REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU,

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja br. 11

Posl. br. Ovr-142/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Nadi Nekić Plevko u izvanparničnom predmetu predlagatelja osiguranja SAVIA SISAK d.o.o., iz [adresa], MBS: 080179537, OIB: 55208846738 i 2. GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku iz Požege, Sv. Florijana 9, protiv protivnika osiguranja VIDAR j.d.o.o. iz [adresa], OIB: 24822382802, zastupanog po direktoru CO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; radi: osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, dana 14. studenog 2025. g.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 30. listopada 2025. koji glasi:

" I. Zabranjuje se protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., [adresa], OIB: 24822382802 da poduzme bilo koju radnju usmjerenu na raspolaganje bjanko zadužnicama izdanim od strane predlagatelja osiguranja SAVIA SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 55208846738 i to: zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15498/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-15499/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-15500/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, na način da mu se zabranjuje temeljem njih zahtijevati ovršne sudske ili postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom.

II. Zabranjuje se protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., [adresa], OIB: 24822382802 da poduzme bilo koju radnju usmjerenu na raspolaganje bjanko zadužnicama zdanim od strane predlagatelja osiguranja GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to: zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10305/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna i zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10306/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna, na način da mu se zabranjuje temeljem njih zahtijevati i provoditi ovršne sudske ili postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom.

III. Rješenje o određivanju privremene mjere dostavlja se na provedbu Financijskoj agenciji te joj se nalaže da u Jedinstvenom registru računa predlagatelja osiguranja stavi zabrane raspolaganja naplatom bjanko zadužnica navedenih pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.

IV. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 2483/2025.

V. Nalaže se protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., [adresa], OIB: 24822382802 nakaditi predlagatelju osiguranja SAVIA SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 55208846738 platiti polovinu ukupno određenih troškova ovog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

VI. Nalaže se protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., [adresa], OIB: 24822382802 nakaditi predlagatelju osiguranja GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] polovinu od ukupno određenih troškove postupka osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je kao tužitelj dana 29. listopada 2025. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom:

" I. Utvrđuje se da ne postoji novčana tražbina tuženika VIDAR j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa],OIB: 24822382802 prema tužiteljima SAVIA SISAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 55208846738 i tužitelju DO s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljim Ugovora o pristupu dugu zaključen dana 16.02.2023. između njega kao pristupatelja i J & T banke Varaždin, kojim ugovorom je tuženik pristupio tada preostalom dugu tužitelja u iznosu od 55.335,27 €, prema J & T banci Varaždin po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000075 od 02.07.2007. i svim njegovim dodacima jer je ona u cijelosti prestala konačnim ispunjenjem 23.10. 2025. kada je provedena zadnja naplata u postupku izravne naplate po zadužnici OV 15498/07 koji se temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu vodi kod Financijske agencije protiv tužitelja Savija Sisak d.o.o. te protiv tužitelja RO temeljem zadužnice Ov10306/10.

II. Nalaže se tuženiku VIDAR j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa],OIB: 24822382802 da tužiteljima SAVIA SISAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 55208846738 i DO s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda ispravu-priznanicu s ovjerovljenim potpisom iz koje je vidljivo nepostojanje duga tužitelja prema tuženiku s osnove tražbine iz točke I. izreke ove presude u roku od osam dana, a u protivnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se tuženiku VIDAR j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa],OIB: 24822382802 da tužitelju SAVIA SISAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 55208846738 preda posjed -zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-15499/07, od 03.07.2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, -zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-15500/07, od 03. srpnja 2007., a tužitelju DO s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] posjed -zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-10305/10, od 29.12.2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna, koje su izdane radi naplate tražbine pod I izreke.

IV. Nalaže se tuženiku VIDAR j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa],OIB: 24822382802 da tužiteljima SAVIA SISAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 55208846738 i DO s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi svakom polovinu ukupno dosuđenih troškova ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na iznos dosuđenih troškova po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od osam dana." Povodom navedene tužbe predlagatelja kao tužitelja pred ovim sudom vodi se postupak pod posl. br. P-2483/2025. Nastavno, predlagatelj osiguranja je u istom parničnom predmetu dana 30. listopada 2025. podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kao je prijedlog naznačen u izreci ovog rješenja.

2. Radi provođenja izvanparničnog postupka po prijedlogu za osiguranje predloženom privremenom mjerom osnovan je po naredbi uređujućeg suca predmet upisničke oznake Ovr-142/2025. dok će se parnični postupak nastaviti voditi pod posl. br. P-2483/2025.

3. U prijedlogu za osiguranje predlagatelj je naveo da je je podnio tužbu protiv protivnika osiguranja pred ovim sudom koji se postupak sa tužbenim zahtjevom koji se odnosi na deklaratornu i kondemnatornu zaštitu te povrat zadužnica, usmjeren na utvrđenje nepostojanja novčanog potraživanja tuženika prema tužitelju / predlagateljima osiguranja temeljem zadužnica izdanih radi osiguranja povrata kredita po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000075 od 02.07.2007. i svim njegovim dodacima, kojeg su zaključili sa J&T bankom d.d.; dalje Banka, a koje zadužnice je Banka predala protivniku osiguranja po konačnoj isplati kredita temeljem Ugovora o pristupu dugu od 16.03.2023. u iznosu od 55.335, 27 € čime je u cijelosti ispunjena preostala tražbina po navedenom kreditnom odnosu te je ona prestala. Navedeno se odnosi na bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna, izdanu od Savia Sisak d.o.o., ovjerenu pod brojem OV-15498/07, od 03.07.2007., bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna, izdanu od Savia Sisak d.o.o., ovjerenu pod brojem OV- 15499/07, od 03.07.2007., bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna, izdanu od Savia Sisak d.o.o., ovjerenu pod brojem OV-15500/07, od 03.07.2007., bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna, izdanu od jamca DO, ovjerenu pod brojem OV-10305/10 od 29.12.2010 15498/07, od 03.07.2007. i bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna, izdanu od jamca DO, ovjerenu pod brojem OV-10306/10 od 29.12.2010.

4. Predlagatelj osiguranja navodi da protivnik osiguranja, iako je tražbina osigurana zadužnicama u cijelosti namirena i dalje zlouporabom činjenice da ih drži u posjedu, a riječ je o bjanko zadužnicama i zahtjeva za namirenje nepostojećeg duga u iznosu od čak 32.209,32 eur prema predlagatelju Savija d.o.o. [adresa] (zadužnica OV- 15498/10) i 3.032,36 eur prema predlagatelju DO (zadužnica 10306/10), a da je ukupna osigurana tražbina po navedenim zadužnicama s osnova pristupanja dugu iznosi 55.335, 27 eur što je iznos koji je protivnik osiguranja platio Banci kao pristupatelj dugu. O činjenici visine preostale tražbine po kreditu prije plaćanja Baka je dostavila protivniku osiguranja iznos koji konačne otplate na dan plaćanja 31.03.2023. kada je protivnik osiguranja kao pristupatelj duga ovaj iznos platio banci, a po izvršenom plaćanju je izdala protivniku osiguranja ovjerovljenu priznanicu (potvrdu) da je dug po kreditu u cijelosti isplaćen plaćanjem iznosa od 55.335,27 €, te je potvrdila činjenicu predaje instrumenata osiguranja i dala izjavu kojom je dozvolila prijenosa založnog prava na nekretninama Savije Sisak d.o.o. za korist protivnika osiguranja. Postupci izravne naplate pokrenuti su temeljem zadužnice OV-15498/07, od 03.07.2007. po računima Savija Sisak d.o.o., za iznos od 90.460,70 eur temeljem zadužnice OV-10306/ 10, po računima DO za iznos od 60.449,50 eur što je daleko veći iznos od onoga koji je plaćen u svrhu konačne otplate i koji je bio osiguran predmetnim zadužnicama. Iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate vidljivo je da je od predlagatelja Savija Sisak d.o.o. naplaćen je iznos od 56.534,67 eur a u postupku protiv predlagatelja osiguranja DO iznos od 559,19 €, što ukupno iznosi 57.093,86. Taj je iznos veći od iznosa osiguranog zadužnicama pa je nedvojbeno da je je osigurana tražbina od 55.335,27 u cijelosti prestala ispunjenjem. Unatoč prestanku tražbine računi predlagatelja osiguranja su blokirani za preostali inače nepostojeći i neosigurani iznos tražbine i to račun Savije Sisak d.o.o. za iznos od 33.209,32 eur a računi DO za iznos od 3.032,36 eur.

