REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-852/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Upravljanje sportskim objektima iz Zagreba, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Zagreba, radi otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
„Utvrđuje se da je Odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu govora o radu od 1.6.2023. tuženika Upravljanje sportskim objektima, OIB: 59365213244 nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa tuženikom Upravljanje sportskim objektima, temeljem Ugovora o radu za radno mjesto Stručnog suradnika za ključne partnere od 10.8.2016. nije prestao.
Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao i to na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja nezakonite i nedopuštene Odluke tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 01.06.2023. godine ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sa uvjetima rada jednakim uvjetima rada ugovorenim Ugovorom o radu između tužitelja i tuženika od dana 10.8.2016. Ur.br:I-3638/16, u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku Upravljanje sportskim objektima, OIB: 59365213244, nadoknaditi tužitelju IK, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“
II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:
„Radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja i to vraćanja na rad i plaćanja naknade za vrijeme radnog spora, određuje se privremena mjera tako što se protivniku osiguranja određuje rok od tri dana računajući od dana dostave ovog rješenja o osiguranju, da vrati predlagatelja osiguranja na rad tako da mu ponovno povjeri poslove temeljem Ugovora o radu za radno mjesto stručnog suradnika za ključne partnere od dana 10.8.2016. odnosno drugog odgovarajućeg radnog mjesta sa uvjetima rada jednakim uvjetima rada ugovorenim Ugovorom o radu između tužitelja i tuženika od dana 10.8.2016. Ur.br:I-3638/16. 12/13
Ako protivnik osiguranja u tako određenom roku ne ispuni navedenu obvezu, sud protivniku osiguranja prijeti novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 EUR, a odgovornoj osobi kod protivnika osiguranja kaznom u iznosu od 5.000,00 EUR. Ako protivnik osiguranja u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja, izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. Ako novčana kazna bude izrečena protivniku osiguranja kao pravnoj osobi, sud će izreći novčanu kaznu i odgovornim osobama u pravnoj osobi.
Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja za vrijeme radnog spora plaća naknadu u mjesečnom iznosu plaće prema ugovoru o radu, tj. u bruto iznosu od 2.911,80 EUR na mjesec i to počev od 01. srpnja 2023. do pravomoćnosti presude u ovom radnom sporu.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 06.06.2023. tužitelj zaprimio Odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 01.06.2023.. Pobijanom odlukom otkazan je ugovor o radu za radno mjesto Stručnog suradnika za ključne partnere datiran sa 10.08.2016. Ur.br.:I-3638/16. Tužitelj je u zakonskom roku iz čl. 133. st.1. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitom prava iz radnog odnosa. Tuženik je dana 16.06.2023. zaprimio predmetni Zahtjev te se u zakonskom roku od 15 dana nije očitovao na isti. Slijedom navedenog tužitelj podnosi tužbu unutar zakonom određenog roka. Obrazloženje otkaza predstavlja šprancirano navođenje fraza i korištenje izraza koji nemaju nikakve veze sa Poslodavcem niti se na njega mogu primijeniti s obzirom na status poslodavca, djelatnost kojom se bavi, tržište i njegovu poziciju, statusne okolnosti, te sa Radnikom i okolnosti koje se odnose na njega, njegovo radno mjesto i osobne okolnosti. Pobijana Odluka je nedopuštena obzirom nije donesena sukladno odredbama Zakona o radu čl. 150. te čl. 115. st. 1. t. 5. te nije sadržaja koji je određen čl. 120. st. 2. Zakona o radu. Tuženik je prije otkazivanja dostavio namjeravanu odluku Radničkom vijeću, koje je svojim dopisom obavijestilo tuženika da se protivi pobijanoj odluci o otkazivanju ugovora o radu te je zahtijevalo da se Radničkom vijeću potpuno i pravodobno dostave podaci važni za donošenje odluke o otkazu. Tuženik nije prije donošenja odluke o otkazu Radničkom vijeću obrazloženo odgovorio zašto je potrebno otkazati ugovor tužitelju, kako su utvrđeni ti razlozi te zašto nije moguće tužitelju ponuditi neko drugo radno mjesto kod tuženika na kojemu bi mogao obavljati poslove za koje je kvalificiran ili poslove koje je ranije obavljao kod istoga poslodavca (na drugom radnom mjestu) a koja radna mjesta postoje i dalje. Radničko vijeće je sukladno Zakonom o radu danoj ovlasti zatražilo dodatno očitovanje, dodatne podatke i odgovore na postavljena pitanja koje tuženik nije učinio dostupnima odnosno nije dao odgovor na ključna pitanja, a koja su važna za meritorno donošenje odluke odnosno očitovanja radničkog vijeća o namjeravanoj odluci, pa tuženik nije proveo postupak sukladno čl. 150. Zakona o radu. Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (članak 150. stavak 4. ZOR-a). Pritom, savjetovanje kao postupak mora biti usmjereno prema svim članovima radničkog vijeća, dakle svima se trebaju dostaviti podaci o namjeravanoj odluci. Svoju obvezu obavještavanja i savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu nije ispunio poslodavac koji je već donesenu odluku o otkazu dostavio radničkom vijeću. Tuženik je u namjeri da prikrije nezakonito postupanje uskratio radničkom vijeću odgovore na relevantna pitanja odnosno zašto radniku nije ponudio poslove drugog radnog mjesta iz nove sistematizacije za koje je tužitelj kvalificiran te posjeduje kompetencije ili poslove radnih mjesta koje je tužitelj ranije obavljao (prije negoli je premješten na radno mjesto na kojemu je dobio pobijani otkaz) kod poslodavca (a koji i dalje postoje) i koji postoje u novoj sistematizaciji. U obrazloženju Odluke u bitnome se navodi poslovanje u izazovnom okruženju koje bi moglo dovesti do poremećaja financijskog poslovanja, poremećaje na tržištu radne snage koji se reflektiraju na poslovanje tuženika te da financiranje tuženika može biti pod još većim pritiskom te daljnjim rastom cijena. Navedeno obrazloženje je potpuno neprimjenjivo na situaciju kako tužitelja tako i tuženika te u suprotnosti sa samim postupanjem tuženika kao poslodavca. U Godišnjem izvještaju o izvršenju plana za 2022. godinu vidljivo je značajno povećanje prihoda u 2022. godini u odnosu na prethodne godine što je u suprotnosti sa obrazloženjem tuženika. Također, u Godišnjem programu rada i razvoja Ustanove u 2023. godini u dijelu Ljudski potencijali navodi se "Uzimajući u obzir period od 1.1.2022. do 31.12.2023. ustanovu je napustilo ili će napustiti najmanje 40 radnika što je 9% ukupnog broja zaposlenih u Ustanovi. Stoga se u 2023. u planu predviđena prvenstveno zapošljavanja nužna uslijed prirodnog odlijeva zaposlenika i zapošljavanje na radnim mjestima za koje postoji kadrovski deficit. Radi adekvatnog održavanja objekata te optimalnog funkcioniranja Ustanove u cjelini tijekom 2023. godine potrebno je zaposliti ukupno 60 radnika i to: 30 radnika na poslovima niže složenosti, 20 radnika na poslovima srednje razine složenosti te 10 radnika na poslovima više razine složenosti (rukovoditelj objekta, voditelj objekta I, voditelj odjela). Dakle, sam tuženik kao poslodavac u svojem izvještaju navodi kako mu uslijed prirodnog odlijeva radnika dolazi do ugroženosti obavljanja poslova te da je potrebno zaposliti 60 novih radnika a u isto vrijeme tužitelju otkazuje ugovor o radu jer je sistematizacijom ukinuo radno mjesto naziva kojega je obavljao tužitelj, poslovi koje je tužitelj obavljao i dalje se obavljaju pod drugim nazivom, a da mu pri tome poslodavac nije ponudio nijedno drugo radno mjesto iako ih ima slobodnih i za koje tužitelj posjeduje kvalifikacije i voljan ih je prihvatiti. Preraspodjela poslova novom sistematizacijom je nelogična te kontradiktorna, pa tužitelj samo ukazuje na činjenicu da radnici koji imaju ugovor o radu na neodređeno a završili su Kineziološki fakultet rade na radnim mjestima za koja je potrebna ekonomska struka (čak i na rukovodećim pozicijama) dok se istodobno za poslove za koje je potrebna kineziološka struka uzimaju studenti preko studentskog ugovora. Navedeno u praksi dovodi po povećanja troškova za Poslodavca / tuženika dok se u obrazloženju navodi je otkaz tužitelju dan između ostaloga i zbog ušteda koje se trebaju postići. Ovo predstavlja kontradiktornost u postupanju tuženika koji postupa suprotno od onoga zbog čega tužitelju daje otkaz jer postojeće kineziologe može staviti na radna mjesta u skladu sa njihovom strukom a ne angažirati treće osobe preko studentskih ugovora te na taj način dodatno povećavati financijske obveze za tuženika. U obrazloženju se također navodi kako se tuženik nalazi "pod još većim pritiskom vrlo visoke inflacije, zastoja u globalnim opskrbnim lancima, manjka raspoloživih materijala i opreme te s time povezanim daljnjim rastom cijene..." Tužitelj navodi kako je Uredbom Vlade Republike Hrvatske sa 147. sjednice iz rujna 2023. nizom mjera olakšano poslovanje poduzetnicima snižavanjem troškova režija, pogonskih goriva i sl. a čime je tuženiku znatno olakšano poslovanje te se režijski i ostali troškovi nisu povećavali u odnosu na prethodne godine. Navedeno tuženik u obrazloženju potpuno zanemaruje te njegovo obrazloženje je u suprotnosti sa stvarnim stanjem stvari i okolnostima tržišta na kojem tuženik djeluje. Nadalje, tuženik je monopolist na tržištu te cijene određuje sukladno stanju na tržištu i u protekloj godini je došlo do povećanja nekoliko puta cijena usluga tuženika pa su navodi iz obrazloženja odluke u suprotnosti sa stvarnim stanjem kod tuženika kao poslodavca. U obrazloženju Odluke o otkazu navodi se kako je jedan od razloga i ušteda a istodobno se povećava plaća i sam mjesečni trošak na ime plaća i izdataka na iste a što je na godišnjoj razini povećanje od 1.200.000,00 EUR. U tome smislu krajnje je nevjerojatno da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog uštede a onda se istodobno zapošljava novih 60 radnika, povećava broj izvršitelja, povećava količina plaća i troškova za iznos od 1.200.000,00 EUR. Iz ovoga je jasno kako otkaz tužitelju nije dan iz razloga koji se navode u obrazloženju već iz nezakonitih razloga i osobnog animoziteta prema tužitelju. Daljnja nelogičnost proizlazi iz toga što radnici sa manje godina radnog staža (ukupno) i kod Ustanove dobili su nove ugovore o radu sa boljim uvjetima dok je tužitelj dobio otkaz iako je gotovo 10 godina radio kod tuženika te je kod tuženika radio poslove više radnih mjesta koji u novoj sistematizaciji postoje ali tužitelju nisu ponuđeni da svoj radni odnos nastavi na tim radnim mjestima. Primjera radi, šefica ekonomskih poslova (sa 2 godine radnog iskustva) postala je šefica ali istodobno tuženik plaća temeljem ugovora o djelu treću osobu (u mirovini) da obavlja poslove toga radnog mjesta (sastavlja izvještaje i planove) jer ta ista šefica sa ugovorom o radu nije u stanju obavljati te poslove koji su joj u opisu radnog mjesta. Radnici sa VŠS su novom sistematizacijom dobili radna mjesta za koja se tražila VSS a tužitelj sa VSS je istodobno proglašen višak te dobio otkaz. Ujedno tuženik planira dodatno plaćanje školovanja radnicima sa VŠS kako bi isti stekli status VSS dok tužitelju koji je VSS i koji je ujedno i doktor ekonomskih znanosti se daje otkaz i ne nudi mu se nikakvo drugo radno mjesto iako postoji manjak radnika za pojedina radna mjesta u novoj sistematizaciji. Ovo je još jedan od razloga zbog kojih tužitelj ukazuje kako se radi o otkazu koji je posljedica diskriminacije a ne stvarnog viška broja radnika kako to paušalno navodi tužitelj. U obrazloženju Odluke o otkazu se također navodi da je napravljena analiza radnog mjesta tužitelja pa da je temeljem toga donesena pobijana odluka o otkazu koju se ovim putem pobija. Navedeno je još jedno u nizu šabloniziranih navoda koji su uneseni u samo obrazloženje Odluke o otkazu a da pri tome navedeno ne odgovara istini. Ravnatelj Ustanove BK tužitelja kao radnika nikada nije pozvao na niti jedan jedini radni sastanak, istoga nisu zanimali projekti koje je radio tužitelj, nikada nije tužitelja uključio u niti jedan poslovni proces unutar Ustanove. Tužitelj kao radnik nije nikada dobio priliku tuženiku objasniti od čega se sastoji njegov posao s obzirom da ga od dolaska na mjesto ravnatelj nije pozvao na niti jedan radni sastanak niti mu dao bilo kakvu priliku da pokaže svoje znanje i kompetencije te na taj način opravda potrebu za svojim radnim mjestom odnosno pokaže da je u mogućnosti obavljati poslove drugih radnih mjesta koja postoje kod tuženika kao poslodavca. Dapače, ravnatelj nije niti odgovarao na veći broj poruka tužitelja i molbe da mu se omogući sastanak i primanje kod zakonskog zastupnika tuženika na kojemu bi se razgovaralo o statusu tužitelja i problemima sa kojima se isti susreće u radnom odnosu. Navedeno govori o tome da se radi o osobnom animozitetu i da je jedini cilj ove Odluke bio otkazati ugovor o radu tužitelju a da za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Naprijed opisano ponašanje tuženika predstavlja opis diskriminacije dok je sama Odluka o otkazu samo finalni čin eliminacije tužitelja te težak udarac na egzistenciju samog tužitelja i njegove obitelji. Tuženik prilikom donošenja pobijane Odluke nije poštovao socijalni kriterij iz Zakona o radu. Naime, tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika 10 godina dok značajan broj radnika koji je ostao u radnom odnosu kod tuženika a koji su usporedivi sa tužiteljem su bili u kraćem trajanju radnog odnosa kod tuženika u odnosu na tužitelja. Također, tužitelj je otac dvoje maloljetne djece, od kojih jedno ima teže zdravstvene probleme, i o kojima se tužitelj redovno brine te ulaže vrijeme i novčana sredstva u terapije djeteta, a o čemu se dostavlja samo nekoliko zdravstvenih nalaza (okolnost teškog zdravstvenog stanja djeteta). Nadalje, tužitelj je bio dugogodišnji uzoran radnik kod poslodavca, bez primjedbi na njegov rad. Tužitelj je kreditno zadužen. Tuženik nije proveo postupak procjene kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu već je isto samo paušalno naveo o odluci o otkazu bez da je na i jedan način obrazložio na koji je način i kako proveo zakonsku konstataciju „…voditi računa“. Sam navod u odluci da je poslodavac u vidu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu nema značaja, obzirom je jasno da tuženik nije valorizirao kriterije primjenom istih na konkretne radnike kako zasebno tako i u međusobnoj korelaciji. Tuženik je trebao jasno naznačiti na koji je način imao u vidu pretpostavke i kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o rad, obrazložiti zašto je zadržao u radnom odnosu radnike koji imaju manje obveza uzdržavanja i kraći radni staž. Tužitelj je prije obavljanja poslova na radnom mjestu Stručnog suradnika za ključne partnere radio na radnom mjestu Voditelj ureda ravnatelja koje u novoj sistematizaciji postoji, tužitelj za to radno mjesto posjeduje sve potrebne kvalifikacije i kompetencije te je takve poslove obavlja do 2016. godine, ali unatoč tome - navedeno radno mjesto tužitelju nisu ponuditi iako je isto bilo slobodno prilikom donošenja nove sistematizacije. Poslovi za radno mjesto Stručni suradnik za ključne partnere nisu prestali niti se više ne obavljaju kako to neistinito tuženik navodi u obrazloženju Odluke već su isti prebačeni na izvršenje poslovima koji nose drugačiji naziv od onoga kojega je obavljao tužitelj te je tuženik mogao tužitelju ponuditi obavljanje poslova iz nove sistematizacije koji nose drugačiji naziv ali su u suštini isti kao oni koje je tužitelj do sada obavljao. Dapače, u novoj sistematizaciji postoji čitav niz radnih mjesta za koje ne postoji izvršitelj ali su predviđena, ali unatoč tome tuženik nije smatrao za potrebnim ponuditi neko od tih tužitelju sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, iako je to mogao i prema odredbama Zakona o radu trebao napraviti. Tužitelj je tijekom izvršavanja svojih radnih zadataka kod Poslodavca radio te se iskazao u nizu projekata koje je sve uspješno završio, a posebno izdvaja Zagrebplakat, JANAF, informatizacija Ustanove u suradnji sa Zagrebački holding, projekt Kutija šibica itd, te su svi ovi projekti i danas od iznimnog značenja za tuženika jer su joj donijeli ili donose značajne uštede odnosno značajan promet. Pored takvih rezultata koje je tužitelj ostvario i imao, tuženik nije našao za potrebnim i svrsishodnim da tužitelju ponudi neko drugo radno mjesto unutar sistematizacije koje bi tužitelj mogao imati s obzirom na svoje iskustvo, ranije rezultate, kompetenciju. Kao još jedan od načina na koji se tužitelja diskriminiralo ukazuje se na činjenicu da je u odnosu na tužitelja trajalo sustavno seljenje njegovog radnog mjesta, sve kako bi ga se još više omalovažilo i otežalo mu izvršenje radnih zadataka. U posljednjih 17 mjeseci prije otkaza tužitelja su preselili 5 puta, s time da bi tužitelj došao u ured u kojemu nije imao osnovnu opremu za rad, ispravno instalirano osobno računalo, internet vezu, stol, stolicu i slično, a što je nedvojbeno poruka koju mu je direktno slao Ravnatelj tuženika jer ga isti unatoč uzastopnom traženju nikada nije htio primiti na razgovor. Tužitelj je magistar ekonomije sa magisterijem iz marketinga te magisterijem iz međunarodnih odnosa i diplomacije te je uspješno obranio doktorsku disertaciju iz ekonomije te postao doktor ekonomskih znanosti, tužitelj je autor nekoliko znanstvenih radova na doktorskom i postdiplomskom studiju vezano za Ustanovu, predlagao je ravnateljima uvođenje CRM sustava o čemu je napravio i analizu, davao prijedloge za proširenje usluga te rekonstrukciju ustanove što je nesporno dokaz znanja i vještina koje tužitelja kao ranik posjeduje za obavljanje bilo kojega posla u Ustanovi u skladu sa svojim obrazovanjem, tužitelj je svaki radni dan radio i više od 8 radnih sati a da nije uzimao niti naplaćivao prekovremene sate. Nadalje navodi da Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ustanove nije u skladu sa čl. 1. i čl. 20. Statuta Ustanove. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena i da tuženik vrati tužitelja na rad, uz naknadu parničnog troška, kao u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, obzirom je isti neosnovan, iznesene činjenične okolnosti konstruirane ili izvučene iz konteksta i prilagođene isključivo za potrebe ovog postupka. Nisu sporne okolnosti da je tužitelj zasnovao radni odnos s tuženikom ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od dana 10.08.2016. godine, da je tuženik dana 03.04.2023. godine donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta a kojim je stavio van snage prethodno važeći Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od dana 10.06.2016. godine. Novi Pravilnik iz 2023. godine stupio je na snagu 15.05.2023. godine. Uslijed donošenja Pravilnika, radno mjesto tužitelja je ukinuto te su se poslovi koje je tužitelj prethodno obavljao sukladno novoj organizaciji poslovanja u najvećem dijelu ili u cijelosti prestali obavljati, a čime je otpala potreba za radom tužitelja na njegovom radnom mjestu „Stručnog suradnika za ključne partnere“. Uslijed opisanih i objektivno opravdanih okolnosti koje su se dogodile kod tuženika, nije sporno da je isti, nemajući drugog izbora, dana 01.06.2023. donio Odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu na njegovom radnom mjestu. Nesporno je da tuženik nije dao svoj odgovor na zahtjev za zaštitu prava, smatrajući isti prepunim neosnovanih navoda, te tuženik niti jednom odredbom Zakona o radu nije bio obvezan odgovoriti na zahtjev za zaštitu prava radnika, niti propust odgovora ima za posljedicu nedopuštenost otkaza ugovora o radu. Osporava navode tužitelja da obrazloženje odluke o otkazu predstavlja korištenje izraza koji nemaju nikakve veze s: poslodavcem, niti se na njega mogu primijeniti, te smatra iste navode vrlo tendenciozno sročenima, prilagođenima potrebama ovog slučaja, stavljajući na tužitelja etiketu „žrtve“ „laika“ „nezbrinutog radnika“, jer prema navodima tužitelja, zakonski zastupnik tuženika je jedino htio riješiti se tužitelja, pri čemu otkazivanje kako njemu, tako i drugim radnicima nema veze s reorganizacijom i racionalizacijom poslovanja koje je provedena pri tuženiku. Tuženik je očekivao da će tužitelj, koji je stekao titulu doktora znanosti s područja ekonomije uvidjeti da je racionalizacija poslovanja, financijska održivost, predviđanje financijskih i drugih gubitaka, ulaganje u radni kadar, opremu, ljudski faktor, racionalizaciju poslovanja, vođenje računa o makro i mikro ekonomskim učincima, kretanju tržišta, inflaciji, utjecaju COVID-19 na stanje tržišta, i svi drugi čimbenici o kojima ovisi poslovanje tuženika, a o kojima se mora voditi računa nekoliko koraka unaprijed, dakle prije nego što se dogode (a svakako i nakon što se u cijelosti ili djelomično dogode), kako bi se prevenirali ili barem ublažili negativni učinci, biti nešto o čemu itekako treba voditi računa te svoje poslovanje u takvim uvjetima i okolnostima prilagođavati spomenutim učincima. Ako to podrazumijeva ukidanje pojedinih radnih mjesta, nažalost, takav je proces te je takva odluka tuženika bila nužna. Međutim, tuženik je dojma da tužitelj očekuje da će se sistematizacija i reorganizacija poslovanja pri tuženiku provoditi tako da ista odgovara potrebama tužitelja, a ne potrebama tuženika i cjelokupnog poslovanja, međutim, navedeno ne može biti slučaj. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, tuženik je postupajući sukladno članku 150. stavak 1. Zakona o radu, dana 16.05.2023. radničkom vijeću dostavio dopis kojim inicira postupak savjetovanja oko odluke o otkazu tužitelju, dostavio svu potrebnu i raspoloživu dokumentaciju (namjeravanu odluku o otkazu, prateći ugovor o radu) te se ujedno u dopisu pozvao na svima dostupnu dokumentaciju, s kojom su svi upoznati, obzirom je ista objavljena na oglasnoj ploči tuženika, sve na način propisan Zakonom o radu te internim aktima. Riječ je o Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ID: 141-2/23/2, Ur.br. 110-30-23-1, koji je stupio na snagu 15.05.2023. godine, te Pravilniku o radu ID: 141-2/23/1, Ur.br. 110-01-38-23-1, koji je (osim članaka 61. i 62.) stupio na snagu 09.02.2023. godine, kako je isti izmijenjen Odlukom o izmjeni i dopuni od 14.03.2023. godine, ID: 125-3/23/3, Ur.br.: 110-30-23-8. Tuženik nije imao drugu dokumentaciju koja bi bila od utjecaja na savjetovanje s radničkim vijećem u pogledu odluke o otkazu ugovora o radu, a koju bi bilo potrebno dostaviti radničkom vijeću. Tuženik je u dopisu također naveo: „Za slučaj da Radničko vijeće smatra da postoje kakvi daljnji podaci važni za donošenje namjeravane odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, to se predlaže Radničkom vijeću da o istome bez odgode obavijesti Poslodavca.“ Radničko vijeće je 23.05.2023. održava sjednicu radničkog vijeća te jednoglasno donosi zaključak. Radničko vijeće, nikada, niti u jednom trenutku, od tuženika uopće nije zatražilo kakva dodatna očitovanja, podatke i informacije, iako mu je takva ovlast dana odredbom članka 150. stavak 2. Zakona o radu, te iako je tuženik ostavio prostora radničkom vijeću za navedeno postupanje, odnosno da iskoristi tu ovlast, posebice uzevši u obzir sadržaj njegovog dopisa od dana 16.05.2023. Prema tome, u navedenom se ni na koji način ne ogleda kakav propust tuženika u pogledu provedbe postupka savjetovanja, posebice u pogledu dostave podataka (koji nikada nisu niti zatraženi). Obrazloženje radničkog vijeća svelo na svega 2 rečenice, i 2 neobrazložena argumenta zašto bi tužitelja trebalo ostaviti na radnom mjestu. Naime, radničko vijeće se ograničilo u svom obrazloženju na to da: smatra da se tužitelju sukladno njegovim kvalifikacijama treba ponuditi radno mjesto unutar sistematizacije smatra da se treba voditi računa o socijalnim aspektima tužitelja. Osim navedenog, radničko vijeće ni na koji način nije smisleno, opravdano i suvislo iskazalo zašto se protivilo odluci o otkazu, koje su to kvalifikacije tužitelja bile podloga takvom protivljenju, koje su to kvalifikacije bile podobne za ponuditi drugo radno mjesto, kao niti podatak koje bi to radno mjesto bilo unutar nove sistematizacije, a sve navedeno osobito imajući u vidu da obveza tuženika da tužitelju ponudi neko drugo radno mjesto sukladno Zakonu o radu niti ne postoji. Također, radničko vijeće ničime nije osporilo ili na drugi način dovelo u pitanje postojanje otkaznog razloga, odnosno njegovu opravdanost. Takvo paušalno obrazloženje protivljenja otkazu, tuženik jednostavno nije mogao niti imao razloga prihvatiti. Otkaz ugovora o radu tužitelju sastavljen je poštujući odredbe članka 120. Zakona o radu, obzirom je isti izrađen u pisanom obliku, dostavljen radniku te detaljno obrazložen s valjano istaknutim i zakonom potkrijepljenim otkaznim razlozima. Na navode tužitelja da je tužitelj došao do zaključka kako je tuženik prema Godišnjem izvještaju o izvršenju plana za 2022. godinu uočio vidljivo značajno povećanje prihoda u 2022. godinu u odnosu na prethodne godine, što je u suprotnosti s obrazloženjem odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, tuženik navodi da prihod nije isto što i dobit. Naime, dobit označava razliku između prihoda i rashoda. Prihod mora biti veći od rashoda da bi se dobila pozitivna vrijednost = dobit. U suprotnom, društvo posluje s deficitom, odnosno gubitkom. Prema tome, činjenica da tuženik ostvaruje prihode, ne dovodi u pitanje valjanost otkaznih razloga koji se odnose na makro i mikro ekonomske čimbenike, predvidivo razvijanje tržišta te nužnu reorganizaciju poslovanja i radnog kadra, a koji svi razlozi su doveli do nove sistematizacije, interne uštede pri tuženiku te ukidanja radnog mjesta tužitelja, a posljedično i prestanak radnog odnosa s istim. Notorna je činjenica da je prethodno sastavu spomenutog financijskog izvješća vladala pandemija korona virusa (COVID-19). Prema tome, nemoguće je uspoređivati stanje tržišta za vrijeme kada je gospodarstvo u Republici Hrvatskoj bilo u najizazovnijim vremenima, gdje su prodaja karata i ostali izvori prihoda bili poražavajući, s razdobljem kada je završila pandemija COVID-19, gdje je bilo i logično da će ljudi koji koriste usluge tuženika, moći izaći na javne prostore i nastaviti s korištenjem usluga, a da će se time i prodaja karata i korištenja usluga povećati. Tek kad je završila pandemija COVID-19, uslijedio je dodatan gospodarski šok za tuženika, a to je inflacija. Cijena roba, materijala, usluga te drugih izvora sredstava o kojima ovisi poslovanje tuženika se višestruko povećala a isti se nije niti oporavio od zadnjeg ekonomskog i gospodarskog „izazovnog okruženja“. Provedbom analize stanja tuženika, isti je zaključio da je krajnje vrijeme za reorganizaciju i sistematizaciju. Prema tome, pozivanje tužitelja da su se prihodi povećali doista ne može biti od značaja za ovaj postupak. A ako bi i bilo od značaja, to svakako ne bi išlo u korist argumentaciji tužitelja da je istog trebalo zadržati na radnom mjestu zbog navedenih okolnosti. Dodatno, napominje da je sistematizacijom i reorganizacijom, umjesto dosadašnjih 17 rukovodećih pozicija, a na jednoj od kojih je radio i tužitelj, sada temeljem nove sistematizacije predviđeno samo njih 5. Rezultat navedene sistematizacije i reorganizacije je dugoročna ušteda novčanih sredstava koji su otpadali na radnike koji na rukovodećim pozicijama nisu imali opseg posla, sadržajno, kvalitativno i količinski, a koji bi odobravao nekadašnju strukturu takve organizacijske jedinice. Prema tome, tuženik je nastojao provedenom reorganizacijom iznos novčanih sredstava rasporediti na poslove niže složenosti i koeficijenata, povećati broj radnih mjesta na takvim pozicijama, odnosno povećati broj izvršitelja, obzirom je isto smatrao potrebnim i svrhovitim za omogućavanje i nastavak normalnog poslovanja tuženika, kako u financijskom, tako i u organizacijskom smislu. Zapošljavanje novih radnika autonomno je pravo tuženika, obzirom mora voditi računa o racionalizaciji poslovanja, ljudskog kadra te postizanju financijske održivosti. S druge strane, navedena okolnost upravo potvrđuje sve što je niže navedeno o ciljanim rezultatima provedene reorganizacije i sistematizacije. Tuženikovo stanje prije reorganizacije i sistematizacije je odražavalo neekonomičan model održivosti, obzirom je pri tuženiku, kroz godine postojanja, došlo do viška radnika na rukovodećim/višim pozicijama, dok je istovremeno došlo do manjka i neadekvatnosti radnika na poslovima niže složenosti. Upravo na potonjima je trebalo napraviti pomak u smjeru da se zaposli više radnika koji će obavljati te i takve poslove, obzirom o takvim poslovima u suštini ovisi uredno funkcioniranje i poslovni rezultati tuženika. S druge strane, učinilo se prijeko potrebnim restrukturirati radna mjesta na rukovodećim / višim pozicijama, gdje više nije bilo održivo zapošljavati toliki broj radnika, koji nisu imali dovoljan opseg posla koji bi opravdao organizacijsko postojanje njihovog radnog mjesta. Provedenom reorganizacijom tuženik je uspio uštedjeti potrebnu količinu novca, kako bi upravo na poslovima niže i srednje složenosti mogao povećati broj radnih mjesta. Uostalom, navedeno povećanje radnih mjesta je od nikakvog značaja za tužitelja, obzirom tuženik u tih 60 radnika nije nikog zaposlio na tužiteljevom radnom mjestu niti to planira učiniti. Uostalom, čak i da se netko zaposlio na poslovima tužitelja (što nije učinjeno), Zakon o radu jasno propisuje posljedicu takvog postupanja, a ona zasigurno nije nedopuštenost odluke o otkazu. Dodatno, manji opseg poslova koji su i preostali nakon ukidanja nesvrhovitih radnih pozicija, tuženik je prenio i preraspodijelio na druga radna mjesta, odnosno druge radnike koji su jednako sposobni i imaju dovoljno znanja, vještina i vremena preuzeti obavljanje onih poslova koje su do sada obavljali radnici na najvišim pozicijama, a kojih poslova više nije bilo u dovoljnoj mjeri da bi se takve radnika ostavilo na radnim mjestima. Usvojenom novom organizacijskom strukturom ukinuta su, među ostalim, i radna mjesta pri Uredu ravnatelja - Stručni suradnik za projekte i Stručni suradnik za ključne partnere, a prvenstveno slijedom činjenice kako se značajan dio poslova naveden u opisima predmetnih radnih mjesta, logikom poslovnih procesa tuženika redovno obavlja u drugim Sektorima u skladu s njihovim djelokrugom rada. Radno mjesto Stručni suradnik za ključne partnere, na kojem je bio zaposlen tužitelj, obuhvaćalo je, među ostalim, poslove praćenja i analize razvoja poslovnih odnosa s ključnim partnerima, predlaganje mjera kratkoročne i dugoročne poslovne politike prema ključnim partnerima, predlaganje mjera za poboljšanje suradnje te analizu i ocjenu poslovne suradnje s ključnim partnerima kao i poduzimanje koraka za rješavanje problema i nesporazuma u odnosima s ključnim partnerima. Kako je osnivač tuženika Grad Zagreb, a sredstva za rad Ustanove osiguravaju se najvećim dijelom iz proračuna Grada Zagreba sukladno programu, a u svrhu provođenja Programa javnih potreba u sportu Grada Zagreba, iz navedenog slijedi kako su ključni partneri tuženika prvenstveno Grad Zagreb te Sportski savez Grada Zagreba sa svojim članicama – granskim sportskim savezima i sportskim klubovima. Suradnja s Gradom Zagrebom odvija se prvenstveno na razini ravnatelja Ustanove uz sudjelovanje svih organizacijskih jedinica, rukovoditelja Sektora i pomoćnika ravnatelja dok suradnja te razvijanje odnosa s drugim ključnim partnerom, SSGZ-om, djelokrug rada Sektora za programsko korištenje i programe USO. Razvijanje poslovne suradnje s drugim partnerima tuženika, primjerice zakupnicima poslovnih prostora, udrugama te komercijalnim korisnicima provodila se i dalje se provodi u drugim organizacijskim jedinicama tuženika – Sektor ekonomskih poslova, Sektor pravnih poslova, Objekti USO. Iz svega navedenog slijedi da se poslovi radnog mjesta Stručni suradnik za ključne partnere u naravi i najvećim dijelom više ne obavljaju, osim poslova koji su se i prethodnom organizacijom redovno obavljali u drugim Sektorima USO. Također, dodatan pokazatelj svrhovitosti otkaza je i taj da tuženik po otkazu ugovora o radu tužitelju, na njegovom radnom mjestu odnosno poslovima nije zapošljavao nove radnike, obzirom isti očigledno nisu potrebni, a niti ih ima namjeru zapošljavati. Rezultat provedene reorganizacije i sistematizacije doveo je do toga da dosadašnjih 52.632,00 / 631.588,00 EUR na mjesečnoj / godišnjoj razini, na rukovodeće pozicije će biti utrošeno svega 16.270,00 / 195.240,00 EUR, što na mjesečnoj razini čini uštedu u iznosu od 36.362,00 EUR, dok na godišnjoj razini čini uštedu od 436.348,00 EUR. Također, tuženik je jedan od proračunskih korisnika Grada Zagreba te njegovo poslovanje, rad, izvori prihoda u pretežnom dijelu ovise isključivo o novčanom iznosu koji je odlukom Grada Zagreba dodijeljen tuženiku na raspolaganje. Prema tome, a kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni aspekti, jasno je da se financijski iznosi i isplativost rada skoro isključivo vežu uz proračun na koji tuženik kao takav nema utjecaj. Upravo suprotno, s onim iznosom novca koji mu je stavljen na raspolaganje, on mora raspolagati što je moguće racionalnije i u dodijeljenim okvirima. Uz navedeno, za napomenuti je da je ukupan preneseni manjak prihoda i primitaka tuženika prije sistematizacije i reorganizacije iznosio 32.623.682 kuna, a iznos neplaćenih dospjelih obveza na kraju svakog mjeseca iznosio je oko 15.000.000,00 kuna. S obzirom na navedeno vidno je kako je bila ugrožena likvidnost tuženika te postojala mogućnost ovrha i blokada poslovnog računa zbog nepodmirenja obveza. S obzirom da su se, radi gore navedenih razloga izostanka vlastitih prihoda, znatno povećale obveze koje tuženik nije bio u mogućnosti podmirivati bilo je potrebno osigurati dodatna sredstva u iznosu od 9.500.000,00 kuna (za pokriće dospjelih neplaćenih obveza iz prethodnih godina i prenesenog manjka prihoda i primitaka). Dakle, reorganizacijom i sistematizacijom je istovremeno bio cilj bio poboljšati ukupan rezultat poslovanja i riješiti problem likvidnosti. Osporava zahtjev za vraćanje na rad na njegovo radno mjesto, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto. Naime, njegovo radno mjesto više ne postoji te bi vraćanjem istog na rad i njegovo radno mjesto zahtijevalo od poslodavca ponovnu provedbu reorganizacije i sistematizacije ostalih radnih mjesta i poslovanja, kako bi se udovoljilo zahtjevima tužitelja. Navedeno je objektivno, poslovno i logički neprihvatljivo, a takvo postupanje bi izravno štetilo tuženiku kao poslodavcu. S druge strane, tuženiku nije jasno koja odredba kojeg propisa traži, odnosno dopušta vraćanje na rad na drugo radno mjesto. Naime, autonomno je pravo tuženika kao poslodavca da svoje poslovne procese i organizaciju poslovanja maksimalno prilagodi svojim potrebama te da s tim u vezi donosi odgovarajuće opće, ali i pojedinačne akte, kojima se navedeno provodi u djelo, a što podrazumijeva i donošenje predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Da je opisano postupanje tuženika (racionalizacija poslovanja, ukidanje radnih mjesta itd.) u cijelosti ispravno te isključivo autonomno pravo tuženika, govori u prilog i sudska praksa. Nije sporno da je tužitelj radio na nekim od projekta, kao što nije sporno da su ti projekti završili. Prema tome, kako su navedeni projekti završeni, odnosno za istima više nema potrebe, a na istim projektima je radio tužitelj, jasnim se nameće nesporan zaključak da je prestala potreba i za radom tužitelja pri tuženiku, upravo iz razloga jer se sadržaj poslova na kojima je radio (rad na projektima) smanjio do te razine da se radno mjesto tužitelja ne može smatrati održivim u okviru nove reorganizacije i sistematizacije. U odnosu na navode tužitelja o primjeni socijalnih kriterija, odnosno zanemarivanju njegovih obveza uzdržavanja (postojanje kredita), godina rada i starosti, tuženik ističe da su takvi navodi u suprotnosti s zakonskim uređenjem iz članka 115. Zakona o radu. Glede tvrdnji tužitelja o tome da tuženik navodno nije vodio računa o tzv. socijalnim kriterijima, ističe da je točno da je člankom 115. stavak 2. Zakona o radu propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Iako je tuženik imao na umu eventualnu primjenu predmetne odredbe prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, međutim isto tako je uvidio da se navedena odredba u konkretnom slučaju ne može primijeniti. Naime, na dan donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je bio jedini radnik koji je imao sklopljen ugovor o radu za (trenutno nepostojeće) radno mjesto Stručnog suradnika za ključne partnere, odnosno na razini cijelog poslodavca, tužitelj je bio jedini radnik koji je bio zaposlen na radnom mjestu sukladno staroj, sada nepostojećoj organizaciji poslovanja, što dodatno potvrđuje osnovanost i zakonitost predmetne odluke o otkazu, ali i neobvezatne primjene socijalnih kriterija. Dakle, tuženik, kao poslodavac u konkretnom slučaju nije bio u mogućnosti socijalne prilike tužitelja uspoređivati s nekim drugim (usporednim) radnicima na istom radnom mjestu u skladu sa odredbom članka 15. stavak 2. ZR-a.“ Tuženik osporava navode tužitelja kako je postupanje tuženika zapravo sve jedan odraz diskriminacije prema tužitelju, izvršen isključivo s namjerom da se tuženik riješi tužitelja, ostvarujući i pokazujući navodni animozitet prema tužitelju, odbijajući pritom bilo kakvo održavanje sastanaka s tužiteljem, i to iz razloga što tuženik nikada ni na koji način nije osjećao nikakav animozitet prema tužitelju. Dapače, pri tuženiku je zaposleno preko 400 radnika, pritom ne ubrajajući sve ostale osobe koje nisu zaposlene pri tuženiku, a s kojim isti dolazi u svakodnevni kontakt, kako bi održao trenutno stanje i povećao poslovanje tuženika kao poslodavca. Tuženik ni na koji način ne vidi razlog zašto bi se tužitelj trebao osjećati zakinutim, ako mu tuženik nije davao mogućnost održavanja privatnih sastanaka, niti je isto bio dužan činiti. Oni sastanci koji su se održavali s tuženikom, odvijali su se isključivo na način da se ispune radni zadaci i poslovni ciljevi skrojeni pri tuženiku. Stvar je radnog i nikakvog drugog odnosa između stranaka. Uz to, navedeno ni na koji način ne predstavlja bilo kakav oblik diskriminatornog postupanja prema tužitelju, već isključivo racionalno, objektivno bez miješanja privatnog i poslovnog, vođenje poslovanja pri tuženiku. Povrh svega navedenog, tuženik ističe da su tvrdnje o navodnoj diskriminaciji u svakom slučaju irelevantne za potrebe ovog postupka, obzirom je predmet istog utvrđenje (ne)dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, a ne utvrđenje (ne)postojanja diskriminatornog postupanja tuženika. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, postupak otkazivanja, postupak savjetovanja, donošenje odluke o otkazu, njezino obrazloženje i postojanje opravdanih razloga, u cijelosti utemeljeno na objektivnim, potvrdivim i racionalnim razlozima, u cijelosti usklađeno sa zakonskim odredbama te nema mjesta utvrđenju nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu. U odnosu na navode tužitelja kojima se upire na činjenicu donošenja statuta pri tuženiku, kao i pravilnika o reorganizaciji i sistematizaciji, tuženik ne uviđa relevantnost takvih navoda za predmet ovog postupka, niti je isto od kakvog utjecaja na ishod istog. Također, tužitelj ni na koji način nije učinio vjerojatnim, a kamoli dokazao kakve bi bile pravne implikacije navodne neusklađenosti pravilnika i statuta, ako bi ih naravno i bilo. Naime, eventualno ukazivanje na kakvu ništetnost pravilnika, pa tako i pojedinih odredaba istog, isključivo predstavlja pitanje aktivne legitimacije radničkog vijeća tj. sindikalnog povjerenika, i ništa više od toga. Međutim, svaku takvu navodnu neusklađenost tuženik ovime oštro osporava, obzirom je sadržaj istih u cijelosti (međusobno) usklađen, zatim su isti stupili na snagu isti dan te kao takvi u cijelosti primjenjivi pri tuženiku. Stoga predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti iste, uz naknadu parničnog troška tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1.6.2023. (list 14-17 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10.8.2016. (list 18-19 spisa), Ugovor o radu od 10.8.2016. (list 20-21 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 16.6.2023. (list 22-23 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 24-27 spisa), ispis stanja kredita za tužitelja, zk izvadak (list 28-32 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Ustanove Upravljanje sportskim objektima iz 2023. (opći i posebni dio) (list 38-248, 641-851 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Ustanove Upravljanje sportskim objektima iz 2016. (list 249-603 i 857-1212 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1.6.2023. s povratnicom (list 631-635 spisa), sudsku praksu (list 636-638,852-855, 1215-1225, 1235-1250, 1299-1314, 1570-1579 spisa), Ugovor o radu od 10.8.2016. (list 639-640 spisa), Dopis tuženika od 16.5.2023. (list 1213-1214 spisa), Izmjene i dopune Plana za 2022. (list 1226-1233 spisa), Detaljan komentar ZR-a (list 1234 spisa), Financijska izvješća za 2022. (list 1251-1298 spisa), dopise, e-mailove, molba i prigovor tužitelja (list 1319-1328 spisa), Odluku tuženika od 23.5.2023. (list 1329-1330 spisa), Uputu poslodavca od 27.6.2018. (list 1353 spisa), objave s portala (list 1409-1428, 1504-1510, 1523- 1561, 1580-1608 spisa), rebalans, realizaciju proračuna, (list 1429-1433 spisa), e-mail komunikaciju – dostava dnevnih izvještaja tužitelja (list 1434-1500 spisa). Saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika BK (list 1381-1383 spisa), te svjedoci ČK i SK (list 1393-1395 spisa), IKI (list 1511-1514 spisa), CK (list 1612-1614 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka na ročištu 14.10.2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10.08.2016. na radnom mjestu Stručni suradnik za ključne partnere te da mu je isti otkazan temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1.6.2023. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za otkaz i da li je tuženik
0proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu.
7. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 1.6.2023. utvrđeno je da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme datiran s 10.8.2016., Ur.br.: I-3638/16, sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta Stručnog suradnika za ključne partnere, i to poslovno uvjetovanim otkazom. U obrazloženju iste navedeno je kako je IK kod Poslodavca u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu br. Ur.br.: I-3638/16, datiranog s danom 10.08.2016., na neodređeno vrijeme, za radno mjesto Stručnog suradnika za ključne partnere. U cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja, a nakon uredno provedenog postupka savjetovanja u smislu članka 150. ZR, Poslodavac je dana 03.04.2023. donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ID: 141-2/23/2, Ur.br. 110- 30-23-1 (dalje u tekstu: Pravilnik), a kojim je stavio van snage prethodno važeći pravilnik, i to Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od dana 10.06.2016. godine, Ur.br. I – 2061/16, zajedno s izmjenama i dopunama od dana 20.06.2018. godine, ID: 125-3/18/1, Ur.br.: 110-32/18-28. Novi Pravilnik stupio je na snagu dana 15.05.2023. Analizom sveukupnog poslovanja i poslovnih procesa koji se kod njega odvijaju, Poslodavac je utvrdio da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama te da je potrebno što je moguće prije provesti operativno restrukturiranje s ciljem usklađivanja broja, strukture i kvalifikacije radne snage po pojedinim radnim mjestima, pojedinim organizacijskim cjelinama i ukupno, a sve kako bi se osiguralo optimalno funkcioniranje poslovnih procesa kako u redovitim, tako i u izvanrednim okolnostima. Kao ključne zadatke i ciljeve za provođenje navedenog operativnog restrukturiranja Poslodavac je identificirao prilagodbu organizacije i sistematizacije radnih mjesta na način da se postigne optimalni radni učinak, unaprjeđivanje kvalifikacijske strukture radne snage, usklađivanje kompetencija radnika s poslovima radnog mjesta kojeg isti obavljaju, koncentraciju rukovodećih ovlasti i odgovornosti te postizanje što je moguće konzistentnije hijerarhije pojedinih organizacijskih jedinica i radnih mjesta. Pritom je Poslodavac ocijenio da kvalitetna reorganizacija poslovanja predstavlja preduvjet za nastavak financijske stabilizacije i dugoročnog osiguravanja mogućnosti Poslodavca da nesmetano vodi poslovanje u skladu sa Statutom i mjerodavnim propisima, uz istovremeno poštivanje svih preuzetih obveza financijske i druge naravi, a prije svega obveza prema svojim vlastitim radnicima. Poslodavac posluje u iznimno izazovnom okruženju povezano s teškim i nepredvidivim makroekonomskim prilikama, koje na razne načine mogu dovesti ne samo do poremećaja u financijskom poslovanju, nego i do daljnjih promjena i poremećaja na tržištu radne snage, koji se kao takvi već sada reflektiraju i mogu se dodatno reflektirati na poslovanje Poslodavca. Financiranje i poslovanje Poslodavca je i može biti pod još većim pritiskom vrlo visoke inflacije, zastoja u globalnim opskrbnim lancima, manjka raspoloživih materijala i opreme te s time povezanim daljnjim rastom cijena. Stoga savjesno i odgovorno vođenje poslova Poslodavca podrazumijeva poduzimanje odgovarajućih koraka u smislu gore opisanog, a sve kako bi se osigurala maksimalna mogućnost apsorbiranja takvih poremećaja i nastavak poslovanja u okviru Statutom povjerenih djelatnosti, važećih propisa i odgovornosti prema vlastitim radnicima. Novim Pravilnikom su stoga uvedena nova radna mjesta, ukinuta postojeća, dok je na pojedinim smanjen broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu dijela poslova koji se kod Poslodavca i dalje obavljaju i nakon provedene reorganizacije, a sve navedeno u svrhu postizanja nužne racionalizacije poslovanja popraćene novom organizacijom rada i radnih mjesta pri Poslodavcu. Ujedno je Pravilnikom o radu od dana 31.01.2023., ID: 141-2/23/1, Ur.br.: 110-01-38- 23-1, došlo do izmjena u koeficijentima povezanim s određenim radnim mjestima kod Poslodavca, odnosno promjene u rasponu koeficijenata, a sve kako bi tako izmijenjeni koeficijenti odnosno njihovi rasponi omogućili adekvatnu popunjenost pojedinih radnik mjesta i održivu alokaciju novčanih sredstava za plaće radnika na razini cijelog Poslodavca. Uslijed navedenog, radno mjesto I je ukinuto, dok su se poslovi koje je B prethodno obavljao sukladno novoj organizaciji poslovanja u najvećem dijelu ili u cijelosti prestali obavljati, a čime je otpala potreba za radom I na njegovom radnom mjestu. Povezano sa svime navedenim, ali s druge strane i neovisno od toga, promatranjem i analizom poslova koji se obavljaju na radnom mjestu na kojem je do sada bio zaposlen B, a prije svega njihove strukture i intenziteta, Poslodavac je utvrdio da se s vremenom opseg poslova koje B obavlja znatno smanjio, i to do te mjere koja ne opravdava nastavak radnog odnosa između Radnika i Poslodavca. Imajući u vidu sve navedeno, jasno je da je kod Poslodavca zbog organizacijskih, ali i s time povezanih gospodarskih te tehnoloških razloga došlo do prestanka potrebe za radom Radnika. Poslodavac je prilikom donošenja ove odluke, a sve sukladno članku 115. stavak 2. ZR-a i u mjeri u kojoj je to obvezan sukladno ZR- u, vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete I, te je utvrdio prije donošenja ove odluke da ne postoje razlozi koji bi sprječavali donošenje iste, a sve imajući u vidu da je Radnik jedini izvršitelj na svojem radnom mjestu kojemu se otkazuje ugovor o radu. Prije donošenja ove odluke Poslodavac se temeljem članka 150. ZR-a savjetovao s radničkim vijećem. Stoga, imajući sve gore u vidu, to Poslodavac smatra da je njegova odluka zasnovana na odredbama ZR-a, Pravilnika o radu Poslodavca te važećeg ugovora o radu koji se istom odlukom otkazuje.
8. Protiv pobijane Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1.6.2023., tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 16.6.2023., te tuženik na isti nije odgovorio, pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 14.7.2023., čime je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR), a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.
9. Suprotno navodima tužitelja, pobijana odluka o otkaz sadrži pisane i jasne razloge sukladno čl. 120. st. 1. i 2. ZR-a pa tako iz iste jasno proizlazi:
- da je u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja, tuženik utvrdio da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama te da je potrebno provesti operativno restrukturiranje s ciljem usklađivanja broja, strukture i kvalifikacije radne snage po pojedinim radnim mjestima, pojedinim organizacijskim cjelinama i ukupno, a sve kako bi se osiguralo optimalno funkcioniranje poslovnih procesa,
- da je sukladno tome tuženik donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je uređena nova organizacija rada i radnih mjesta kod tuženika, tako da su uvedena nova radna mjesta, ukinuta postojeća, dok je na pojedinim smanjen broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu dijela poslova koji se kod tuženika i dalje obavljaju, a sve u svrhu postizanja nužne racionalizacije poslovanja.
- da je ključni cilj reorganizacije bio da se postigne optimalni radni učinak, unaprjeđivanje kvalifikacijske strukture radne snage, usklađivanje kompetencija radnika s poslovima radnog mjesta kojeg isti obavljaju, koncentraciju rukovodećih ovlasti i odgovornosti te postizanje što je moguće konzistentnije hijerarhije pojedinih organizacijskih jedinica i radnih mjesta, a takva kvalitetna reorganizacija poslovanja predstavlja preduvjet za nastavak financijske stabilizacije i dugoročnog osiguravanja mogućnosti tuženika da nesmetano vodi poslovanje u skladu sa Statutom i mjerodavnim propisima, uz istovremeno poštivanje svih preuzetih obveza financijske i druge naravi, a prije svega obveza prema svojim radnicima,
- da je tuženik utvrdio da se s vremenom opseg poslova koje je tužitelj obavljao znatno smanjio, i to do te mjere koja ne opravdava nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika pa je uslijed toga radno mjesto tužitelja ukinuto te je otpala potreba za radom tužitelja na njegovom radnom mjestu stručni suradnik za ključne partnere,
- zbog čega je tužitelju otkazan ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom.
10. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 10.06.2016. proizlazi da je istim bilo predviđeno radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere, za isto je bio predviđen 1 izvršitelj, te je opis poslova tog radnog mjesta bio da prati i analizira razvoj poslovnih odnosa s ključnim partnerima, predlaže mjere kratkoročne i dugoročne poslovne politike prema ključnim partnerima, predlaže mjere za poboljšanje suradnje, radi analize i ocjene poslovne suradnje s ključnim partnerima, poduzima konkretne korake za rješavanje mogućih problema i nesporazuma s ključnim partnerima, dogovara i priprema periodične sastanke ravnatelja Ustanove s odgovornim osobama ključnih partnera, podnosi redovita izvješća iz područja svog djelovanja, radi i druge poslove po nalogu ravnatelja u okviru svoje stručne spreme.
11. Sud je izvršio uvid u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 3.4.2023. koji je stupio na snagu 15.5.2023. i kojim je stavljen van snage prethodno važeći Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 10.06.2016. s izmjenama i dopunama od 20.6.2018.. Iz istog je vidljivo da je tuženik potpuno drugačije organizirao svoje poslovanje odnosno ustrojstvo pojedinih organizacijskih jedinica i pojedinih radnih mjesta u odnosu na ranije važeći Pravilnik, te u istom više nije predviđeno radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere odnosno isto je ukinuto.
12. Ujedno tuženik je donio Pravilnikom o radu od dana 31.01.2023. kojim je izmijenio koeficijente povezane s određenim radnim mjestima odnosno uveo je promjene u rasponu koeficijenata.
13. Tužitelj je izjavio da je radio kod tuženika kao stručni suradnik za ključne partnere, te ne zna zbog čega je dobio otkaz. Obavljao je poslove po nalogu ravnatelja, te je obilazio ključne partnere i obavljao prodaju te je brinuo da isti budu zadovoljni. Najveći korisnici su bili Grad Zagreb i Zagrebački holding, te je sa istima po nalogu direktora imao sastanke. Posao mu je bio povećanje prodaje usluga. 2018. godine je sklopio aneks ugovora o radu prema kojem je dobio dodatne zadatke i to prodaju, marketing, suradnju sa multisportom. Naime, prije je obilazio kupce, a prema ovom aneksu je trebao također i tražiti nove kupce. Kod tuženika je 2023. provedena nova sistematizacija prema kojoj više nije postojalo njegovo radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere. Prije toga je nadređenom slao više molbi da vide cijelu situaciju u vezi toga, ali nije nikada dobio odgovor. U obujmu njegovog posla nije bilo nikakvog pada u poslovanju. Radnici su redovito dobivali plaće, te su se vršila razna ulaganja, te nisu primijetili nikakvu krizu kod tuženika. Imali su sav materijal potreban za rad. Osim njega, još 2 radnika su dobili otkaze i to bivši ravnatelj i ravnateljica. Nakon njegovog otkaza, kod tuženika je zaposleno 90 ljudi, a neki su bili i ekonomskog smjera. U uredu ravnatelja je bilo 10 radnika, a prema novoj sistematizaciji ih je ostalo 8, dok su preostali otišli na niže rangirana radna mjesta. U zadnja 3 mjeseca prije otkaza, održavao je postojeće korisnike, te ga direktor nije primao na razgovor, pa nije mogao pronaći nove poslovne partnere, radio je na marketinškim akcijama vezano za suradnju za Zagreb plakatima koji su čak predložili povećanje poslova, ali je ravnatelj tuženika odlučio da mu to ne treba, u odnosu na partnera Grad Zagreb, obavio je nekoliko telefonskih poziva kako bi spojio ljude da riješe problem koji je bio vezan za javnu rasvjetu na teniskim terenima Šalata, te je dnevno obilazio korisnike.Vezano za poslove sa multisport karticom, odlazio je na sastanke tijekom 2018. Na web stranici je vidio natječaje nakon njegovog otkaza, te su neki bili za ekonomsku struku, te je u kontaktu sa bivšim kolegama, te su mu oni rekli da su bili neki natječaji i da su neki ljudi primljeni. Njemu nije bila potreba uputa ravnatelja za svaki radni zadatak, već je obavljao zadatke iz opisa svog posla. Nakon njegovog otkaza, tuženik i dalje ima suradnju sa partnerima sa kojima je on radio, pa čak i u većem opsegu. On je bio jedini izvršitelj na njegovom radnom mjestu. Iz tuženikovog dopisa se vidi da su nakon njegovog otkaza 3 radnika preuzeli njegove poslove.
14. Zakonski zastupnik tuženika BK je izjavio da je on od prosinca 2021. v.d. ravnatelja, a od ožujka 2022. je ravnatelj tuženika. Kod tuženika je bila kaotična situacija zbog čega je provedena reorganizacija radnih mjesta. Naime, imali su čak 17 osoba sa najvećim platnim razredom, dok je bio nedostatak osoba na održavanju objekata, npr. domar, električar i sl., a upravo je to bila svrha i osnovna djelatnost tuženika. Tužitelj je također spadao u taj najviši platni razred. Novom reorganizacijom je svedeno na to da imaju 5 radnika u najvišem platnom razredu koji sve obavljaju, a to su rukovoditelji sektora, time što su trojica od njih također i pomoćnici ravnatelja. S druge strane, zaposlili su veći broj običnih radnika koji obavljaju poslove održavanja objekata, te su na taj način konačno osigurali da se objekti dobro održavaju, te nisu zapošljavali radnike sa VSS. Radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere je ukinuto, jer isto prema novoj reorganizaciji više nije bilo potrebno i nije imalo više poslova. Naime, više nije bio potreban posrednik između tuženika i ključnih partnera, već je om održavao suradnju sa ključnim partnerima, kao i rukovoditelji svaki u sklopu svog sektora. Kada je došao kod tuženika, zatekao je stanje od 34 milijuna kuna manjka, te je sada taj manjak znatno smanjen, a tome je pridonijelo i to što su smanjili rukovodeće osobe sa 17 na 5 osoba. Grad Zagreb je osnivač tuženika, te Grad Zagreb osigurava sredstva za plaće koja ne smiju prekoračiti. Početkom i sredinom 2023. su rasle cijene materijala i energenata. Od 2022. tuženik od Grada Zagreba dobiva sredstva za investicijsko održavanje, tako da su sada brojni objekti održavani. U vrijeme otkaza, tužitelj je bio jedini izvršitelj na njegovom radnom mjestu stručni suradnik za ključne partnere. Ključni partneri su bili Grad Zagreb, Holding i Sportski savez Grada Zagreba, a nakon otkaza tužitelju, suradnja sa istima je puno bolja, a to zbog toga što sada sve odluke donose u dogovoru između tuženika, Sportskog saveza i Gradskog ureda za sport i obrazovanje. Tužiteljevih poslova jednostavno više nije bilo kod tuženika, jer njegovi poslovi suradnje nisu bili potrebni budući da on odlazi na sve sastanke i surađuje sa partnerima. Tri mjeseca prije otkaza, tužitelj nije bio uključen u nikakve projekte, od tužitelja nije dobio nikakvu analizu razvoja poslovnih odnosa s ključnim partnerima, prijedlog mjera kratkoročne i dugoročne poslove politike prema ključnim partnerima, prijedlog mjera za poboljšanje suradnje, analizu i ocjenu poslovne suradnje s ključnim partnerima ili prijedlog mjera za rješavanje problema i nesporazuma u odnosu sa ključnim partnerima. U vrijeme prije otkaza, tuženik je imao oko 450 zaposlenih, te su radnici obavljali svoj dio posla bez posebne upute, te eventualno ako on dobije neki zadatak od Grada Zagreba i isti odredi radniku, tada je on to dužan izvršiti. Ako ga netko treba, može doći kod njega u ured ili zvati telefonom, a obično ga kontaktiraju poslovođe i rukovoditelji. Nakon otkaza tužitelju, na poslovima tužitelja nisu zaposleni neki vanjski korisnici. Radili su reorganizaciju oko 6 mjeseci, te su analizirali svako radno mjesto, te su ocijenili potrebe posla, te što se može poboljšati ili pojednostaviti. On nije imao ništa protiv tužitelja, te mu je čak simpatičan, ali jednostavno, njegovi poslovi više nisu bili potrebni. Temeljem ove nove sistematizacije, trojica radnika su dobili otkaz te im nije ponuđeno drugo radno mjesto, a drugi radnici su ili ostali na starom radnom mjestu ili su prebačeni na drugo radno mjesto, pa su tako npr. imali radnike na radnom mjestu električar, koje više nije postojalo ali je postojao domar 1, 2 i 3, te su tim radnicima ponudili ta radna mjesta bez otkaza, te su oni to prihvatili. Na taj način su imali npr. električara, vodoinstalatera i sl., a novim opisom poslova su zapravo povećali njihov opseg i vrstu poslova. Ne zna kolika je bila inflacija u lipnju 2023., koji materijali tuženiku nisu bili dostupni u lipnju 2023. Sada sva suradnja ide preko njega i rukovoditelja, te sada sa 5 ljudi u najvišem platnom razredu sve dobro funkcionira. Troškovi plaća su sada puno manji nego prije otkaza tužitelju, pa su tako plaće za rukovodeće osobe smanjene sa otprilike 50.000,00 eura na 15.000 eura. Sa ova 3 otkaza nisu uštedili, nego su izvršili restrukturiranje poslova i sada bolje funkcioniraju. Svrha nije bila štednja, već da se ne troši novac na poslove koji nisu potrebni. Dakle, sa ova 3 otkaza i sa rasporedom drugih rukovodećih osoba na niža radna mjesta, tuženik je smanjio troškove, ali to ne bi podveo pod pojam štednje. Tuženik od Grada Zagreba dobiva namjenska sredstva za određeni izvor, bilo to za objekte, za plaće ili za energente. Poslovi tužitelja tuženiku više nisu bili potrebni, a obzirom na kvalifikacije tužitelja, nisu imali radno mjesto koje bi mu ponudili, jer je pretpostavljao da radno mjesto npr. domara ne bi prihvatio. Imali su osobe u marketingu i prodaji na rukovodećim mjestima, koje su imale najveće plaće, te su im ponudili da obavljaju iste te poslove, ali sa punom manjom plaćom, te su oni to prihvatili, a u odnosu na tužitelja, njegovi poslovi se jednostavno više nisu obavljali, pa mu nisu imali što ponuditi. Nakon otkaza tužitelja, kod tuženika nije zaposlena osoba za kontakt sa Gradom Zagrebom, Holdingom i Sportskim savezom. Ne može reći da je bio zadovoljan sa radom tužitelja, jer se poslovi zapravo nisu obavljali.
15. Svjedok ČK je izjavila da radi kod tuženika kao rukovoditelj pravnog sektora od ožujka 2020., a tužitelj je bio suradnik za ključne partnere. Kod tuženika je provedena reorganizacija u svibnju 2023., a cilj iste je bio da se uskladi stvarno stanje sa onim što je na papiru, te je provedena i analiza, te je temeljem toga napravljena nova sistematizacija radnih mjesta. Naime, kod tuženika je bio određen broj rukovodećih osoba kojima je opseg posla toliko pao da za istima više nije bilo potrebe. Također i za poslovima tužitelja tj. suradnika za ključne partnere je opseg njegovih poslova toliko smanjen da je za istima prestala potreba, pa je to radno mjesto ukinuto. Ne zna točno koje poslove i projekte je tužitelj radio. Ključni partneri su Grad Zagreb, Sportski savez Grada Zagreba i dio Zagrebačkog holdinga, a poslovi tužitelja su jednostavno toliko smanjeni da poslovi njegovog radnog mjesta više nisu bili potrebni. Tužitelj nije radio niti na jednom projektu, te nije bio prisutan na sastancima, jer on zapravo niti nije imao niti poslova niti projekata, pa za njegovim radom nije bilo potrebe. Sudjelovala je u svim pripremnim radnjama vezanim za reorganizaciju, a zatim je jedno vrijeme bila na rodiljnom dopustu, te se je vratila na svoje rukovodeće radno mjesto i kao takva je u sve bila uključena. Radničkom vijeću je uz prijedlog otkaza dostavljen sav relevantni materijal koji je bio potreban. Prije reorganizacije, kod tuženika je bilo 17 rukovodećih radnih mjesta, a nakon reorganizacije 5. Krajem 2022. tuženik je imao dug od 34 miliona kuna. Također, imali su zapravo manjak sredstava za radnike koji su im bili nužni i neophodni, jer tuženik ima preko 30 sportskih objekata kojima upravlja, te mu je za to potreban veći broj radnika niže stručne spreme koji su mu bili potrebni, a zbog nedostatka financijskih sredstava nisu mogli zaposliti takve nove radnike. Tužitelj je bio jedini izvršitelj na svom radnom mjestu. Rukovodeće osobe su međusobno komunicirali i održavali sastanke, te su im radnici znali dolaziti sa pitanjima, a tužitelj joj se nikada nije obratio sa nikakvim pitanjem. Tužitelj nije bio na tim sastancima iako je trebao biti, te je na istima trebao iznositi prijedloge i mišljenja, ali on nije dolazio i nikada nisu znali gdje je on. Nije joj poznato da bi tužitelj u 3 mjeseca prije otkaza izrađivao analize razvoja poslova sa ključnim partnerima, te da bi tužitelj izrađivao neke kratkoročne i dugoročne planove vezano za ključne partnere, te u zadnja 3 mjeseca prije otkaza tužitelju, tuženik nije imao problema sa ključnim partnerima. Također, nije joj poznato da bi tužitelj radio na nekim projektima u zadnja 3 mjeseca prije otkaza. Nakon reorganizacije se preostali poslovi sa ključnim partnerima normalno i redovito obavljaju, možda čak i brže, te nema nagomilanih zaostataka, te iste obavlja ravnatelj, koji dalje po potrebi rukovodećim osobama prosljeđuje radne zadatke, a od tih 5 rukovodećih osoba, 3 su pomoćnika ravnatelja. Na tim poslovima nije zaposlen novi djelatnik. Tuženik je imao službu za marketing, te joj nije poznato da bi tužitelj radio na nekim marketinškim akcijama. Poslove vezane za multisport kartice obavlja kolegica Č iz službe prodaje cijelo vrijeme, te joj nije poznato da bi te poslove obavljao tužitelj, jer joj se sa time nikada nije obraćao, već joj se uvijek obraćala Č radi provjere ugovora. Svakodnevno surađuje sa ravnateljem i drugim rukovodećim osobama i to i prije i nakon reorganizacije. Kako je ona ključni pravnik kod tuženika, uključena je u sve važne sastanke, te joj je dobro poznato poslovanje tuženika i prije i nakon reorganizacije. U zadnja 3 mjeseca prije otkaza tužitelju, nije ga vidjela na poslu, a inače ga je vidjela ukupno 2 puta od kad radi kod tuženika. U zadnja 3 mjeseca prije otkaza tužitelju, bila je na rodiljnom dopustu, ali je često dolazila kod tuženika i svakodnevno je komunicirala sa ravnateljem i kolegicom koja ju je mijenjala. Tužitelj nije dolazio na sastanke i nije imao inicijativu, a ona kao rukovodeća osoba nije imala razloga tužitelju zbog toga davati upozorenje, jer su upravo oni kao rukovodeće osobe zaduženi za davanje inicijative, te su oni bili pokretači svega, a smatra da je ona kao ključni pravnik sa svime bila upoznata. Ravnatelj rukovodi ustanovom, te prosljeđuje radne zadatke ako za vas ima neki radni zadatak, a ako za nekoga nema posla, onda mu niti ne daje radni zadatak. Pretpostavlja da je tužitelj bio pozivan na sastanke, te su obično oni sazvali sastanke, a oni kao rukovodeće osobe su pozivani na sastanke koji su bili u vezi sa krugom njihove djelovanja. Na sastanke su pozvani na razne načine mailom, telefonom, neposredno i sl. Kao posljedica reorganizacije bila su 3 otkaza, te od ta 3 otkaza su 2 radnika bila rukovodeće osobe, a jedna osoba je bila u višem platnom razredu. Nakon otkaza tužitelju zapošljavali su radnike sa VSS i to u pravnoj službi, na poslovima održavanja, te radnike niže stručne spreme. Tužitelj nije imao posla i nije bio na poslu, te tužitelj nije radio ništa, te nikada nije dostavljao izvješće.
16. Svjedok IKI je izjavila da radi kod tuženika kao pomoćnica ravnatelja za razvoj. Uvođenjem novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ukinuto je radno mjesto na kojem je radio tužitelj kao stručni suradnik za ključne partnere jer su se poslovi njegovog radnog mjesta u najvećem opsegu prestali obavljati, a preostali manji opseg poslova se obavlja u drugim organizacijskim jedinicama. Tužitelju nije bilo ponuđeno drugo radno mjesto te mu je otkazan ugovor o radu. Kod tuženika je zatečeno 17 osoba na radnim mjestima sa najvišim koeficijentima i višim složenosti poslova, a među kojima je bio i tužitelj, te je obzirom na poslovne procese kod tuženika bilo predviđeno 5 takvih radnih mjesta pa je došlo do ukidanja radnih mjesta. Također bila je namjera da se otvori prostor za zapošljavanje operativnog kadra sa nižom stručnom spremom, a koji su na objektima bili deficitarni, ali su bili potrebni. Kod tuženika je provedena reorganizacija jer postojeća radna mjesta nisu odgovarala poslovnim procedurama kod tuženika, jer rukovodeći kadar nije bio popunjen sa radnim zadacima, jer iako je tuženik bio proračunski korisnik, imao je potrebu za rashodima za zapošljavanje na operativnim poslovima, te je u to vrijeme došlo do rasta cijena usluga i radne snage. Analizu o svemu navedenom tuženik nije napravio u pisanom elaboratu već su održavani radni sastanci ravnatelja i zaposlenika koje je ravnatelj odredio, a koji imaju znanja i iskustva o stanju kod tuženika, te je na istima utvrđena analiza i potreba za reorganizacijom. Sudjelovala je na tim sastancima te su bile i druge osobe npr. voditeljica ekonomskih poslova, voditeljica financija, voditeljica pravne službe itd., ali nisu uvijek bile prisutne iste osobe već ovisno o tome u kojem je području analiza rađena. Također na sastanke su nekad pozivani i voditelji objekata koji su radili na operativnim poslovima. Poslovi tužitelja su bili uspostavljanje poslovne suradnje sa poslovnim partnerima, predlaganje unapređenja, analiza te suradnje i izvještavanje o tome. Ovi poslovi se više ne obavljaju s jednog radnog mjesta. Poslove sa ključnim partnerima (Grad Zagreb i Sportski savez grada Zagreba) obavlja ravnatelj. Po pitanju programa javnih potreba u sportu grada Zagreba, te poslove uz ravnatelja obavlja i pomoćnik ravnatelja za programsko korištenje. Ostalu komunikaciju obavljaju pomoćnici ravnatelja i rukovoditelji. Kada je počela reorganizacija, imala je ugovor o radu za stručni suradnik za planiranje u poslovnoj jedinici Otvoreni tereni, ali je imala odluku ravnatelja sukladno kojoj je obavljala i poslove asistenta ravnatelja. Stručni suradnik za planiranje u navedenoj jedinici više ne postoji nakon uvođenja novog Pravilnika, te je dobila ugovor o radu za drugo radno mjesto na kojem sada radi. Radno mjesto stručni suradnik za planiranje više ne postoji, a niti poslovna jedinica Otvoreni tereni, već postoji slično radno mjesto sa sličnim nazivom u drugom sektoru, te se dio poslova tih radnih mjesta preklapa dok su ostali drugačiji. Sklapanjem novog ugovora dobila je veću plaću. Nakon provedene reorganizacije je bilo zapošljavanja radnika sa višom i visokom stručnom spremom. Zbog provedene reorganizacije je bilo oko 6-7 otkaza. Svjedočila je poteškoćama u nabavi robe i sirovina te su bili dugi rokovi isporuke, a što se odnosi na rezervne dijelove i neke sirovine. Sjeća se da je vezano za poremećaj na tržištu radne snage bio u to vrijeme problem u pronalasku radne snage. Sudjelovala je u izradi Pravilnika, ali to ne znači da su joj bili poznati svi makroekonomski aspekti i poremećaji na tržištu rada. Sastanci su uglavnom sazivani putem telefona, usmeno i preko maila te ih je najčešće sazivao ravnatelj, a ponekad ovisno o temi pojedini rukovoditelj. Krajem 2022. i početkom 2023. tuženik je imao financijski deficit od 35-40 miliona kuna. U vrijeme otkaza je tužitelj bio jedini izvršitelj na njegovom radnom mjestu. Poslovi tužitelja su se u zadnjih 6 mjeseci prije otkaza značajno smanjili po opsegu te su isti bili na kraju vrlo vrlo mali. Na poslovima tužitelja nakon njegovog otkaza nisu zaposlili nove radnike. Nisu joj poznati projekti Zagrebplakat, Janaf i Informatizacija ustanove u suradnji sa Zagrebačkim holdingom. Nema saznanja o tome da bi tužitelj tijekom 6 mjeseci prije otkaza bio uključen u neke projekte. Kako je tijekom 6 mjeseci prije otkazu tužitelju bila asistent ravnatelju, to je imala uvid u raznu dokumentaciju te bi imala saznanja o postojećim projektima, ako su postojali. Tuženik je uspostavio suradnju sa Multisport prije dosta godina, negdje prije 2020. Poslove vezane za Multisport kartice su obavljale kolegice S i C. Nikada nije sudjelovala na sastanku kojeg bi sazvao tužitelj kao rukovoditelj te joj nije poznato da bi tužitelj sazivao sastanak. Ne može se sjetiti da je tužitelja vidjela tijekom 6 mjeseci prije njegovog otkaza. Nema saznanja o tome da bi tuženik nakon otkaza tužitelju, uspostavio suradnju sa nekim novim ključnim partnerima. Komunikaciju sa ravnateljem uspostavlja kao i drugi rukovoditelji putem telefona, maila ili usmeno te u tome nema poteškoća. Prije otkaza tužitelju provedeno je savjetovanje s Radničkim vijećem o otkazu. Rukovodeće osobe su u svom djelokrugu rada samostalne te po potrebi dobivaju suglasnost ravnatelja i nalog ravnatelja ako je to potrebno za određeni posao te uvijek mogu ravnatelju predlagati poboljšanje. Ne zna da li je tužitelj nekada tražio sastanak sa ravnateljem u zadnjih 6 mjeseci prije otkaza te da li je takav sastanak održan. Tuženik je utvrdio da je tijekom zadnjih 6 mjeseci prije otkaza tužitelju opseg tužiteljevih poslova znatno smanjen tj. da je jako mali, ali to ne znači da je neposredno prije tih 6 mjeseci tužitelj svoj posao obavljao u punom opsegu. Nije bila upoznata da bi u izvještajima i rezultatima bio spomenut neki posao tužitelja. Tijekom 6 mjeseci prije otkaza tužitelju, nije radila na istom objektu kao i tužitelj.
17. Svjedok CK je izjavio da je radio kod tuženika kao ravnatelj, te je dobio otkaz 30.6.2023., te u vezi toga vodi sudski spor protiv tuženika. Predmetni otkazi su bili čista politička smjena, te se je oko pola godine pričalo da se žele riješiti njega i tužitelja i još jedne osobe, a zbog čega je bio prisiljen dati ostavku sa mjesta ravnatelja 7.12.2021., te je nakon toga bio raspoređen na radno mjesto koordinatora za standardizaciju sa kojeg je dobio otkaz. Provedena reorganizacija je obuhvaćala samo izmjenu naziva radnog mjesta, a na taj način to je bilo provedeno samo kako bi se riješili određenih ljudi, a ne radi uštede, već se radilo o obračunu, a 3 osobe su nakon toga dobile i veće plaće. Navodi da on nije sudjelovao u izradi reorganizacije. Tuženik je 2020. imao gubitak od 6.300.000,00 kn, a u 2021. je imao neto dobit od 530.000,00 kn, ali kada se je u konačnici sve obračunalo, tada je za tu godinu bio ukupan minus od 32.000.000,00 kn. Unatoč tome, tuženik je uredno poslovao, te mu je Grad Zagreb doznačavao proračunska sredstava, te su plaće isplaćivane. U vrijeme donošenja odluka o otkazu, poslovanje tuženika nije bilo ugroženo zbog inflacije, te nije bilo problema oko nabave materijala. Nakon otkaza su bila 2-3 natječaja za radnike VSS, i to u nabavi, te je zaposleno 2-3 radnika. Tužitelj je u svom radu komunicirao sa Zagrebplakatima vezano za izradu plakata, obavljao je korespondenciju sa Gradom Zagrebom, pregovarao je u vezi infrastrukturne mreže za telefon, mobitel i Internet, u vezi Multisporta je nalazio prazne rupe za teniske terene, te je tražio sponzore za Kutiju šibica, vodio je neke dogovore sa Janaf-om itd. Dok je bio ravnatelj, tužitelj je ispunjavao svoje radne zadatke, a kada više nije bio ravnatelj, sjedio je s tužiteljem u istoj sobi, te mu je poznato da je tužitelj svaki dan pisao dnevna izvješća novom ravnatelju. Tuženik je imao 32 objekta dok je bio ravnatelj, te su imali ekipu koja je svakodnevno obilazila te objekte, tako da je svaki dan bila u nekom od njih i provjeravala prisutnost na radu, alkohol i droge. Dok je sa tužiteljem sjedio u istoj sobi, tužitelj je svaki dan dolazio na posao. Tužitelj i on su sjedili u Domu sportova na trećem katu, a gđa. ČK na prvom ili drugom katu, te je nekada vidio vani gđu. ČK kada je bio na pauzi, a ona je trebala biti na porodiljnom, ali ne zna zašto je ona dolazila. Nakon dolaska nove uprave, na rad tužitelja nije bilo primjedbi. Ključni partneri tuženika su bili Zagrebački holding, Grad Zagreb, Janaf, Multisport, Rost Sport, Konzum, odnosno svi od kojih su mogli dobiti novac za organizaciju Kutije šibica. Novi ravnatelj je na sastanke pozivao one koje je on želio, te koliko zna, tužitelj nije bio pozivan. Sa njim i sa tužiteljem nitko nije razgovarao u vezi nove reorganizacije i opisa poslova, te ih nisu tražili izvještaj o tome što rade. Dobio je otkaz povodom iste reorganizacije kao i tužitelj. Tužitelju je bio nadređen ravnatelj, a on je kao koordinator za standardizaciju imao šefa koji je bio voditelj tog odjela, tako da nisu bili u istoj organizacijskoj jedinici. U vrijeme njegovog otkaza inflacija je bila oko 6 ili 7%. Kao koordinator za standardizaciju se nije bavio nabavom materijala, nego skupljanjem ponuda koje su dalje prosljeđivali. Radnici koji su ostali raditi kod tuženika rekli su mu da su nakon njegovog otkaza zaposlene 2-3 osobe sa VSS, a to mu je rekla DK, voditeljica financija i računovodstva. Kod tuženika je bilo oko 450 radnika, te su svima našli nova radna mjesta sa istim zaduženima, osim njima, a ne zna da li kod tuženika sada postoji radno mjesto tužitelja i pod kojim nazivom, ali zna da su njegovi poslovi raspodijeljeni, jer i sada tuženik surađuje sa ključnim partnerima, jer smatra da su i danas potrebni svi poslovi vezani za Kutiju šibica. Kada je dobio otkaz, tuženik je imao oko 450-465 radnika, te ne zna koliko njih je pripadalo pojedinoj političkoj opciji.
18. Sud je prihvatio iskaze stranaka i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, a temeljem kojih je sud nedvojbeno utvrdio da je kod tuženika 2023. godine provedena nova reorganizacija i sistematizacija radnih mjesta prema kojoj više nije postojalo tužiteljevo radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere, a tužitelj je bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu.
19. Nadalje, sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka ČK i IKI te zz tuženika budući su jasni i međusobno suglasni te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, a kako su isti sudjelovali u provedenoj reorganizaciji istu su kompetentni i mjerodavni, pa je tako temeljem istih sud utvrdio da je kod tuženika provedena reorganizacija jer postojeća radna mjesta nisu odgovarala poslovnim procedurama kod tuženika, jer rukovodeći kadar nije bio popunjen sa radnim zadacima, jer iako je tuženik bio proračunski korisnik, imao je potrebu za rashodima za zapošljavanje na operativnim poslovima, te su na ovoj reorganizaciji radili oko 6 mjeseci, te su na sastancima analizirali svako radno mjesto, ocijenili su potrebe posla, te što se može poboljšati ili pojednostaviti, tako da je u svibnju 2023. donesen novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Naime, imali su čak 17 osoba sa najvećim platnim razredom, a među njima je bio i tužitelj (kako stručni suradnik za ključne partnere), dok je bio nedostatak operativnog kadra sa nižom stručnom spremom na održavanju objekata, npr. domar, električar i sl., a upravo je to bila svrha i osnovna djelatnost tuženika. Novom reorganizacijom je svedeno na to da imaju samo 5 radnika u najvišem platnom razredu koji sada sve obavljaju, a to su rukovoditelji sektora, time što su trojica od njih također i pomoćnici ravnatelja. S druge strane, zaposlili su veći broj običnih radnika koji obavljaju poslove održavanja objekata, te su na taj način konačno osigurali da se objekti dobro održavaju, Radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere je ukinuto, jer isto prema novoj reorganizaciji više nije bilo potrebno, budući su se poslovi tog radnog mjesta u najvećem opsegu prestali obavljati, a preostali manji opseg poslova se obavlja u drugim organizacijskim jedinicama. Naime, više nije bio potreban posrednik između tuženika i ključnih partnera (Grad Zagreb, Sportski savez Grada Zagreba i Holding), već sada zz tuženika održava suradnju sa ključnim partnerima, kao i rukovoditelji svaki u sklopu svog sektora, te zz tuženika odlazi na sve sastanke i surađuje sa ključnim partnerima, te se ta suradnja normalno i redovito obavljaju, možda čak i brže i puno bolja. Temeljem ove nove sistematizacije, trojica radnika su dobili otkaz te im nije ponuđeno drugo radno mjesto, a od toga su dva radnika bila rukovodeće osobe, a jedna osoba je bila u višem platnom razredu. Drugi radnici su ili ostali na starom radnom mjestu ili su prebačeni na drugo radno mjesto, pa su tako npr. imali radnike na radnom mjestu električar, koje više nije postojalo ali je postojao domar 1, 2 i 3, sa novim opisom poslova tako da su zapravo povećali njihov opseg i vrstu poslova, te su tim radnicima ponudili ta radna mjesta, te su na taj način imali npr. električara, vodoinstalatera i sl.. Također, imali su osobe u marketingu i prodaji na rukovodećim mjestima koje su imale najveće plaće, te su im ponudili da obavljaju iste te poslove, ali sa punom manjom plaćom, te su oni to prihvatili, a u odnosu na tužitelja, njegovi poslovi se jednostavno više nisu obavljali odnosno bili su u toliko malom opsegu da nisu imali radno mjesto koje bi mu ponudili. Kada je zz tuženika došao kod tuženika, zatekao je stanje od 34 milijuna kuna manjka, te je sada taj manjak znatno smanjen. Troškovi plaća su sada puno manji nego prije otkaza tužitelju, pa su tako plaće za rukovodeće osobe smanjene sa otprilike 50.000,00 eura na 15.000 eura. Provedenom reorganizacijom su izvršili restrukturiranje poslova i sada bolje funkcioniraju, a svrha je bila da se više ne troši novac na poslove koji nisu potrebni. Nakon otkaza tužitelju, na poslovima tužitelja nisu zaposleni novi radnici niti neki vanjski korisnici te kod tuženika nije zaposlena osoba za kontakt sa ključnim partnerima.
20. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu da nije bilo pada u obujmu njegovog posla (da je u zadnja 3 mjeseca prije otkaza održavao postojeće korisnike, radio je na marketinškim akcijama vezano za suradnju za Zagrebplakatima, obavio je nekoliko telefonskih poziva kako bi spojio ljude da riješe problem koji je bio vezan za javnu rasvjetu na teniskim terenima Šalata, te je dnevno obilazio korisnike), jer je navedeni iskaz tužitelja subjektivan i pristran, te je u suprotnosti s iskazom zz tuženika, a koji je kao nadređeni tužitelju nedvojbeno bio upoznat s radom tužitelja i kao takav kompetentan da o tome iskazuje. Tako iz iskaza zz tuženika proizlazi da tri mjeseca prije otkaza, tužitelj nije bio uključen u nikakve projekte, od tužitelja nije dobio nikakvu analizu razvoja poslovnih odnosa s ključnim partnerima, prijedlog mjera kratkoročne i dugoročne poslove politike prema ključnim partnerima, prijedlog mjera za poboljšanje suradnje, analizu i ocjenu poslovne suradnje s ključnim partnerima ili prijedlog mjera za rješavanje problema i nesporazuma u odnosu sa ključnim partnerima. Imajući u vidu da je opis poslova radnog mjesta stručni suradnik sa ključnim partnerima (prema starom Pravilniku) bio da prati i analizira razvoj poslovnih odnosa s ključnim partnerima, predlaže mjere kratkoročne i dugoročne poslovne politike prema ključnim partnerima, predlaže mjere za poboljšanje suradnje, radi analize i ocjene poslovne suradnje s ključnim partnerima, poduzima konkretne korake za rješavanje mogućih problema i nesporazuma s ključnim partnerima, dogovara i priprema periodične sastanke ravnatelja Ustanove s odgovornim osobama ključnih partnera, podnosi redovita izvješća iz područja svog djelovanja, to iz iskaza citiranog zz tuženika proizlazi da tužitelj ove poslove uglavnom više nije obavljao. Također, i iz iskaza svjedoka ČK i IKI, koje su mjerodavne i kompetentne budući su sudjelovali u provođenju nove reorganizacije, proizlazi da tužitelj zapravo više nije imao poslova ni projekata. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su poslovi tužitelja doista bili u vrlo malom opsegu, tako da više nije postojala potreba za radnim mjestom tužitelja, a preostali poslovi su preraspodijeljeni.
21. Iz iskaza tužitelja i svjedoka CK proizlazi da tuženik nakon otkaza tužitelju, i dalje ima suradnju sa ključnim partnerima te da su ti poslovi raspodijeljeni, a što niti nije sporno, kako je to već naprijed navedeno, jer je sud iz iskaza zz tuženika i svjedoka ČK i ZK utvrdio da više nije bio potreban posrednik između tuženika i ključnih partnera, već sada zz tuženika održava suradnju sa ključnim partnerima, kao i rukovoditelji svaki u sklopu svog sektora, te zz tuženika odlazi na sve sastanke i surađuje sa ključnim partnerima, te se ta suradnja normalno i redovito obavljaju, možda čak i brže i puno bolja. Dakle, poslovi suradnje s ključnim partnerima se kod tuženika i dalje obavljaju ali su isti drugačije organizirani.
22. Iz iskaza tužitelja i svjedoka CK proizlazi da je unatoč ostvarenom minusu od 32.000.000,00 kn, tuženik uredno poslovao, te mu je Grad Zagreb doznačavao proračunska sredstava, radnici su redovito dobivali plaće, poslovanje tuženika nije bilo ugroženo zbog inflacije, te nije bilo problema oko nabave materijala, te isti smatraju da zbog toga tuženik nije imao razlog za otkaz. Međutim, valja reći da iz pobijane odluke o otkazu ne proizlazi da je tuženik proveo reorganizaciju i tužitelju otkazao ugovor o radu zbog ostvarenog minusa tuženika i drugih navedenih okolnosti (na što ukazuju tužitelj i svjedok CK), već zbog optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja, budući da kvalitetna reorganizacija poslovanja predstavlja preduvjet za nastavak financijske stabilizacije i dugoročnog osiguravanja mogućnosti nesmetanog vođenja poslovanja, imajući u vidu da tuženik posluje u iznimno izazovnom okruženju povezano s teškim i nepredvidivim makroekonomskim prilikama, koje na razne načine mogu dovesti do poremećaja u financijskom poslovanju, daljnjih promjena i poremećaja na tržištu radne snage. Dakle, tuženik je radi optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, radi povećanja efikasnosti te radi ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja, proveo reorganizaciju, što je bilo nužno za postizanje dugoročne financijske stabilnosti, a uslijed koje reorganizacije je prestala potreba za radnim mjestom i radom tužitelja.
23. Iz iskaza tužitelja i svjedoka CK i SK proizlazi da su kod tuženika nakon otkaza tužitelju, zaposleni novi radnici (pa tako svjedok CK navodi da su bili natječaji i da je zaposleno 90 ljudi, a neki su bili i ekonomskog smjera, svjedok SK navodi da je bilo novih zapošljavanja, ali ne zna tko je i na kojem radnom mjestu i sa kojom stručnom spremom zaposlen, te tužitelj navodi da su bila 2-3 natječaja za radnike VSS, i to u nabavi, te je zaposleno 2-3 radnika). Međutim, sud nije prihvatio navedene iskaze jer su općeniti i paušalni, budući isti nisu jasno iskazali ni kada ni na kojem radnom mjestu je zaposlen novi radnik, te ovi iskazi svjedoka i tužitelja nisu odlučni jer za (ne)dopuštenost otkaza nije odlučno da li je tuženik nakon otkaza zapošljavao nove radnika, već je odlučno da tuženik nakon otkaza nije zaposlio nove radnike na radnom mjestu i poslovima tužitelja, iako čak da je to tuženik i učinio( a nije), to bi predstavljalo samo prekršajnu odgovornost poslodavca sukladno čl. 115. st. 5. i 6. ZR-a.
24. Tužitelj u tužbi navodi da mu tuženik nije ponudio drugo radno mjesto iako je bilo slobodnih i za koja tužitelj posjeduje kvalifikacije. Međutim, odredbe ZR-a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, ne propisuju obvezu poslodavca da radniku ponudi drugo radno mjesto (što je bilo propisano starim ZR-om koji se ne primjenjuje u konkretnom slučaju). Također, sud je izvedenim dokazima (kako je to naprijed već navedeno) utvrdio da tuženik nije imao drugo radno mjesto koje bi ponudio tužitelju, a niti tužitelj nije naveo koje bi to bilo radno mjesto kod tuženika koje odgovara kvalifikacijama tužitelja i koje je tuženik mogao ponuditi tužitelju odnosno tužitelj nije ničim dokazao da je takvo radno mjesto doista bilo i slobodno u vrijeme otkazivanja.
25. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka CK u dijelu da su predmetni otkazi (njemu i tužitelju) bili čista politička smjena i da je reorganizacija obuhvaćala samo izmjenu naziva radnog mjesta, te je provedena samo kako bi se riješili određenih ljudi, jer je isti subjektivan i pristran budući i sam svjedok vodi spor protiv tuženika zbog istovrsnog otkaza, te i sam svjedok navodi da on nije sudjelovao u izradi reorganizacije pa o istoj niti nema točna saznanja, dok je uvidom u stari i novi Pravilnik sud utvrdio da je tuženik potpuno izmijenio cjelokupni način poslovanja tako da je potpuno drugačije uredio ustrojstvene jedinice i pojedina radna mjesta, te nije ni životno ni logično da bi tuženik sve to učinio samo kako bi otkazao ugovor o radu tužitelju i svjedoku CK. Tome valja dodati da i sam svjedok CK navodi da je u vrijeme otkaza tuženik imao oko 450 radnika, a on ne zna koliko njih je pripadalo pojedinoj političkoj opciji. Stoga ovaj sud smatra da je od 450 radnika nedvojbeno bilo i drugih radnika koji su bili iste političke opcije kao i tužitelj i svjedok CK, ali im nije otkaz ugovor o radu. Kako u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je tužiteljev otkaz politički motiviran, a tuženik je dokazao da je izvršio reorganizaciju zbog potrebe posla uslijed koje je ukinuto radno mjesto tužitelja te je prestala potreba za njegovim radom, to ovaj sud smatra da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga koji propisuje ZR.
26. Iako je u pobijanoj odluci o otkazu navedeno da je tuženik vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete radnika, valja reći da je tužitelj nesporno bio jedini izvršitelj na svojem radnom mjestu stručni suradnik za ključne partnere, pa nije bilo zakonske osnove za primjenu navedenih kriterija, pa za utvrđivanje zakonitosti i dopuštenosti pobijanog otkaza nije od utjecaja primjena navedenih kriterija sukladno čl. 115. st. 2. ZR-a.
27. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja, tuženik utvrdio da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama te da je potrebno provesti operativno restrukturiranje s ciljem usklađivanja broja, strukture i kvalifikacije radne snage po pojedinim radnim mjestima, pojedinim organizacijskim cjelinama i ukupno, a sve kako bi se osiguralo optimalno funkcioniranje poslovnih procesa, pa je stoga tuženik u svibnju 2023. donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je uređena nova organizacija rada i radnih mjesta kod tuženika, tako da su uvedena nova radna mjesta, ukinuta postojeća, dok je na pojedinim smanjen broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu dijela poslova koji se kod tuženika i dalje obavljaju, a sve u svrhu postizanja nužne racionalizacije poslovanja. Naime, tuženik je imao čak 17 osoba sa najvećim platnim razredom, a među njima je bio i tužitelj (kako stručni suradnik za ključne partnere), dok je bio nedostatak operativnog kadra sa nižom stručnom spremom na održavanju objekata, npr. domar, električar i sl., a upravo je to bila svrha i osnovna djelatnost tuženika. Novom reorganizacijom je svedeno na to da imaju samo 5 radnika u najvišem platnom razredu koji sada sve obavljaju, a to su rukovoditelji sektora, time što su trojica od njih također i pomoćnici ravnatelja. S druge strane, zaposlili su veći broj običnih radnika koji obavljaju poslove održavanja objekata, te su na taj način osigurali da se objekti dobro održavaju, Radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere je ukinuto, jer isto prema novoj reorganizaciji više nije bilo potrebno, budući su se poslovi tog radnog mjesta u najvećem opsegu prestali obavljati, a preostali manji opseg poslova je preraspodijeljen te se obavlja u drugim organizacijskim jedinicama. Naime, više nije bio potreban posrednik između tuženika i ključnih partnera, već sada zz tuženika održava suradnju sa ključnim partnerima, kao i rukovoditelji svaki u sklopu svog sektora, te zz tuženika odlazi na sve sastanke i surađuje sa ključnim partnerima, te se ta suradnja normalno i redovito obavljaju, čak i brže i puno bolja.
28. Prema čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, redoviti otkaz, ako za to ima opravdani razlog, pa tako između ostalog i u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnološkim ili organizacijskih razloga (poslovno-uvjetovani otkaz).
29. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je radi optimizacije poslovanja, unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja, tuženik proveo reorganizaciju poslova i radnih mjesta u sklopu koje su poslovi drugačije organizirani te su ukinute pojedine organizacijske jedinice i pojedina radna mjesta pa je tako ukinuto tužiteljevo radno mjesto stručni suradnik za ključne partnere, budući su poslovi tužiteljevog radnog mjesta u najvećem opsegu prestali obavljati, a preostali manji opseg poslova je preraspodijeljen, a čime je prestala potreba za poslovima tužitelja, što upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a. Naime, opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta ili organizacijske jedinice, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.
30. Iz dopisa tuženika od 16.5.2023. proizlazi da se je istim obratio Radničkom vijeću te mu je temeljem čl. 150. ZR-a dostavio na savjetovanje nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu za tužitelja i postojeći ugovor o radu za tužitelja, te Radničkom vijeću skreće pozornost na Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 15.5.2023., Pravilnik o radu koji je stupio na snagu 9.2.2023. izmijenjen Odlukom o izmjeni i dopuni od 14.3.2023., te u istom dopisu navodi da ako Radničko vijeće smatra do postoje kakvi daljnji podaci važni za donošenje namjeravane odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, da Radničko vijeće o tome bez odgode obavijesti tuženika.
31. Iz iskaza svjedoka SK kojeg je sud prihvatio kao istinit proizlazi da je on član radničkog vijeća i predstavnik sindikata, te im je tuženik dostavljao dokumente o provedenoj reorganizaciji, te su na istu imali primjedbe koje su iznijeli pismeno i usmeno, ali ih sada ne može točno reći. Tuženik je kao i uvijek radničkom vijeću i sindikatu predočio pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, te je dostavio prijedlog otkaza tužitelju, te se je radničko vijeće i sindikat jednoglasno protivilo jer se u njegovom dugogodišnjem radu u radničkom vijeću i sindikatu nikada nije davala suglasnost ukoliko nije bilo nekog skrivljenog ponašanja npr. alkoholizam ili sl. Ne sjeća se na kojem radnom mjestu je tužitelj radio, te što je navedeno kao razlog otkaza tužitelju i kao razlog reorganizacije, ali je to tamo negdje napisano.
32. Iz iskaza svjedoka ČK i IKI koje je sud prihvatio kao jasne i suglasne proizlazi da je prije otkaza tužitelju provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem o namjeravanom otkazu, te je tuženik Radničkom vijeću uz prijedlog otkaza dostavljen sav relevantni materijal koji je bio potreban.
33. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da se je tuženik obratio Radničkom vijeću radi očitovanja na namjeravani otkaz ugovora o radu tužitelju, te mu je dostavio svu potrebnu dokumentaciju, te Radničko vijeće nije tuženika tražilo nikakvu daljnju dokumentaciju niti bilo kakvo daljnje očitovanje, već se je očitovalo da nije suglasno sa namjeravanim otkazom. Time je tuženik u cijelosti postupio sukladno čl. 150. ZR-a. Činjenica što se je Radničko vijeće protivilo namjeravanom otkazu tužitelju nije od utjecaja na zakonitost otkaza, tim više što je i svjedok SK izjavio da Radničko vijeće u njegovom dugogodišnjem radu nikada nije davala suglasnost ukoliko nije bilo nekog skrivljenog ponašanja radnika npr. alkoholizam ili sl. Stoga tužitelj neosnovano osporava pravilnost provedenog postupka savjetovanja s Radničkim vijećem, te navodi tužitelja nemaju uporište u izvedenim dokazima.
34. Navodi tužitelja da Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta nije u skladu sa čl. 1. i čl. 20. Statuta Ustanove nisu odlučni u ovom predmetu, već bi to moglo biti odlučno u eventualno pokrenutom sudskom postupku kojim se osporava navedeni Pravilnik, a kojeg može pokrenuti Radničko vijeće.
35. Tužitelj tijekom postupka navodi da tuženik nije postupio sukladno čl. 127. ZR-a, međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik bio dužan postupiti prema istoj odnosno da su postojali razlozi za to, a niti je tužitelj to ičim dokazao.
36. Sud nije posebno cijenio članke iz medija i sa web-a koje su obje strane dostavljale tijekom postupka, budući isti nisu pravno odlučni u ovom predmetu, jer se odluka u ovom predmetu ne može temeljiti na neprovjerenim i nedokazanim činjenicama koje su navedene u pojedinim člancima. Isto tako, sud nije posebno cijenio Rebalans proračuna jer sud nema stručna znanja da isti tumači, a tužitelj nije predložio adekvatno vještačenja na tu okolnost, te je također isti dostavljen protivno čl. 299. ZPP- a tj. nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao da isti bez svoje krivnje isti nije mogao pravovremeno dostaviti. Također, sud nije posebno cijenio Izvješća tužitelja jer su ista dostavljena tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao da ista bez svoje krivnje nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP-a.), ali valja dodati da ista ne bi utjecala na drugačiju odluku suda. Tužitelj je dostavio dopise kojima se obraća zz tuženika radi sastanka zbog glasina da će dobiti otkaz, međutim, isti nisu pravno odlučni u ovom predmetu, a tome valja dodati da ovaj sud smatra da zz tuženika niti nije bio dužan održavati sastanak zbog nekakvih glasina. Također, dokumenti vezani za postupak zaštite dostojanstva i zaštite osobnih podataka nisu odlučni u ovom predmetu, te isti ne dokazuju da bi pobijani otkaz bio nedopušten. Ostali navodi tužitelja i ostala dokumentacija nije pravno odlučna u ovom predmetu.
37. Slijedom svega navedenog, tuženik je imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a (kako je to naprijed obrazloženo) koji nije ni diskriminirajući ni šikanozan, te je tuženik proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama ZR-a pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao u izreci presude.
38. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 625,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
39. Kako je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, to je valjalo odbiti i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.
U Zagrebu, 14. studenog 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.
Dna:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. spis
