Poslovni broj: Us I-2571/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: AZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Mireli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, Teslina 3/II, protiv tuženika:

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi poništavanja rješenja, 14. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-06/17-01/166, URBROJ: 338- 01-21-17-02 od 11. prosinca 2017. godine i točka IV. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/17- 02/4412, URBROJ: 338-21-09-17-05 od 18. rujna 2017. godine, u dijelu u kojem se ta rješenja odnose na zatezne kamate.

II. Tužiteljici se na teret tuženika priznaje pravo na zatezne kamate na svaki pojedinačni isplaćeni iznos naknade plaće tijekom rada sa skraćenim radnim vremenom za vrijeme porodnog dopusta do treće godine života djeteta, za razdoblje od 21. studenog 2004. godine do 20. studenog 2006. godine, pri čemu zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos teku od posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 10.000,00 (deset tisuća) €, sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 3.750,00 (tri tisuće sedamsto pedeset) €, sa zateznom kamatom koja u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teče od dana donošenja ove presude do isplate.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

U ovom ponovljenom upravnom sporu (koji se vodi nakon nove odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) se odlučuje o tužiteljičinom pravu na zatezne kamate na zakašnjelu isplatu mjesečnih iznosa naknade plaće tijekom rada sa skraćenim radnim vremenom za vrijeme porodnog dopusta do treće godine života djeteta, isplaćenih na temelju ranije važećeg Zakona o rodiljnom dopustu majki koje obavljaju samostalnu djelatnost i nezaposlenih majki (NN 24/96, 109/97, 82/01 i 30/04 - ZRD).

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana rješenja iz izreke ove presude su nezakonita.

Tužiteljica je bila podnijela zahtjev za priznavanje prava na naknadu plaće tijekom rada sa skraćenim radnim vremenom za vrijeme porodnog dopusta do treće godine života djeteta, za razdoblje od 21. studenog 2004. godine do 20. studenog 2006. godine, a na temelju ZRD-a.

Rješenjima donesenim u prvom stupnju upravnog postupka 31. prosinca 2004. godine i u drugom stupnju upravnog postupka 24. svibnja 2005. godine tužiteljici nije bilo priznato zatraženo pravo, a tužbeni zahtjev za poništavanje tih rješenja je bio odbijen presudom ovog suda Us I-4189/12 od 04. prosinca 2013. godine. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom prvom odlukom U-III- 306/2014 od 27. travnja 2017. godine ukinuo i presudu ovog suda i oba spomenuta rješenja i predmet vratio na ponovni postupak.

Tužiteljica je potom 04. srpnja 2017. godine u upravnom postupku (između ostalog) zatražila i isplatu zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos tražene naknade plaće.

Novim prvostupanjskim rješenjem iz upravnog postupka od 18. rujna 2017. godine je tužiteljici priznato pravo na naknadu plaće i naložena isplata, ali je u točki IV. tog rješenja odbačen njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata.

Drugostupanjskim rješenjem od 11. prosinca 2017. godine je žalba tužiteljice protiv točke IV. spomenutog prvostupanjskog rješenja odbijena.

Tužiteljica je potom pokrenula novi upravni spor, u kojem je presudom ovog suda Us I-3769/17 od 17. lipnja 2019. godine odbijen njezin tužbeni zahtjev za poništavanje spomenutih rješenja.

U obrazloženju ove presude je navedeno da je tužiteljica imala pravo proširiti svoj zahtjev i da se radi o sporednom zahtjevu o kojem je trebalo meritorno odlučiti, ali je istaknuto da odbačajem tužiteljičinog zahtjeva za isplatu zateznih kamata ipak nije povrijeđen zakon na njezinu štetu, jer način na koji je odlučeno o tužbenom zahtjevu ne utječe na tužiteljičino pravo. Nadalje je navedeno da je zahtjev za isplatu zateznih kamata očito neosnovan, jer ne postoji pravni temelj za priznavanje prava na zatezne kamate u konkretnom slučaju, ni u relevantnom materijalnopravnom propisu, ni u propisu koji uređuje obvezne odnose - s obzirom na to da se radi o upravnopravnom, a ne o obveznopravnom odnosu. Također je navedeno da u konkretnom slučaju uopće niti nema zakašnjenja u isplati, u odnosu na činjenicu da je rješenje o priznavanju prava od 18. rujna 2017. godine postalo izvršno 17. listopada 2017. godine.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je svojom presudom Usž-3547/19 od 14. srpnja 2020. godine odbio tužiteljičinu žalbu i pritom se pozvao na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom drugom odlukom donesenom u ovoj pravnoj stvari U-III-5225/2020 od 24. lipnja 2025. godine ukinuo obje spomenute presude i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. U ovoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (koja se referira isključivo na zatezne kamate) je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o pogrešci državnog tijela i da je cijelo financijsko opterećenje prebačeno na teret tužiteljice. Uz odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske je priloženo i izdvojeno mišljenje u kojem je navedeno da je tužiteljica svoj zahtjev za isplatu zateznih kamata trebala postaviti kao adhezijski zahtjev za naknadu štete, jer i zatezne kamate predstavljaju vid naknade štete.

Ovaj sud u ponovljenom upravnom sporu najprije izražava svoju punu suglasnost s obrazloženjem ranije presude ovog suda Us I-3769/17 od 17. lipnja 2019. godine, kao i s izdvojenim mišljenjem uz odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5225/2020 od 24. lipnja 2025. godine - imajući u vidu da se radi o upravnopravnom odnosu, u vezi kojeg je tužiteljica imala na raspolaganju pravna sredstva za ubrzavanje upravnih postupaka i upravnih sporova, a posebno imajući u vidu da je u značajnoj mjeri na duljinu trajanja ove pravne stvari utjecala i duljina postupaka koji su se vodili pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

Međutim, ovaj sud je u konačnici dužan poštivati izraženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske doneseno u konkretnoj pravnoj stvari, odnosno poštivati njegov pravni stav (donesen većinom glasova) o tome da tužiteljica treba ostvariti pravo na isplatu zateznih kamata.

U tom smislu sud najprije napominje da ZRD kao relevantan materijalnopravni propis nije ništa propisivao u pogledu dospijeća mjesečnih iznosa naknade plaće tijekom rada sa skraćenim radnim vremenom za vrijeme porodnog dopusta do treće godine života djeteta.

Stoga je sud ovlašten sâm ocijeniti i utvrditi primjeren dan dospijeća tih pojedinih mjesečnih iznosa naknade plaće, a sud smatra da bi u nedostatku ikakvih propisa to dospijeće trebalo utvrditi s posljednjim danom u mjesecu za prethodni mjesec. Takav stav se u konkretnom slučaju ujedno poklapa s činjenicom da je tužiteljica u konačnici pravo na naknadu plaće ostvarila počevši od studenog 2004. godine, a da joj je to pravo u prvoj fazi upravnog postupka bilo propušteno priznati prvostupanjskim rješenjem donesenim posljednjeg dana idućeg mjeseca (31. prosinca 2004. godine).

U skladu sa svime navedenim, sud je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) i na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U- III-5225/2020 od 24. lipnja 2025. godine usvojio tužbeni zahtjev, poništio drugostupanjsko rješenje od 11. prosinca 2017. godine i točku IV. prvostupanjskog rješenja od 18. rujna 2017. godine (u dijelu u kojem se ta rješenja odnose na zatezne kamate) te je potom u sporu pune jurisdikcije tužiteljici priznao pravo na zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos isplaćene naknade plaće za razdoblje od 21. studenog 2004. godine do 20. studenog 2006. godine, pri čemu te zatezne kamate na svaki taj mjesečni iznos naknade plaće teku od zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, do dana isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Nadležna upravna tijela će u provedbi ove presude sâma ocijeniti hoće li neposredno na temelju ove presude izvršiti obračun zateznih kamata i isplatiti tužiteljicu ili će u vezi toga donijeti posebno rješenje i na temelju njega izvršiti isplatu tužiteljici.

Međutim, u svakom slučaju će isplatu tužiteljici trebati izvršiti u naknadnom primjerenom roku od 45 dana.

S obzirom na to da tužiteljica po pravnom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje u suštini predstavljaju vid naknade štete, tužiteljica ne ostvaruje pravo na daljnji iznos naknade štete od 10.000,00 € sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a koji zahtjev je postavila u podnesku od 21. srpnja 2025. godine. Stoga je taj tužiteljičin zahtjev kao neosnovan odbijen. Sud je na raspravnom ročištu kao nepotreban odbio tužiteljičin prijedlog za provedbu financijskog vještačenja, jer u konkretnom slučaju tok zateznih kamata predstavlja pravno pitanje o kojem je ovaj sud zauzeo meritoran stav, dok će sâm izračun zateznih kamata u skladu s tim izraženim meritornim stavom izvršiti upravna tijela na temelju ove presude, kako je već i navedeno u ovom obrazloženju. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe, žalbe (na temelju kolje je tužiteljica naknadno pokrenula postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i u tom postupku uspjela) i o trošku zastupanja na raspravnom ročištu 10. studenog 2025. godine, po profesionalnim opunomoćenicima - odvjetnicima, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, na što zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21. srpnja 2025. godine, jer taj podnesak po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu 14. studenog 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnica Mirela Blažević, Teslina 3/II, [adresa] Zagreb

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb

3. U spis