REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1737/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari I-tužiteljice RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice RSŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja JS, [adresa], 21312, Savezna Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik ĐS, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika I-III tužitelja ĐS - odvjetnika i punomoćnika tuženika Hrvoja Matića - odvjetnika, dana 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb isplatiti I-tužiteljici RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljici JSŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelju JS, [adresa], 21312, Savezna Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 343,16 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 343,02 eur od 6. prosinca 2001. do isplate, i to do 31. prosinca 2001. po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za DEM, od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 isplatiti III-tužitelju JS, [adresa], 21312, Savezna Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 731,00 eur, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 730,70 eur od 27. veljače 2002. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva naložiti tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb isplatiti JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije I tužitelju) iznos od 50.785,98 eur s kamatom po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za DEM od 08.06.1990.g. do 31.12.2001.g., a od 01.01.2002.g. do 31.12.2005. po stopi koju ista banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju za euro, a od 01.01.2006.g. do 31.12.2007.g. kamatu određenu po Uredbi o stopi zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do konačne isplate po stopi iz članka 29.st 2 Zakona o obveznim odnosima te u dijelu za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 343,02 eur od 8. lipnja 1990. do 5. prosinca 2001.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb dužna je isplatiti 2. tužiteljici ĐSŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 5.234,36 eur zajedno sa pripadajućom kamatom po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 08.06.1990.g. do 31.12.2001.g., a od 01.01.2002.g. do 31.12.2005. po stopi koju ista banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju za Euro, a od 01.01.2006.g. do 31.12.2007.g. kamatu određenu po Uredbi o stopi zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do konačne isplate po stopi iz članka 29.st 2 Zakona o obveznim odnosima."

V Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva naložiti tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb isplatiti 3. tužitelju JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.503,66 eur s kamatom po stopi koju Privredna banka Zagreb d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM od 08.06.1990.g. do 31.12.2001.g., a od 01.01.2002.g. do 31.12.2005. po stopi koju ista banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju za Euro, a od 01.01.2006.g. do 31.12.2007.g. kamatu određenu po Uredbi o stopi zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. pa do konačne isplate po stopi iz članka 29. st 2 Zakona o obveznim odnosima te u dijelu za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 730,70 eur od 8. lipnja 1990. do 26. veljače 2002.

VI Nalaže se I-tužiteljici RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljici JSŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III- tužitelju JS, [adresa], 21312, Savezna Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 6.890,45 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom I-tužitelja JS, II-tužiteljice OSŽ i III-tužitelja JS protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., radi isplate. Tužitelji u tužbi navode da kod tuženika imaju otvorene devizne štedne uloge i to na računu broj: 7670105 broj partije 765183 iznos od 100.000,00 DEM oročene na rok od 8. svibnja 1989. do 31. svibnja 1994., broj 34300-621-16-20-400 knjižica br. 7670105-128-22083-2 na iznos od 10.237,27 DEM, broj 34300-621-16-20-400 knjižica br. 7670105-128-22022-3 na iznos od 10.237,37 DEM pa da je ukupno potraživanje tužitelja prema tome iznos od 100.000,00 DEM sa kamatama u visini od 8,15% godišnje od 8. lipnja 1990. do 31. svibnja 1994. te do isplate u visini zakonske zatezne kamate; iznos od 10.237,27 DEM s kamatama u visini 12,5% godišnje od 8. lipnja 1990. do 2. prosinca 1992. te do isplate u visini zakonske zatezne kamate; iznos od 10.237,00 DEM s kamatama u visini od 12,5% godišnje od 8. lipnja 1990. do 2. prosinca 1992. te do isplate u visini zakonske zatezne kamate. Slijedom navedenog tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti I-tužitelju JS iznos od 100.000,00 DEM s kamatama u visini od 8,15% godišnje od 8. lipnja 1990. do 31. svibnja 1994., a do isplate u visini zakonske zatezne kamate, II-tužiteljici ĐSŽ iznos od 10.237,27 DEM s kamatom u visini od 12,5% godišnje od 8. lipnja 1990. do 2. prosinca 1992., a do isplate u visini zakonske zatezne kamate, III-tužitelju JS iznos od 10.237,27 DEM s kamatom u visini 12,5% godišnje od 8. lipnja 1990. do 2. prosinca 1992., a do isplate u visini zakonske zatezne kamate kao i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da na tuženoj strani može biti samo Republika Hrvatska, da je ugovor o oročavanju deviznih sredstava 100.000,00 DEM zaključen 8. svibnja 1989. na rok od 5 godina pa da se radi o staroj štednji kao i štednja po dev. knjižicama na iznos od 10.237,00 DEM te da je Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske depozit tužitelja pretvoren u oročeni depozit koji će se isplaćivati u 20 polugodišnjih obroka od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 1995. pa tuženik predlaže odbaciti tužbu.

2.1. U tijeku postupka tuženica navodi da osporava tužitelju pravo na isplatu sredstava na računu broj 764050 koja sredstava su tzv. stara devizna štednja i isplaćuju se u šestomjesečnim anuitetima te da ne osporava pravo na isplatu sredstava koja se vode na računu br. 71410, 714101 i 71411 kojima tužitelji mogu slobodno raspolagati te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U podnesku predanim na ročištu dana 8. srpnja 1998. tužitelji navode da smatraju da su njihova devizna sredstva neopravdano blokirana Uredbom o pretvaranju deviznih depozita u javni dug Republike Hrvatske, a iz razloga jer su Odlukom Savjeta guvernera Narodne banke Hrvatske državljani Republike Hrvatske koji su na privremenom radu u inozemstvu bili izjednačeni sa stranim fizičkim osobama koje su slobodno mogle raspolagati svojim deviznim štednim ulozima. Tužitelji su u navedenom podnesku naveli da sukladno stanju štednih uloga na dan 20. travnja 1998. kada su isplaćeni zadnji anuiteti i kamate preciziraju tužbeni zahtjev na način da je tuženik dužan isplatiti I-tužitelju JS iznos od 80.710,80 DEM sa kamatom po stopi kao na devizne štedne uloge po viđenju tekućom od 20.4.1998. do isplate, da je tuženik dužan isplatiti II-tužiteljici ĐSŽ iznos od 9.364,94 DEM zajedno sa kamatom po stopi kao na devizne štedne uloge po viđenju tekućom od 20. travnja 1998. do isplate te da je tuženik dužan isplatiti III- tužitelju JS iznos od 9.364,94 DEM zajedno sa kamatom po stopi kao na devizne štedne uloge po viđenju tekućom od 20. travnja 1998. do isplate.

4. U podnesku od 23. veljače 1999. tuženik je naveo stanje štednih uloga tužitelja na dan 15. veljače 1999. navodeći za štedni ulog prednika tužitelja JS (ranije I-tužitelja) da iznos od 69.180,70 DEM je stara devizna štednja-ne može se isplatiti-svakih 6 mjeseci isplaćuje se jedan anuitet, 53,80 DEM – nova devizna štednja–može se isplatiti, 3.859,82 DEM–kamata-može se isplatiti, 11.587,41 DEM-neisplaćeni anuiteti–može se isplatiti, navodeći za štedni ulog II- tužiteljice OSŽ da iznos od 7.491,96 DEM je stara devizna štednja koja se ne može isplatiti–svakih 6 mjeseci isplaćuje se jedan anuitet, 864,42 DEM – nova devizna štednja može se isplatiti, 418,00 DEM – kamata – može se isplatiti, 1.254,87 DEM-neisplaćeni anuiteti-može se isplatiti, navodeći za štedni ulog III-tužitelja JS da iznos od 7.491,96 DEM je stara devizna štednja koja se ne može isplatiti–svakih 6 mjeseci isplaćuje se jedan anuitet, 880,49 DEM – nova devizna štednja-može se isplatiti, 418,00 DEM – kamata – može se isplatiti, 1.254,87 DEM- neisplaćeni anuitet-može se isplatiti.

5. Tužitelji u tijeku postupka, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 17. svibnja 1999. navode da su tužitelji podignuli novčane iznose navedene u podnesku tuženika od 23. veljače 1999. osim onog dijela koji je u podnesku tuženika naveden kao stara devizna štednja te preciziraju tužbeni zahtjev na način da isti glasi da se nalaže tuženiku isplatiti I-tužitelju JS sa devizne knjižice broj [broj štedne knjižice] iznos od 69.180,70 DEM zajedno s kamatom po stopi kao na devizne štedne uloge po viđenju tekućom od 8. svibnja 1989. do isplate, isplatiti II- tužitelju JS (mlađem) sa devizne knjižice broj [broj štedne knjižice] iznos od 7.491,96 DEM zajedno s kamatom tekućom od 8. lipnja 1990. pa do isplate te isplatiti III-tužiteljici ĐSŽ iznos od 7.491,96 DEM prema štednom ulogu broj 764050-1/20-400-22083-2 s kamatama tekućim od 8. lipnja 1990. do isplate.

6. U podnesku od 22. prosinca 2017. i od 9. svibnja 2018. tuženik navodi da je prednik tužitelja JS (ranije I-tužitelj) nakon oslobođenja stare devizne štednje 5. prosinca 2001. raspolagao preostalim iznosom te da je štedni ulog zatvoren 30. travnja 2002. zbog neaktivnosti i malog salda, da je II-tužiteljica ĐSŽ **.**.2004. raspolagala preostalim iznosom stare devizne štednje u iznosu od 2.445,00 eur te da je štedni ulog zatvoren 2. kolovoza 2012. zbog neaktivnosti i malog salda te da je III-tužitelj JS **.**.2002. raspolagao preostalim iznosom stare devizne štednje u iznosu od 2.238,60 eur te da je štedni ulog zatvoren 3. kolovoza 2012. zbog neaktivnosti i malog salda.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 21. veljače 2018. tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti I-tužitelju JS iznos od 51.129,00 eur s kamatom od 8. lipnja 1990. do isplate, II- tužiteljci ĐSŽ iznos od 5.234,36 eur s kamatom od 8. lipnja 1990. do isplate, III-tužitelju JS iznos od 5.234,36 eur s kamatom od 8. lipnja 1990. do isplate.

8. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4077/94 od 27. rujna 1994. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe podnesene 7. lipnja 1994., a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu poslovni broj Gž-3379/95 od 14. svibnja 1996. te je predmet vraćen sudu prvo stupnja na ponovno suđenje.

8.1. U ovoj pravnoj stvari je potom donesena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3961/96 od 17. svibnja 1999. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, specificiran od strane tužitelja na ročištu dana 17. svibnja 1999., a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 9799/2015 od 7. veljače 2017. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Kako je u tijeku postupka I-tužitelj JS umro, ovosudnim rješenjem poslovni broj Pn-601/17 od 23. rujna 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, pozvana je RS da kao nasljednica pok. JS preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je, a obzirom su preostali nasljednici – JS i JSŽ preuzeli postupak u ovoj pravnoj stvari, postupak nastavljen.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: presliku deviznih štednih knjižica (list 4- 6 spisa), Ugovor o oročenju dinarskih-deviznih sredstava od 8. svibnja 1989. (list 13- 14 spisa), isprave o stjecanju državljanstva (list 56-58 spisa), dopis MUP-a, Službe za državljanstvo od 13. listopada 2017. (list 119 spisa, list 132 spisa), ispis mikrofisha o prometu po štednim ulozima (list 140-155 spisa), naloge i isplatnice (list 168-171 spisa), izjavu o ustupanju obveznica od 5. prosinca 2001. (list 172 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te saslušao stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o.

11. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

12. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti valja istaknuti da je Ugovorom o oročavanju dinarskih deviznih sredstava od 8. svibnja 1989. ugovorena nadležnost suda koji je nadležan za banku te imajući u vidu da je sjedište Privredne banke Zagreb d.d. na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu to prigovor mjesne nenadležnosti u smislu odredbe čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. i čl. 70. st. 1. ZPP-a nije osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu devizne štednje, a kojem zahtjevu se tuženik protivi tvrdeći da je stara devizna štednja 27. travnja 1991. pretvorena u javni dug Republike Hrvatske s isplatom u 20 polugodišnjih anuiteta, da su tužitelji raspolagali s dospjelim anuitetima i kamatom po "staroj deviznoj štednji", da su tužitelji nakon oslobođenja stare devizne štednje raspolagali preostalim iznosom "oslobođene" stare devizne štednje te da je tuženik štedne uloge zatvorio zbog neaktivnosti i malog salda.

15. Uredbom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 71/91, dalje u tekstu: Uredba) čl. 1. propisano je da se ovom uredbom uređuju uvjeti i način pretvaranja deviznih depozita građana kod banaka koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. godine u javni dug Republike Hrvatske te uvjeti i način korištenja tih deviznih depozita; čl. 9. propisano je da devizna štednja po viđenju i oročena devizna štednja građana te stanje na deviznim računima građana na dan 27. travnja 1991. godine uvećani za pripadajuće kamate za 1991. godinu, pretvaraju se u oročeni depozit koji će se isplaćivati u 20 polugodišnjih rata od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995. godine; člankom 10. propisano je da za isplatu devizne štednje prema članku 9. ove uredbe jamči Republika Hrvatska; člankom 11. propisano je da danom stupanja na snagu ove uredbe građanin može zatražiti da mu banka, u zamjenu za devizni depozit iz čl. 9. ove uredbe, preda obveznice Republike Hrvatske koje je primila na temelju uredbe; čl. 13. propisano je da za iznos deviznih depozita koje su građani zamijenili za obveznice Republike Hrvatske, banke će umanjiti svoje obaveze prema građanima te svoja potraživanja prema Republici Hrvatskoj s osnove primljenih obveznica.

16. Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 106/93) uređuju se uvjeti i način pretvaranja deviznih depozita građana kod banaka koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. godine u javni dug Republike Hrvatske te uvjeti i način korištenja tih deviznih depozita; čl. 7. propisano je da devizna štednja po viđenju i oročena devizna štednja građana te stanje na deviznim računima građana na dan 27. travnja 1991. uvećani za pripadajuće kamate za 1991., a preneseni ugovorima sukladno čl. 3. st. 2. ovog zakona, pretvaraju se u oročeni depozit koji će se isplaćivati u 20. polugodišnjih obroka od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 1995., a čl. 8. propisano je da za isplatu devizne štednje prema čl. 7. ovog Zakona jamči Republika Hrvatska; čl. 9. propisano je da danom stupanja na snagu ovoga Zakona građanin može zatražiti da mu se u zamjenu za devizni depozit iz članka 7. ovoga Zakona predaju obveznice koje izdaje Republika Hrvatska, čl. 10. propisano je da se obveznice iz članka 9. ovoga Zakona amortiziraju u 20 polugodišnjih rata od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995., čl. 12. propisano je da za iznos deviznih depozita koji su građani zamijenili za obveznice iz članka 9. ovoga Zakona ustupljenih Republici Hrvatskoj banka će umanjiti svoje obveze prema građaninu te svoja potraživanja prema Republici Hrvatskoj iz članka 4. ovoga Zakona.

17. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije valja istaknuti da iz navedenih odredbi Uredbe i Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske proizlazi dakle da banka isplaćuje oročeni depozit u 20 polugodišnjih rata, a Republika Hrvatska da jamči za isplatu istih.

17.1. Također, iz izjave o ustupanju obveznica od 5. prosinca 2001. proizlazi da je ista dana od strane prednika tužitelja JS (ranije I-tužitelj) na temelju Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske (NN 106/93) te da isti tom izjavom svoje potraživanje evidentirano u Privrednoj banci d.d. po obveznicama Republike Hrvatske u iznosu od 40.355,43 DEM ustupa PBZ Podružnica Slavonski Brod koja postaje novi vlasnik obveznica. Iz navedenog se zaključuje da je prednik tužitelja JS (ranije I-tužitelj) dio deviznog depozita zamijenio za obveznice koje je izdala Republika Hrvatska, a koje je očito naknadno ustupio Privrednoj banci Zagreb d.d.

17.2. Kako je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena od strane prednika tužitelja, II- tužiteljice i III-tužitelja radi isplate cijele tzv. stare devizne štednje te da iz izjave o ustupu proizlazi da je prednik tužitelja pok. JS (ranije I-tužitelj) dio deviznog depozita zamijenio za obveznice koje je izdala Republika Hrvatska, a koje je potom ustupio Privrednoj banci Zagreb d.d. to prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

18. Uvidom u ugovor o oročenju dinarskih – deviznih sredstava od 8. svibnja 1989. utvrđeno je da je zaključen između prednika tužitelja JS (ranije I-tužitelj) kao deponenta i Privredne banke Zagreb te da istim deponent oročava dinarska sredstva u iznosu od 100.000,00 DEM.

18.1. Uvidom u preslike deviznih štednih knjižica utvrđeno je da su II-tužiteljica i III- tužitelj imali devizne štedne knjižice kod tuženika te da je u istima kod zabilješke o otkaznim rokovima naznačeno od 2. prosinca 1982. do 2. prosinca 1992.

19. Iz isprava o stjecanju državljanstva (list 56-58 spisa) proizlazi da je JS (ranije I-tužitelj) stekao njemačko državljanstvo primitkom u državljanstvo u trenutku uručenja te isprave – 7. srpnja 1995., da je II-tužiteljica stekla njemačko državljanstvo primitkom u državljanstvo u trenutku uručenja te isprave – 7. srpnja 1995. te da je III-tužitelj stekao njemačko državljanstvo primitkom u državljanstvo u trenutku uručenja te isprave – 17. travnja 1996.

20. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova od 13. listopada 2017. (list 119 spisa, list 132 spisa), proizlazi da su prednik tužitelja JS (ranije I-tužitelj) i II- tužiteljica otpušteni iz hrvatskog državljanstva dana 4. srpnja 1995. dok je III-tužitelj državljanin Republike Hrvatske.

21. Iz utvrđenog uvidom u navedenu dokumentaciju proizlazi da su prednik tužitelja JS (ranije I-tužitelj), II-tužiteljica i III-tužitelj imali oročene devizne štednje kod Privredne banke Zagreb d.d. i to 1989. i 1982. godine pa se radi o "starim deviznim štednjama" te da su u vrijeme stupanja na snagu Uredbe bili hrvatski državljani iz čega proizlazi da je njihova štednja sukladno Uredbi pretvorena u javni dug Republike Hrvatske te su njihovi devizni depoziti pretvoreni u oročeni depozit koji će se isplaćivati u 20 polugodišnjih rata od kojih prva rata dospijeva 30. lipnja 1995.

22. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari podnijeli tužbu dana 7. lipnja 1994. radi isplate tzv. stare devizne štednje tvrdeći da kod tužene banke imaju štednju u visini utuženog iznosa, s kojim činjeničnim supstratom je sud vezan pa je za rješenje spora mjerodavna Uredba o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske i Zakon o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske, kojima su određeni uvjeti i način korištenja tzv. stare devizne štednje. Navedeni Uredba i Zakon o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske su specijalni propisi, tako da su tom Uredbom i Zakonom propisani način korištenja i vraćanja depozitnih sredstava, kao i obračun kamata i visina kamatne stope. Imajući u vidu da je sukladno spomenutoj Uredbi štednja tužitelja pretvorena u oročeni depozit koji se isplaćuje u 20. polugodišnjih rata od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995., to tužitelji nemaju pravo zahtijevati isplatu cijele devizne štednje kako to zahtijevaju tužbom podnesenom 7. lipnja 1994., pa bi prihvaćanje zahtjeva tužbe za isplatu cijele devizne štednje bilo protivno prisilnom propisu.

23. Rješenjem naslovnog suda od 24. prosinca 2020. određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem s zadatkom vještaku da je obvezan razmotriti dokumentaciju koja prileži spisu, a obzirom na činjenicu da dokumentacija koju je tuženik dostavio kroz podneske od 22.12.2017., 9.5.2018. i 22.2.2019 nije čitljiva, uz suglasnost samih stranaka, da izvrši neposredan uvid u dokumentaciju direktno u prostorijama tuženika, sve u svrhu izrade nalaza i mišljenja, uz prethodni dogovor sa punomoćnikom tuženika u svezi dolaska u prostorije tuženika, te da se očituje o eventualnoj visini potraživanja tužitelja prema tuženiku i suprotno tome, a kako tvrdi tuženik, da li je temeljem navedenih isplatnica cjelokupno potraživanje tužitelja prema tuženiku podmireno.

24. Stalni sudski vještak Darko Prpić iz Darfin d.o.o. je u nalazu i mišljenju naveo da pitanje je li štedni ulog tužitelja stara devizna štednja ili ne je za vještaka financijske struke pravno pitanje na koje se ne može očitovati, pa da stoga daje dvije vrste izračuna:

- obračun štednog uloga (glavnice) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate, kada bi se na drugi način utvrdilo da štedni ulog nije stara devizna štednja

- obračun štednog uloga (glavnice) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate, kada bi se na drugi način utvrdilo da štedni ulog jest stara devizna štednja.

24.1. Vještak je dalje u nalazu i mišljenju naveo da je iz dokumentacije razvidno da postoje i isplatnice koje nisu dostavljene, a isplate su evidentirane u evidenciji tuženika (označeno crvenom bojom), pa da je svaki od navedene dvije vrste izračuna (štedni ulog tužitelja nije/jest stara devizna štednja) izvršen u dvije varijante:

- obračun štednog uloga (glavnice) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama

- obračun štednog uloga (glavnice) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama i isplate za koje ne priliježe isplatnica, ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom).

25. U podnesku od 4. listopada 2021. tužitelji su u odnosu na nalaz i mišljenje naveli da se u prvoj maloj tabeli t.3. str. 3. pokazuje stanje tužiteljeva pologa sa danom 8. svibnja 1989. i stanjem 8. lipnja 1990., s time da se navodi uplata i isplata kamata u iznosu od 5.843,83 DEM iako tužitelj nije podizao ništa, da se tabelarnim prikazom 2.t.3 str. 3. navode isplate tužitelja od kojih su prve tri isplaćenje RS te interni nalozi za prijenos pa isplate tužitelju ad 1 JS iako da tužitelj nije sudjelovao u isplatama niti je potpisivao interne naloge za prijenos sredstava sa računa na račun, da se u vještvu spominju interni prijenosi sa računa tužitelja ad 1 na račun tužitelja ad 3 u ukupno iznosu 9.443,89 eur iako se saldo- stanje na računu tužitelja ad 3 nije povećalo za predmetni iznos i kamate na glavnicu koje su ugovorene u stopi od 8,15 % godišnje, da su u više navrata evidentirana sredstva i knjiženje isplata iako ne postoje isplatnice, da je ukupno evidentirano isplata da ne postoje isplatnice 24.031 DEM što odgovara 12.286,85 EUR, da vještak nije prikazao kolika je glavnica sa kamatama danom isteka oročenja tj. 1.6.1994., nije se očitovao je su li za vrijeme oročenja tužitelji mogli dizati sredstva, da je vidljivo da nema isplatnica za pojedine isplate koje je vještak konstatirao kao isplaćene i tako dao konačne rezultate stanja na računima time da nije dao i drugu varijantu, druga koju je dao da je očito uštimana i nije relultat stvarnog stanja štednje, da vještak nije pojasnio i rastumačio interne naloge za prijenos sredstava sa računa na račune i tako dao konačnu analizu sredstava niti je dao objašnjenje o davanju suglasnosti i naloga tužitelja za prijenos sredstava sa računa na račun internim nalogom, da vještak nije pravilno uračunao iznose i umanjenje za koje tuženik nije dao isplatnice pošto su iste morale biti uračunate kao neisplaćene stavke ili pak kao poseban obračun varijanta 2, da je očito došlo do uštimavanja stanja računa promatrajući potraživanja tužitelja kao stara devizna štednja u usporedbi sa stavom javnog duga, jer ukoliko bi sredstva tužitelja bila utvrđena kao javni dug da ista nisu niti podizana sa računa, pa da je očito sumnjivo i neosnovano svako daljne analiziranje pa da bi prema uštimavanjima vještaka stanje bilo kako isti navodi, što da je neosnovano i potpuno neodrživo pošto tužitelji nisu raspolagali svojom štednjom. Tužitelji navode da je očito kod tuženika došlo do zlouporaba isplata sa računa tužitelja pa da predlažu grafološko vještačenje svih isplatnica tužitelja, a po izvršenom grafološkom vještačenju da predlažu novo vještačenje po vještacima financijske struke.

26. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 5. rujna 2024., a u odnosu na navode tužitelja u podnesku od 4. listopada 2021., stalni sudski vještak Darko Prpić iz Darfin d.o.o. je iskazao da u odnosu na izvršene prikaze internih prijenosa između tužitelja i drugih tužitelja je iste uzeo u izračun kod drugih tužitelja pa ako se i ti interni prijenosi trebaju isključiti kod I-tužitelja onda bi se trebali isključiti taj primitak sredstava kod ostalih tužitelja, što u financijskom ukupnom iznosu je istovjetan iznos samo je pitanje koliko bi kojem tužitelju pripadalo. U odnosu na prigovor tabele točke III. strane 3. nalaza da je na tužiteljevom računu evidentiran minus za 5.843,83 DEM, na dan 08.06.1990. stalni sudski vještak je iskazao da je isti razvidan iz preslike štedne knjižice koju je dostavio tužitelj, a na istoj nije evidentiran nikakav storno ili greška u evidenciji. U odnosu da je izračun trebalo sastaviti sa datumom isteka oročenja 31.5.1994. stalni sudski vještak je iskazao da zadatkom za vještačenje isto nije bilo određeno da se na taj datum izvrši izračun. U odnosu na evidencije o isplatama za koje ne postoji isplatnica stalni sudski vještak je naveo da je u svom nalazu prikazao dvanaest izračuna te je objasnio da postoji i izračun bez isplatnica s obzirom na podnesak tuženika da se stara devizna štednja isplaćivala, a da li se ti izračuni trebaju uzeti u obzir ili ne da je pravno pitanje. U odnosu na prigovor da li se tijekom oročenja sredstava mogu dizati sredstva sa računa stalni sudski vještak je iskazao da je isto pravno pitanje s obzirom da ugovor o oročenju je ugovorni odnos između banke i klijenta, a u odnosu na navode glede internih prijenosa da vještak nije rastumačio interne naloge za prijenos niti dao objašnjenja o davanju suglasnosti stalni sudski vještak je iskazao da se o istome očitovao u svom nalazu da se evidentiraju interni prijenosi, ali da za iste ne prileži dokument. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja postoji li suglasnost za interni prijenos, stalni sudski vještak je iskazao da nije vidio dokumente o suglasnosti za interni prijenos.

27. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da su novčani depoziti po deviznim štednim knjižicama prednika tužitelja JS (ranije I-tužitelja), II-tužiteljice i III-tužitelja stare devizne štednje.

28. Tužitelji su podnijeli zahtjev za isplatu novčanog depozita po njihovim deviznim štednim knjižicama pri čemu sud nije vezan pravnom kvalifikacijom zahtjeva, ali je vezan sadržajem zahtjeva i činjeničnim tvrdnjama na kojima tužitelji temelje zahtjev. Za odluku o tužbenom zahtjevu, a s obzirom na podnesenu tužbu dana 7. lipnja 1994., pravno pitanje je imaju li tužitelji pravo zahtijevati isplatu tzv. stare devizne štednje ili ne. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je kod tuženika došlo do zlouporaba isplata sa računa tužitelja i da je tuženik internim malverzacijama oštetio tužitelje, a koje tvrdnje tužitelji iznose tek nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, valja istaknuti da su navedene tvrdnje tužitelja paušalne i ničim dokazane, ali i da su tužitelji u tom smjeru mogli pokrenuti odgovarajuće postupke, a koje očito nisu pokrenuli.

28.1. Ukazuje se na okolnost da su tužitelji u podnesku od 7. srpnja 1998. (predanim u spis dana 8. srpnja 1998.) precizirali tužbeni zahtjev sukladno stanju štednih uloga na dan 20. travnja 1998. kada su po navodima tužitelja tužiteljima isplaćeni zadnji anuiteti i kamate te da su potom na ročištu dana 17. svibnja 1999. tužitelji naveli da su podignuli novčane iznose navedene u podnesku tuženika od 23. veljače 1999. te da su uredili tužbeni zahtjev na način da je I-tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 69.180,70 DEM s kamatom, II-tužiteljica da je zahtijevala isplatu iznosa od 7.491,96 DEM s kamatom te III-tužitelj da je zahtijevao isplatu iznosa od 7.491,96 DEM s kamatom, a iz čega proizlazi da je tuženik vršio tužiteljima isplatu tzv. stare devizne štednje u ratama, da bi potom podneskom od 21. veljače 2018. prednik tužitelja JS (ranije I-tužitelj) zahtijevao isplatu iznosa od 51.129,00 eur s kamatom, II-tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 5.234,36 eur s kamatom te III-tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 5.234,36 eur s kamatom.

28.2. Dakle, tužitelji u tijeku postupka iznose kontradiktorne navode i to na način da su nakon što su podneskom od 7. srpnja 1998. i postavljanjem tužbenog zahtjeva na ročištu za glavnu raspravu dana 23. veljače 1999. priznali isplatu dijela tzv. stare devizne štednje, podneskom od 21. veljače 2018. osporili da bi im tuženik isplaćivao staru deviznu štednju.

28.3. Također, podneskom od 9. svibnja 2018. tuženik je dostavio ispis mikrofisha o prometu po štednim ulozima (list 140-155 spisa), a koja dokumentacija je dostavljena tužiteljima dana 18. svibnja 2018., dok je podneskom od 22. veljače 2019. tuženik u spis dostavio interne naloge (list 168-170 spisa) koji glase na JS, na iznos od 40.355,43 DEM (5.12.2001.), na iznos od 46.130,41 DEM (5.12.2001.), na iznos od 1.141,09 DEM (5.12.2001.), isplatnicu koja glasi na JS na iznos 47.270,00 DEM (5.12.2001.) (list 170 spisa) te izjavu o ustupanju obveznica od 5. prosinca 2001. (list 172 spisa), a koja dokumentacija je dostavljena tužiteljima dana 1. ožujka 2019., koju dokumentaciju tužitelji nisu osporavali već su prigovore u tom smjeru istaknuli tek nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem. Štoviše, rješenjem od 24. prosinca 2020. određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na temelju navedene dokumentacije, a kojem vještačenju se tužitelji nisu protivili.

28.4. Ove navode tužitelja sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 221. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da će sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju, ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

28.5. U tom smislu valja istaknuti da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena protiv financijske institucije – banke u okolnostima kada je isplata tzv. stare devizne štednje bila regulirana Uredbom i Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske pa s obzirom na navode tužitelja s ročišta održanog 17. svibnja 1999. sud zaključuje da je banka isplaćivala dospjele obroke tzv. stare devizne štednje sukladno odredbama Uredbe i navedenog Zakona. Stoga je sud kao priznatu ocijenio činjenicu da je stara devizna štednja u tijeku postupka djelomično isplaćena, a kako je to naveo tuženik u podnesku od 23. veljače 1999. te tužitelji na ročištu dana 17. svibnja 1999.

28.6. U tom smislu valja istaknuti i da su Uredbom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 71/1992), Uredbom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 58/1993) i Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske propisani način korištenja i vraćanja depozitnih sredstava, kao i obračun kamata i visina kamatne stope. Člankom 1. Uredbe propisano je da se istom uređuju uvjeti i način pretvaranja deviznih depozita građana kod banaka koje posluju na teritoriju Republike Hrvatske na dan 27. travnja 1991. godine u javni dug Republike Hrvatske te uvjeti i način korištenja tih deviznih depozita. Čl. 2. Uredbe propisano je da stanje deviznih depozita banaka u Hrvatskoj deponiranih kod Narodne banke Jugoslavije po osnovi devizne štednje građana, te stanje deviznih depozita prenesenih na banke u Hrvatskoj po odredbama članka 15. i 16. Uredbe uvećano za pripadajuće kamate za 1991. godinu prema valutnoj strukturi u kojoj je izvršeno deponiranje, pretvara se u javni dug Republike Hrvatske u smislu ove Uredbe, koji se iskazuje u DEM prema međuvalutarnim odnosima na dan 31. prosinca 1991. godine; odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe propisano je da javni dug iz članka 2. ove uredbe postaje potraživanje banaka u Hrvatskoj od Republike Hrvatske, koji se iskazuje u DEM, a st. 2. je propisano da potraživanja iz stavka 1. ovog članka Republika Hrvatska iskazuje kao svoju obvezu prema bankama u Republici Hrvatskoj; odredbom čl. 5. st. 1. Uredbe propisano je da Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu dinarska sredstva za isplatu obveza iz članka 4. ove uredbe i to u 20 polugodišnjih rata, od kojih prva dospijeva 30. lipnja 1995. godine i kamate u visini od 5% godišnje, st. 2. je propisano da se kamate obračunavaju dva puta godišnje i to 30. lipnja i 31. prosinca svake godine, počevši od 1. siječnja 1992. godine dok je st. 3. propisano da se kamate obračunate do 30. lipnja isplaćuju od 1. srpnja, a kamate obračunate do 31. prosinca isplaćuju se prvog radnog dane iduće godine.

Također, odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske propisano je da Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu dinarska sredstva za isplatu obveza iz članka 4. ovoga Zakona i to u 20 polugodišnjih obroka, od kojih prvi dospijeva 30. lipnja 1995. godine i kamate u visini od 5% godišnje; st. 2. je propisano da se kamate obračunavaju dva puta godišnje i to 30. lipnja i 31. prosinca svake godine, počev od 1. siječnja 1992. godine; st. 3. je propisano da se kamate obračunate do 30. lipnja isplaćuju od 1. srpnja, a kamate obračunate do 31. prosinca isplaćuju se prvog radnog dana iduće godine; st. 4. je propisano da za kamatu koja dospijeva za isplatu 1. srpnja 1893. godine Republika Hrvatska izdat će bankama obveznice ili potvrde o knjižnim potraživanjima koje glase na DEM i nose kamatu od 5% godišnje, a amortiziraju se u polugodišnjih obroka od kojih prvi dospijeva 1. srpnja 1994. godine.

U tom smislu nisu osnovani prigovori tužitelja izneseni na nalaz i mišljenje da vještak nije prikazao kolika je glavnica sa kamatama danom isteka oročenja tj. 1. lipnja 1994. i da se vještak nije očitovao je su li za vrijeme oročenja tužitelji mogli dizati sredstva, a obzirom je navedenim odredbama Uredbe i Zakona jasno propisan obračun kamata te isplata istih dva puta godišnje, počevši od 1. siječnja 1992.

29. U nalazu mišljenju stalni sudski vještak navodi da ukoliko bi se utvrdilo da štedni ulog jest stara devizna štednja, da za partiju 76518-3 – JS iznos glavnice na dan 8.6.1990. iznosi 100.000,00 DEM, da je iz knjigovodstvene evidencije tuženika za navedenu partiju razvidno da je dana 1. siječnja 1992. izvršen prijenos štednog uloga tužitelja u javni dug te vještak navodi obračun kamata na glavnicu od 100.000,00 DEM za radzoblje od 8.6.1990. do 31.12.1991. primjenom kamatne stope iz ugovora o oročavanju dinarskih-deviznih sredstava te navodi da prema obračunu vještaka stanje štednog uloga na 31.12.1991. iznosi 113.063,85 DEM, ali s obzirom da je iz knjigovodstvene evidencije tuženika razvidno da je tužitelju obračunato stanje u iznosu od 115.301,10 DEM da vještak isti priznaje te da stanje štednog uloga koji se prenosi u javni dug iznosi 115.301,10 DEM (58.952,52 EUR).

U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, a vezano za partiju 76518-3 – JS pod točkom 3.1.2. zaključka, dan je obračun štednog uloga (stare devizne štednje) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama i isplate za koje ne priliježe isplatnica, ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom). Vještak navodi da u Prilogu nalazu u Tabeli 1d priliježe Obračun štednog uloga (stare devizne štednje) uvećan za obračun a-vista kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama i isplate za koje ne priliježe isplatnica, ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom), partija 76518-3 JS, a obračun kamata na dospjele iznose stare devizne štednje je izvršen primjenom kamatnih stopa tuženika na štedne uloge građana po viđenju za DEM/EUR te da stanje potraživanja tužitelja na dan izrade nalaza 1.6.2021. iznosi glavnica 343,02 eur i kamata 0,14 eur, ukupno 343,16 eur.

29.1. U nalazu mišljenju stalni sudski vještak navodi da ukoliko bi se utvrdilo da štedni ulog jest stara devizna štednja, da za partiju 22082-3- JS iznos glavnice na dan 8.6.1990. iznosi 10.237,27 DEM, da je iz knjigovodstvene evidencije tuženika za navedenu partiju razdvidno da je dana 1. siječnja 1992. izvršen prijenos štednog uloga tužitelja u javni dug te vještak navodi obračun kamata na glavnicu od 10.237,27 DEM za razdoblje od 8.6.1990. do 31.12.1990. primjenom a vista kamatnih stopa te navodi da prema obračunu vještaka stanje štednog uloga na 31.12.1991. iznosi 10.760,35 DEM, ali s obzirom da je iz knjigovodstvene evidencije tuženika razvidno da je tužitelju obračunato stanje sredstava u iznosu od 12.486,54 DEM da vještak isti priznaje i da stanje štednog uloga tužitelja koji se prenosi u javni dug iznosi 12.486,54 DEM.

U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, a vezano za partiju 22082-3 – JS pod točkom 3.2.2. zaključka, dan je obračun štednog uloga (stare devizne štednje) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama i isplate za koje ne priliježe isplatnica, ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom). Vještak navodi da u Prilogu nalazu u Tabeli 2d priliježe Obračun štednog uloga (stare devizne štednje) uvećan za obračun a-vista kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama i isplate za koje ne priliježe isplatnica, ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom), partija 22082-3 JS, a obračun kamata na dospjele iznose stare devizne štednje je izvršen primjenom kamatnih stopa tuženika na štedne uloge građana po viđenju za DEM/EUR te da stanje potraživanja tužitelja na dan izrade nalaza 1.6.2021. iznosi glavnica 730,70 eur i kamata 0,30 eur, ukupno 731,00 eur.

29.2. U nalazu mišljenju stalni sudski vještak navodi da ukoliko bi se utvrdilo da štedni ulog jest stara devizna štednja, da za partiju 22083-2- ĐSŽ iznos glavnice na dan 8.6.1990. iznosi 10.237,27 DEM, da je iz knjigovodstvene evidencije tuženika za navedenu partiju razdvidno da je dana 1. siječnja 1992. izvršen prijenos štednog uloga tužitelja u javni dug te vještak navodi obračun kamata na glavnicu od 10.237,27 DEM za razdoblje od 8.6.1990. do 31.12.1990. primjenom a vista kamatnih stopa te navodi da prema obračunu vještaka stanje štednog uloga na 31.12.1991. iznosi 10.760,35 DEM, ali s obzirom da je iz knjigovodstvene evidencije tuženika razvidno da je tužitelju obračunato stanje sredstava u iznosu od 12.486,54 DEM da vještak isti priznaje i da stanje štednog uloga tužitelja koji se prenosi u javni dug iznosi 12.486,54 DEM.

U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, a vezano za partiju 22083-2 – R OS pod točkom 3.3.2. zaključka, dan je obračun štednog uloga (stare devizne štednje) uvećan za obračun kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama i isplate za koje ne priliježe isplatnica ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom). Vještak navodi da u Prilogu nalazu u Tabeli 3d priliježe Obračun štednog uloga (stare devizne štednje) uvećan za obračun a-vista kamata i umanjeno za isplate prema isplatnicama, i isplate za koje ne priliježe isplatnica ali je isplata evidentirana kod tuženika (označeno crvenom bojom), partija 22083-2 ĐSŽ, a obračun kamata na dospjele iznose stare devizne štednje je izvršen primjenom kamatnih stopa tuženika na štedne uloge građana po viđenju za DEM/EUR te da na dan izrade nalaza 1.6.2021. ukupno preplata tuženika iznosi 470,72 eur, odnosno isplate tužitelja su za 470,72 eur više od sredstava tužitelja i kamata.

30. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je prihvatio jer je izrađen u skladu s pravilima struke, a na prigovore tužitelja vještak se očitovao u svom iskazu.

30.1. Nastavno na iskaz vještaka, a glede prigovora pravne naravi, valja dodati da je sud pod točkom 27., 28.-28.6. obrazloženja obrazložio pitanje stare devizne štednje, isplate iste te dokumentaciju na temelju koje je izrađen nalaz i mišljenje, a imajući u vidu i dispozicije tužitelja u tijeku postupka glede priznanja isplate dijela štednje. Također, vezano za prigovor tužitelja da je na tužiteljevom računu evidentiran minus za 5.843,83 DEM na dan 08.06.1990., a na što se stalni sudski vještak očitovao da je isti razvidan iz preslike štedne knjižice koju je dostavio tužitelj, a na istoj nije evidentiran nikakav storno ili greška u evidenciji valja istaknuti da je odredbom čl. 1044. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO) propisano da se u štednu knjižicu unose sve uplate i podizanja novca, da je odredbom čl. 1044. st. 2. ZOO-a propisano da upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlaštene osobe dokaz su o uplatama odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača dok je odredbom čl. 1044. st. 3. ZOO-a propisano da je suprotan sporazum ništav.

31. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima kao nepotrebno se ukazalo izvođenje preostalih predloženih dokaza.

32. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da je sukladno spomenutoj Uredbi i Zakonu o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske štednja tužitelja pretvorena u javni dug, a vraćanje depozitnih sredstava se isplaćivalo u 20. polugodišnjih rata od kojih je prva dospijevala 30. lipnja 1995. to tužitelji nisu imali pravo zahtijevati isplatu cijele devizne štednje odjednom, a kako su to zahtijevali tužbenim zahtjevom.

33. Međutim, imajući u vidu utvrđeno izvedenim dokazima te dispozicije stranaka u tijeku postupka odnosno priznanje tužitelja da je u tijeku postupka štednja isplaćivana predniku tužitelja i tužiteljima te utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem sud nalazi da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljima kao nasljednicima pok. ZS (ranije I-tužitelja) iznos od 343,16 eur te III-tužitelju JS iznos od 731,00 eur, a koji iznosi prema provedenom financijskom vještačenju nisu isplaćeni tužiteljima u tijeku isplate stare devizne štednje u ratama. S obzirom da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je prednik tužitelja JS (ranije I-tužitelj) dana 5. prosinca 2001. raspolagao preostalim iznosom stare devizne štednje, a III-tužitelj JS da je dana 26. veljače 2002. raspolagao preostalim iznosom stare devizne štednje to je tužiteljima na dosuđeni iznos od 343,02 eur (iznos neplaćene glavnice) dosuđena zatezna kamata od 6. prosinca 2001. do isplate, a III-tužitelju na dosuđeni iznos od 730,70 eur (iznos neplaćene glavnice) je dosuđena kamata od 27. veljače 2002. godine do isplate, po stopi koju je banka plaćala na devizne štedne uloge po viđenju za valutu DEM za razdoblje do 31. prosinca 2001., po stopi koju je banka plaćala na devizne štedne uloge po viđenju za valutu EUR do 31. prosinca 2007., te od 1. siječnja 2008. do isplate, sve sukladno odredbi čl. 394., čl. 277., čl. 399. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01) i čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

34. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao djelomično osnovan te odlučiti kao pod točkom I i II izreke presude dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom III, IV i V izreke presude.

35. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 15/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), a obzirom su tužitelji uspjeli u razmjernom neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev pa je trošak postupka valjalo dosuditi tuženiku.

35.1. Tuženiku je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za zastupanje na ročištu dana 12. rujna 2017. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 6. studenog 2017. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za sastav podneska od 22. prosinca 2017. u iznosu od 100,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 9. svibnja 2018. u iznosu od 100,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu dana 17. listopada 2018. u iznosu od 500,00 eur (tbr. 9.tč.2.OT), za sastav podneska od 22. veljače 2019. u iznosu od 100,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu dana 10. prosinca 2020. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 14. svibnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 5. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 2. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 6.625,00 eur.

35.2. Tuženiku je dosuđen trošak financijskog vještačenja u plaćenom iznosu od 265,45 eur.

35.3. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podneska od 10. travnja 2015. jer podnesak tuženika od tog datuma ne prileži spisu, trošak zastupanja na ročištu dana 18. svibnja 2022. obzirom je na isto pristupila odvjetnica u zamjenu za punomoćnika tuženika za koju je naknadno utvrđeno da u spis nije dostavljena zamjenička punomoć, a navedeno ročište i nije održano radi smrti tada I-tužitelja JS te trošak zastupanja na ročištu dana 19. ožujka 2024. jer isto nije održano radi neuredne dostave poziva za tužitelja.

35.4. Slijedom navedenog tuženiku je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.890,45 eur te je odlučeno kao pod točkom VI izreke presude.

U Zagrebu, dana 14. studenog 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelji po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis