Poslovni broj: Us I-31/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja OH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) VH (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 17. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/395, Urbroj: 512-25-24-2 od 02. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/24-01/395, Urbroj: 512- 25-24-2 od 02. prosinca 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I-560-01/24-01/86, Urbroj: 512M2-6504-24-2 od 07. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata od 01. srpnja 1991. do 20. veljače 1992. kao pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Kobiljača- Metković.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenje zbog svih zakonom propisanih razloga. U tužbi se u bitnome navodi da se drugostupanjsko rješenje, a čije se poništenje traži ovom tužbom, temelji na apsolutno istim razlozima kao i prvostupanjsko rješenje, odnosno da obrazloženja nema, već da se tek paušalno navodi kako „uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik Klasa: 560-01/24-01/25, Urbroj: 512M2-6802-24-7 od 20. ožujka 2024. razvidno je da se OH ne nalazi na spiskovima Narodne zaštite tadašnje općine Metković". No, činjenično stanje da nije u cijelosti utvrđeno te da nisu izvedeni ili pregledani priloženi i pregledani dokazi. U prvostupanjskom upravnom postupku da je proveden dokaz saslušanjem podnositelja zahtjeva te se ukratko navodi što je iskazao. U to vrijeme da nije bilo borbenog djelovanja, ali da su se čuvali vitalni objekti te da su bili preleti neprijateljskih zrakoplova. Osim ŽH, za sve ove radnje da može posvjedočiti i FH. Već iz samog iskaza podnositelj zahtjeva, te ovjerenog iskaza svjedoka ŽH da je razvidno kako je tužitelj u naznačenom periodu sudjelovao kao pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Kobiljača – Metković, i to kao zapovjednik voda, a da nije napravio nikakav propust u smislu njegove evidencije, već da su to trebali učiniti njegovi nadređeni. Nadalje, to što u to vrijeme nije bilo borbenih djelovanja na području [adresa], da ne znači da tužitelj nije bio angažiran i spreman na svako takvo djelovanje. Ističe se da je evidentno i to kako su pojedine osobe, kao primjerice FH, evidentirane kao pripadnik ONZ Metković, a upravo da je i cilj podnošenja zahtjeva bio da se ispravi nepravda koja je nanesena tužitelju. U tom vrijeme RH da nije imala regularnu vojsku, niti naoružanje, a prva akcija u kojoj su se pripadnici Hrvatske vojske naoružali da je upravo akcija Zelena tabla – Mala bara, koja se odvila 14. rujna 1991. a do tada da i nije bilo nikakvih ratnih djelovanja. Nadalje tužitelj navodi koju dokumentaciju je priložio uz tužbu navodeći da je sve to u cilju prikazivanja da se radi o stvarnom branitelju koji traži isključivo onaj status koji ga pripada, te da nije u traženo vrijeme, a ni poslije njega izbjegavao vojne dužnosti. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Citira mjerodavne odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 – dalje ZHBDR) te u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe i da se prema stajalištu izraženom u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije. U ovom slučaju da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika NZ Metković. Tužitelj da svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bio pripadnik NZ u spornom periodu, niti saslušani svjedoci da ne posjeduju bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njihovim tvrdnjama. Navodi iz tužbe da bi se radilo o nepotpunim evidencijama da su netočni i pravno irelevantni budući tužitelj u spornom vremenu ne zadovoljava niti jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja. Tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave 17. listopada 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu dodajući kako suprotno navodima iz odgovora na tužbu tužitelj raspolaže materijalnim dokazima da je bio u narodnoj zaštiti u spornom periodu a iste da je dostavio uz tužbu. Navodi se da je citiranjem članka 3. stavak 1. točka b. ZHBDR-a iz Domovinskog rata tuženik faktički priznao tužbeni zahtjev jer da je tužitelj na te okolnosti dostavio nepobitne materijalne dokaze. Ustraje se u saslušanju tužitelja te svjedoka ŽH te FH.

6.Tuženik se po svojoj opunomoćenici usprotivio izvođenju predloženih dokaza kao nepotrebnih, ustraje u svim navodima iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem istoga kao stranke spora te saslušanjem svjedoka ŽH i FH, jer je sud ocijenio da je izvođenje tih dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 05. ožujka 2024. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Kobiljača, Metković u razdoblju od 01. srpnja 1991. do 20. veljače 1992.

11.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

12.Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14.Tužitelj u svom zahtjevu navodi da je bio zapovjednik Kriznog stožera obrane MZ Kobiljača, da je po naređenju ŽH zapovjednika ONZ-a grada Metkovića organizirao straže Mjesnog odbora NZ Kobiljača, vršio iskop skloništa, da je obnašao dužnost zapovjednika Kriznog stožera Kobiljača, da je organizirao mjesne straže prema granici BiH, Mali Prolog, podučja sela Brečivi, Crni Vir i prema vojarni Ploče jer da se očekivao desant JNA, da je davao stražu u Metkoviću, kod pošte, doma zdravlja, lučkog mosta i općine.

15.Iz dokumentacije koja prileži spisu tuženog tijela (izvješće područnog odjela za poslove obrane Split, Područni odsjek za poslove obrane Dubrovnik od 20. ožujka 2024.) proizlazi da u službenoj evidenciji ne postoje podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu za traženo razdoblje te se napominje da je isti upisan u vojnu evidenciju tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu Metković nadnevka 15. siječnja 1965., da je vojni rok odslužio od 28. prosinca 1967. do 18. lipnja 1969. te da se ne nalazi na spiskovima Narodne zaštite tadašnje općine Metković koji su zaprimljeni u tadašnjem Uredu za obranu Metković.

16.Spisu prileži zapisnik od 19. ožujka 2024. o saslušanju tužitelja kao stranke. U svom iskazu tužitelj u bitnome ponavlja navode iz svog zahtjeva. Navodi naime da je pristupio Mjesnoj zajednici Kobiljača tadašnje općine Metković te bio pripadnik od 01. srpnja 1991. do 20. veljače 1992.. Vezano za aktivnosti u odredima Narodne zaštite navodi dežuranje kod javnih objekata, obučavanje ljudstva, dežuranje na granici prema Bi H. Navodi i da je imao vlastito lovačko naoružanje, da je nakon akcije „Zelena tabla – Male bare“ njegov vod zadužio od strane PP Metković dva kalašnjikova, da su zbog nedostatka adekvatnog naoružanja isto izmjenjivali na smjenama koje su trajale po 24 sata. Naveo je da nije bilo borbenog djelovanja ali da su neprijateljski zrakoplovi svakodnevno nadlijetali područje [adresa]. Opisane aktivnosti da je provodio svakodnevno kada nije bio na radnom mjestu u luci Ploče.

17.Tijekom prvostupanjskog postupka saslušan je i svjedok FH (zapisnik od 19. ožujka 2024.) koji u bitnome potvrđuje navode tužitelja te je i ovaj svjedok naveo da nije bilo borbenog djelovanja već da su čuvali vitalne objekte u [adresa] (zgrada MZ-a, vodovod) te da su dežurali prema granici s BiH.

18. Navode tužitelja u bitnome potvrđuje i ŽH u svojoj pisanoj izjavi od 11. ožujka 2024.

19.Spisu prileži naredba Kriznog štaba Općine Metković, Općinskog štaba ONZ Metković iz listopada 1991. naslovljena na tužitelja kao člana odreda Narodne zaštite. Tom naredbom se nalaže svim vlasnicima automatskog i poluautomatskog oružja da se jave s oružjem ispred zgrade političkih stranaka dana 03. listopada 91. u 14,00 sati radi evidencije istih i uključivanje u Zbor rezervne garde (ZRG) te da se novoformirana četa ZGR stavlja pod komandu kap. ŽH. Nadalje prileži potvrda Općine Metković Općinskog sekretarijata za narodnu obranu od 12. kolovoza 1991. kojom se potvrđuje da je tužitelj bio aktiviran kao pripadnik rezervnog sastava Zbora narodne garde Republike Hrvatske. Prileži i potvrda o pripadnosti ZNG do 20. rujna 1991. te pripadnosti Samostalnoj domobranskoj satniji te pismeno o formiranju voda MZ Kobiljača te izvršavanju zadataka.

20.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da niti jedan dokaz ne potvrđuje da je tužitelj kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. radi čega da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno članku 3. stavku 1. i 2. ZHBDR-a. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu a koja žalba je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

21.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

22.Naime, ovdje je sporno ne/priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odredima Narodne zaštite MZ Kobiljača, Metković u razdoblju od 01. srpnja 1991. do 20. veljače 1992.

23.Nije sporno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Kobiljača, Metković. Kad se imaju u vidu navodi tužitelja iz njegova zahtjeva, iskaz svjedoka FH te pisana izjava ŽH proizlazi da ti navodi u bitnome odgovaraju iskazu tužitelja te navodima tužitelja u njegovom zahtjevu. Proizlazi naime da kroz predmetno razdoblje nije bilo borbenog djelovanja već je tužitelj čuvao vitalne objekte (kod pošte, doma zdravlja, lučkog mosta, općine), da je sudjelovao u obučavanju ljudstva, dežurao na granici prema BiH. Međutim, navedene aktivnosti, suprotno navodima tužitelja, ne mogu se smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a koje podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

24.Obzirom na sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati svjedoke NH i ŽH pa je navedeni dokazni prijedlog tužitelja odbijen.

25.Potvrda iz koje bi se dalo zaključiti da je tužitelj bio pripadnik Zbora narodne garde i Samostalne Domobranske satnije nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari obzirom da se ovdje raspravlja o pripadnosti tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Kobiljača, Metković u razdoblju od 01. srpnja 1991. do 20. veljače 1992. Iz istih razloga na rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja ni potvrda Ministarstva obrane od 20. studenog 1997. (tužitelj je priložio uz tužbu) iz koje proizlazi da je sudjelovao kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu od 13. travnja 1992. do 30. studenog 1992. odnosno ukupno 7 mjeseci i 18 dana. Ostala dokumentacija koju je tužitelj priložio uz tužbu prileži i spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu, kako je to i gore pojašnjeno, a koju su javnopravna tijela imala u vidu pri donošenju svojih odluka.

26.Kako dakle iz svega izloženog proizlazi da tužitelj kroz predmetno razdoblje (od 01. srpnja 1991. do 20. veljače 1992.) nije sudjelovao kao pripadnik borbenog sektora u obrani suvereniteta Republike Hrvatske to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Kobiljača, Metković kroz predmetno vremensko razdoblje.

27.Slijedom navedenog ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novie" broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

28.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

29.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 14. studenog 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenice,

-tuženiku,

-u spis.