REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-28/2023-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:52634238587, zastupana po ODO u Požegi, Građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave 10.studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i z.z. tužene zamjenice ODO u Požegi UŽ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:52634238587, isplatiti tužitelju BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.911,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom :

- na iznos od 291,99 EUR od 18. ožujka 2022.

- na iznos od 796,34 EUR od 31. ožujka 2022.

- na iznos od 822,88 EUR od 29. travnja 2022.

sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj BŽ je podnio tužbu protiv Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije radi isplate. U tužbi navodi da je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate neisplaćenog terenskog dodatka na plaću Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, za iznos od 3.211,89 eur, ali do mirnog rješenja spora nije došlo. Tužitelj je državni službenik u Ministarstvu pravosuđa i uprave, u zvanju pravosudni policajac, raspoređen na radno mjesto stariji pravosudni policajac u Kaznionici u Požegi, postavljen s danom 1. prosincem 2021. dok je rješenjem KLASA: UP/I-112-06/22- 04/26, 15. ožujka 2022. privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 41. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022.

1.1. Navodi da je odredbom članka 50. stavcima 1. 2., 3. i 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19,119/19 i 66/20) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu i to ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna (22,56 eura), odnosno prema sporazumu s Vladom. Sukladno članku 7. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 119/19), zaključenog dana 29. studenog 2019. godine propisano je da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora, iznosi 200,00 kuna (26,54 eura). Odredbom članak 49. stavcima 1. 2., 3. i 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 56/22 i 127/22) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela, a terenski rad računa se od trenutka napuštanja uobičajenog mjesta rada (npr. poslovne zgrade) do povratka. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 200,00 kuna dnevno, odnosno prema sporazumu s Vladom. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela je dana 2. lipnja 2020.Tumačenje broj 4/52 u kojem navodi da je temelj za ostvarivanje prava na naknadu za odvojeni život je činjenica da državni službenik i namještenik zbog mjesta stalnog rada koje je različito od mjesta prebivališta njegove obitelji živi odvojeno od svoje obitelji. Navedeno pravo ostvaruje se sukladno uvjetima iz članka 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Službenik i namještenik koji je upućen na službeni put ostvaruje prava sukladno članku 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a ne članku 52. tog Kolektivnog ugovora.

1.2. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme privremenog premještaju, jer se radi o ispunjenju oba uvjeta iz članka 50. tada važećeg Kolektivnog ugovora i članka 49. sada važećeg Kolektivnog ugovora (rad izvan samog mjesta rada odnosno područja u kojem obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen i izvan mjesta stanovanja), a što istome nije isplaćeno za razdoblje od 21. ožujka 2022. do 31. svibnja 2022.

1.3. Naime, tužitelj smatra kako je i za razdoblje od 21. ožujka 2022. do 31.svibnja 2022. ostvarivao pravo na isplatu terenskog dodatka jer nije došlo niti do jedne zakonske promjene odnosno promjene propisa koja bi utjecala na različitost u postupanju poslodavca-tuženika za vrijeme provedeno na privremenom premještaju.

1.4. Navodi da visina dnevnog terenskog dodatka za period u kojem je tužitelj privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 41. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, u organizaciji Centra za izobrazbu iznosio je 200,00 kuna.

1.5. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu isplati iznos od 1.911,21 eura sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te troškove parničnog postupka.

2. Republika Hrvatska protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te navodi da tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Tužena ističe da je odredbom čl. 56. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike utvrđeno da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Prema tome službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira koliko je dana radio, a pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen. U rješenju Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske klasa: UP/I-112-06/22-04/26 od 15. ožujka 2022. stoji da je tužitelj premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 41. Temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022., te je propisano da se praktični dio ima odraditi u zatvoru u Zagrebu, sukladno rasporedu i programu provođenja Temeljnog tečaja. Dakle, službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada ne ostvaruje pravo na terenski dodatak jer se ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu, nego o premještaju službenika u drugo mjesto rada, a koji stav je zauzela i Komisija za tumačenje Kolektivnog ugovora, što proizlazi iz Tumačenja broj 11/56 od 21. studenog 2014.

2.1. Tužena ističe da je tužitelj premješten temeljem čl. 15. st. 1. Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu ("Narodne novine" broj 136/21), a sukladno odredbi čl. 37. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21), u kojem članku stoji da se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na novo radno mjesto, jer nije ni došlo do promjene radnog mjesta tužitelja s obzirom na opis poslova koje obavlja, nego je došlo do promjene mjesta rada s obzirom na lokaciju obavljanja poslova a da stoga treba primijeniti odredbu čl. 58. Kolektivnog ugovora temeljem kojeg je tužitelj ostvario pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji, koja naknada mu je u utuženom razdoblju i isplaćena iz čega proizlazi da je poslodavac tužitelja pravilno tumačio odredbe Kolektivnog ugovora. Nadalje ističe da kod terenskog rada službenika na rad na terenu upućuje čelnik tijela te mu se izdaje nalog temeljem kojega se vrši isplata terenskog dodatka, a što je slučaju kod preprate zatvorenika, osiguranja zatvorenika i slično, kada službenik prema dnevnom rasporedu dolazi na posao u Kaznionicu, odakle se radi obavljanja poslova upućuje na rad na terenu u drugo mjesto rada te se potom vraća u kaznionicu iz koje je upućen. U konkretnom slučaju tužitelj je temeljem rješenja potpisanog od strane ministra pravosuđa i uprave upućen na drugo mjesto rada, a sukladno odredbama zakona o izvršavanju kazne zatvora. Iz svega navedenog proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 56. Kolektivnog ugovora, odnosno uvjeti za isplatu terenskog dodatka kako to tužitelj tužbom potražuje. Konačno, tužena ističe da je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada te mu je isplaćena naknada za odvojeni život od obitelji, sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KU, a naknada za odvojeni život i terenski dodatak međusobno se isključuju.

2.2. Zbog svega navedenoga predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom.

3. Tužitelj u odnosu na tvrdnje tužene da mu je isplaćena naknada za odvojen život te da se istoj ne može isplatiti i terenski dodatak predlaže da tužena dostavi dokaz da je naknada za odvojen život isplaćena jer isto nije vidljivo iz isplatnih lista. Ako je naknada za odvojen život i isplaćena, tužitelj ističe da je prilikom odlučivanja o pravima radnika, poslodavac uvijek dužan donijeti odluku koja će biti in favorem radniku, dakle povoljnije za radnika. Zapravo, cijeli Zakon o radu koncipiran je na taj način. Zbog toga, tužitelj smatra da tužena nije mogla jednostrano odlučiti isplatiti, za sebe, povoljniju varijantu- naknadu za odvojen život, a ne terenski dodatak jer isto ide na štetu radnika, što svakako nije cilj i svrha Zakona o radu, a niti podzakonskih akata. Tužitelj skreće pažnju da je tužena drugim radnicima u istoj situaciji isplaćivala terenski dodatak i to i prije nego je tužiteljici isplaćena naknada za odvojen život, a ne terenski dodatak, a i nakon, i to tijekom 2022. i 2023. godine. Naime, tužena je dala uputu svim zatvorima i kaznionicama te zavodima i centrima da pravosudnim službenicima počnu isplaćivati terenski dodatak, a što jasno proizlazi iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav, KLASA : 121-03/22-01/156, URBROJ: 51408-03-02-02/01- 22-01 od 1. lipnja 2022.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Ministarstva pravosuđe i uprave RH od 4.ožujka 2022., u izvod iz zapisnika 27.sjednice zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, u obavijest Ministarstva pravosuđa i uprave za službenički sustav od 1.lipnja 2022., u rješenje o materijalnim pravima službenika Kaznionice u Požegi od 22.kolovoza 2023. i od 27.lipnja 2022. za AŽ te za KŽ od 27.lipnja 2022., te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani.

6. Između stranaka je nesporno da je tužitelj s rada u Kaznionici u Požegi privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 41. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022., da je propisano da se praktični dio ima odraditi u zatvoru u Zagrebu, sukladno rasporedu i programu provođenja Temeljnog tečaja te da je naknada za terenski dodatak u navedenom razdoblju bila utvrđena u iznosu od (200,00 kuna) 26,54 EUR dnevno.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za rad na terenu .

8. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike RH ("Narodne novine" broj:112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) člankom 50.st.1., 2., 3. i 4. propisuje da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, stavkom 2. istoga članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu iz nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđena u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. U stavku 3.istoga članka navedeno je da se terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna (22,56 EUR) odnosno prema sporazumu s Vladom.

8.1. Sukladno članku 7. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 119/19), zaključenog dana 29. studenog 2019. godine propisano je da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora, iznosi 200,00 kuna (26,54 eura).

9. Zajednička komisija na temelju članka 101. Kolektivnog ugovora ovlaštena je tumačiti odredbe tog kolektivnog ugovora, a na temelju stavka 8. istoga članka tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog ugovora koji su se dužni pridržavati danog tumačenja. Prema tome, dužni su se pridržavati i tumačenja broj 4/52 od 2.lipnja 2020., prema kojem je temelj za ostvarivanje prava na naknadu za odvojeni život činjenica da državni službenik i namještenik zbog mjesta stalnog rada koje je različito od mjesta prebivališta njegove obitelji živi odvojeno od svoje obitelji. Navedeno pravo ostvaruje se sukladno uvjetima iz članka 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

10. Budući je tužitelj od 21.ožujka 2022 do 22.srpnja 2022. obavljao poslove izvan mjesta svog boravka i izvan mjesta obavljanja poslova na koje je raspoređen (Kaznionica u Požegi) pripada mu pravo na terenski dodatak.

11. Tužena nije dokazala da je tužitelju isplaćena naknada za odvojen život od obitelji, a što tužitelj osporava.

12. Nesporno je da je naknada za terenski dodatak u navedenom razdoblju bila utvrđena u iznosu od 26,54 EUR (200,00 kuna) dnevno te tužena ne osporava visinu tužbenog zahtjeva pa je stoga sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženoj naložio da mu na ime terenskog dodatka isplati iznos od ukupno 1.911,21 EUR, koliko tužitelj potražuje tužbom s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

13. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženoj, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14-OUSRH i 70/19) naložio da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR, koji troškovi se odnose na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (200,00 EUR), sastav tužbe (200,00 eura), sastav obrazloženih podnesaka od 18.prosinca 2023. i 23.srpnja 2024 (2x200,00 EUR), zastupanje na dva ročišta (2x200,00 EUR) te pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR).

13.1. Tužitelj nema pravo na trošak sastav podneska od 5.ožujka 2024. jer je navedeni podnesak dostavljen sudu nepunih sat vremena prije početka pripremnog ročišta koje je održano istoga dana i za koje mu je priznat trošak zastupanja niti za sastav podnesaka od 20.studenog 2024.i 8.rujna 2025. budući sud iste smatra nepotrebnima

14. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Mario Kovačević, odvjetnik, Zagreb

2. ODO u Požegi