REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-3951/2024-76
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐSB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Krpan, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 1. listopada 2025. u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, dana 14. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku, i to OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju, i to OSB s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 15.130,55 kn (slovima: osamnaest tisuća četiristo četrdeset osam kuna i sedamnaest lipa), a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od 16.7.2017. pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Odbija se protutužbeni zahtjeva tuženika-protutužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu broj SS/2010-10-12 od 12.10.2010.g
2. Utvrđuje se ništetnom Bjanko zadužnica ovjerena od strane javnog bilježnika Lade Draškić OV-10870/10 od 12.10.2010.g.
3..Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku protutužitelju zajedno sa zakonskom zetznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
III. Svaka stranaka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi se tvrdi da su zajmodavac Izuzetak d.o.o. i tuženik dana 12.10.2010. sklopili Ugovor o zajmu broj SS/2010-10-12 u visini od 40.600,00 kn s godišnjim kamatama od 6,01% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, s rokom otplate 12.10.2011. te s eventualnim ovršnim troškovima. Tvrdi se da je 8.5.2012. tužitelj otkupio potraživanje temeljem Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji te da je iz izvatka iz otvorenih stavki razvidno kako tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužitelju te kako je tražbina dospjela u cijelosti.
2. Tužitelj je predložio sudu da presudom naloži tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 18.448,17 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Podneskom od 2.3.2020. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da presudom naloži tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 15.130,55 kn sa zakonskom zateznom od 16.7.2017. pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev kako u osnovanosti, tako i u visini. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja jer je zadnja uplata bila 18.4.2012., a predmetna tužba je podnesena po isteku općeg zastarnog roka od 5 godina, dana 31.8.2017. Navodi da je potpisao ugovor o zajmu sa kreditnim uredom Izuzetak d.o.o., koji nije ovjeren od strane javnog bilježnika, a niti je taj ugovor tuženik dobio nakon potpisa, već je prvi puta ugovor pročitao i vidio po zaprimanju predmetne tužbe. Navodi da mu je isplaćen iznos od 21.000,00 kn, koji iznos je i vratio, rate je uplaćivao raznim kreditnim uredima u gotovini kako mu je bilo javljano telefonskim putem. Tuženik je kao sredstvo zaloga dao bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Lade Draškić OV-10870/10, koju je na prisilnu naplatu poslao kreditni ured Usluge Axia d.o.o., s kojim nikada nije bio u poslovnom odnosu i koja pravna osoba je brisana iz sudskog registra. Nadalje, tuženik navodi da je kao sredstvo zaloga dao i svoj osobni automobil, predao rezervni ključ i prometnu dozvolu te mu je isto vozilo od strane predstavnika kreditnih ureda i oduzeto, bez provođenja ovrhe, a jedan od predstavnika kreditnih ureda RS je od tuženika tražio isplatu 7.000,00 kn kako bi mu vozilo bilo vraćeno. Nadalje, tuženik navodi da je sporni ugovor lihvarski ugovor i da ga je ugovorio u stanju nužde, da mu je 2010. prijetilo isključenje grijanja i struje te je morao brzo doći do gotovog novca. U oglasniku je pronašao oglas za brze kredite za koje nije važna niti tzv. "crna lista" niti stanje HROK-a te se javio na taj oglas, pozvan je u kreditni ured, gdje je nakon ovjere zadužnice potpisao sporni ugovor o zajmu te predao prometnu dozvolu svojeg vozila i rezervni ključ. Ističe kako su pred Županijskim sudom u Zagrebu donesene pravomoćne osuđujuće presude protiv osoba koje su sudjelovale u prevarama oko kreditnih ureda, a koje osobe su se povezale u zajedničko djelovanje prilikom davanja zajmova uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem teških i materijalnih prilika zajmoprimca, pri čemu je ugovoren povrat zajma na način da je u ugovoru o zajmu naveden znatno veći iznos zajma od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa. Tuženik navodi da je kreditni ured koji je cesijom prenio potraživanje na tužitelja iskoristio nuždu i lakomislenost tuženika, ugovorio imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što su dali, u cilju pribave znatne imovinske koristi, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva i poslovnice označene kao "kreditni uredi" pa su u okviru realizacije plana određivali uvjete pod kojima je nuđeno sklapanje ugovora o zajmu koji su bili osigurani bjanko zadužnicama, pod lihvarskim uvjetima, slijedom čega da je ugovor o zajmu temeljem kojeg tužitelj potražuje isplatu od tuženika ništetan sukladno čl. 329. ZOO.
5. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
6. Tuženik je protiv tužitelja postavio protutužbeni zahtjev te je predložio sudu da utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu broj SS/2010-10-12 od 12.10.2010., da utvrdi ništetnom Bjanko zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Lade Draškić OV- 10870/10 od 12.10.2010., kao i da naloži tužiteljuprotutuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku protutužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.
7. U odgovoru na protutužbu tužitelj navodi da zajmodavac Izuzetak d.o.o. nije stranka u ovom postupku zbog čega tuženik-protutužitelj nije ovlašten zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, navodi da je iz priložene bjanko zadužnice vidljivo da je kao vjerovnik navedeno društvo Usluge Axia d.o.o., koja pravna osoba nije stranka u ovom postupku, slijedom čega tuženik-protutužitelj nije ovlašten zahtijevati utvrđenje ništetnosti bjanko zadužnice. Nadalje, navodi da tužitelj-protutuženik nema nikakvog saznanja o navedenoj bjanko zadužnici te da ista nema nikakve veze sa predmetnim ugovorom o zajmu niti sa ovosudnim postupkom.
8. Tužitelj-protutuženik je predložio sudu da odbije protutužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju-protutuženiku.
9. U podnesku od 11.7.2024. (str. 336 spisa) tuženik-protutužitelj je protutužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu broj SS/2010-10-12 od 12.10.2010.g., Ugovor o prijenosu potraživanja-Cesiji od 08.05.2012.g, sklopljenog između tužitelja-protutuženika i Izuzetak d.o.o., Bjanko zadužnicu ovjerena od strane javnog bilježnika Lade Draškić OV-10870/10 od 12.10.2010. te naloži tužitelju-protutuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku protutužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.
10. U podnesku od 20.8.2024. (str. 353 spisa) tužitelj-protutuženik se usprotivio preinaci tužbe.
11. Primjenjujući odredbu čl. 190. st. 1. ZPP prema kojoj tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, sud nije dopustio preinaku protutužbe u ovoj pravnoj stvari (str. 354 spisa) kao što je navedeno u podnesku tuženika-protutužitelja od 11.7.2024. (prethodi postupak zaključen 18.9.2019. – str. 80 i 81 spisa), pri čemu se ističe da tuženik-protutužitelj niti tvrdi, niti dokazuje, da protutužbu bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
12. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika ĐS, kojeg je i dopunski saslušao (listovi 150 i 357 spisa) i svjedoka SS, ranije ĐS, koju je i dopunski saslušao (listovi 187 i 356 spisa), te proveo financijsko vještačenje po vještaku Darfin d.o.o. (listovi 88-94 spisa). Nadalje, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o zajmu od 12.10.2010. (listi 5 spisa), presliku Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji od 8.5.2012. (listovi 6 i 7 spisa), presliku Izvoda (listovi 8 i 9 spisa), presliku bjanko zadužnice od 12.10.2010. (list 27 spisa), presliku Općih uvjeta, odredaba i klauzula posuđivanja novca – zajmovi (listovi 42 i 43 spisa), presliku Ponude potencijalnom investitoru od 5.10.2010. (listovi 44 i 45 spisa), presliku Garancije – jamstva od 12.10.2010. (list 46 spisa), presliku dopisa Optimus Artis d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 20 od 12.2.2015. (listovi 47 i 48 spisa), presliku Zahtjeva za zajam na temelju vozila (listovi 49 i 50 spisa), presliku Izjave Izuzetak d.o.o., Zagreb, Maksimirska 132 od 8.5.2012. (listovi 51 i 52 spisa), presliku Isplatnice br. SS/2010-10-12 od 12.10.2010. (list 53 spisa), presliku Izjave korisnika zajma (list 54 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KOV- US-36/14 od 25.4.2014. (listovi 107-113 spisa), presliku dopisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 19.10.2012. (list 117 spisa), presliku Zamolnice za pravnu pomoć (list 121 spisa), presliku Saveznog ureda za pravosuđe, Stručni odjel za pravnu pomoć Bern (listovi 123-127 spisa), presliku naloga Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 17.5.2012. (listovi 128-141 spisa), presliku Prijedloga radi proširenja optužnice u predmetu posl. br.K-Us-55/14 (list 189 spisa) te uvid u dopis Županijskog suda u Zagrebu, Kazneni odjel I. stupnja od 2.7.2021. (list 192 spisa).
13. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja-protuženika, te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja nisu osnovani.
14. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev za isplatu iznosa od 15.130,55 kn sa zateznim kamatama i to po osnovi ugovora o zajmu i ugovora o ustupu tražbine (cesiji), dok je predmet spora po protutužbenom zahtjevu zahtjev za utvrđenje da je ništetan ugovor o zajmu i da je ništetna bjanko zadužnica.
15. Između stranaka nisu sporne slijedeće činjenice:
- da je 12.10.2010. između tuženika ĐS, kao zajmoprimca, s jedne strane i Izuzetak d.o.o., Zagreb, Frane Petrića 2, kao zajmodavca, s druge strane, sklopljen ugovor o zajmu kojim zajmodavac odobrava zajmoprimcu nenamjenski zajam, na 24 mjesečne rate, uz godišnju kamatu od 6,01%,
- da je 8.5.2012. između Izuzetak d.o.o., Zagreb, Maksimirska 132, kao cedenta, s jedne strane i tužitelja RSB, kao cesionara, s druge strane, sklopljen ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji i to potraživanja po osnovi Ugovora o zajmu broj SS/2010-10-12 od 12.10.2010.
16. Sporno je između stranaka:
- koji novčani iznos je zajmodavac isplatio tuženiku,
- je li tuženik vratio iznos zajma,
- je li nastupila zastara potraživanja,
- je li predmetni ugovor o zajmu ništetan,
- je li bjanko zadužnica ništetna.
17. Članak 7. st. 1. ZPP određuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
18. Članak 219. st. 1. ZPP određuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
19. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su čl. 80. st. 1., čl. 81. st. 1., čl. 84. st. 1., čl. 499. st. 1. i čl. 500. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).
20. Članak 80. st. 1. ZOO određuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
21. Članak 81. st. 2. ZOO određuje da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
22. Članak 84. st. 1. ZOO određuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Stavak 2. istog čl. ZOO određuje da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.
23. Članak 499. st. 1. ZOO određuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
24. Članak 500. st. 1. ZOO određuje da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.
25. Iz iskaza tuženika, čiji iskaz je sud ocijenio uvjerljivo iznijetim, iznijetim bez kontradiktornosti u dijelovima iskaza te istinitim, proizlazi da je Izuzetak d.o.o. tuženiku po osnovi predmetnog Ugovora o zajmu isplatio iznos od 21.000,00 kn, dok je u ugovoru naveden gotovo dvostruko veći iznos tj. iznos od 40.600,00 kn. Pri tome je potrebno istaknuti da je sud povjerovao iskazu tuženika, iako je u čl. 2. Ugovora o kreditu (list 5 spisa) navedeno da zajmoprimac potpisom ugovora potvrđuje primitak iznosa od 40.600,00 kn spisa, te iako je u Isplatnici br. SS/2010-10-12 od 12.10.2010. (list 53 spisa) navedeno da je Izuzetak d.o.o. 12.10.2010. tuženiku isplatio iznos od 40.600,00 kuna.
26. Na odluku suda da ocijeni istinitim iskaz tuženika utjecala je i činjenica da se na predmetnom ugovoru o zajmu, osim potpisa tuženika, nalazi i otisak prsta tuženika, što je neuobičajeno za sklapanje pravnih poslova u današnje vrijeme. Postavlja se, naime, pitanje koja je svrha stavljanja otiska prsta na ugovor o zajmu (uz potpis na istom) i iz kojeg razloga se na ugovoru o cesiji, uz potpise, ne nalaze otisci prsta. Nužno je zaključiti da je otisak prsta na ugovoru o zajmu trebao "jače" potvrditi navode iz ugovora o isplati novčanog iznosa od 40.600,00 kn. Stoga, baš i zbog toga, sud poklanja vjeru iskazu upravo tuženika.
27. Osim toga, utjecaj na ocjenu iskaza tuženika imala je i Izjava korisnika zajma (list 54 spisa), koju je tuženik također potpisao, i u kojoj je navedeno da isti nije u nuždi, nije u teškoj financijskoj situaciji, nema teških imovinskih neprilika, nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, da samosvjesno prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz Ugovora te da je potpuno sposoban svaki mjesec podmiriti ratu po ugovoru te se odriče zahtjeva za poništenje ugovora sa zajmodavcem te da u slučaju nepoštivanja ugovornih odredbi zajmoprimac ima pravo potraživanja izvora imovine kod svih institucija. Dakle, u toj izjavi se, pored ostalog, navodi i sposobnost tuženikova rasuđivanja, što je očito trebalo pojačati poziciju zajmodavca u slučaju sudskog postupka. Ta izjava je, po mišljenju ovog suda, svojevrsna priprema za sudski postupak, što ne bi bilo potrebno da je Izuzetak d.o.o. kao zajmodavac, prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu postupao sukladno odredbi čl. 4. ZOO, a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
28. Nadalje, na odluku suda da ocijeni istinitim iskaz tuženika utjecala je i činjenica postojanja pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. KOV-US-36/14 od 25.4.2014. (listovi 107-113 spisa) kojom presudom su, na temelju sporazuma stranaka, X. okr. ZS i XII. okr FS, proglašeni krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - zločinačkim udruženjem - opisano i kažnjivo po čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona i protiv imovine - lihvarskim ugovorom - opisano u čl. 242. st.1. i 2. Kaznenog zakona. U presudi je navedeno da su se u razdoblju od početka 2007. do 17.5.2012., osobe navedene u toj presudi, povezale u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a i ugovarane su novčane kazne za odstupanja od dogovorene dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova ili zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva (među kojim nabrojanim trgovačkim društvima se navode Izuzetak d.o.o., Optimus artis d.o.o. i poslovnice označene kao "kreditni uredi"), pa su u okviru realizacije plana određivali uvjete pod kojima je nuđeno sklapanje ugovora o zajmu koji su bili osigurani vozilima ili nekretninama, te sačinjavali tekstove ugovora o zajmu pod lihvarskim uvjetima i poduzimali druge radnje kao što je sve precizno navedeno u presudi.
29. Dakle, od pravnog je značaja činjenica da se naprijed označena pravomoćna presuda odnosi na razdoblje od početka 2007. do 17.5.2012. (predmetni ugovor o zajmu je sklopljen 12.10.2010.), te je u toj presudi navedeno da su u ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma (kao što u ovom predmetu tvrdi tuženik), presuda se odnosi na sklapanje ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanje protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, uz korištenje osnovanih trgovačkih društava, među kojima se navodi i Izuzetak d.o.o. (koji je davatelj zajma po predmetnom ugovoru o zajmu) te Optimus Artis d.o.o., koje društvo je dalo "garanciju do 100% potraživanja tuženiku OS i to po osnovi Ugovora o zajmu broj SS/2010-10-12 od 12.10.2010. " kako to proizlazi iz Garancije – jamstva od 12.10.2010. (list 46 spisa) 30. Nadalje, na odluku suda da ocijeni istinitim iskaz tuženika utjecala je i činjenica da je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 30.4.2019. (list 189 spisa) od strane oštećenika imenovanih na str. 3-81 pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us- 16/16 od 29.4.2016., podnijet Prijedlog radi proširenja optužnice u predmetu posl. br. K-Us-55/14 (list 189 spisa) protiv, pored ostalih navedenih osoba, i SSB, tj. tužitelja iz ovog predmeta. Činjenica je da je taj dokaz dostavljen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak zaključen 18.9.2019.), međutim, kako tuženik nije naveden kao jedan od oštećenika u tom predmetu, isti očito ranije nije mogao doći do tog dokumenta (čl. 299. st. 2. ZPP).
31. Nadalje se ističe da je istinitost iskaza tuženika potvrđena iskazom svjedoka SS (ranije OS), kćerke tuženika, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim, a koja svjedokinja je, u bitnom, iskazala da su se njezini roditelji tada nalazili u teškoj životnoj situaciji i stanju krajnje nužde, imali su obvezu plaćanja kredita za kuću, obvezu plaćanja njezinog školovanja obzirom da je bila izvanredni student, a osim nje su imali njezinu mlađu sestru, dok je stariji brat radio i primao minimalnu plaću, a predmetni zajam je podignut radi plaćanja režija.
32. Stoga ovaj sud smatra da je kod ocjene iskaza tuženika potrebno uzeti u obzir sve naprijed navedeno, a ne cijeniti samo tekst Ugovora o zajmu od 12.10.2010. i tekst Isplatnice od 12.10.2010. To stoga što je iskaz tuženika potkrijepljen ostalim provedenim dokazima u predmetu, kao što je naprijed obrazloženo.
33. Nadalje je potrebno istaknuti da je u čl. 1. Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji od 8.5.2012. (listovi 6 i 7 spisa) navedeno da ugovorne strane suglasno navode da cedent temeljem Ugovora o zajmu broj SS/2010-10-12 od 12.10.2010., u visini od 40.600,00 kuna sa godišnjom kamatnom stopom od 6,01%, rokom otplate 12.10.2012. te eventualnim ovršnim troškovima, ima dospjelo i buduće nedospjelo potraživanje u iznosu od mjesečnih anuiteta, međutim, u tom Ugovoru se ne navodi koliko je točno tuženik isplatio zajmodavcu, a koliko je još ostao u obvezi isplatiti tužitelju, odnosno koliki se dio tražbine zajmodavca, kao cedenta, prenosi na tužitelja, kao cesionara.
34. Da bi tužitelj, kao cesionar, uspio u ovom sporu protiv tuženika, kao cesusa, mora dokazati da je cedent - zajmodavac Izuzetak d.o.o. bio vjerovnik tražbine koju je ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Dakle, da bi treća osoba kao cesionar mogla u parničnom postupku zahtijevati od dužnika ispunjenje njegove obveze prenesene ugovorom o cesiji, ona mora dokazati postojanje te obveze, što nedvojbeno uključuje i visinu koja se od cesusa - tuženika potražuje tužbom, sukladno obvezama preuzetim osnovnim ugovorom. To dakle znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora o zajmu primio od zajmodavca kao cedenta 40.600,00 kn, koliko se navodi u istom, te da je polazeći od toga, visina preostalog duga po tom obvezno-pravnom odnosu, upravo 15.130,55 kn, koliko se potražuje tužbenim zahtjevom.
35. Međutim, kao što je naprijed navedeno, tužitelj nije dokazao da je tuženik temeljem predmetnog Ugovora o zajmu primio od zajmodavca kao cedenta 40.600,00 kn, već je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je zajmodavac tuženiku predao iznos od 21.000,00 kn.
36. Nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku Darfin d.o.o., čiji Nalaz i mišljenje te Dopunu nalaza i mišljenje je ovaj sud ocijenio objektivnim, stručnim te danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, utvrđeno je da je tuženik na ime predmetnog zajma platio ukupno 33.480,00 kuna (zadnja uplata 12.2.2015.). Ukoliko se u izračunu kao iznos zajma koristi iznos od 21.000,00 kn na dan 12. listopada 2012. godine, dan dospijeća posljednjeg 24. anuiteta, u cijelosti je bilo podmireno svih 24. anuiteta tijekom ugovora o zajmu u iznosu 22.339,92 kn, kao i zatezne kamate u visini 1,49 kn. Po podmirenju obveza tijekom ugovora o zajmu zaključno s posljednjim 24. anuitetom, na dan 15. srpnja 2017. godine preostaje iznos preplate 11.138,59 kn.
37. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik dobiveni iznos novca vratio, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno odlučio kao u izreci ove presude pod I.
38. Pri tome, u odnosu na prigovor zastare treba reći da se u konkretnom slučaju radilo o ugovornoj otplati zajma u 24 rate. Prva rata dospijeva na naplatu 12.11.2010., a ostale 23 mjesečne rate, svaka u iznosu od 1.799,53 kn, dospijevaju na naplatu svakog 12.-og u mjesecu. Stoga se radi o potraživanju anuiteta, a s obzirom na tako ugovoreni način plaćanja, takvo plaćanje dobilo je karakter povremenog davanja koje postaje samostalno, zbog čega, u skladu s odredbom čl. 226. ZOO, zastara ispate pojedinačnog anuiteta teče od dospjelosti svake pojedinačne rate, a zastarni rok za povremene tražbine je 3 godine. Dakle, kako je datum dospijeća zadnje rate 12.10.2012., a tužba je podnijeta 30.8.2017., protekao je rok od tri godine i nastupila je zastara. Međutim, kao što je već naprijed navedeno, nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik dobiveni iznos novca vratio, pa se slijedom naprijed navedenog prigovor zastare ukazuje bespredmetnim.
39. U odnosu na protutužbeni zahtjev i tvrdnje tuženika o ništetnosti Ugovora o zajmu od 12.10.2010. u smislu članka 329. st. 1. ZOO, treba reći da kako tuženik protutužbom nije obuhvatio Izuzetak d.o.o., s kojim je tuženik sklopio predmetni ugovor o zajmu, već je na pasivnoj strani u odnosu na protutužbeni zahtjev samo osoba koja je temeljem Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji od 8.5.2012. preuzela tražbinu zajmodavca, to je po mišljenju ovog suda u konkretnoj pravnoj stvari promašena pasivna legitimacija, slijedom čega je sud odbio protutužbeni zahtjev u tom dijelu. Naime, time što je Izuzetak d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu s osnove predmetnog ugovora o zajmu, došlo je do promjene vjerovnika na način da je tužitelj ovlašten tražbinu zahtijevati od tuženika kao dužnika, ali to ne znači da Izuzetak d.o.o. više nije ugovorna strana predmetnog ugovora o zajmu. Na tužitelja nije prenesen ugovor o kreditu, nego je došlo do ustupa tražbine (tako i ŽS u Zagrebu Gž-1273/24 od 15.4.2025.).
40. Jednako tako, promašena je pasivna legitimacija i što se tiče dijela protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost bjanko zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Lade Draškić 12.10.2010. pod br. OV-10870/10. Naime, iz bjanko zadužnice od 12.10.2010. koja se nalazi na listu 27 spisa proizlazi da je u istoj za iznos od 100.000,00 kn kao dužnik naveden OS iz [adresa] te da isti daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 100.000,00 kuna sa zateznom kamatom zaplijene svi njegovi računi kod svih banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku Usluge Axia d.o.o. na način koji odredi vjerovnik u skladu sa zakonskim propisima. Dakle, u toj zadužnici je kao vjerovnik navedeno društvo Usluge Axia d.o.o., koja pravna osoba nije stranka u ovom postupku, odnosno kako tuženik protutužbom na pasivnoj strani nije obuhvatio i Usluge Axia d.o.o., to je po mišljenju ovog suda u konkretnoj pravnoj stvari promašena pasivna legitimacija, slijedom čega je sud odbio protutužbeni zahtjev u tom dijelu.
41. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II.
42. Kako je odbijen tužbeni i protutužbeni zahtjev, sud je, temeljem čl. 154. st. 4. ZPP, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.
43. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod III.
U Zagrebu 14. studenoga 2025.
Sutkinja
Sanja Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika