REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

P-323/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], G. [adresa], zastupanog po punomoćniku Mileni Prakatur Ignjić, odvjetnici iz Belog Manastira, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Šućur, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, 14.11.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu zbroj 735665 sklopljenog dana 04.11.2005. godine između tužitelja ED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. iz [adresa], OIB 87939104217 kao kreditora i pravnog sljednika Nova hrvatska banka d.d. iz [adresa], OIB 78427478595 koji je pravni sljednik Volksbank d.d., koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Zdenka Pavelić-Musa iz Osijeka dana 05.11.2005. godine pod brojem OU-1.400/05, koja u čl. 2.1. glasi ¨...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora ¨, u čl. 2.4. glasi:,,, promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora….u čl. 4. glasi: ¨...kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti ...¨, u čl. 8. glasi: ¨… u iznosu CHF 331,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća .. ”

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. iz [adresa], OIB 87939104217, da tužitelju ED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.228,54 EUR, (slovima: dvjetisućedvjestodvadesetosam eura i pedesetčetiri centi) i to:

- na ime preplaćenih kamata da isplati iznos od 522,01 EUR (slovima: petstodvadesetdva eura i jedan cent), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više plaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa, a koja kamata se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotna poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posjednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po godišnjoj svoti koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- na iznos od 8,43 eura od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,34 eura od 02.05.2008. godine do isplate

- na iznos od 7,88 eura od 02.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 7,62 eura od 01.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 7,59 eura od 01.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 7,51 eura od 01.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 7,50 eura od 01.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,56 eura od 03.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 6,94 eura od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 12,83 eura od 02.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,32 eura od 02.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,16 eura od 02.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,43 eura od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,97 eura od 02.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,82 eura od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,81 eura od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,65 eura od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,55 eura od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,62 eura od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,70 eura od 02.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,64 eura od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,43 eura od 02.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,36 eura od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,43 eura od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,39 eura od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,82 eura od 03.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 11,91 eura od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,16 eura od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,02 eura od 02.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 12,41 eura od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 12,10 eura od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 11,85 eura od 02.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 11,35 eura od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 12,49 eura od 03.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 10,26 eura od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 10,58 eura od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 9,95 eura od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 9,88 eura od 02.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 9,35 eura od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 9,26 eura od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 9,33 eura od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 8,60 eura od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 7,79 eura od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 7,52 eura od 02.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 6,51 eura od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 6,50 eura od 02.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 5,65 eura od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 5,30 eura od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 4,86 eura od 02.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 4,17 eura od 02.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 3,51 eura od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 3,14 eura od 02.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 2,38 eura od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 1,87 eura od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 1,28 eura od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 0,73 eura od 01.11.2012. godine do isplate

- te na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK- tečajne razlike isplati iznos od 1.706,53 EUR (slovima tisućusedamstošest eura i pedesettri centi), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više plaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa, a koja kamata se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotna poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posjednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po godišnjoj svoti koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- na iznos od 0,36 eura od 03.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 0,03 eura od 02.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 2,48 eura od 02.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 3,62 eura od 02.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 2,03 eura od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 1,15 eura od 02.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 1,02 eura od 02.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 5,15 eura od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 4,28 eura od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 9,48 eura od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 7,71 eura od 03.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 12,22 eura od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 25,56 eura od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 22,38 eura od 02.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 35,45 eura od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 29,19 eura od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 24,50 eura od 02.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 40,03 eura od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 48,18 eura od 03.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 43,68 eura od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 44,34 eura od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 40,13 eura od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 41,70 eura od 02.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 58,68 eura od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 61,08 eura od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 79,22 eura od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 73,34 eura od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,85 eura od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,85 eura od 02.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,74 eura od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 67,48 eura od 02.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,46 eura od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,93 eura od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,79 eura od 02.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,53 eura od 02.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 74,73 eura od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,43 eura od 02.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 74,33 eura od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 73,30 eura od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 71,05 eura od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 75,07 eura od 01.11.2012. godine do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.664,99 (slovima: tisućušestošezdesetčetiri eura i devedesetdevet centi) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.11.2025. do isplate po godišnjoj svoti koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom Nova hrvatska banka d.d. (u trenutku sklapanja ugovora naziv tvrtke tuženika Volksbank d.d., kasnije mijenja naziv tvrtke u Sberbank d.d. te 14.04.2022. godine mijenja naziv u Nova hrvatska banka dioničko društvo) kao kreditorom, sklopio dana 04.11.2005. godine Ugovor o kreditu broj 735665, koji je solemniziran dana 05.11.2005. godine, po Javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa broj OU-1.400/05, na iznos od 23.341,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kredita. Istim ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u roku od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF plativo u kunama, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 5,10 % godišnje. Nadalje kreditor navodi kako će se kamata obračunavati u CHF mjesečno i usklađivati sukladno Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tuženik Sberbank d.d. ( ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je time ništetna. Također je utvrđeno da je pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na navedenu pravomoćnu presudu VTS-a, kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valuti obveze, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ugovornih odredbi, sve to u svezi s člankom 323., 1111., 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Tužitelj nadalje navodi da je odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se također poziva na odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/07)., kao i na odredbu čl. 296. st.1. ZOO-a Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka,a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku-CHF te da naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos od 1.768,74 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu sukladno odredbi članka 11.3. predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja te smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Tuženik ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Upravo suprotno, tuženik tvrdi da se o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli prethodno pregovaralo te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu između njega i tužitelja. Punomoćnik tuženika ističe da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali predlaže da se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije te da mu sud naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 735665 sklopljen između tužitelja i Volksbank dana 4.11.2005. a ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić

– Musa pod brojem OU-1.400/05 dana 5.11.2005. list 9-13 spisa ), uvidom u otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope o 4.11.2005. (list 14-16 spisa), uvidom u rješenje ovog suda od 11.6.2024. (list 245-248 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 10.3.2025. (list 259-260 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka ND od 2.4.2025. (list 269-297 spisa), te saslušanjem vještaka ND i tužitelja ED na ročištu od 3.11.2025.(list 305-306 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 735665 sklopljen između tužitelja i Volksbank dana 4.11.2005. a ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić – Musa pod brojem OU-1.400/05 dana 5.11.2005. list 9-13 spisa), sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 23.341,00 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Namjena kredita je kupnja vozila. Odredbom Ugovora pod brojem 2.4. korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu koja je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te se ista obračunava i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate. Točkom 2.1. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je redovna kamata od 5,10 % godišnja, promjenjiva, u skladu sa odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

5. Uvidom u pravomoćno rješenje ovog suda broj P-323/2024-2 od 11.6.2024. (list 245-248 spisa)utvrđeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

6. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/18434-2 od 14.4.2022. utvrđeno je da se u sudski registar suda upisuje promjena tvrtke Sberbank d.d. i promjena odredbi statuta, u dioničkom društvu pod nazivom Nova hrvatska banka dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Uvidom u rješenje istog suda broj Tt-23/25802-2 od 3.7.2023. utvrđeno je da se u sudski registar upisuje pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. [adresa], dioničkom društvu pod nazivom Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa].

7. Uvidom u otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope od 4.11.2005. (list 14-16 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka ND od 2.4.2025. (list 269-297 spisa), te saslušanjem vještaka ND na ročištu od 3.11.2025. (list 305 spisa) sud je utvrdio da u razdoblju od korištenja kredita do 1.11.2012. godine preplate nastale radi promjene kamatnih stopa ukupno iznose 522,01 EUR, a preplate nastale radi promjene tečaja ukupno iznose 1.706,53 EUR. Radi se o pozitivnim stavkama tečajne razlike, odnosno kada je tečaj CHF bio viši od tečaja na dan isplate kredita, a što sveukupno iznosi 2.228,54 EUR.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ND cijeneći isti stručnim i utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji, a nakon saslušanja vještaka, punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

9. Podneskom od 24.10.2025. godine punomoćnik tužitelja uredio je restitucijski tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je utuženi iznos iskazao u valuti EUR i to po osnovi promjene kamatne stope u iznosu od 522,01 EUR, a po osnovi pozitivne razlike tečaja u iznosu od 1.706,53 EUR, odnosno ukupno 2.228,54 EUR.

10. Saslušanjem tužitelja MD sud je utvrdio da je tijekom 2005. godine, u 11. mjesecu te godine otišao u auto kuću Perković u Osijeku, s namjerom da pogleda njihova osobna vozila, te se odlučio za vozilo marke Citroen C4 koji je u to vrijeme koštao oko 22.000,00 CHF ili EUR, više se točno ne sjeća. Iz auto kuće su ga uputili u Volksbanku jer su oni s njima u to vrijeme surađivali. Od auto kuće E je dobio predračun, a sa tim predračunom je otišao u Volksbanku da mu oni odobre kredit. Djelatnica banke mu je ponudila kredit u iznosu nešto preko 23.000,00 CHF jer ja ta banka tada imala kredite u CHF valuti. Djelatnica mu nije nudila kredit niti u kunama niti u eurima. Tužitelj je osobno svakomjesečno većinom išao u poslovnicu Volksbanke u Osijek i tamo uplaćivao rate kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, a nekoliko puta je uplate vršio u FINA-i u Belom Manastiru. Prva rata kredita mu je iznosila nešto preko 1.500,00 kuna. Kredit je sklopio na 7 godina, te se sjeća da mu je najveća rata iznosila do 2.300,00 kuna. U to vrijeme je bio u stalnom radnom odnosu u Remontu u Belom Manastiru, nije imao otvoren OPG, niti je bio član uprave trgovačkog društva ili poduzeća. Osobni automobil mu je bio potreban u osobne svrhe. U to vrijeme je imao obitelj i to suprugu i dvoje maloljetne djece. Tužitelj je ugovor ovjerio kod javnog bilježnika u Osijeku, te je on kod javnog bilježnika potpisao što je trebao i bilježnik mu nije tumačio ugovorne odredbe. U banci ga djelatnica banke nije upozorila da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu, odnosno da može doći do znatnih povećanja rata kredita. Vjerojatno ne bi niti sklopio takav ugovor da je znao da će se rate kredita povećavati. Ugovor o kreditu je pročitao letimično prije nego što ga je potpisao. Nešto je razumio, a nešto i nije. Djelatnica banke mu je rekla da rate kredita neće rasti i da se radi o povoljnom kreditu. Njemu je bilo bitno da dobije kredit i da može kupiti auto i da ga može otplaćivati s obzirom na njegova primanja, pa je stoga i pristao na sklapanje ugovora. Kredit je otplatio u roku.

11. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i drugih provedenim dokazima. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on u svojstvu potrošača sklopio Ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tuženika. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

12. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tužena Sberbank d.d. – ranije Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

- ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Za Sberbank ( sada Nova hrvatska banka, odnosno Hrvatska poštanska banka, a ranije Volksbank ) nisu u zastari niti kamate, niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4.7.2013. postala za tu banku pravomoćna 14.6.2018. godine, kako u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli tako i u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa stoga zastara nastupa tek po isteku petogodišnjeg zastarnog roka i to 14.6.2023. godine. Tužba u ovom predmetu podnesena je 12.6.2023. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći u ovom predmetu 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke za pravnog prednika tuženika u predmetu Franak jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o nišetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12.6.2023. godine u cijelosti se ukazuje neosnovanim prigovor zastare tuženika.

17. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

18. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

19. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezanje cijene kredita uz promjenu valute CHF u odnosu na HRK i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita i ugovaranje valutne klauzule, ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ). U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 12.3.2024., 9.1.2025. i 24.10.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i troškove zastupanja na ročištima od 10.3.2025. i 3.11.2025., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, kao i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu iznosu od 33,18 eura, ili ukupno 1.664,99 EUR. Punomoćniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da je temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ) tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 14.11.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika