je pok. ĆO bio u mirovini, a za JO ne zna, a poznato joj je da je ranije radila u Italiji.
5.1. Na upit opun. tužitelja navodi da joj je poznato da je pok. ĆO dobio otpremninu od vojske i da je podigao nekakav kredit, a pretpostavlja da je taj novac uložen u kuću u kojoj su živjeli. ĆO je često govorio da njih dvoje skupa žive i da je ta kuća njihova.
5.2. Na upit opun. tuženika navodi da je posjećivala JO i ĆO barem jedanput tjedno, a nakon što je ĆO poginuo u prometnoj nesreći, poznato joj je da je JO smještena u dom, ali ne zna gdje, a poznato joj je da je JO pred 5-6.g. pred smrt bila dementna, a nije upoznala njezine sinove.
6. Iz iskaza svjedoka CO proizlazi da je sada pok. ĆO poznavao oko 10.g. prije nego je poginuo u prometnoj nesreći. Poznato mu je da je živio sa gospođom, ali ne zna njezino ime u [adresa] u kući, nije pitao čija je kuća, ali vjerojatno je njihova zajednička, po njihovoj priči kuću su kupili prije 15- 20.g. prije nego se upoznao sa ĆO. Kod njih je odlazio oko jedanput tjedno i poznato mu je da je on bio u mirovini koja je bila oko 1.000 eura, a gospođa je imala mirovinu oko 200-300 eura, a što mu je rekao pok. ĆO. Kuća u kojoj su živjeli je bila dograđivana, kuhinja, dodatna garaža, rađena je fasada, nije dolazio pomagati ĆO jer je u to vrijeme radio, a gospođa nije mogla financirati tu gradnju jer nije imala financijskih sredstava. Njih dvoje nisu imali zajedničke djece, a ĆO je imao jednog sina koji je poginuo u prometu, a po njihovoj priči gospođa je imala dvoje djece iz ranijeg braka.
6.1. Na upit opun. tužitelja naveo je da mu je poznato jer mu je pok. ĆO pričao da je podigao kredit između 20-30.000 eura i da je od tih novaca kupio Opel Vectru, a ostatak novca uložio u kuću u kojoj su živjeli.
6.2. Na upit opun. tuženika navodi da je ĆO predmetnu kuću gradio i renovirao svojim novcem. ĆO je poginuo prije 3.g., a u istoj godini nakon tri mjeseca je umrla njegova gospođa koja je prije toga 3.g. nije mogla samostalno živjeti jer je gubila pamćenje, a poznato mu je da joj njezini sinovi nisu pomagali, a to mu je pričao ĆO. Poznato mu je da je supruga pok. ĆO imala sestru koja je stanovala u neposrednoj blizini, ali ona je bila kod njih jedanput godišnje.
7. Iz iskaza svjedoka DO proizlazi da je sada pok. ĆO i JO upoznao 2014.g., koji su tada živjeli u [adresa], a on u Đakovu, svakodnevno je odlazio kod njih, ponekad i dva do tri puta dnevno, jer su bili jako dobri. Nije mu poznato kako su stekli, niti tko je vlasnik kuće u kojoj su živjeli, a u vrijeme kada je počeo dolaziti kod njih na kući se mijenjala stolarija i ugrađena PVC i rađena fasada, a u produžetku kuće je nadograđen stan površine oko 50 m2, kao i nova garaža. Poznato mu je da je sve te radove financirao pok. ĆO koji je imao kredit, a ne zna u kojoj banci, a to mu je poznato jer ga je svaki mjesec zvao da ga odveze u banku po mirovinu, o kreditu mu je pok. ĆO pričao da je podigao kredit oko 25.000 eura, ne zna kada ga je podigao, a zna da je kod sebe uvijek imao novca. Za vrijeme dok je odlazio kod njih, supruga JO nije bila zaposlena, a ne zna da li je imala kakve prihode. ĆO je poginuo prije 2.g., a JO je preminula par mjeseci poslije njega, a ista je bila bolesna. Poznato mu je da njih dvoje nisu imali zajedničke djece, JO je imala dva sina koje nije nikada vidio kod njih, a ĆO je imao sina koji je poginuo u prometnoj nesreći.
7.1. Na upit opun. tužitelja navodi da nisu nikada razgovarali o predmetnoj kući i vlasništvu iste, ali zna da su na kući ugradili novu PVC stolariju, jer ga je on vozio u BIH po istu, a pretpostavlja da ju je platio novcem od kredita, međutim nije siguran, odnosno pok. ĆO mu je rekao da je od kredita platio majstore za fasadu.
7.2. Na upit opun. tuženika navodi da mu je poznato da sinovi JO nisu pomagali financijski, nije ih nikada vidio kod njih, a poznato mu je da su dali 200,00 eura kada je pok. ĆO trebao smjestiti JO u dom, a što mu je rekao pok. ĆO, a poznato mu je da je pok. JO bila u Strmcu prije njegove smrti. Poznato mu je da kada su on i ĆO odlazili u Zagreb na više dana, isti je angažirao Katicinu sestru da se brine o njoj i za to joj je plaćao 200,00 kn po danu.
8. Iz iskaza I. tuženika saslušanog na ročištu 2. listopada 2025., proizlazi da su njegova majka, sada pok. JO, u dogovoru sa svojom braćom BO, EO i IO kupili plac i gradili predmetnu kuću u [adresa], a kako bi u istoj živjeli njihovi roditelji, odnosno baka i djed po majci, koji su prije toga živjeli u [adresa] u [adresa], međutim zbog ratnih događanja u BiH oni su napustili svoju kuću i došli su živjeti u [adresa] u [adresa]. U to vrijeme majka JO je radila u Italiji, a taj plac su kupili misli 1996. ili 1997. godine, kod nje je u posjetu u Italiji bio 1999. i u to vrijeme nije bila sa sada pok. ĆO. Sa njim se kasnije upoznala i misli da su se vjenčali 2002. ili 2003. godine. Na navedenom placu u [adresa] su ujaci koji se inače bave građevinskim radovima sazidali kuću i uredili je za stanovanje, a u istoj kući su stanovali baka i djed po majci, a upisan vlasnik kuće je bio ujak BO. Nakon smrti bake i djede ujak BO se dogovorio sa majkom JO da će joj darovati predmetnu kuću, a obzirom da se ona odrekla svog nasljedničkog dijela u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti bake i djede u BiH i to u njegovu korist, odnosno korist ujaka BO. Misli da nisu sklopili darovni ugovor, nego su se tako usmeno dogovorili, a poznato mu je da majka za navedenu kuću ujaku nije isplatila nikakav novac, da se majka sa svojim suprugom, sada pok. ĆO vratila iz Italije i zajedno su živjeli u predmetnoj kući u [adresa]. Posjećivao ih je sa bratom RO. Koliko mu je poznato u tu kuću nisu ništa ulagali, nego je kuća bila u stanju u kojem su je preuzeli, odnosno u kojem je preuzela majka od ujaka BO. Majka se vodila kao vlasnica predmetne kuće i nakon njezine smrti 2022. godine on je sa bratom RO naslijedio predmetnu kuću, a u ostavinskom postupku koji se vodio nakon njezine smrti.
8.1. Na poseban upit opun. tužitelja navodi da je kuća koju je naslijedio ujak BO iza smrti bake i djede po majci u BiH bila novije gradnje, jer je dovršena neposredno prije rata u BiH i ista nije bila razrušena jer je u njoj živjela obitelj, a poznato mu je da je bila još jedna stara kuća koja je bila zapaljena.
8.2. Na upit opun. tužitelja navodi da majka nikada nije spominjala da bi njezina imovina nakon njezine smrti pripala ĆO, sada pokojnom.
9. Na istom ročištu saslušan II. tuženik RO je iskazao da je predmetna kuća u [adresa] po njegovim saznanjima od majke, bila izgrađena prije nego što se majka upoznala sa sada pok. ĆO. Plac na kojem se kuća gradila je kupio ujak BO, odnosno ujaci i majka, ali je ujak BO upisan kao vlasnik iste i poznato mu je, a što je majka pričala, da se ona odrekla svog nasljednog dijela u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti njenih roditelja i to u korist ujaka BO, te je isti svu imovinu u BiH naslijedio iza pok. roditelja, pa je stoga ujak BO, a nakon smrti bake i djede po majci, darovao majci JO predmetnu kuću u [adresa] u kojoj su prije toga živjeli njihovi roditelji. Majka je živjela i radila u Italiji, a kada se upoznala i vjenčala sa sada pok. ĆO zajedno su iz Italije došli živjeti u [adresa] u kuću koju je ujak BO darovao, a to je bilo poslije 2015. godine. Majka je u to vrijeme primala mirovinu iz Austrije jer je prije nego što je otišla raditi u Italiju radila u Austriji. Majka ujaku BO za predmetnu kuću koju joj je darovao nije isplatila nikakav novčani iznos, jer kao što je naveo, ujak joj je istu kuću darovao, a nije mu poznato da li postoji Ugovor o darovanju. Predmetna kuća se sastoji od kuhinje sa dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i spavaće sobe, a osim toga u nastavku kuće je izgrađena pomoćna zgrada koja je predviđena za garažu i poznato mi je da su majka i ĆO samo izgradili nekakav pregradni zid i ništa više od toga nisu ulagali u kuću. Majka je preminula 2022. i u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. majke kao njezini nasljednici su utvrđeni on i brat, te su oni naslijedili predmetnu kuću, koje je ona bila vlasnica.
9.1 Na upit opun. tuženika navodi da ujak BO nikada od majke nije tražio nikakav novac za predmetnu kuću, da majka nije bila zaposlena u RH kada se vratila iz Italije, ali je primala mirovinu iz Austrije. Nikada se nije govorilo o tome da bi majka nešto ujaku BO trebala platiti za predmetnu kuću, jer je upravo ujak darovao majci istu kuću iz razloga što se majka odrekla svog nasljednog dijela na imovini od pok. bake i djeda u BiH, a radilo se o kući, zemljištu, šumi i dr., a sve u korist ujaka BO.
10. Na isto ročište su pozvani i tužitelji radi saslušanja, međutim isti nisu pristupili, a prema navodima njihovog opunomoćenika teško su, gotovo nepokretni, pa je isti odustao od njihovog saslušanja kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a isti su 24.9.2025. u spis dostavili zajedničku izjavu koju su vlastoručno potpisali u kojoj navode da osobe 90-ih godina, nisu pokretni i kad bi i htjeli pristupiti na sud to zbog njihovog zdravstvenog i životnog stanja to nije moguće, kako im je poznato da se vodi parnica zbog utvrđenja bračne stečevine iza pok. sina ĆO i pok. snahe JO, da im je poznato da je sin ĆO prije više od 10 godina dao JO na ruke 60.000,00 kn za kupnju kuće u [adresa], a ne mogu se sjetiti da li je taj novac ĆO imao od prodaje braniteljskih dionica ili od ušteđevine dok je godinama radio u Italiji, da su tu kupljenu kuću ĆO i JO dosta ulagali i nadograđivali, da su i oni često davali novčane iznose, ali se ne sjećaju u koje vrijeme i u kojim iznosima, da je sin ĆO podigao kredit prije 10-12 godina u iznosu od 20.000 do 25.000 eura da je bio poduzetan, trgovao je rabljenim automobilima i drugim proizvodima koje je kupovao u BiH i Mađarskoj i prodavao u RH, da je zadnjih 6-7 godina JO bila vrlo bolesna, da je njima izgledalo da su oni tu kuću kupili zajednički kao i da su ju zajednički renovirali i nadograđivali.
11. Iz rješenja Općinski sud u Đakovu poslovni broj O-123/2023 od 4. listopada 2023. razvidno je kako je istim određen prekid postupka u ostavinskom predmetu, te su zakonski nasljednici MO i FO upućeni u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog ĆO.
12. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja FO i JO neosnovan.
13. U članku 2. stavku 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom članka 7. istoga Zakona određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Odredbom članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 - dalje: ObZ-a), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je stavkom 3. istog članka propisao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju nisu. Nadalje, odredbom članka 38. istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako tim Zakonom nije drugačije određeno. U smislu odredbe članka 39. stavak 1. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastitom imovinom smatra se sukladno stavku 2. ovoga članka i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
15. Nesporno je da su tužitelji roditelji pokojnog ĆO, da je u ostavinskom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Đakovu poslovni broj O- 123/2023 od 4. listopada 2023. određen prekid postupka, te su zakonski nasljednici MO i FO, ovdje tužitelji, upućeni pokrenuti parnicu radi utvrđenja da ½ dijela predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog ĆO.
16. Među strankama je sporno da li je predmetna nekretnina zajednička imovina odnosno bračna stečevina pokojnih JO i ĆO u jednakim dijelovima, kako to u tužbi navode tužitelji ili se radi o posebnoj imovini pokojne JO, kako to tvrde tuženici.
17. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da su sada pokojni ĆO, sin ovdje tužitelja, i pokojna JO, rođena BO, majka ovdje tuženika, sklopili brak 14. rujna 2002. u Petrinji, da je ĆO umro dana **.**.2022. dok je JO umrla dana **.**.2022., da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu HO, brata pokojne JO, koja nekretnina je ranije upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kao kč. br. [katastarska čestica] Zgrada i dvorište u [adresa] površine 1 083 m2, a potom upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], prilikom preoblikovanja zemljišnih knjiga 2011. godine, naziva Dvorište, izgrađeno zemljište i kuća, ukupne površine 1 057 m2, da je BO opunomoćio brata EO, koji je po punomoći na zapisnik od ZK Odjela Općinskog suda u Osijeku od 7.6.2011. izjavio da dozvoljava da se JO na novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] upiše kao samovlasnik, da su u ostavinskom postupku, koji se vodio iza pokojne JO njezini sinovi, ovdje tuženici naslijedili predmetnu nekretninu svaki u ½ dijela, dok su se u ostavinskom postupku, koji se vodio iza smrti pokojnog ĆO odrekli nasljedstva temeljem zakona, a što je utvrđeno kako iz iskaza tuženika, koje iskaze sud prihvaća kao istinite i uvjerljive, tako i materijalne dokumentacije priložene u spis.
18. Međutim, tužitelji FO i MO nisu dokazali da bi predmetna nekretnina bila zajednička bračna imovina njihovog pokojnog sina ĆO i pokojne JO u jednakim dijelovima, kako to navode u tužbi, i tijekom postupka, jer to ne proizlazi niti iz iskaza predloženih i saslušanih svjedoka, a niti iz priložene materijalne dokumentacije. Naime, saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o stjecanju vlasništva predmetne nekretnine, pa tako svjedokinja ZO, kćer tužitelja, navodi kako je od majke saznala da je brat ĆO dao JO iznos od 60.000 kuna, da je mijenjala JO na poslu, kako bi odnijela novac jednom od braće u Austriju za kuću u [adresa], kako misli da mu je za kuću platila 20-30.000, ali ne zna da li eura ili njemačkih maraka, a nije joj poznato od kuda je taj novac, da li je to bio njezin novac ili novac koji joj je dao brat ĆO, dok svjedokinja SO navodi da joj nije poznato na koji način su pokojni ĆO i JO stekli kuću u kojoj su živjeli, niti tko je bio vlasnik iste, i svjedok DO navodi da mu nije poznato kako su pokojni ĆO i JO stekli, niti tko je vlasnik kuće u kojoj su živjeli, da nisu nikada razgovarali o predmetnoj kući i vlasništvu iste, a CO navodi da nije pitao čija je kuća, ali vjerojatno je njihova zajednička, po njihovoj priči kuću su kupili prije 15-20.g. prije nego se upoznao sa ĆO.
19. Nasuprot tome, tuženici tvrde da je vlasnik predmetne nekretnine bio njihov ujak, BO (što proizlazi i iz naprijed navedene materijalne dokumentacije), koji je svojoj sestri, a njihovoj majci darovao predmetnu kuću u kojoj su ranije živjeli njihovi roditelji, odnosno baka i djed po majci, a iz razloga što se majka, nakon smrti roditelja, odrekla svog nasljedničkog dijela u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti istih u BiH i to u njegovu korist (što proizlazi iz izjave HO od 30.9.2024. na str. 71 spisa, kao i priloženog rješenja Osnovnog suda u Modriči od 8.1.2008. na str. 65 i 66 spisa), nakon čega je majka postala samovlasnica iste nekretnine (što proizlazi iz izvatka iz BZP-a povijesnog prikaza OS Đakovo, ZK odjel Đakovo na str. 8 i 9 spisa).
20. Dakle, kako tužitelji svoje tvrdnje da je predmetna nekretnina bila zajednička bračna imovina njihovog pokojnog sina ĆO i pokojne JO, tijekom ovog postupka ničim nisu dokazali, to je o istome zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP-a.
21. Nadalje, iako tužitelji navode da su pokojni sin i njegova pokojna supruga JO zajednički renovirali i nadograđivali predmetnu nekretninu, da je sin podigao i kredit prije 10-12 godina u iznosu od 20. 000 do 25. 000 eura, a što u svojim iskazima potvrđuju i naprijed navedeni svjedoci, ističe se da je odredbom članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) propisano da se adaptacijom, nadogradnjom, dogradnjom ili ulaganjem u tuđu nekretninu ne može steći pravo vlasništva, tako da pokojni ĆO, suprug pokojne JO nije mogao steći pravo suvlasništva, već eventualno obvezno pravni zahtjev u smislu odredbe članka 156. stavak 2. ZVDSP (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-745/07 od 9. travnja 2008.) koji obveznopravni zahtjev tužitelji u ovom postupku nisu postavili.
22. Slijedom navedenog, imajući u vidu i odredbu članka 219. ZPP-a prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, te da na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva, primjenom pravila o teretu dokazivanja, isti je odbijen kao neosnovan, kao pod točkom I. izreke presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 eura. (Tbr. 7.1.).
24. Sud je tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u sporu priznao trošak zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku (uvećan za 10% za zastupanje dvije stranke - Tbr. 40. Tarife) i to za sastav odgovora na tužbu od 15.11.2023. u iznosu od 550 eura (tbr. 8.1.), te po 550 eura za zastupanje na ročištima 23.4.2024., 27.3.2025. i 2.10.2025. za svako ročište (Tbr.9.1.Tarife), kao i trošak obrazloženog podnesaka od 30.9.2024. iznos od 550 eura (Tbr. 8.1.Tarife), a računajući vrijednost boda 2 eura (Tbr. 54. Tarife), isti trošak iznosi ukupno 2.750,00 eura, kojem iznosu je dodan i pripadajući PDV od 25% koji iznosi 687,50 eura, čini ukupni trošak u iznosu od 3.437,50 eura, kao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 246,45 eura i trošak prijevoza relacija Đakovo-Osijek-Đakovo (3) u iznosu od 150,00 eura, što ukupno iznosi 3.833,95 eura, koji iznos je tuženicima i dosuđen kao pod točkom II. izreke presude. Tuženicima nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu, budući da je neizvjesno da li će opun. tuženika pristupiti na isto ročište, a o tom trošku će se odlučiti posebnim rješenjem.
25. Tuženici su na dosuđeni trošak potraživali i zatezne kamate na koje imaju pravo temeljem odredbi članka 67. stavak 3. u vezi s člankom 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), pa mu je zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. ZOO-a.
26. Tužitelji su izgubili u sporu, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan, kao pod točkom III. izreke
27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 14. studenog 2025.
SUTKINJA
JADRANKA OROZ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. opun. tužitelja
2. opun. tuženika