5. Predlagatelj navodi da je ovaj sud u smislu članka 340. st. 2. Ovršnog zakona (dalje u tekstu: OZ), nadležan za odlučivanje o prijedlogu za određivanju privremene mjere a u dokaz svojih navoda predlagatelj osiguranja je dostavio tužbu predlagatelja osiguranja s potvrdom uručenja; očevidnik svih osnova izvršenja sa specifikacijama naplate i prilozima uz specifikaciju (zahtjevi za izravnu naplatu sa specifikacijama naplate), potvrdu Banke o isplati tražbine po kreditu prema predlagateljima osiguranja od strane protivnika osiguranja, pisanu e mail obavijest Banke o visini tražbine za konačnu otplatu od 30.03.2023. sa specifikacijom; - Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000075 od 02.07.2007.; Ugovor o pristupu dugu od 16.03.2023. , predlaže uvid u spis tog suda P-2483/2025 i sve isprave.

6. Predlagatelj osiguranja navodi nastavno da je u postupku vođenom pred ovim sudom između istih stranka radi predaje istih zadužnica ali po drugom pravnom osnovu i temeljem drugog činjeničnog supstrata (nezakonit prelazak tražbine banke na ovdje protivnika osiguranja kao pristupatelja dugu) Visoki trgovački sud RH je svojom presudom Pž-4427/2024 od 04. listopada 2024. povodom žalbe ovdje protivnika osiguranija preinačio prvostupanjsku presudu P-369/2024, tako da je tuženi zahtjev za predaju zadužnica odbio, te je slijedom te odluke ovaj sud rješenjem Ovr- 37/2024 od 21. listopada 2025., obustavio postupak osiguranja privremenom mjerom zabrane protivniku osiguranja da poduzima radnje usmjerene na raspolaganje predmetnim zadužnicom kako je pobliže navedeno i izreci tog rješenja. Po zaprimanju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. RH Pž-4427/2024 protivnik osiguranja je odmah pisanim podneskom 20.10.2025. upućen na spis ovog suda Ovr- 37/2024. zatražio ukidanje ranije izdane privremene mjere, koja je i ukinuta naprijed navedenom rješenjem, pa je Financijska Agencija nastavila postupak izravne naplate iako je tražbina prestala ispunjenjem kako je to u tužbi i u ovom prijedlogu opisano. Obzirom na to računi predlagatelja su blokirani čime je nastupila nesposobnost za plaćanje predviđena člankom 6. Stečajnog zakona, jer protivnici osiguranja nemaju priliv na račune da bi se namirila nepostojeća tražbina, čime je ostvaren stečajni razlog i nastupanje nenadoknadive štete predlagatelju Savija Sisak d.o.o., ali i predlagatelju DO zbog nemogućnosti svakodnevnog korištenja svog računa. U dokaz navedenog predlagatelj dostavlja očevidnike sa specifikacijom izvršenja Financijske agencije od 27.10.2025.; presudu ovog suda suda P-369/2024 i rješenje Ovr- 37/2024 od 13.03.20214 i 21.10.2025.; presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br, Pž- 4427/2024 od 24.09.2025. i rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 1342/2024 od 15.04.2024.; podnesak protivnika osiguranja od 20.10.2025. na spis t Ovr- 37/2024. od 20.10.2025., te predlaže uvid u navedeni spis.

7. Predlagatelj osiguranja smatra da nakon prestanka tražbine ispunjenjem, sukladno članku 180. i članku 182. stavak 2. ZOO., tužitelj ima pravo tražiti od tuženika da mu o tomu tome izda priznanice, odnosno da mu izda ispravu o prestanku obveze s ovjerovljenim potpisom. Protivnik osiguranja to odbija priznati, što proizlazi iz činjenice da po prestanku tražbine i dalje zahtjeva naplatu nepostojeće tražbine po predmetnim zadužnicama te odbija predati predlagateljima osiguranja zadužnice koje drži u svom posjedu te predlagatelj ponovo ističe da je protivnik osiguranja odmah po zaprimanju drugostupanjske odluke u predmetu ovog suda P-369/2024. uputio je podnesak na spis Ovr-37/2024., zahtijevajući ukidanje privremene i nastavak postupaka izravne naplate nepostojećeg duga.

8. Predlagatelj osiguranja navodi da mu prijeti šteta dvostruke naplate potraživanja istog duga, koji je prestao isplatom kako je naprijed navedeno koju štetu neće moći spriječiti bez donošenja privremene mjere, ujedno predlagatelj osiguranja navodi da je protivnik osiguranja trgovačko društvo vrlo rizičnog poslovanja kojemu prijeti nastup blokade jer prema javno dostupnim podacima financijskih izvještaja za 2024. godinu predanih 25. ožujka 2025. na javno dostupnim stranicama sudskog registara protivnik osiguranja je u 2024. godini iskazao gubitak u poslovanju koji je prenesen na gubitke ranijih godina kao što je vidljivo da je jedini priliv sredstava na njegov račun ostvaren naplatom predmetnih zadužnica. Prema stavu predlagatelja osiguranja očigledan je zaključak da protivnik osiguranja ne obavlja djelatnost niti ostvaruje ikakve prihode od toga a samim time, predlagatelju osiguranja prijeti nenadoknadiva šteta nemogućnošću povrata neosnovano polučenih iznosa po predmetnim zadužnicama. Uz ovu štetu prijeti i nenadoknadiva šteta nastupanja nesposobnosti plaćanja zbog blokade računa za 1. predlagatelja osiguranja a time i ostvarenje pretpostavki za pokretanje stečajnog postupka u smislu članka 6. SZ., kako je naprijed već navedeno. Uz sve prijeti opasnost koja proizlazi iz dosadašnje zlouporabe zadužnica temeljem kojih je pokrenuo postupke izravne naplate da preda i preostale zadužnice na naplatu koje su izdane svaka na tadašnjih 1.000.000,00 kuna, koja opasnost se može spriječiti isključivo i jedino određivanjem predloženog osiguranja budući se radi o bjanko zadužnicama čime bi nastupila više milijunska šteta koja prijeti i koja je za predlagatelje nenadoknadiva.

9. Predlagatelj osiguranja navodi da prema odredbama OZ, u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će, između ostalog, točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, a izraz "tražbina" označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje. Zabrana raspolaganja i naplate zadužnica u svojoj suštini predstavlja tražbinu na nečinjenje, u ovom slučaju nenovčanu tražbinu. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine sud će odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i a) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili b) da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prva pretpostavka (vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine predlagatelja prema protivniku osiguranja) po stavu predlagatelja u smislu članka 346. st. 1. OZ-a, proizlazi iz pisanih dokaza predanih uz tužbu i uz i prijedlog osiguranja (vjerodostojne javne i ovjerovljene isprave), očevidnika osnova za plaćanje sa specifikacijom izvršenja, ovjerovljene potvrde J&T banke, ugovora o pristupanju dugu, Ugovora o kreditu, podneska protivnika osiguranja za nastavak postupka izravne naplate, iz kojih isprava nedvojbeno proizlazi vjerojatnost tražbine kao i činjenice zahtijevanja nastavka postupka izravne naplate iako je osigurani dug prestao ispunjenjem.

10. Druga pretpostavka propisana člankom 346. st. 1. t. 2. OZ-a, a u vezi s člankom 347. st. 2. OZ-a jest nastanak nenadoknadive štete koja prijeti predlagatelju osiguranja a imajući u vidu kako je opisanim nezakonitim postupcima protivnika osiguranja koji se ogledaju u zlouporabi zadužnica i odbijanju njihovog povrata po prestanku tražbine (članak 182. ZOO) za predlagatelja osiguranja ponovno nastupila blokada svih računa. Osim toga obzirom na veći broj bjanko zadužnica koje protivnik osiguranja drži u posjedu i iznose naplata koje temeljem njih može zahtijevati, u slučaju njihove predaje na izravnu naplatu nepostojećeg duga, zahtijevanje mogućih visokih iznosa naplate zaustavit će predlagatelje osiguranja sa obavljanjem Stranica protivniku osiguranja i uzrokovati stečaj nad Savija Sisak d.o.o., a prema DO ugroziti njegovu egzistenciju jer će sve prilive na račun Financijska agencija zaplijeniti i proslijediti protivniku osiguranja, a koje okolnosti uz naprijed navedenu nemogućnost povrata zbog poslovanja s gubitkom i nepostojanja ikakvog priliva od obavljanja djelatnosti prema podacima financijskih izvještaja za protivnika osiguranja ove okolnosti predstavljaju nenadoknadivu i nepopravljivu štetu za protivnike osiguranja. Radi navedenog postoji visoki stupanj vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete, jer puštanjem na naplatu bjanko zadužnica za nepostojećeg dug u iznosima od čak 132.722,80 eur /1.000.000,00 kuna, i to po svakoj zadužnici predlagateljima osiguranja bi izvjesno nastupila šteta koju ne bi više mogli naknaditi. Predlagatelj osiguranja navodi da u redovnom postupku temeljem kojeg se zahtjeva izdavanje pramene mjere nije moguće da pravomoćna odluka bude donesena prije nego li bi šteta već nastupila tako da je jedina mogućnost sprečavanja nenadoknadive štete izdavanje privremene mjere i u tom smislu ukazuje da je ovaj sud recentnom postupku između istih stranka već izdao privremenu mjeru identičnog sadržaja (Ovr-37/2024) koja je potvrđena rješenjem Visokog trgovačkog suda RH, rješenjem Pž-1342/2024. ali je ukinuta kako je naprijed navedeno.

11. U svom očitovanju na prijedlog za određivanje osiguranja protivnik osiguranja od 2. studenog 2025. tuženik je naveo da je zaprimio tužbu te da će u danom roku određenom po sudu dostaviti svoj odgovor na nju te je naveo da tom tužbom tužitelji traže od ovog suda da donese presudu i to: "I. Utvrđuje se DA NE POSTOJI NOVČANA TRAŽBINA tuženika Vidar j.d.o.o. [adresa].... prema Tužiteljima Savia Sisak d.o.o. [adresa] i GO, TEMELJEM UGOVORA O PRISTUPU DUGU od 16.02.2023. između njega kao pristupatelja dugu i J&T banke d.d. kao vjerovnika, kojim ugovorom je tuženik pristupio tada preostalom dugu tužitelja u iznosu od 55.335,27 EUR prema J&T banci d.d. po ugovoru o dugoročnom kreditu od 02.7.2007, jer je ona u cijelosti prestala konačnim ispunjenjem 23.10.2025. kada je provedena zadnja naplata po zadužnici OV-15498/07 u postupku izravne naplate koji se kod FINA vodi po zahtjevu tuženika . Protivnik osiguranja navodi da takva konstatacija tužitelja nije niti ČINJENIČNO niti PRAVNO točna iz slijedećih razloga koji se odnose na činjenice poslovnog odnosa i držanja navedenih zadužnica od strane Vidar j.d.o.o. Protivnik osiguranja navodi da poslovni odnosi stranaka vezano za navedeni dug 1. predlagatelja osiguranja Savia Sisak d.o.o. prema J&T banci d.d. iz Ugovora o kreditu od 02.07.2007. datira od 04.12.2013. godine Zaključenjem Aneksa 2. SPORAZUMA o reguliranju međusobnih odnosa po Ugovoru o kreditu od 02.07.2007. (PRILOG br. 1.), a kojim ugovorom FRUGIS BENE d.o.o., tadašnja firma CO, PRISTUPA DUGU Savia Sisak d.o.o. kod J&T banke d.d. temeljem Ugovora o kreditu od 02.07.2007. u iznosu glavnice od 1.512.788,37 KN + kamata od 977.586,28 KN (Plan otplate od 30.12.2013. Frugis bene d.o.o. je u razdoblju od 01.01.2014. prema otplatnom planu) do 13.04.2015. godine, temeljem navedenog Aneksa 2. Ugovora o pristupu, kao solidarni dužnik, zakonskom subrogacijom, J&T banci d.d. platio iznos duga Savia Sisak d.o.o. od 223.368,07 KN. Frugis bene d.o.o. je s Mediterranico d.o.o. dana 20.04.2015. godine zaključio Ugovor o ustupanju (cesiji) i preuzimanju tražbine (PRILOG br. 3.), a kojom naplatnom cesijom je na Mediterranico d.o.o. prenio svoja regresna potraživanja (Čl. 52. ZOO) prema Savia Sisak d.o.o. u iznosu 223.368,07 KN. B.) Mediterranico d.o.o. (kao kako se navodi firma CO) je nastavno s J&T bankom d.d. zaključio UGOVOR O PRISTUPANJU DUGU od 01.12.2015. (PRILOG br. 4.) i to istom dugu Savia Sisak d.o.o. kod J&T banke d.d temeljem Ugovora o kreditu od 02.07.2007. godine. Mediterranico d.o.o. je u razdoblju od 01.01.2014. (prema otplatnom planu) u razdoblju od 28.4.2015. - do 31.12.2023. godine, temeljem navedenog Ugovora o pristupu dugu od 01.12.2015., kao SOLIDARNI DUŽNIK, ZAKONSKOM SUBROGACIJOM, J&T banci d.d. platio, u ime i za račun Savia Sisak d.o.o., kao glavnog dužnika, njegov iznos duga prema J&T banci d.d. u iznosu od 1.806.803,95 kn i u dokaz navedenog protivnik osiguranja dostavlja potvrdu J&T banke od 06.03.2023. Mediterranico d.o.o. je sa Vidar j.d.o.o. (također kako se navodi firma CO) dana 31. prosinca 2022. godine zaključio UGOVOR O PRIJENOSU (cesiji) i PREUZIMANJU POTRAŽIVANJA (PRILOG br. 5.), a kojim Ugovorom o naplatnoj cesiji je na Mediterranico d.o.o. prenio sva svoja regresna potraživanja prema čl. 52 ZOO) prema Savia Sisak d.o.o. u iznosu 1.806.803,95 KN. Vidar j.d.o.o. (kao kako se navodi firma CO) je nastavno sa J&T bankom d.d. zaključio UGOVOR O PRISTUPANJU DUGU od 16.02.2023. o čemu se dostavlja i dokaz i to istom dugu Savia Sisak d.o.o. kod J&T banke d.d. temeljem Ugovora o kreditu od 02.07.2007. godine. Vidar j d.o.o. je dana 31.3.2023. godine, temeljem navedenog Ugovora o pristupanju dugu, uz postojanje pravnog interesa, zakonskom (ugovornom) subrogacijom, prema J&T banci d.d. ispunio dug Savia Sisak d.o.o. prema Banci u iznosu od 55.335,27 EUR o čemu je dana 05.4.2023. godine dobio Potvrdu o čemu se dostavlja i dokaz o ispunjenju i prijenosu potraživanja i svih sporednih prava temeljem ispunjenja navedenog duga zakonskom subrogacijom.

12. U odnosu na pravno shvaćanje i pravilno tumačenje odredbi Zakona o obveznim odnosima čl. 101. protivnik osiguranja navodi da je propisano : "Ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika" . Odredbama konkretnih Ugovora o pristupu dugu od 20.4.2015. (Frugis bene d.o.o.), 01.12.2015. (Mediterranico d.o.o.) i 16.02.2023. (Vidar j.d.o.o.) pristupatelji dugu postali su solidarni dužnici koji su prema odredbama čl. 43-63 ZOO stupili u obvezu prema vjerovniku pored glavnog dužnika. Odredbom Čl. 52. ZOO propisano je da solidarni dužnik koji je ispunio obvezu glavnog dužnika prema vjerovniku ima pravo zahtijevati regres od glavnog dužnika da mu naknadi iznos duga koji je u njegovo ime i za njegov račun podmirio prema vjerovniku. Prema Ugovorima o pristupu dugu od 20.04.2015.(Frugis bene d.o.o.), 01.12.2015. (Mediterranico d.o.o.) i 16.02.2023. (Vidar j.d.o.o.) su solidarni dužnici koji su kao osiguranje potraživanja banke predali Banci bjanko zadužnice u iznosu visine preuzetog duga, a čime su, zajedno sa obvezom kao solidarni dužnici, zbog ovlaštenja Banke da ih Banka ima pravo pozvati na ispunjenje obveze i ovršiti temeljem izdane zadužnice, a zbog svojih bonitetnih i reputacijskih interesa, stekli pravni interes na ispunjenje duga kojem su pristupili. Protivnik osiguranja navodi da je čl. 91. ZOO ( zakonska subrogacija ) propisano: "Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tom, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima" a čl. 80., 81. i. 84. ZOO (ustup - cesija, sporedna prava i odnos primatelja i dužnika) propisano je "Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu... "S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava (hipoteka, založno pravo… )“ "Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupatelj imao prema dužniku do ustupanja". Protivnik osiguranja ukazuje na odredbe o zakonskoj subrogaciji temeljem Čl. 91. ZOO koji propisuje: "Kada obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima", a temeljem čega ima pravo regresne naplate od glavnog dužnika. istovremeno Ugovorom o prijenosu potraživanja koji je ovjeren kod javnog bilježnika s tražbinom na primatelja prelaze i sva sporedna prava, pa tako i hipoteka, pravo na kamatu, sredstva osiguranja (zadužnice) i dr. prema čemu je protivnik osiguranja Vidar j.d.o.o. [adresa] je, temeljem zakonske subrogacije svojih prednika i svojeg ispunjenja dugovanja Savia Sisak d.o.o. prema J&T banci d.d. temeljem Ugovora o pristupanju dugu i Ugovora o naplatnoj cesiji potraživanja od 31.12.2022. zakoniti stjecatelj potraživanja prema Savia Sisak d.o.o. u ukupnom iznosu od 281.947,41 eur temeljem ispunjenja zakonskom subrogacijm kao solidarni dužnik po Ugovorima o pristupu dugu i pravnom interesu svih sporednih prava pa tako i predmetnih zadužnica tako da su nepravilne, nezakonite i bespredmetne i tužba i prijedlog za osiguranje u predmetu ovog suda posl. br. P-2483/2025.

13. Protivnik osigurana posebno naglašava da je Savia Sisak d.o.o. u svom podnesku od 31. svibnja 2023. godine koji je dostavljen u predmetu Ovr-184/2023 pred Općinskim sudom u Sisku na str. 3. treći pasus naveo da uvodno i osnovno dostavlja u prilogu ovog podneska TABLICU (sažeti odgovor na tvrdnje predlagatelja - priložena uz Podnesak od 31.05.2023.) pod red. br. 1. u prvoj koloni navodi: "Frugis bene d.o.o., + Mediterranico d.o.o. + Vidar j.d.o.o., 1.512.788,37 KN ili 200.781,52 EUR, opis: plaćanje zakupa - PREUZIMANJE KREDITA - glavnica, plaćanje prema Sporazumu o kupoprodaji nekretnine - PRIZNAJE SE" čime je priznao ispunjenje i postojanje potraživanja (regresa) temeljem tog potraživanja. Protivnik osiguranja navodi da konstatacija Predlagatelja pod točkom 1. Prijedloga da je iznos tražbine samo 55.335,27 EUR nije točna, jer je stvarno potraživanje prema Savia Sisak d.o.o. temeljem plaćenog kredita na dan 31.12.2022. godine 281.947,41 eur te je na taj iznos obračunata i zakonska zatezna kamata do 05/2024 i to je iznos kojim je Vidar j.d.o.o. blokirao 1. predlagatelja osiguranja a za koji je pravomoćnom presudom ukinuta privremena mjera te je nastavljena blokada i ovrha na računu 1. predlagatelja osiguranja 2. predlagatelja osiguranja GO kao jamca platca, a u međuvremenu i dalje tekla i teče zakonska zatezna kamata te je iznos kojim je trenutačno blokiran račun 1. predlagatelja osiguranja samo dio pripadajuće zatezne kamate te prema navedenom dug Savia Sisak d.o.o. nikako ne iznosi 55.335,27 eur već je daleko veći kako je naprijed objašnjeno. Protivnik osiguranja navodi i da je netočna tvrdnja predlagatelja osiguranja iz točke 3. prijedloga da je tražbina prestala ispunjenjem te da je točno upravo suprotno jer je dug dužnika Savia Sisak d.o.o. prema vjerovniku J&T banci d.d., iz Ugovora o kreditu od 02.7.2007., temeljem zaključenih ugovora o pristupanju dugu (Aneks 2, Sporazuma od 04.12.2013. - pristupanje dugu Frugis bene d.o.o., Ugovor o pristupanju dugu od 01.12.2015. - Mediterranico d.o.o. i Ugovor o pristupu dugu od 16.02.2023. - Vidar j.d.o.o., u ukupnom iznosu od 333.234,64 eur ili 2.510.756,38 kn prema Potvrdi J&T banke od 03.6.2023. ), prema Anuitetnom otplatnom planu u periodu od 01.01.2014. - 31.03.2023. godine zakonskom subrogacijm (uz postojanje pravnog interesa) ispunili solidarni dužnici (Frugis bene d.o.o., Mediterranico d.o.o. i Vidar j.d.o.o.) temeljem zaključenih ugovora o pristupanju duga te je ispunjenjem dug 1. predlagatelja osiguranja Savia Sisak d.o.o. prestao samo prema vjerovniku J&T banci d.d., ali je temeljem Čl. 52. i 91. ZOO obveza sa svim sporednim pravima sa vjerovnika J&T banke d.d. prešla na solidarne dužnike - subrogacijske ispunitelje, a temeljem Ugovora o naplatnoj cesiji sva je potraživanja i sporedna prava zakonito stekao Vidar j.d.o.o.

14. Protivnik osiguranja navodi i da je netočna je tvrdnja predlagatelja osiguranja o rizičnom poslovanju (prijetnja stečajem) protivnika osiguranja Vidar j.d.o.o. jer, usprkos poslovanju s gubitkom u 2024. godini iz RDG proizlazi prihod od prodaje u iznosu od 52.972,30 EUR i ne prijeti mu stečaj, a jer raspolaže sa vrlo velikim potraživanjima (više od 600.000,00 eur ) i to upravo protiv predlagatelja (koji je u 2024. godini prema javno objavljenim financijskim izvješćima ostvario prihod od 0,00 eur ) radi čega se vodi više vlasničkih, obvezno pravnih, ovršnih i kaznenih postupaka, te je istina zapravo dijametralno suprotna, odnosno upravo je predlagatelj počinio niz kaznenih djela što je vidljivo iz vještačkog nalaza i mišljenja od 20.10.2025. vještaka Nives Hižar Franković i Marka Dvorskog koji se dostavlja jer upravo predlagatelj osiguranja ne poštuje pisane ugovorne obveze na način da ih ne knjiži u svom knjigovodstvu, ne ispunjava ih u skladu sa Čl. 9. ZOO, ne prihvaća Izjave o prijeboju, otvoreno laže pred sudovima i upravnim organima i poduzima sve raspoložive radnje da ne ispuni svoje obveze. Posebno se napominje da je od strane Vidar j.d.o.o. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka zbog prezaduženosti nad 1. predlagateljem Savia Sisak d.o.o. i postupak se vodi pod posl. br. St-2242/2025 od 23.10.2025. g. gdje su predlagatelji istaknuli svoja potraživanja u ukupnom iznosu od 574.334,38 EUR na dan 31.08.2025. godine. Nastavno protivnik osiguranja navodi da je potpuno neistinita tvrdnja predlagatelja osiguranja da bi on pretrpio nenadoknadivu štetu, jer upravo suprotno nepriznavanjem (neknjiženjem) i neispunjavanjem duga i niza drugih kriminogenih radnji i postupaka štetu trpi Vidar j.d.o.o., a zbog nemogućnosti naplate svojih zakonitih potraživanja.

15. U svom podnesku od 4. studenog 2025. predlagatelj osiguranja u dokaz postojanja opasnosti na nastup nenadoknadive štete zbog naplate neosnovane (u svakom slučaju sporne tražbine) protivnika osiguranje prema predlagatelju dostavlja novi prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, zaprimljen pred ovim sudom dana 27.10.2025., ( sud je utvrdio da se postupak vodi po. posl. br. St-2242/2025. ) kojeg je ovdje protivnik osiguranja podnio prema predlagatelju osiguranja ( uz još dva predlagatelja ). Prema stavu predlagatelja osiguranja vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete se ogleda se i u činjenici opasnosti uzrokovanja stečajnog postupka, kako je u prijedlogu i navedeno, a za što Visoki trgovački sud RH u odluci (Rješenje Pž-1342/2024), kada je u pitanju raspolaganje predmetnim zadužnicama od strane pravnika osiguranja iznosi: „…Osim toga, protivnik osiguranja je 19. siječnja 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu za iznos od 1.941,24 EUR (str. 40. spisa), 12. veljače 2024. za iznos od 1.283,97 EUR (str. 43. spisa) i 6. ožujka 2024. za iznos od 33.337,30 EUR (str. 108. spisa). Prema tome, očito je da protivnik osiguranja predmetne zadužnice podnosi na naplatu Financijskoj agenciji, a za koje su zadužnice predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine na predaju u posjed tih zadužnica. Uz navedeno iz obrazloženja rješenja ovog suda poslovni broj St-2188/23 od 22. siječnja 2024. kojim je (nepravomoćno obustavljen stečajni postupak jer je na račun dužnika – prvopredlagatelja osiguranja uplaćen iznos dostatan za namirenje svih tada neizvršenih osnova za plaćanje) proizlazi da je (i) protivnik osiguranja podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka (str. 44.-45. spisa), pa je stoga mjera osiguranja potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja bi mogla dovesti do blokade računa prvopredlagatelja osiguranja i time nemogućnosti njegova redovnog poslovanja, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud“ , u dokaz navedenog predlagatelj osiguranja je dostavio navedene odluke i isprave a predlagatelj navodi ujedno i da je došao do saznanja da se protivnik osiguranja očitovao o prijedlogu za izdavanje pramene mjere priloživši uz isti opsežnu dokumentaciju na temelju koje pokušava dokazati da on prema predlagatelju ima daleko veću tražbinu od one koja je naplaćena s osnova ugovora o pristupu dugu (55.335, 27 €,). pa se na te navode očituje ovim podneskom s ciljem da sud što skorije donese odluku o prijedlogu. Naime u podnesku protivnik navodi da je na njega prešlo potraživanje društva Frugis bene d.o.o. , po ugovoru o ustupanju tražbine od 20.04.2015, koje preneseno na društvo Mediteranaca d.o.o., a ovo je pak ugovorom o prijenosu od 31.12.2022. tako stečenu navodnu tražbinu prenijelo i na ovdje protustranku. Međutim navodne tražbine, za koje protivnik smatra da ih također ima pravo naplatiti predmetnim zadužnicama, nemaju nikakve veze sa spornom tražbinom po Ugovoru o pristupu dugu temeljem kojeg je primio zadužnice. Niti navedeni prenositelji (Frugis bene d.d. i Mediterranico d.o.o. ) nisu plaćanjima prema banci stekli tražbinu Banke prema ovdje predlagatelju, jer su u stvari plaćali svoj dug prema predlagatelju osiguiranja po osnovi zakupa. Naime plaćanja od navedenih društava se odnose na plaćanja zakupnine po ugovoru o zakupu koju su umjesto zakupodavatelju (ovdje predlagatelj) plaćali Banci na ime otplate kredita. Da je tome tako prepoznaje i VZS RH navedenoj odluci navodeći kako slijedi: „6. Prema tome, upravo zbog toga što je protivnik osiguranja 31. ožujka 2023. podmirio (preostali) dug predlagatelja osiguranja prema J & T banci d.d., to je nesporno tražbina te banke osigurana predmetnim zadužnicama prema predlagateljima osiguranja prestala ispunjenjem u smislu članka 160. i 161. stavka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, neovisno o tome što je (preostali) iznos kredita podmiren od strane treće osobe – protivnika osiguranja, tražbina J & T banke d.d. osigurana predmetnim zadužnicama je prestala ispunjenjem, a što uostalom ni sam protivnik osiguranja u žalbi ne osporava.“ Stranica 3 Da cesije i Aneksi na koje se i ovdje poziva protivnik osiguranja osiguranja u konkretnom slučaju nemaju nikakve veze sa tražbinom koja je osiguran zaduženima a koja je prestala u svakom slučaju ispunjenim, VTS RH u navedenoj odluci navodi : „… Nadalje, prvopredlagatelj osiguranja je s društvom Mediterranico d.o.o. 1. prosinca 2015. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora prema kojem je zakupnik ugovorenu zakupninu u iznosu od 20.700,00 kn trebao plaćati na račun VABA d.d. (J & T banke d.d.), a porez na dodanu vrijednost na račun prvopredlagatelja osiguranja (članak 2. tog Ugovora; str. 208. spisa). Istoga dana VABA d.d. i Mediterranico d.o.o. su sklopili Ugovor o pristupanju dugu (str. 212. -213. spisa) prema kojem je to društvo pristupilo dugu prvopredlagatelja osiguranja po Ugovoru o kreditu. Slijedom navedenog, navedeno je društvo kao pristupatelj dugu plaćanjem obveze prvopredlagatelja osiguranja po Ugovoru o kreditu zapravo podmirivalo svoje obveze plaćanja zakupnine prema prvopredlagatelju osiguranja. Osim toga, iako je najprije Frugis bene d.o.o. s CO i Mediterrranico d.o.o. sklopio Ugovor o ustupanju i preuzimanju tražbine (str. 214. -217. spisa), a naknadno je Mediterranico d.o.o. s CO i protivnikom osiguranja sklopio Ugovor o prijenosu i preuzimanju potraživanja (str. 218. -220. spisa), ti ugovori nisu odlučni za ovaj postupak osiguranja jer, osim što su stranke prenijele potraživanje koje zapravo predstavlja njihove obveze plaćanja zakupnine po ugovorima o zakupu, stranke tih ugovora su ugovorile da „preuzimatelji duga stupaju na mjesto Frugis bene d.o.o. i imaju sva prava i obveze kao i izvorno Frugis bene d.o.o. u odnosu prema Savia Sisak d.o.o. u vezi kupoprodaje nekretnine „Jelovica” (str. 216. spisa) odnosno da primatelji potraživanja imaju solidarno pravo naplate navedenog potraživanja putem uključivanja u kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine „Jelovica” (str. 219. spisa). Prema tome, stranke tih ugovora o cesiji su zapravo nastojale da preuzimatelji potraživanja stupe u pravni položaj Frugis bene d.o.o. kao stranke Sporazuma o kupoprodaji nekretnine od 1. srpnja 2014., no da bi došlo do prijenosa ugovora za to je potrebno da se s tim suglasi i prodavatelj – prvopredlagatelj osiguranja u smislu članka 127. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, no do toga nikada nije došlo. Nadalje, premda prema ispravama koje je žalitelj dostavio uz žalbu proizlazi da je (i) UO imala potraživanje prema prvopredlagatelju osiguranja koje je preneseno na CO i Vidar j.d.o.o., to potraživanje nije proizašlo iz Ugovora o kreditu kojeg je VABA d.d. (J & T banka d.d.) sklopila s prvopredlagateljem osiguranja niti je to potraživanje osigurano predmetnim zadužnicama, pa stoga za nenovčanu tražbinu predlagatelja osiguranja na predaju posjeda zadužnica to potraživanje nije odlučno.“

16. Protivnik osiguranja je nastavno svojim podnescima od od 5. studenog 2025. ostao u bitnom kao u ranije iznesenim navodima dostavljajući isprave i dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje društva predlagatelja osiguranja, društva Mediterranico d.o.o., i Frugis bene d.o.o. Sud je izvršio uvid u spis P-2483/2025. , a putem eSustava u predmete Pž-4424/ 2024. i Pž-1342/2024. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te predmete ovog suda P-369/2024 i Ovr-37/2024 na koje se tužitelj / predlagatelj osiguranja pozvao u svojoj tužbi od 29. listopada 2025. i predložio kao dokaz , te je izvršio uvid i u registar suda za društva prvopredlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja. Primarno sud utvrđuje da predlagatelj osiguranja ni u parničnom predmetu kao ni u ovom predmetu osiguranja nije dostavio dokaz postojanja zadužnica za prvopredlagatelja ovjerenim pod Ov-15499/07. i 15500/07 od 3. srpnja 2007. te za drugopredlagatelja ovjerenim pod 10305/10. od 29. prosinca 2010. , no u cilju cjelovitog odlučivanja o podnesenom prijedlogu za osiguranje, potrebi hitnog postupanja ( čl. 13 OZ ) imajući u vidu kompleksnost poslovnog odnosa stranaka sud je njihovo postojanje utvrdio uvidom u ovosudni spis Ovr-37/2024. u odnosu na koje je zadužnice i izdana mjera osiguranja u tom predmetu. Sud ujedno napominje da tijekom izvanparničnog postupka nije strankama dostavljao podneske već su stranke elektronski po mišljenju suda vršile uvid u spis i tako bile upoznate sa sadržajem podnesaka.

17. Uvidom u ovosudni spis P-369/2024. sud je utvrdio da je presudom Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-4427/2024-3 od 24. rujna 2025. preinačena presuda ovog suda posl. br. P-369/2024 od 4. listopada 2024. u točkama I., II., III. i

IV. izreke i suđeno je :

" Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku predati tužitelju SAVIA SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 55208846738 u posjed: - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15498/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna. - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15499/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15500/07, od 3. srpnja 2007.na iznos od 1.000.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku predati tužitelju GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed: - zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10305/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna i - zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10306/10 od 29. prosinca 2010., na iznos od 1.000.000,00 kuna, u roku od 15 dana. 3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove postupka.“

18. Naime presudom ovog suda posl. br. P-369/2024 od 4. listopada 2024. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku predati tužitelju SAVIA SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 55208846738 u posjed: - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15498/07 od 3. srpnja 2007.na iznos od 1.000.000,00 kuna, - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15499/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15500/07, od 3. srpnja 2007.na iznos od 1.000.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku predati tužitelju GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed: - zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10305/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna i - zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10306/10 od 29. prosinca 2010., na iznos od 1.000.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju SAVIA SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 55208846738 troškove u iznosu od 874,40 EUR sa zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove u iznosu od 874,39 EUR sa 2 P-369/2024 zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za solidarnu naknadu troškova u iznosu od 1.847,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate, kao neosnovan."

19. Sud napominje da je rješenjem ovog suda Ovr-37/2024. od 13. ožujka 2024. radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja SAVIA SISAK d.o.o., OIB: 55208846738, [adresa], prema protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., OIB: 24822382802, [adresa], na predaju posjeda tom predlagatelju osiguranja: zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15498/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15499/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna i - zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15500/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, te radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o. OIB: 24822382802, [adresa], na predaju posjeda tom predlagatelju osiguranja: zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10305/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna i zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10306/10 od 29. prosinca 2010., na iznos od 1.000.000,00 kuna, određena privremena mjera kojom se zabranjuje protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., [adresa], OIB: 24822382802 da poduzme bilo koju radnju usmjerenu na raspolaganje bjanko zadužnicama izdanim od strane predlagatelja osiguranja SAVIA SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 55208846738 i to: zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-15498/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-15499/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičković broj OV-15500/07 od 3. srpnja 2007. na iznos od 1.000.000,00 kuna, na način da mu se zabranjuje temeljem njih zahtijevati ovršne sudske ili postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom.

20. Ujedno navedenim rješenjem zabranjeno je protivniku osiguranja VIDAR j.d.o.o., [adresa], OIB: 24822382802 da poduzme bilo koju radnju usmjerenu na raspolaganje bjanko zadužnicama izdanim od strane predlagatelja osiguranja GO i to zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10305/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna i zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića broj OV-10306/10 od 29. prosinca 2010. na iznos od 1.000.000,00 kuna, na način da mu se zabranjuje temeljem njih zahtijevati ovršne sudske ili postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom. Navedeno rješenje ovog suda Ovr-37/2024. od 13. ožujka 2024. potvrđeno je u t. I., II., III., IV . i V . izreke rješenjem Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-1342/2024. od 15. travnja. 2004. , i u tom dijelu je postalo pravomoćno no rješenjem ovog suda Ovr-37/2024. od 21. listopada 2025. postupak osiguranja određen privremenom mjerom od 13. ožujka 2024 . je obustavljen i ukinuta je privremena mjera određena tim rješenjem i ukinute su sve provedene radne. Naime, s obzirom na to da je rješenjem od 13. ožujka 2024. određeno da privremena mjera određena tim rješenjem ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-369/2024, dakle, da je tim rješenjem određeno trajanje određene privremene mjere do pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka te budući da je taj postupak pravomoćno dovršen donošenjem presude od 24. rujna 2025. kojim je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinačio presudu od 4. listopada 2024., proizlazi kako je pravomoćno dovršen postupak koji je pred ovim sudom vođen pod poslovnim brojem P-369/2024 do čijeg je pravomoćnog dovršetka rješenjem od 13. ožujka 2024. određeno trajanje privremene mjere. S obzirom na to da je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, to je sud u postupku Ovr-27/2024. na prijedlog protivnika osiguranja, na temelju odredbe članka 353. stavka 1. OZ-a, obustavio postupak i ukinuo provedene radnje.

21. Prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje osiguranja predloženom mjerom radi osiguranja nenovčane tražbine od dana 30. listopada 2025. nije osnovan.

22. Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine prema čl. 346 Ovršnog zakona ( Narodne Novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 6/24. dalje u tekstu OZ ) može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, pod uvjetom da pored toga (kumulativno) učini vjerojatnim (alternativno): 1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi bez predložene mjere protivnik pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 346. st. 2. u vezi s čl. 344. st. 2. OZ-a). Nadalje, prema odredbi čl. 347. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja, dok prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ-a ako je to nužna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Ocjenom stanja parničnog predmeta posl. br. P-2483/2025. te ocjenom okolnosti i dokaznih sredstava tužitelja u parničnom postupku u ovoj stadiju parničnog postupka u odnosu na predloženu mjeru osiguranja sud je zaključio kako predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ni postojanje svoje tražbine kao ni opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a). Pretpostavka za određivanje privremene mjere jest potraživanje čije se osiguranje zahtijeva njezinim određivanjem. S obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev u tužbi tužitelja od 29. listopada 2025. koji glasi na utvrđenje da ne postoji novčana tražbina tuženika ( protivnika osiguranja ) u odnosu na predlagatelje osiguranja kao tužitelje, u ovom slučaju ne postoji potraživanje koje bi se moglo (trebalo) osigurati predloženom privremenom mjerom iz razloga što su u smislu čl. 340. do čl. 348. Ovršnog zakona navedenim zakonom uređene dvije kategorije privremenih mjera i to privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine i privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, dok u smislu čl. 2. t. 1. Ovršnog zakona izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, što ne predstavlja predmetni tužbeni zahtjev na utvrđenje. Osigurati se može potraživanje koje se može ostvariti u ovršnom postupku, pa slijedom toga nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere kada vjerovnik u parnici ističe deklaratorni tužbeni zahtjev ( t. I. tužbenog zahtjeva ). Dakle, pretpostavka za određivanje privremene mjere jest potraživanje čije se osiguranje zahtijeva njezinim određivanjem. U parnici u kojoj tužitelj traži t. I. tužbenog zahtjeva da sud svojom odlukom utvrdi ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužiteljima ( protivnika osiguranja prema protivniku osiguranja ) nije tražbina koja se može osigurati u postupku osiguranja jer ne postoji potraživanje koje bi se moglo (trebalo) osigurati predloženom privremenom mjerom u budućem mogućem ovršnom postupku . Dakle tužbeni zahtjev tužitelja iz t. I. zahtjeva ne predstavlja tražbinu već građanskopravni zahtjev za utvrđenje nepostojanja novčane tražbine protivnika osiguranja ( tuženika ) prema predlagateljima osiguranja ( tužiteljima ). Nastavno, nije moguće privremenom mjerom urediti ni odnos među strankama, kada postoji spor oko postojanja ili nepostojanja određenog pravnog odnosa, ako iz toga ne proizlazi kakva konkretna tražbina, jer je svrha privremene mjere osiguranje ostvarenja tražbine u budućnosti. Budući da predlagatelji osiguranja (tužitelji) ne traže neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, nego utvrđenje, prema čemu taj zahtjev predlagatelja osiguranja ne predstavlja tražbinu niti bi se određivanjem takve mjere osiguranja postigla sama svrha osiguranja.

23. U situaciji kada, kao u ovom konkretnom slučaju, tužitelji tužbom traži deklaratornu pravnu zaštitu (utvrđenje ne nepostojanja novčane tražbine ), sud može odrediti samo tzv. regulacijske privremene mjere jer se samo tom vrstom mjera privremeno uređuje sporni pravni odnos među strankama. Odredbom članka 347. stavka 2. OZ-a propisano je da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Iz citirane odredbe proizlazi da je opća pretpostavka za određivanje tzv. regulacijskih privremenih mjera vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja. Uz ispunjenje navedene opće pretpostavke mora alternativno biti ispunjena jedna od sljedećih posebnih pretpostavki: 1) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, 2) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili 3) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Dakle, citiranom odredbom propisane su posebne pretpostavke za određivanje tzv. regulacijske privremene mjere zbog čega se ne primjenjuju odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a kojima su propisane opće pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Kada je slučaju podnesen prijedlog za određivanje tzv. regulacijske privremene mjere, predlagatelj osiguranja nije dužan učiniti vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine u smislu odredbe članka 346. stavka 1. OZ-a, već vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja kao opću pretpostavku, uz koju mora biti ispunjena i jedna od navedenih alternativnih pretpostavki. U odnosu na opću pretpostavku vjerojatnosti postojanja konkretnog spornog odnosa, predlagatelj mora učiniti vjerojatnim: a) postojanje konkretnog pravnog odnosa i b) da je on sporan. Valja uzeti da je odnos sporan kako u okolnostima kada je među strankama sporno njegovo postojanje ili pravna valjanost, tako i u okolnostima kada su sporna prava i obveze koje iz njega proizlaze. Kako se privremeno uređenje spornih odnosa u pravilu sastoji od privremenog određivanja nekih prava i obveza koje iz njih proizlaze za sudionike tih spornih odnosa, to ono obuhvaća i privremeno određivanje sadržaja tih prava i obveza. Utoliko je određivanje regulacijskih mjera moguće i onda kada treba urediti odnose među strankama u povodu deklaratornih parnica. Međutim u ovom konkretnom slučaju po stavu suda predlagatelji osiguranja i ne ističe mjeru osiguranja u cilju privremenog uređenja spornih odnosa među strankama. Privremeno uređenje spornih odnosa se u pravilu sastoji od privremenog određivanja nekih prava koje proizlaze za sudionike tih spornih odnosa, to ono obuhvaća i privremeno određivanje sadržaja tih prava i obveza. Utoliko je određivanje regulacijskih mjera moguće i kad treba urediti odnose među strankama u povodu deklaratornih parnica. Regulacijska zaštita se može podudarati s određenim vrstama privremenih mjerama radi osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina ali će se ona, u pravilu odnositi na nenovčane tražbine. U svakom slučaju, uređivanje odnosa među strankama u povodu deklaratornih i konstitutivnih parnica moguće je samo regulacijskim mjerama, jer se samo tim mjerama može privremeno urediti odnos među strankama. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora među strankama već osiguranje konkretnog odnosa među strankama iz kojeg mogu proizaći tražbine koje se mogu prisilno ostvariti a što u ovom predmetu nije slučaj. Sadržaj i intenzitet zaštite koji se njima pruža, treba biti takav da spriječi nastanak nenadoknadive štete. Ta zaštita, u pravilu, treba biti ispod razine koja se može urediti u glavnom parničnom postupku i koja se pruža ovrhom, iako će postojati slučajevi kada će one biti gotovo jednake. a učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen. Odluka kojom sud privremeno uređuje sporni odnos među strankama, u pravilu će sadržajno odgovarati izreci odluke iz parnice, ali to nije meritorno suđenje niti potpuno ostvarenje pretendiranog prava predlagatelja osiguranja, što ni u ovom predmetu nije slučaj imajući u vidu sadržaj predložene mjere osiguranja. Privremena mjera je vremenski ograničenog trajanja (sud samo privremeno, provizorno uređuje sporni odnos), tj. što je njezino trajanje uvjetovano pokretanjem i odgovarajućim ishodom glavnog postupka (parničnog ili nekog drugog postupka.

24. Međutim po stavu suda predlagatelji u ovom konkretnom slučaju nisu učinili vjerojatnim ni da da bi pravni odnos vezano za utvrđenje nepostojanja novčane tražbine protivnika osiguranja bio sporan među strankama, naime kako je navedeno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4427/24. -2 od 24. rujna 2005. pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na predaju zadužnica od strane tuženika ( protivnika osiguranja ) i to istih zadužnica za koje predlagatelji osiguranja predlažu odrediti mjeru raspolaganja njima od strane protivnika osiguranja. Imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva pod II. i III. koji se odnosi na kondemnatorni zahtjev ( t. II. zahtjeva ) da se naloži protivniku osiguranja kao tuženiku da predlagateljima osiguranja izda ispravu-priznanicu s ovjerovljenim potpisom iz koje će biti vidljivo nepostojanje duga predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja a s osnove , kako predlagatelji osiguranja navode, tražbine iz t. I . tužbenog zahtjeva, također nije tražbina koja bi se mogla osigurati predloženom mjerom osiguranja, jer kako je navedeno, sud smatra da predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim uopće postojanje nenovčane tražbine , dok ni zahtjev pod t. III. tužbenog zahtjeva ne bi mogao biti tražbina za koju bi se mogla odrediti predložena mjera osiguranja jer sam predlagatelj kao tužitelj navodi danavedene bjanko zadužnice protivnik osiguranja drži u posjedu ali da ih za sada nije zloupotrijebi čime nije ispunjena pretpostavka iz čl. 346 st.1 t.1 OZ a ni takav zahtjev se ne bi mogao smatrati tražbinom budući je usmjeren na zadužnice za koje je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije osnovan nalog da se upravo te zadužnice od strane protivnika osiguranja ( tuženika ) predaju u posjed predlagatelja osiguranja (tužitelja ) te bi određivanje predložene mjere osiguranja u ovom konkretnom slučaju predstavljalo intervenciju suda u pravomoćno utvrđeno pravo protivnika osiguranja ( tuženika ) da zadrži u posjedu upravo navedene tri zadužnice za koje se u ovom postupku predlaže odrediti mjera osiguranja zabranom protivniku osiguranja da njima raspolaže.

25. U odnosu na drugu pretpostavku određivanja predložene mjere osiguranja nenovčane tražbine sud ukazuje da je opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju u smislu sprječavanja ili znatnog otežavanja tražbine predlagatelja osiguranja. Dakle, opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik poduzima konkretne radnje u cilju promjene postojećeg stanja stvari ili na način uzrokovanja nenadoknadive štete koja prijeti ili na način da poduzima radnje u cilju izazivanja nasilja. Dakle predlagatelj osiguranja je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima ostvaruje uvjete iz čl. 346 st. 1. t. 1. OZ sa svrhom osujećenja ostvarenja tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju ostvarenja naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale ostvarenje predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja ostvarenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću moguće ostvarenje predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja protivnika osiguranja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Predlagatelji međutim na navedene okolnosti ne dostavljaju niti jedan dokaz, čak , kako je navedeno sam predlagatelj osiguranja u tužbi kao tužitelj navodi da protivnik osiguranja za sada nije zloupotrijebio prestale navedene zadužnice a drži ih u posjedu, a sud ne utvrđuje čime bi raspolaganje tim zadužnicama bilo u zoni zloupotrebe imajući u vidu pravomoćnu odluku Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-4427/24. od 24. rujna 2025. kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev predlagatelja osiguranja kao tužitelja da mu protivnik osiguranja kao tuženik preda upravo te tri navedene zadužnice na koje je usmjerena predložena mjera osiguranja u ovom postupku. Navode da društvo protivnika osiguranja ne obavlja djelatnost i ne ostvaruje prihode te da rizično posluje predlagatelj osiguranja ničim ne dokazuje ni do stupnja vjerojatnosti niti se očitovao na navode protivnika osiguranja prema kojoj on navodi da da je netočna je tvrdnja predlagatelja osiguranja o rizičnom poslovanju protivnika osiguranja (prijetnja stečajem) jer da usprkos poslovanju s gubitkom u 2024. godini iz RDG proizlazi prihod od prodaje u iznosu od 52.972,30 EUR i ne prijeti mu stečaj, a jer raspolaže sa vrlo velikim potraživanjima (više od 600.000,00 eur ) i to upravo protiv predlagatelja (koji je u 2024. godini prema javno objavljenim financijskim izvješćima ostvario prihod od 0,00 eur ). Činjenica da je protivnik osiguranja podnio prijedlog za otvaranje stečaja nad društvo prvopredlagatelja osiguranja ne ukazuje na opasnost po ostvarenje tražbine, naime pravo je s svakog vjerovnika da u zakonom određenim slučajevima podnese prijedlog za otvaranje stečajnom postupka protiv svog dužnika i to se pravo vjerovnika ne može isključiti ili ograničiti, a da li je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka osnovan biti će odluka suda. Ujedno sud ukazuje da prijedlog za otvaranje stečajnog postupka protiv predlagatelja osiguranja nije podnio samo protivnik osiguranja već i dvije fizičke osobe, te da za drugopredlagatelja osiguranja nije naznačeno kako bi naplata po zadužnici ovjerena pod Ov-10305/10. i Ov-10306/10. od 29. prosinca 2010. ugrozila njegovu egzistenciju, sud naime uvidom u spis P-2483/25. kao ni u ovaj izvanparnični predmet nije mogao utvrditi da je predlagatelj zadužnicu ovjerenu pod Ov-1035/10. od 29. prosinca 2010. uopće dostavio, već je dostavljena samo zadužnica ovjerena pod Ov-10306/10. od istog datuma, dok sam predlagatelj osiguranja kao tužitelj u tužbi navodi da protivnik osiguranja temeljem zadužnice ovjerene pod OV-1036/10. traži daljnju naplatu od 3.032,36 eur ( a naplaćeno je po njegovom navodu već 57.151,68 eur ), te sud smatra da ni u odnosu na drugopredlagatelja osiguranja nije ostvarena druga pretpostavka u smislu opasnosti jer moguća naplata iznosa od 3.032,23 eur po stavu suda ne može, pa ni u zoni vjerojatnosti , predstavljati opasnost po egzistenciju fizičke osobe koja je ujedno i član društva i član uprave provopredlagatelja koji kao član uprave društvo zastupa samostalno i pojedinačno. Drugopredlagatelj je bio član društva i član uprave i u vrijeme izdavanja zadužnica te je kao takav znao i morao znati u tom statusu koje obaveze preuzima osobno i za društvo i koje su posljedice po njega i za društvo u slučaju naplata zadužnica, dok za naplatu zadužnice ovjerene pod OV- 10305/10. sud nije mogao utvrditi mogućnost naplate ( predaju FINI ) budući dokaz u istom ne prileži ni parničnom ni izvanparničnom spisu.

26. Slijedom navedenog sud smatra da u ovom konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 341 ,343, 346 i 347 OZ za izdavanje predložene mjere osiguranja te je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 14. studenog 2025.

Sudac

Nada Nekić Plevko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda a o njoj odlučuje Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske .

Dna.

1. predlagateljima osiguranja po odvjetniku uz podneske protivnika osiguranja od

2. 11. 25. i 5. 11. 2025. s prilozima

2. protivniku osiguranja uz prijedlog za osiguranje od 30. 10. 2025. i 4. 11. 2025. s prilozima