REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-76/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu, protiv tuženika UGOSTITELJSTVO ĆURAK d.o.o., [adresa], OIB: 16463759594, zastupanog po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Nataše Lisac, odvjetnice, zz tuženika CS i zamjenika punomoćnika tuženika ĆS, odvjetničkog vježbenika, 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 1.12.2023. kojim tuženik otkazuje ugovor o radu tužiteljici.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na posao na kojem je radila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1.8.2023. ili na druge odgovarajuće poslove.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate."

II./ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 14.11.2025. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 1.8.2023. bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu pomoćnog kuhara. Tužiteljica je dana 29.11.2023. nakon radnog vremena telefonskim putem obavijestila poslodavca i to direktora CS da idući dan 30.11.2023. neće doći na posao radi stomatološkog operativnog zahvata na koji je bila naručena, a za koji su liječnici odlučili da ipak neće biti napravljen taj dan već su ju naručili za drugi datum. Dana 1.12.2023. također je bila na bolovanju i nije otišla na posao, a 4.12. ponovo odlazi u Stomatološku ordinaciju Rebro radi jakih bolova. Istog dana šalje poslodavcu doznake za bolovanje. Dana 1.12.2023. poslodavac joj šalje Odluku o izvanrednom otkazu radi nedolaska na posao dana 30.11. i 1.12. koju tužiteljica prima dana 5.12.2023. Navodi kako je člankom 117. Zakona o radu propisano da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Budući je tužiteljica dana 30.11. i dana 1.12.2023. kada je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu bila na bolovanju, tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz. Štoviše, tužiteljica je, kako je to gore navedeno, u telefonskom razgovoru s direktorom RS, obavijestila poslodavca da će 30.11.2023. biti na bolovanju. Tužiteljica je primila odluku o izvanrednom otkazu dana 5.12.2023., te je dana 15.12.2023. uputila poslodavcu žalbu na odluku o izvanrednom otkazu u kojoj ukazuje poslodavcu na nezakonitost odluke o izvanrednom otkazu budući je bio obaviješten da će 30.11.2023. biti odsutna radi mogućeg operativnog zahvata. Unatoč tome što je žalba poslana u sjedište tuženika, tuženik istu nije primio, te se pošiljka vratila tužiteljici dana 3.1.2023.

2. Stoga predlaže Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1.12.2023. utvrditi nedopuštenom, kao i da tužiteljici radni odnos nije prestao, te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe u cijelosti. Navodi kako tužiteljica u tužbi ističe kako je dana 29. studenog 2023. nakon radnog vremena telefonski obavijestila poslodavca da dana 30. studenog 2023. neće doći na posao zbog stomatološkog operativnog zahvata na koji je bila naručena, a za koji su liječnici na kraju odlučili da neće biti obavljen u zakazano vrijeme, već je naručena za drugi datum. Nadalje, navodi kako je dana 1. prosinca 2023. također bila na bolovanju te nije otišla na posao, a dana 4. prosinca ponovno odlazi stomatologu radi jakih bolova te istoga dana poslodavcu dostavlja doznake za bolovanje. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje u tekstu: ZOR) u svom članku 37. stavku 1. propisuje: „Radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju.“ Tuženik navodi kako je životno nelogično da je tužiteljica za operativni zahvat saznala dan prije no što je isti zakazan i to po završetku radnog vremena, dok je zakon u gore citiranom članku vrlo jasan kad propisuje da je radnik dužan poslodavca što je moguće prije obavijestiti o privremenoj nesposobnosti za rad. Također, tužiteljica u tužbi propušta navesti kako nije obavijestila poslodavca, ovdje tuženika, o odgodi operativnog zahvata i preporuci liječnika od 30. studenog da jedan dan miruje. Usprkos preporuci o jednodnevnom mirovanju (a koje bi se trebalo odnositi na 30. studeni) radnica, ovdje tužiteljica, se nije na poslu pojavila niti 1. prosinca, a čime je vidno počinila povredu svojih obveza koje proizlaze iz ugovora o radu i ZR-a. Nadalje, čak i da se nije dobro osjećala 1. prosinca 2023., tužiteljica je mogla i trebala obavijestiti poslodavca o daljnjem nedolasku na posao pa čak i zatražiti otvaranje bolovanja i ishoditi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te istu odmah dostaviti poslodavcu, ovdje tuženiku, jer je 1. prosinca 2023. bio petak, znači radni dan kada je moguće posjetiti liječnika ili istoga kontaktirati. Također, potrebno je istaknuti kako tužiteljica ničim ne dokazuje da bi u periodu od 30. studenog 2023. do 4. prosinca 2023. bila nesposobna za rad, već samo dostavlja povijesti bolesti datirane na 30. studeni 2023. i 4. prosinac 2023. te potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a iz kojih se ne može iščitati kakvo je bilo stvarno stanje tužiteljice. Navod da je dana 1. prosinca također bila na bolovanju nije istinit, jer je bolovanje retroaktivno otvoreno tek 4. prosinca za period od 30. studenog 2023. pa u trenutku otkazivanja ugovora o radu tuženik nije imao saznanja o navodnoj nesposobnosti tužiteljice. Tužiteljica nadalje u svojoj tužbi citira članak 117. stavak 1. ZOR-a, a koji propisuje: „Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.“ Tuženik opet ističe kako tužiteljica ničim nije dokazala da bi u periodu u kojem nije bila prisutna na poslu bila bolesna. Tuženik navodi kako čitava situacija zbog koje je tužiteljici dao izvanredni otkaz nije prva takva za vrijeme trajanja radnog odnosa. Tužiteljica se već ranije nije pojavila na poslu bez ikakve prethodne obavijesti ili opravdanja, a za koji je nedolazak bila opomenuta od strane tuženika. Iz svega navedenog proizlazi zaključak o nemaru i nepouzdanosti tužiteljice, a i o njezinom obrascu ponašanja, odnosno neopravdanom izostajanju s posla. Također, tuženik ističe kako je period u kojem je došlo do tužiteljičine povrede obveze iz radnog odnosa period u kojem ugostiteljski objekt tuženika ima povećan opseg posla zbog blagdana i kako je navedeno tužiteljici bilo dobro poznato, no ista je neodgovorno odlučila izostati s posla. Tužitelj navodi kako je navedeno ponašanje tužiteljice krajnje neodgovorno i nekolegijalno, jer svojim ponašanjem nije omogućila poslodavcu da se na vrijeme organizira i naloži drugom radniku da obavlja poslove tužiteljice. Poučen prethodnim iskustvom s nedolascima tužiteljice, tužitelj je odlučio tužiteljici dati izvanredni otkaz bez ikakvog dodatnog pisanog upozorenja. Konačno, tuženik navodi kako je napravio sve što je po zakonu bio dužan napraviti, odnosno dostavio je otkaz u pisanom obliku, isti je obrazložio te ga je dostavio osobi kojoj se otkazuje, ovdje tužiteljici. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, medicinsku dokumentaciju, žalbu na odluku o izvanrednom otkazu, presliku povratnice, Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1.12.2023., ispis poziva, saslušana je tužiteljice i zakonski zastupnik tuženika JS.

5. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka VS i PS kao nepotrebne, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, budući okolnosti na koje su predloženi navedeni svjedoci nisu bile relevantne za ocjenu zakonitosti Odluke o otkazu koja je predmet postupka.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

7. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 1.12.2023. podnijela tuženiku žalbu (zahtjev za zaštitu prava) dana 15.12.2023. (preslika povratnica, list 13-15 spisa), no istoj se pošiljka vratila neuručena 3.1.2024., uslijed čega je 17.1.2024. podnijela tužbu sudu, čime je sudsku zaštitu zatražila u rokovima iz čl. 133. st.1. i 2. ZR, a što tuženik nije niti sporio.

8. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1.12.2023. utvrđeno je da se u istoj navodi kako je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, obzirom nije 30.11. i 1.12.2023. došla na posao, a izostanak nije opravdala privremenom nesposobnosti za rad (potvrda liječnika). Pritom se navodi kako navedena odsutnost tužiteljice nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, ni plaćenog ili neplaćenog dopusta.

10. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je kod tuženika, prije nego je dobila otkaz, radila dva mjeseca kao radnik u kuhinji. Negdje sredinom 11. mjeseca 2023. zabolio ju je zub te se naručila kod doktorice, koja ju je uputila kod specijalista oralne kirurgije. Iz istih razloga odnosno problema sa zubom dana 29.11.2023. nakon odrađene smjene ona je mobitelom nazvala direktora tuženika CS te mu je rekla da ona 30.11.2023. neće doći na posao radi mogućeg kirurškog zahvata na zubu. On je tada rekao da je to u redu i ništa ju nije tražio. Dana 30.11.2023. otišla je na Stomatološki fakultet, tamo joj je liječnik napravio pregled i izvadio par komadića kosti iz zubnog mesa i preporučio mirovanje od jednog dana te ju naručio na Rebro. Tog istog dana, dakle, 30.11.2023. to je bio četvrtak, nazvala je ponovno direktora tuženika CS i rekla mu da neće doći na posao 1.12. u petak i 4.12.2023. u ponedjeljak, zvala ga je opet na mobitel i on je na to rekao da je u redu. Rekla mu je da će ga 4.12.2023. obavijestiti kad bude znala što će biti dalje. Nije joj rekao da treba dostaviti potvrdu ili bilo kakvu dokumentaciju od liječnika, ona je otišla kod doktorice opće prakse jer je doktorica dentalne medicine tražila otvaranje bolovanja, te je navela da je 30.11.2023. zvala dr. opće prakse jer fizički nije stigla otići tamo, te je od nje 4.12.2023. dobila potvrdu putem e-maila o privremenoj nesposobnosti za rad. Ona joj je otvorila bolovanje s danom 30.11.2023. Navela je da je dana 4.12.2023. putem Whatsappa poslala tuženiku odnosno direktoru CS potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad izdanu 4.12.2023. koja prileži na listu 17 spisa, a istodobno mu je s tom potvrdom također putem Whatsappa poslala izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. To je poslala jer je imala kirurški zahvat koji je obavljen 4.12.2023. u ponedjeljak. Ne zna kakva je inače praksa kod tuženika. Ona je tuženika 29.11.2023. zvala tek nakon radnog vremena iz razloga što CS nije bilo na radnom mjestu pa ga je zvala na mobitel nakon radnog vremena. Prije tuženika radila je godinu dana kod drugog poslodavca i nikad nije koristila bolovanje. Odluku o otkazu je dobila 5.12.2023. putem pošte i tada je vidjela da je dobila otkaz zbog izbivanja s posla. U dane 30.11. i 1.12.2023. nije koristila niti godišnji odmor niti plaćeni niti neplaćeni dopust. Na poseban upit da li ju je 30.11. ili 1.12. poslodavac zvao da vidi što je s njom navodi da nije, u to vrijeme tuženik je zapošljavao oko 7-8 radnika, nije sigurna. Nije nikad ranije bila upozoravana pisano ili usmeno na povrede iz radnog odnosa. Ne zna da li bi joj dalje bilo prihvatljivo raditi kod tuženika. Na upit u kojem dijelu dana je 30.11.2023. bila u stomatološkoj ordinaciji navodi da ujutro oko 9 sati, a kako joj je preporučeno mirovanje nije se mogla toga dana vratiti na posao. Na daljnji upit što joj je točno rekao stomatolog 30.11.2023. navodi kako je već navela savjetovao joj je mirovanje i izvadio par komadića kosti i naručio ju na Rebro. Točnog imena stomatologa odnosno naziva ordinacije se ne sjeća. Navodi da je 30.11.2023. svojoj doktorici opće prakse sa svojeg mobitela uputila mail i tražila otvaranje bolovanja i dostavila joj dokumentaciju, a ona joj je dana 4.12. putem maila poslala potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i s tim danom joj je otvoreno bolovanje. Na potvrdi o privremenoj nesposobnosti za rad nema pečata ni potpisa doktorice, ona je tako od nje dobila, pa je tako i uputila poslodavcu. Na poseban upit je li nakon što je vidjela da joj doktorica ne odgovara na mail pokušala istu nazvati telefonom navodi kako se ne sjeća. Na upit u koje vrijeme dana je zvala poslodavca odnosno JS u dane koje je navela navodi kako se ne sjeća u koje doba dana. Na upit sjeća li se sadržaja žalbe koju je podnijela protiv odluke o otkazu navodi kako se sjeća, a na upit zašto u istoj nije navela da je osim 29.11.2023. direktora tuženika zvala i 30.11.2023., kao što je to navela u današnjem iskazu navodi da nije to smatrala bitnim, mislila je da je važno da gaje obavijestila da neće doći 30.11.2023. odnosno da je važan prvi dan kada neće doći na posao. Na upit suca je li prije podnošenja tužbe punomoćniku navela sve datume kada je telefonom zvala direktora CS navodi kako je, rekla je sve datume kada ga je zvala. Na poseban upit da li se sjeća broja telefona direktora koji je zvala 29.11. i 30.11.2023. navodi kako se sada na pamet ne sjeća, ali ona je s njim komunicirala putem tog mobitela koji je i tada zvala. Ničim joj nije dao do znanja da bi joj dao otkaz. Ima u mobitelu dokaz da je 4.12. CS poslala svu dokumentaciju vezano uz bolovanje odnosno i Izvješća i Potvrdu o nesposobnosti za rad. Za ove dane 29. i 30.11. ima dokaz da ga je zvala s mobitela u te dane. Doznake za bolovanje poslala je 4.12., a za otkaz je saznala 5.12.2023. Njezin odnos s poslodavcem bio je normalan kao svaki odnos radnika i poslodavca.

11. Zakonski zastupnik tuženika JS iskazao je da je tužiteljica prije otkaza bila zaposlena kod tuženika kao pomoćni kuhar za koje poslove je sklopila ugovor o radu s tuženikom, te je radila prije otkaza 2 mjeseca kod tuženika. Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici donio je iz razloga što se ista nije pojavila na poslu u dane koji se navode u Odluci o otkazu, a to su 30.11. i 1.12.2023., a izostanak nije opravdala. Tužiteljica je njega u srijedu 29.11. ujutro tražila na poslu da ranije izađe toga dana zbog odlaska stomatologu što joj je usmeno i odobrio odnosno izašao u susret. Toga istog dana 29.11.2023. u srijedu podvečer zvala ga je tužiteljica na mobitel i javila mu da sljedećeg dana 30.11.2023. ide na kirurgiju, on joj je rekao da je u redu i očekivao je da će se pojaviti na poslu odnosno kasniti. Ona mu nije u tom pozivu rekla da ona 30.11.2023. neće doći na posao zbog operativnog zahvata, tako da je smatrao da će doći na posao, ali kasnije. Tužiteljica mu niti toga dana, a niti naknadno nije dostavila na bilo koji način potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti izvješća o bolovanju, tako da u vrijeme dok je donio odluku o otkazu, a to je bilo u popodnevnim satima 1.12.2023., on nije imao saznanja da bi tužiteljica koristila bolovanje odnosno bila privremeno nesposobna za rad počevši od 30.11.2023. te 1.12.2023. Ona te dane nije koristila niti godišnji odmor, niti plaćeni niti neplaćeni dopust. On ju je pokušao telefonom nazvati u četvrtak i petak dakle, 30.11. i 1.12.2023., ali ona je bila nedostupna. Ne sjeća se da li ga je ona zvala telefonom iza ovog poziva 29.11.2023. obzirom ima puno poziva telefonom, ali nije mu rekla da 30.11.2023. neće doći na posao, nije mu također rekla da 1.12. neće doći na posao zbog bolesti, odnosno što je privremeno nesposobna za rad. On niti nakon odluke o otkazu, dakle, nakon 1.12.2023. nije zaprimio od tužiteljice niti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a niti izvješća da bi njoj bilo otvoreno bolovanje za dane kada nije došla na posao, a za koje dane joj je on zbog nedolaska na posao otkazao ugovor radu. Svojim nedolaskom na posao tužiteljica je poremetila radni proces kod tuženika i istom je nastala šteta jer se u te dane prije adventa poveća obujam posla tuženika te automatski čim netko nedostaje u lancu to dovodi do kolapsa cjelokupnog poslovanja kod tuženika. Nastavak rada tužiteljice kod tuženika više ne bi bio moguć, obzirom je ona i ranije znala izostajati, odnosno ranije odlaziti s posla bez odobrenja tuženika odnosno njega kao direktora. On ju je usmeno upozorio u vezi toga da ne smije ranije odlaziti s posla. Inače su drugi radnici tuženika u slučaju bolovanja donosili potvrde o bolovanju u računovodstvo tuženika. Nije bilo uobičajeno da se njega zove za takve slučajeve na mobitel, za sve postoji službeni mail i može se provjeriti. U vrijeme otkaza zapošljavao je 10 radnika sveukupno. Na upit suca navodi da su VS i PS radnice tuženika koje imaju saznanja o ranijim odlascima tužiteljice s posla, on da je znao da je otvoreno bolovanje tužiteljici, ne bi tako postupio, odnosno ne bi joj dao izvanredni otkaz. Na poseban upit da li je njegov broj mobitela [broj telefona] navodi kako da. Na upit, obzirom je naveo da mu tužiteljica 29.11. u pozivu nije rekla da neće doći na posao 30.11.2023., da li mu je rekla da hoće doći na posao toga dana, navodi da je pretpostavljao da će doći, i to je rekao u prethodnom iskazu. Na upit je li pisanim putem upozoravao tužiteljicu na kakve povrede i mogućnost otkaza navodi kako nije pisano, a usmeno je što je već naveo. Dalje navodi da se računovodstvo tuženika nalazi u sjedištu tuženika, na adresi [adresa]. Na upit kada je 30.11. primijetio da tužiteljica nije došla na posao navodi kako je to vidio negdje iza 9 sati ujutro, a inače radi od 7 ujutro, takvo je radno vrijeme tuženika od 7 do 15 sati. Na upit navodi da je u to vrijeme u jednoj smjeni radilo sveukupno troje kuhara, s tužiteljicom, a u vrijeme dok nje nije bilo radilo je dvoje kuhara u smjeni. Zbog povećanog obima posla morao je zbog toga početi tražiti drugog radnika koji bi obavljao te poslove koje je do tada radila tužiteljica. Tužiteljica je inače uredno izvršavala radne obaveze do otkaza i komunicirala s kolegama. Na upit suda navodi da nije nikad odobrio tužiteljici da 30.11. i 1.12.2023. ne mora doći na posao.

12. Uvidom u Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad koja je izdana 4.12.2023. (list 17 spisa) utvrđeno je da je u istoj kao prvi dan nesposobnosti za rad tužiteljice naveden dana 30.11.2023. Ista Potvrda nema niti pečat, niti potpis nadležnog liječnika.

13. Uvidom u Izvješće o bolovanju (list 6 spisa) utvrđeno je da se u istom navodi trajanje privremene nesposobnosti za rad od 30.11.2023. do 30.11.2023., te da je isto izdano dana 4.12.2023.

14. Uvidom u Izvješće o bolovanju (list 5 spisa) utvrđeno je da se u istom navodi trajanje privremene nesposobnosti za rad od 1.12.2023. do 7.12.2023., te da je isto izdano dana 7.12.2023., koji datum se navodi i kao dan zaključenja privremene nesposobnosti.

15. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da tužiteljica dana 30.11.2023. (četvrtak) i 1.12.2023. (petak) nije došla na posao,

- da je tužiteljici u Potvrdi o privremenoj nesposobnosti za rad koja je izdana 4.12.2023. (bez pečata i potpisa liječnika) kao prvi dan nesposobnosti za rad naveden dan 30.11.2023.,

- da spisu prileže Izvješća o bolovanju, od kojih je jedno izdano dana 4.12.2023. (ponedjeljak) i u kojem se utvrđuje privremena nesposobnost za rad na dan 30.11.2023., dok je drugo Izvješće o bolovanju izdano dana 7.12.2023., te se u istom utvrđuje privremena nesposobnost za rad od 1.12.2023. do 7.12.2023.,

- da spisu ne prileži bilo kakav dokaz da bi tužiteljica tuženika kao poslodavca, na bilo koji način, prije nego je isti donio pobijanu odluku o otkazu, obavijestila o privremenoj nesposobnosti za rad na dane 30.11.2023. i 1.12.2023., a za koje je dana tuženik utvrdio da je ista bez opravdanja izostala s posla, niti prileži dokaz da bi poslodavcu prije otkazivanja dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a niti izvješća da bi njoj bilo otvoreno bolovanje za navedene dane kada nije došla na posao,

- da za navedene dana 30.11.2023. i 1.12.2023. tužiteljica nije koristila niti godišnji odmor, niti plaćeni niti neplaćeni dopust,

- da je tuženik kao poslodavac dana 1.12.2023. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog nedolaska tužiteljice na posao toga dana, 1.12.2023. te prethodnog dana, 30.11.2023.,

- da spisu ne prileži bilo kakav dokaz da bi tužiteljica i nakon što je tuženik 1.12.2023. donio pobijanu odluku o otkazu, istoga na bilo koji način obavijestila o privremenoj nesposobnosti za rad na dane 30.11.2023. i 1.12.2023., niti prileži dokaz da bi poslodavcu bilo kada dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a niti izvješća da bi njoj bilo otvoreno bolovanje za navedene dane kada nije došla na posao.

16. Iako spisu prileže Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica na dane 30.11.2023. i 1.12.2023., bila privremeno nesposobna za rad, u spisu ne postoje materijalni dokazi da bi tužiteljica o istome obavijestila tuženika kao poslodavca, prije nego što je donio pobijanu odluku o otkazu, pa čak niti da bi takva Izvješća dostavila poslodavcu (barem) nakon što je donio odluku o otkazu. Isto tako, u spisu nema dokaza da bi tužiteljica istome dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 17 spisa), prema kojoj bi njoj prvi dan nesposobnosti bio dana 30.11.2023.

17. Sud je u svezi navedenih okolnosti cijenio iskaze parničnih stranaka, pa je tako utvrdio da je tužiteljica o istome u tužbi i u žalbi (zahtjevu za zaštitu prava) tvrdila da je ona 29.11.2023., nakon odrađene smjene, telefonskim putem obavijestila tuženika (direktora CS) da ona 30.11.2023. neće doći na posao, zbog stomatološkog zahvata, a također je tvrdila da je doznake za bolovanje tuženiku dostavila 4.12.2023.

18. U svom iskazu pred ovim sudom, tužiteljica je osim navedenog, dodala i da je ona još i 30.11.2023. (četvrtak), nazvala ponovno direktora tuženika CS i rekla mu da neće doći na posao 1.12. u petak i 4.12.2023. u ponedjeljak, zvala ga je opet na mobitel i on je na to rekao da je u redu, kao i prvi put.

19. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice, obzirom je, kao što je prethodno navedeno, ista drugačije iskazivala pred sudom, od onoga što je navela u tužbi i zahtjevu za zaštitu prava, pri čemu navodi iste da ona u mobitelu ima dokaz da je **.**.2023. CS poslala svu dokumentaciju vezano uz bolovanje odnosno i Izvješća i Potvrdu o nesposobnosti za rad, nisu ocijenjeni kao istiniti, jer bi tužiteljica, da takav dokaz posjeduje, isti zasigurno i predočila sudu.

20. Iz navedenog sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi ona tuženiku 4.12.2023. dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i Izvješća o bolovanju, za dane 30.11.2023. i 1.12.2023.

21. Ukoliko je tužiteljica tuženika, odnosno direktora CS i zvala mobitelom 29.11.2023., što isti u svom iskazu i ne spori, te mu i rekla da sljedećeg dana 30.11.2023. ide na kirurgiju, isto ne znači da je tužiteljici odobren izostanka s posla za cijeli dan 30.11.2023., budući je u svom iskazu zakonski zastupnik JS naveo da je on tužiteljici rekao da je u redu da ide na kirurgiju 30.11.2023., ali da je očekivao je da će se pojaviti na poslu odnosno kasniti, budući mu tužiteljica u tom pozivu nije rekla da ona 30.11.2023. neće uopće doći na posao zbog operativnog zahvata, tako da je smatrao da će doći na posao, ali kasnije.

22. Pritom je zakonski zastupnik tuženika decidirano naveo kako on nije nikad odobrio tužiteljici da 30.11. i 1.12.2023. ne mora doći na posao, a koje navode iskaza sud prihvaća kao životne i uvjerljive, obzirom se tužiteljica osim dana 30.11.2023., koji je dan bio četvrtak, nije niti 1.12.2023. (petak) pojavila cijeli dan na posao, niti je dostavila bilo kakvu dokumentaciju tuženiku kojom bi opravdala izostanak.

23. Potpuno su neuvjerljivi navodi tužiteljice da bi ona 30.11.2023. zvala doktoricu opće prakse jer fizički nije stigla otići tamo, te je od nje 4.12.2023. dobila potvrdu putem e-maila o privremenoj nesposobnosti za rad, a da je onda ona dana 4.12.2023. putem Whatsappa poslala tuženiku odnosno direktoru CS izvješća, jer, ukoliko je tužiteljica i imala stomatoloških tegoba, ista je mogla i fizički otići do doktorice opće prakse ako već ne 30.11.2023. (četvrtak),onda barem 1.12.2023. (petak), kada je ordinacija nedvojbeno radila, a ne čekati do ponedjeljka 4.12.2023., te pritom ne zvati niti poslodavca, niti otići do doktorice otvoriti bolovanje.

24. Pritom okolnost što je tužiteljica retroaktivno otvorila bolovanje, ne predstavlja razlog da joj tuženik nije opravdano mogao otkazati ugovor o radu, jer istoga tužiteljica nedvojbeno nije prije otkazivanja obavijestila o bilo kakvom bolovanju, niti mu dostavila bilo kakvu dokumentaciju, niti joj je tuženik kao poslodavac bilo kakav izostanak na dane 30.11.2023. i 1.12.2023., odobrio.

25. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZR, radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Tužiteljica nedvojbeno nije postupila u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

26. Točno je da je čl. 117. stavak 1. ZR propisano kako privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, međutim, u konkretnom slučaju, tužiteljica nije obavijestila poslodavca o bilo kakvom bolovanju, pa istome navedena činjenica nije bila poznata u trenutku donošenja odluke o otkazu, pa čak niti nakon što je ta odluka već donesena, budući je utvrđeno da tužiteljica nije dokazala da bi izvješća o privremenoj nesposobnosti uopće dostavila poslodavcu.

27. Prema tome, obzirom na sve izneseno, Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 1.12.2023. zakonita je i dopuštena, sukladno čl.116. ZR, obzirom je u postupku utvrđeno postojanje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i postojanje osobito važne činjenice, koje opravdavaju upravo izvanredno otkazivanje.

28. Tuženik je dokazao i postojanje druge pretpostavke za izvanredno otkazivanje, odnosno da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više ne bi bio moguć. Naime, po stavu ovoga suda, tuženik kao poslodavac je dokazao razloge koji opravdavaju njegov gubitak povjerenja u tužiteljicu, budući iz iskaza zakonskog zastupnika CS proizlazi da je svojim nedolaskom na posao 30.11. i 1.12.2023. tužiteljica poremetila radni proces kod tuženika i istom je nastala šteta jer se u te dane prije adventa poveća obujam posla tuženika te automatski čim netko nedostaje u lancu to dovodi do kolapsa cjelokupnog poslovanja kod tuženika, pa zbog gubitka povjerenja daljnji nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više ne bi bio moguć. Takve navode kao životne i uvjerljive prihvaća i ovaj sud, te smatra da je izostanak s posla, posebice u takve dana, i to bez opravdanja, dovoljan razlog za izvanredno otkazivanje, pri čemu valja samo navesti da je o istom sama tužiteljica iskazala kako ona i ne zna da li bi joj dalje bilo prihvatljivo raditi kod tuženika.

29. Neovisno o navedenom, sud je utvrdio kako je tuženik kao poslodavac opravdano tužiteljici izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu, pa kako je otkaz tuženika utvrđen zakonitim i dopuštenim, to je neosnovan i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad, obzirom za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ZR.

30. Zbog navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

31. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), budući je tuženik zastupan po odvjetniku. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7.2. Tarife u iznosu od 250 bodova (za sastav odgovora na tužbu, podneska od 16.9.2024., za pristup na ročišta 2.9.2024. i 29.10.2025.) što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 625,00 eura.

32. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

33. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika