REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2939/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja ADEL gradnja d.o.o., Zagreb, Pavlenski put 5N, OIB: 58436516631, zastupanog po punomoćniku Domagoju Greguriću, odvjetniku iz OD Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RENT A STROJ d.o.o., OIB: 70088960710, Horvati, Palijaši 18, zastupanog po punomoćniku Božidaru Husajina, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju bjanko zadužnice izdane dana 12. rujna 2022. i potvrđene istog dana kod javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja pod poslovnim brojem OV-3982/2022.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.477,10 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 8.311,73 eur, počevši od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 2.669,99 eur, počevši od 6. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 4.495,38 eur, počevši od 30. ožujka 2023. do isplate, te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.746,83 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 14. studenog 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom, preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 16. listopada 2023. na temelju zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1920/2023-3 od 11. rujna 2023., podnio ovom sudu tužbu, koju je tijekom postupka ispravio (podneskom od 24. srpnja 2025. glede ispravne naznake postupka pljenidbe i prijenosa koji predlaže proglasiti nedopuštenim, a na ročištu 30. rujna 2025. određivanjem stope po kojoj traži naplatu zateznih kamata, sve u skladu s odredbom čl. 109. st. 1. u vezi s odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00. , 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP)), radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju bjanko zadužnice izdane 12. rujna 2022. i potvrđene istog dana kod javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja pod brojem OV - 3982/2022, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Navodi, u bitnome, da su stranke bile u ugovornom odnosu najma s opcijom otkupa glede dva stroja, čekića i bagera. Namjera ugovaratelja da je bila odvojeno iskazivati u pojedinim mjesečnim ratama koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku na temelju ovih ugovora najamninu odnosno otkupninu, a kako bi tužitelj, ne dođe li do realizacije otkupa, izgubio isključivo iznose plaćene po osnovi najamnine. Istekom ugovorenog razdoblja iz ovih ugovora, tužitelj da je trebao predmetne strojeve steći u vlasništvo otkupom. Međutim, predmetne ugovore da je tuženik raskinuo prije isteka ugovorenog trajanja, a raskid da nije bio krivnja tužitelja. Iako do otkupa strojeve nije došlo i ugovori su raskinuti, tuženik da je na temelju zadužnice izvršio naplatu iznosa koji se odnosi na ugovorenu otkupninu, a koju tražbinu da nije imao osnova naplatiti jer , uslijed tuženikovog raskida, do otkupa strojeva za korist tužitelja nije došlo. Stoga tvrdi da je nedopuštena pljenidba radi naplate tuženikovih računa broj 33, 35 i 60 jer da je, u većem dijelu, naplaćena tražbina koja se odnosi na rate za otkupninu, a koju tuženik, uslijed raskida ugovora i izostanka otkupa, nije imao osnova naplatiti jer da ne postoji. Predlaže stoga predmetnu pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima te naložiti povrat naplaćenog iznosa od 15.477,10 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od izvršene naplate, sve po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, navodi da nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu kako to tužitelj tvrdi, međutim, da je namjera stranaka bila ugovorene mjesečne rate obračunavati upravo u cijelosti kao najamninu, ako ne dođe do opcije otkupa strojeve na koje se ugovori odnose. Da je ugovoreni mjesečni iznos za svaki od ovih strojeve predstavljao upravo najamninu (ispravno zakupninu), određenu u skladu s tržišnim uvjetima, a u skladu s ugovorenim uvjetima, da je tuženik imao pravo zadržati kao najamninu cjelokupni mjesečni iznos ako ne dođe do ostvarenja opcije kupnje. Samo zbog knjigovodstvenih razloga, za slučaj da dođe do opcije kupnje, da su se iznosi iz mjesečnih rata iskazivali odvojeno, kao najamnina i otkupnina (predujam za otkup). Zbog okolnosti vezanih uz nemogućnost korištenja stroja uslijed kvara tijekom trajanja ugovora, a u skladu s odgovorom koji su stranka imale glede načina otklanjanja kvara, da je tuženik obračunavao na pojedinim računima umanjene mjesečne iznose. Do otkupa strojeva da nije došlo zbog raskida ugovora, i to stoga što da je sam tužitelj odlučio raskinuti ugovor glede čekića, a tuženik da je, jer tužitelj mjesečne rate nije uredno podmirio, niti nakon opomene, ugovor raskinuo u odnosu na bager. Raskidi da su nastupili u ožujku 2023., nakon čega da je tuženik, u postupku izravne naplate, osnovano naplatio račune na koje tužitelj ukazuje, a po osnovi ugovorenih mjesečnih najamnina za predmetne strojeve i troškova vezanih uz preuzimanje i prijevoz bagera, odnosno popravak oštećenja koja su se na ovom stroju nalazila kada ga je tuženik od tužitelja preuzeo nakon raskida, a koje troškove je tuženik, u skladu s predmetnim ugovorima, imao pravo naplatiti od tužitelja. S obzirom da je tuženik u postupku izravne naplate imao osnova naplatiti predmetne račune, pri čemu je prilikom naplate u obzir uzeo i umanjenja koja je dao tužitelju zbog nemogućnosti korištenja stroja u određenom razdoblju, osporava zahtjeve tužitelja, kako radi proglašenje nedopuštenom naplate, tako i glede povrata naplaćenih iznosa.

3./ U daljnjem tijeku postupka tužitelj je, a u odnosu na naplaćene iznose temeljem stavki računa za izvršeni prijevoz i popravak stroja, naveo da tvrdi da naplaćena tražbina u ovom dijelu ne postoji jer da za oštećenja bagera prije svega tužitelj nije odgovoran, a osim toga da visinu troškova prijevoza i popravka tuženik nije potkrijepio odgovarajućim ispravama. Konačno, smatra da su naplaćene tražbine neosnovano naplaćene jer da su u cijelosti prestale, s obzirom da je tuženik, raskidanjem predmetnih ugovora, onemogućio tužitelja u ostvarenju opcije kupnje.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun broj 35/1/23 (list 6 spisa), račun broj 60/1/23 (list 7 spisa), račun broj 33/1/23 (list 9-10 spisa) s knjižnim odobrenjima (list 69-71 spisa) i opisom knjiženja (list 92-93 spisa), fotografije (list 11, 33 , 36, 94-123 spisa), rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1920/2023-3 od 11. rujna 2023. (list 12-16 spisa), ugovor o najmu s otkupom stroja br. 054-22-UG (list 17-24 spisa), ugovor o najmu s otkupom stroja br. 053-22-UG (list 25-32 spisa), korespondencija stranaka (dopis tuženika od 29. kolovoza 2023. (list 34-35 spisa), dopis tuženika od 26. siječnja 2023. (list 83 spisa)), radni nalog (list 37 spisa), izvod otvorenih stavki (list 38 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 47-48 spisa) sa specifikacijom tražbine (list 54 spisa), bjanko zadužnice izdane 12. rujna 2022. i potvrđene istog dana kod javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja pod brojem OV-3982/2022 (list 49-52 spisa), ugovor o najmu s otkupom stroja br. 048-222-UG s računima (list 72-80 spisa), zapisnik o servisu (list 81 spisa), analitička kartica (list 91 spisa), tuženikovi drugi uvjeti o najmu s računima i potvrdama plaćanja (list 124-143, 150-169 spisa). Pregledane su video snimke dostavljene uz tužbu, te je nadalje proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĆZ (list 175-177 spisa) i SZ (list 177-178 spisa), te stranaka, zastupnika po zakonu tužitelja ŠZ (uz pomoć sudskog tumača za turski jezik (list 180-184 spisa)) i zastupnika po zakonu tuženika GZ (list 184-188 spisa).

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku 12. rujna 2022. i potvrđene istog dana kod javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, pod poslovnim brojem OV-3982/2022. Ovo stoga što tužitelj tvrdi da tuženik nije imao osnova, na temelju ugovora zaključenih između stranaka, na naplatu tražbina po osnovi računa koje je izdao tužitelju, broj 33, 35 i 60, jer da su, uslijed raskida ugovora od strane tuženika, bez krivnje tužitelja, predmetne tražbine prestale.

7./ Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1920/2023-3 od 11. rujna 2023. upućen je tužitelj, u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku 12. rujna 2022. i potvrđene istog dana kod javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja, pod poslovnim brojem OV-3982/2022, i to zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ).

8./ Uvidom u eSpis utvrđeno je da je tužitelj predmetni zaključak zaprimio 29. rujna 2023. pa je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u roku propisanom odredbom čl. 210. st. 2. u vezi s čl. 55. st. 1. OZ-a. Naime, zadnji dan roka od 15 dana isticao je u subotu, 14. listopada 2023., pa rok istječe prvog sljedećeg radnog dana, dakle u ponedjeljak 16. listopada 2023, u skladu s odredbom čl. 112 . st. 4. ZPP-a. Tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima tužitelj temelji na razlozima koje je je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu u skladu s prethodno citiranim zaključkom, dakle u skladu s odredbom čl. 55. st. 3. OZ-a kojom je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Dakle, tužitelj tvrdi da je ovrha nedopuštena jer da tuženik ovrhu protiv njega na temelju predmetne zadužnice nije bio ovlašten tražiti stoga što da je tražbina radi koje je zadužnica na naplatu podnesena prestala naknadno, odnosno nije niti nastala (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a).

9./ Među strankama je sporna osnovanost tužiteljevog zahtjeva za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, odnosno povrata naplaćenih sredstava, jer tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje da na ovaj način naplaćene tražbine nisu nastale, odnosno da su prestale, jer tvrdi da je, nakon raskida ugovora, naplatu izvršio u skladu s ugovorenim uvjetima, po osnovi mjesečnih najamnina za strojeve i po osnovi troškova prijevoza i popravka stroja nakon raskida za koji da je odgovoran tužitelj. Tužitelj pak smatra da, s obzirom da za raskid ugovora nije bio odgovoran tužitelj, tuženik nije imao osnova na temelju ugovora naplatiti tražbine temeljem računa, a koje je u postupku izravne naplate naplatio. Ovo stoga što da je raskidanjem predmetnih ugovora onemogućio tužitelja u ostvarenju opcije kupnje, a osim toga da oštećenje stroja uslijed kojih su nastali naplaćeni troškovi popravka nije prouzročio tužitelj te da tuženik nije dokazao osnovanost i visinu troškova popravka i prijevoza stroja za koje tereti tužitelja.

10./ Nije sporno da su stranke zaključile dva Ugovora koji su predmet spora, i to Ugovor o najmu s otkupom stroja br. 054-22-UG (list 17-24 spisa) (u odnosu na hidraulični čekić) te Ugovor o najmu s otkupom stroja br. 053-22-UG (list 25-32 spisa) (u odnosu na beger Hyundai Robex 235LCR-9A). Iako predmetni Ugovori ne sadrže potpise stranaka, iz iskaza, prije svega zastupnika po zakonu tužitelja, razvidno je da postojanje i sadržaj ovih Ugovora tužitelj i tuženik ne osporavaju. Na predmetne je Ugovore predviđena primjena i tuženikovih Općih uvjeta poslovanja koji su im priloženi.

11./ U skladu s odredbama ovih Ugovora, te iskazima zastupnika po zakonu stranaka koji su o ovim dijelu međusobno suglasni, ali i suglasni sa pisanim sadržajem predmetnih Ugovora, predmet ovih Ugovora je najam s mogućnošću otkupa dvaju strojeva, hidrauličnog čekića i bagera. Prema suglasnim iskazima stranaka, ovim je Ugovorima ugovorena ukupna kupoprodajna cijena za svaki od strojeva . U slučaju otkupa, po isteku ugovorenih 12 mjeseci, od ukupno plaćenih mjesečnih naknada (u ugovorenim iznosima) izračuna se iznos koji čini 82,5%. Tako dobiveni iznos se potom oduzme od ugovorene kupoprodajne cijene za svaki od strojeva, a razliku koja preostane tužitelj plaća radi ostvarenja opcije kupnje. Iako su u predmetnim Ugovorima mjesečne naknade iskazane u dvije stavke, naknada na ime najma stroja i naknada za predujam za kupnju stroja, niti zastupnik po zakonu tužitelja ne spori da se, za slučaj da do realizacije opcije otkupa ne dođe zbog krivnje tužitelja, mjesečna naknada u cijelosti smatra najamninom, koju dakle, po osnovi korištenja strojeva, a koje svojom voljom tužitelj nije kupio, zadržava tuženik. Međutim, s obzirom da je namjera tužitelja, a što je i nedvojbeno s obzirom na sadržaj predmetnih Ugovora, najam s opcijom kupnje, dakle po isteku najma izvršiti kupnju strojeva po dogovorenoj cijeni, ne dođe li do realizacije opcije kupnje zbog razloga koji se ne mogu pripisati tužitelju, već tuženiku, korištenje valja obračunavati na drugačiji način jer je mjesečna naknada ugovorena upravo na način da tužitelj njome podmiruje i predujam za kupnju.

12./ Prema sadržaju tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu (list 47-48 spisa) sa specifikacijom tražbine (list 54 spisa), te izvoda otvorenih stavki (list 38), utvrđeno je da je tuženik u predmetom postupku izravne naplate naplatio tražbine :

- u iznosu od 8.311,73 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. ožujka 2023., po osnovi računa broj 35/23,

- u iznosu od 2.669,99 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. ožujka 2023., po osnovi računa broj 33/23,

- u iznosu od 4.495,38 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 30. ožujka 2023., po osnovi računa broj 60/23.

13./ Prema sadržaju iskazanom u ovim računima, predmetni se računi odnose:

- račun broj 35/23, izdan 28. veljače 2023., s dospijećem 3. ožujka 2023., za po jednu mjesečnu ratu (najamnine i otkupnine) za stroj čekić, odnosno bager, u iznosu od 8.311,73 eur,

- račun broj 33/23, izdan 28. veljače 2023., a koji dospijeva istog dana, za po dvije mjesečne rate (najamnine i otkupnine) za stroj čekić, odnosno bager, u iznosu od 10.722,15 eur,

iz obrazloženja ovog računa proizlazi da je tuženik osnovno fakturirani iznos umanjio za razdoblja unutar obračunatog razdoblja, a potom da je izdao daljnja umanjenja za ovaj račun. Ako se ima u vidu i tuženikovo pojašnjenje naplaćenog iznosa, proizlazi da je temeljem ovog računa izvršio naplatu u predmetnom postupku prisilne naplate iznosa od 2.669,99 eur, a koji je, prema njegovom knjigovodstvu preostao kada su se od računa broj 33/23, 237/22 i 257/22 oduzela odobrena umanjenja (34/23, 51/23 i 61/23), čime je račun broj 33/23 ostao neplaćen za iznos od 2.669,99 eur, a naplaćen u predmetnom postupku izravne naplate,

- račun broj 60/23, izdan 27. ožujka 2023., a koji dospijeva 28. ožujka 2023., kojim je obračunata usluga prijevoza (bagera na relaciji Metković – Zagreb) te prefakturiranje troškova popravka (lijeva vrata, poklopac hladnjaka i baterija, oštećenje utega i popravak kuta iza kabine te popravak iskopne korpe i novi zubi), u iznosu od 4.495,38 eur.

14./ Dakle, tuženik je na računima koje je naplatio u postupku izravne naplate obračunao mjesečne rate temeljem predmetnih ugovora (najamnine i otkupnine) do 24. ožujka 2023., a s obzirom da je tada vraćen tuženiku bager te raskinuta oba Ugovora. Nadalje, tuženik je obračunao troškove prijevoza bagera nakon raskida ugovora, iz Metkovića gdje ga je tužitelj koristio, u Zagreb, radi vraćanja tuženiku, te popravka ovog stroja s obzirom na oštećenja koja tvrdi da su na bageru postojala u vrijeme preuzimanja od tužitelja.

15./ U skladu s odredbama predmetnih Ugovora, za slučaj da tijekom trajanja Ugovora tužitelj odluči odustati ili se ispune uvjeti za raskid u skladu s Općim uvjetima, raskidom Ugovora tužitelj gubi pravo na otkup stroja te nema pravo na povrat bilo kojeg dijela naknade koja će se tada u cijelosti smatrati plaćanjem najamnine za stroj. Tužitelj tada, dakle u slučaju da tijekom trajanja odluči odustati ili se ispune uvjeti za raskid u skladu s Općim uvjetima, može ugovor održati na snazi ako u roku od 8 dana od dana primitka izjave o raskidu uplati sve dospjele iznose sa zateznim kamatama zbog kašnjenja u plaćanju te isplati preostali iznos kupoprodajne cijene, kako je ugovoreno (čl. 9. predmetnih Ugovora).

16./ Općim uvjetima na koje predmetna ugovorna odredba upućuje, glede uvjeta za raskid, predviđeno je da tuženik ima pravo jednostrano raskinuti Ugovor ako tužitelj dužnu najamninu ne plati u roku od 8 dana od dana primitka opomene zbog neplaćanja. Dostava opomene predviđena je poštom ili na adresu elektroničke pošte (čl. 7. Općih uvjeta). Nadalje, tuženik ima pravo u svako doba, s trenutnim učinkom jednostrano raskinuti Ugovor pisanom obaviješću ako tužitelj obveze ne ispunjava uredno ili samovoljno mijenja namjenu stroja, ugrožava stroj kao vlasništvo tuženika, postane nesposoban za plaćanje, uništi stroj ili ne dopusti suposjed i pregled stroja tuženiku. U tom slučaju, sve do raskida nedospjele obveze dospijevaju te tuženik ima pravo na naknadu štete i troškova preuzimanja stroja (čl. 8. Općih uvjeta).

17./ Nadalje, pravo svake stranke na jednostrani raskid Općim je uvjetima predviđeno i do vremena prije preuzimanja stroja, a za tužitelja i nakon toga, no tada je dužan tuženiku i naknaditi štetu (čl. 8. Općih uvjeta).

18./ Po shvaćanju ovog suda, imajući u vidu citirane Ugovorne odredbe i odredbe Općih uvjeta, slijedi zaključak da je ugovorom uređena situacija raskida Ugovora na temelju odluke tužitelja (odustanak prije realizacije opcije kupnje , bilo prije nili nakon preuzimanja stroja) ili raskida ugovora na temelju odluke tuženika, nakon preuzimanja stroja, no uslijed ispunjenja uvjeta predviđenih Ugovorom, a na temelju kojih je tuženik, praktično zbog krivnje tužitelja (neplaćanja, neurednog izvršavanja obveze, nesposobnosti za plaćanje), a prije preuzimanja stroja po jednostranoj odluci tuženika. No, samo u slučajevima raskida, na temelju odluke tuženika, nakon preuzimanja stroja, no uslijed ispunjenja uvjeta predviđenih Ugovorom, a na temelju kojih je tuženik, praktično zbog krivnje tužitelja, ugovorom je predviđena posljedica na način da raskidom Ugovora tužitelj gubi pravo na otkup stroja te nema pravo na povrat bilo kojeg dijela plaćene naknade koja će se tada u cijelosti smatrati plaćanjem najamnine za stroj. No i tada je predviđeno da tužitelj ugovor može održati na snazi ako u roku od 8 dana od dana primitka izjave o raskidu uplati sve dospjele iznose sa zateznim kamatama zbog kašnjenja u plaćanju te isplati preostali iznos kupoprodajne cijene, kako je ugovoreno. Dakle, i kada je tuženik odlučio raskinuti ugovor zbog krivnje tužitelja, tužitelja ga može ostvariti opciju kupnje isplatom cjelokupno ugovorenog iznosa.

19./ Međutim, predmetnim Ugovorima, a niti priloženim Općim uvjetima, nisu izrijekom uređene posljedica raskida na temelju jednostrane odluke tuženika, nakon preuzimanja stroja, a bez krivnje tužitelja.

20./ Imajući u vidu cjelokupni sadržaj ugovornih odredbi, ako i nedvojbenu namjeru stranaka da se najam ostvaruje s opcijom kupnje i način obračuna oko kojeg su zastupnici suglasno iskazivali, nije moguće prihvatiti, bez izričitih ugovornih stipulacija s tim u vezi, da bi i u slučaju raskida jednostranom odlukom tuženika, a bez krivnje tužitelja, tuženik tada imao pravo zadržati, odnosno naplatiti sve ugovorene mjesečne rate kao najamninu, a tužitelj da bi tada gubio pravo na otkup pod ugovorenim uvjetima.

21./ Sve kada bi se i prihvatilo takvo tumačenje ugovora, a imajući u vidu ugovorena prava tužitelja kada do raskida dolazi njegovom voljom ili krivnjom (čl. 9. Ugovora), svakako bi i tada tuženik bio dužan omogućiti tužitelju da ostvari opciju kupnje ako u roku od 8 dana od dana primitka tuženikove izjave o raskidu uplati sve dospjele iznose sa zateznim kamatama zbog kašnjenja u plaćanju te isplati preostali iznos kupoprodajne cijene, kako je ugovoreno.

22./ No, po shvaćanju ovog suda, s obzirom da posljedice raskida jednostranom odlukom tuženika, a bez krivnje tužitelja nisu niti Ugovorom niti Općim uvjetima uređene, primjenjuje se zakonski učinak raskida, a to je oslobađanje stranaka od ugovornih obveza, osim obveze na naknadu štete, pri čemu stranka koja je ugovor ispunila ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Svaka stranka duguje i naknadu za koristi koje je imala od onoga što je dužna vratiti (368. st. 4. ZOO-a).

23./ Među strankama proizlazi da nije sporno da su oba predmetna Ugovora raskinuta prije ugovorenog isteka, no sporni su razlozi raskida, odnosno odgovornost za raskid.

24./ Imajući u vidu citirane ugovorne odredbe, radi se o odlučnim činjenicama od kojih ovisi i pravo stranaka na naplatu potraživanja koja su predmet spora. Naime, ako se radi o ugovorom uređenim razlozima raskida odlukom tuženika, a zbog krivnje tužitelja, te, na temelju takvog raskida, ugovorenih posljedica, tada je tuženik osnovano naplatio tražbine koje su predmet spora. No, ako se radi o jednostranoj odluci tuženika o raskidu, bez krivnje tužitelja, tada, jer ugovorom posljedice nisu uređene, se svaka stranka oslobađa svojih obveza, uz pravo na povrat onoga što je dala. U tom slučaju tuženik, jer su se raskidom na temelju njegove jednostrane odluke, a bez krivnje tužitelja, stranke oslobodile ugovornih obveza, tuženik nije imao pravo na naplatu tražbina na temelju ugovora (po osnovi izdanih predmetnih računa), već isključivo pravo na naknadu štete (pod uvjetom da štetu trpi, dakle da dokaže pretpostavke tužiteljeve odgovornosti za štetu kao posljedice raskida ugovora), odnosno naknadu koristi. Dakle, tuženik tada nije imao osnova naplatiti račune ispostavljene tužitelju na temelju ugovora (ispunjavanja ugovornih obveza), jer se radi o tražbinama koje su njegovim jednostranim raskidom prestale, već bi, za slučaj da tvrdi da mu je tužitelj, iako je tuženik jednostrano raskinuo ugovor, prouzročio štetu imao pravo na naknadu takve štete, odnosno naknadu stečenih koristi.

25./ Na temelju navoda iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika utvrđeno je da se u konkretnom slučaju ne radi o tužiteljevom odustanku od Ugovora ili tuženikovom raskidu zbog krivnje tužitelja, dakle o raskidu posljedice kojeg su uređene citiranom odredbom čl. 9. Ugovora, već o jednostranom raskidu od strane tuženika, a bez krivnje tužitelja.

26./ Naime, zastupnik po zakonu tuženika iskazao je, u odnosu na Ugovor vezan uz stroj čekić da mu je izjavu o raskidu ovog ugovora dao ŽZ. Nije sporno da ŽZ nije u to vrijeme bio osoba ovlaštena zastupati tužitelja, već je to bio CZ. Osim toga, sam zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je, s obzirom da odustanak od ugovora vezanog uz čekić koji mu je komunicirao ŽZ, da se obratio EZ, kao osobi ovlaštenoj zastupati tužitelja, koji da mu je izjavio suprotno, dakle da od ovog Ugovora ne želi odustati. No, iako mu je bilo nedvojbeno da ovlašteni zastupnik tužitelja otklanja izjave o odustanku dane od druge osoba, koja bi se možda i mogla smatrati ovlaštenom davati takve izjave za tužitelja, dakle ne daje odobrenje za takve izjave, zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je želio zaštiti svoju poziciju i da je stoga, unatoč izjavi ŠZ da ugovor o čekiću održava na snazi, prihvatio izjavu o raskidu ŽZ. Naime, da je po njegovim saznanjima ŽZ vodio za tužitelja projekt na kojem je stroj korišten, a osim toga da su postojala neplaćena potraživanja.

27./ Međutim, imajući ove navode iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika u vidu, zaključak je ovog suda da raskid Ugovora glede čekića nije mogao nastupiti na temelju izjave neovlaštene osobe (ĆZ), koju je osoba ovlaštena zastupati tužitelja izrijekom i otklonila (CZ)(čl. 309. st. 1. u vezi s čl. 311. ZOO-a), već je nastupio na temelju odluke tuženika, koji je Ugovor odlučio raskinuti očito smatrajući da će na taj način bolje zaštiti interese tuženika. Pri tome, zastupnik po zakonu tuženika je iskazao da izjavu o raskidu tužitelju nije dostavljao, a što je, u skladu s prethodno citiranom odredbom čl. 9. Ugovora bio dužan učiniti, sve i da se radilo o tužiteljevom odustanku, kako bi tužitelj mogao ostvariti svoje pravo na opciju kupnje.

28./ Dakle, zaključak je ovog suda se se glede raskida predmetnog Ugovora koji se odnosi na čekić radi o jednostranom raskidu od strane tuženika, a za koji nije postojala odgovornost na strani tužitelja.

29./ Vezano uz tvrdnju zastupnika po zakonu tuženika da bi postojali razlozi za raskid zbog nepodmirenih obveze, za ukazati je da prije svega tuženik nije određeno naveo zbog kojih bi nepodmirenih obveza u veljači odnosno ožujku 2023. raskinuo predmetni Ugovor u odnosu na čekić. Osim toga, i tada je tuženik bio dužan, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 9. Ugovora, uz dostavu izjave o raskidu, omogućiti ostvarenje tužitelju prava na otkup što nedvojbeno nije učinio, jer niti tvrdi niti dokazuje da bi takvu izjavu o raskidu Ugovora glede čekića zbog neplaćanja dostavio, odnosno opomenom prethodno pozvao tužitelja na podmirenje duga (u skladu s odredbom čl. 7. Općih uvjeta).

30./ Stoga su po ocjeni ovog suda navodi o postojanju neplaćenih potraživanja glede čekića u vrijeme raskida očito paušalni, a sve i da su takva potraživanja postojala, ne može se smatrati da bi tuženik ugovor raskinuo zbog neplaćanja jer sam nije postupio po ugovorenim uvjetima za raskid ugovora zbog ovog uzroka, dostavom opomene odnosno izjave o raskidu u skladu s odredbom čl. 7. Općih uvjeta i čl. 9. Ugovora.

31./ U odnosu na raskid Ugovora u odnosu na bager, zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je tužitelj bager, nakon dogovorenog popravka početkom 2023., nastavio koristiti, no da ugovorene naknade nije podmirivao. Zbog navedenog da je tužitelju uputio opomene i upozorio ga na mogućnost raskida zbog neplaćanja glede ovog stroja. Potom da je, jer tužitelj plaćanje nije izvršio, istom izjavio raskid Ugovora glede bagera. Pri tome, iskazao je da su istiniti navodi ŠZ prilikom iskazivanja u ovom postupku, da ga je, nakon što ga je obavijestio da će bager preuzeti, zatražio da ne uzima stroj od tužitelja i da će izvršiti sva plaćanja, bager ipak odlučio preuzeti. Ovo stoga što da mnoge stranke tvrde da će plaćanje izvršiti, no potom da to ne učine.

32./ Zastupnik po zakonu tužitelja osporio je navode da bi ga tuženik opomenuo zbog neplaćanja ili mu dostavio izjavu o raskidu zbog neplaćanja, s mogućnošću da tužitelj isplatom ugovor održi na snazi. S obzirom na navedeno, a i da tuženik nije dostavio niti opomene niti izjavu o raskidu glede bagera kojim bi ispravama potkrijepio ove svoje navode, niti je određeno naveo kada bi ove izjave i na koji način uputio tužitelju, sud je navode iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika o upućivanju ovih pisanih izjava tužitelju ocijenio neosnovanima.

33./ Konačno, da predmetne poslovne odnose tuženik nije raskinuo zbog tužiteljevog neplaćanja obveza, a u skladu i na način kako je to predmetnim Ugovorima bilo predviđeno, proizlazi i iz tuženikovog pisanog pojašnjenja naplaćenih iznosa (list 93 spisa), u kojem je navedeno da je posao otkazan od strane g. Ć, unatoč tome što je direktor g. RZ inzistirao suprotno. Osim toga, i sam zastupnik po zakonu iskazao je da se RZ uz zahtjev da bager tuženik ne preuzima, obvezao izvršiti plaćanje. Imajući u vidu da je takvo pravo za tužitelja i ugovorom bilo stipulirano, na način da plaćanjem ostvari opciju kupnje, to osnovano ukazuje tužitelj da ga je tuženik svojim postupanjem onemogućio u ostvarenje ovog ugovornog prava. Konačno, za ukazati je da je tuženik, i da je smatrao da postoji neizvjesnost glede tužiteljevog ispunjavanja ugovornih obveza, ako je ugovor želio raskinuti zbog neplaćanja, ugovoreni postupak bio dužan provesti, a kao osiguranje je svakako imao na raspolaganju predmetnu zadužnicu, izdanu na ukupan iznos iz Ugovora. Međutim, tuženik svojim postupanjem nije Ugovor glede bagera raskinuo u skladu s ugovornim uvjetima zbog tužiteljevog neplaćanja mjesečnih obveza, već je ugovor raskinuo jednostrano, očito smatrajući da će na taj način bolje zaštiti interese tuženika.

34./ Stoga, s obzirom da niti glede bagera nisu ispunili ugovorom predviđeni uvjeti za raskid krivnjom tužitelja, a zbog neurednog plaćanja ugovornih mjesečnih naknada do vremena raskida (u ožujku 2023.), zaključak je ovog suda da se, prema prethodno izloženim utvrđenim okolnostima konkretnog sluča ja, i u ovom dijelu radi o jednostranom raskidu tuženika, a bez krivnje tužitelja.

35./ Stoga su, jer se radi o jednostranom raskidu predmetnih Ugovora od strane tuženika, a posljedice kojeg nisu niti Ugovorom niti Općim uvjetima uređene primjenjuju zakonski učinci raskida, a to je oslobađanje stranaka od ugovornih obveza. Stoga, tuženik, jer je njegovim raskidom tužitelj oslobođen ugovornih obveza, dakle prestale su njegove obveze iz ugovora plaćati mjesečne najamnine (po osnovi najamnine i predujma za kupnju), tuženik nije imao osnova na temelju zadužnice naplatiti ove tražbine po osnovi ugovornih obveza.

36./ Na isti način, tuženik nije imao pravo naplatiti niti troškove prijevoza i popravka stroja na temelju izdanih računa. Naime, kako su raskidom ugovora stranke oslobođene svojih obveza, to je i tužitelj oslobođen obveza predviđenih odredbom čl. 3. Općih uvjeta, a vezano uz ugovoreni način tužiteljeve obveze povrata i popravka stroja, odnosno ugovorena tuženikova prava s tim u vezi. Konačno, valja imati u vidu da iz odredbe čl. 3. Općih uvjeta, kada bi se ova odredba, unatoč raskidu ugovora i primjenjivala vezano uz povrat i popravak stroja, proizlazi da je obveza tužitelja vratiti stroj u mjesto u kojem ga je preuzeo (odnosno drugo mjesto po dogovoru stranaka) i to u stanju u kojem je stroj bio preuzet. Međutim tuženik tužitelju nije omogućio da sam ispuni ovu svoju obvezu, već je sam tuženik organizirao, neposredno nakon odluke o raskidu, preuzimanje, prijevoz i popravak stroja nakon preuzimanja. Slijedom navedenog, tuženik, koji sam nije postupao u skladu s ugovorenim postupkom glede preuzimanja i povrata stroja nakon raskida, nema pravo na naplatu troškova s tim u vezi na teret tužitelja, a primjenom ugovornih odredaba. Naime, ovi troškovi, da je tuženik postupao u skladu s ugovorom, i omogućio tužitelju realizaciju kupnje za koju proizlazi da je tužitelj u tom vremenu bio zainteresiran, odnosno da je omogućio tužitelju da sam izvrši povrat, a i popravak stroja po potrebi, ne bi niti nastali. Za dodati je da je i raniji kvar na stroju popravljen, u skladu s dogovorom stranaka, u organizaciji tužitelja i na njegov trošak, o čemu su stranke suglasno iskazivale, upravo stoga što je tužitelj nedvojbeno imao namjeru kupnjom steći vlasništvo stroja.

37./ S obzirom na izloženi zaključak suda o odlučnim činjenicama, nisu od utjecaja na donošenja odluke oprečne tvrdnje stranaka o razlozima i vremenu u kojem tužitelj strojeve do raskida predmetnih ugovora ne bi mogao koristiti. Stoga, jer nisu od utjecaja na donošenje odluke, sud nije posebno analizirao iskaze svjedoka ĆZ i SZ koji su iskazivali o ovim okolnostima. Jer nisu od utjecaja na donošenje odluke, s obzirom da su usmjereni na utvrđenje činjenica koje nisu odlučne, sud je kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge stranaka za vještačenjem (strojarskim) oštećenja na bageru u vrijeme povrata i troškova popravka, odnosno na okolnost uzroka kvara na ovom stroju koji je nedvojbeno prije raskida popravljen. Nadalje, nepotrebna je i pribava podataka o proknjiženim računima.

38./ Dakle, osnovano je tužitelj, iz razloga predviđenog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, predložio predmetnu pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima, jer su tražbine koje su naplaćene ugovorne tražbine s obzirom na način raskida predmetnog ugovora s posljedicom oslobađanja stranaka od ugovornih obveza prestale. Stoga tužitelj ima pravo na povrat naplaćenih iznosa, visina i vrijeme naplate kojih nisu sporni, sa zateznim kamatama počevši od dana stjecanja, jer je tuženik nepošten, s obzirom da je morao znati da nema pravo naplatu na temelju računa izdanih osnovom ugovora koji je raskinuo (čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a), i to po stopi mjerodavnoj da odnose iz trgovačkih ugovora (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

39./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur,

- zastupanje na ročištima 29. svibnja 2024., 3. ožujka 2025., 5. lipnja 2025. i 30. rujna 2025. (prema T.br 9/1 Tarife) u iznosu od po 500,00 eur, pri čemu tužitelj neosnovano potražuje veću naknadu s obzirom na vremensko trajanje ročišta , dakle ukupno 2.500,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.125,00 eur.

40./ Trošak za sastav prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom nije priznat jer tužitelj predmetni prijedlog, kako bi sud mogao utvrditi da je podnesen po punomoćniku odvjetniku, nije priložio. Nadalje, nije priznat trošak za sastav podneska od 6. kolovoza 2025., jer, s obzirom na navode koje u pretežnom dijelu ponavlja, ovaj podnesak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Nadalje, nije priznat niti trošak za sastav podneska od 25. srpnja 2025., kojim je, po uputi suda, tužitelj tužbeni zahtjev ispravio (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a).

41./ Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi, i to za tužbu u iznosu od 100,61 eur (koji je tužitelj i platio), i za presudu u iznosu od 201,22 eur (plaćanje kojeg je naloženo), sve u skladu s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te trošak prevoditelja radi saslušanja svjedoka i stranke u iznosu od 320,00 eur. Dakle, sveukupno je tužitelju priznata naknada troškova postupka u iznosu od 3.746,83 eur.

42./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u iznosu od 983,90 eur, osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), za ostale odnose. Naime, sve i kada glavna tražbina koja je predmet spora proizlazi iz trgovačkog ugovora, na sporednu tražbinu po osnovi naknade parničnih troškova zatezne kamate se obračunavaju po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (tako VSRH Rev -1114/2023- 2 od 4. lipnja 2024.).

43./ Slijedom navedenog, odučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku