REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-676/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kolanoviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Gluić Ninčević d.o.o. iz Zadra, radi prestanka uznemiravanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave 3. listopada 2025., te objave 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: ,,1. Nalaže se tuženici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da prestane uznemiravati tužitelja BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u pravu suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da sa iste:

-ukloni ogradu sa okna koja se nalaze na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na skici sudskog očevida od 15. svibnja 2025.g izrađenoj od strane trgovačkog društva Geo Lesi j.d.o.o. za geodetske poslove i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Trobarini su označene crvenom linijom i točkama A-B koje se nalaze unutar kamenog okvira širine 0,80 m i visine 1,85 m, a kako je to prikazano na citiranoj skici koja je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, u protivnom će predmetnu ogradu o trošku tuženice ukloniti tužitelj.

2. Dužna je tuženica SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.''

II. Nalaže se tužitelju BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi nastali parnični trošak tuženici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 29. ožujka 2023. po punomoćniku Marku Kolanoviću, odvjetniku u [adresa], navodi kako je suvlasnik i suposjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) navodi da je tuženica na navedenoj nekretnini, na kojoj ne polaže nikakva vlasnička prava, bez ikakve suglasnosti neovlašteno postavila ogradu na okno izlaza kuće, čime je tužitelju onemogućila izlaz iz te kuće prema nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 14m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] kojeg je dvorišta tužitelj suvlasnik i suposjednik. Svojim neovlaštenim postupanjem tuženica je povrijedila vlasnička prava tužitelja radi čega isti traži zaštitu od suda zbog uznemiravanja pozivom na odredbu čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Traži da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti prestanak uznemiravanja suvlasništva i naknadu parničnog troška. Podneskom od 26. kolovoza 2025. (l.s. 68), tužitelj po primitku skice sudskog očevida precizira tužbeni zahtjev na način da traži od suda da naloži tuženici da prestane uznemiravati tužitelja u pravu suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da sa iste ukloni ogradu sa okna koja se nalaze na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i naknadu parničnog troška.

2. Tužena po punomoćnicima iz OD Gluić Ninčević d.o.o. iz [adresa] dostavlja odgovor na tužbu (l.s. 17) kojim se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Podneskom od 14. veljače 2025. tužena ističe kako predmetna tužba predstavlja nastavak uznemiravanja i otežavanje njezina bavljenja hotelskim smještajem. Da je netočan navod tužitelja da bi ona na nekretnini bez suglasnosti neovlašteno postavila ogradu na okno izlaza iz kuće i na taj način onemogućila izlaz tužitelju iz te kuće prema nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je nekretnine tužitelj suvlasnik i suposjednik. Osporava i da je tužitelj suvlasnik i suposjednik te nekretnine. Ukazuje da se tužitelj kao suvlasnik predmetne nekretnine upisao temeljem Ugovora o darovanju od 1. veljače 2023. ovjeren pod OV-867/23 sklopljenim s darovateljicom KL, koji je ugovor ništetan. KL nikad nije bila u posjedu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ista se upisala 2021. kao vlasnik nekretnine koja je sada u vlasništvu tužitelja (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], etaža E-1), kao i suvlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s RL. Tuženica ističe da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište Hotela Pallazo Venezia, koji je u vlasništvu tuženice, a u isključivom je njezinom posjedu zadnjih deset godina, otkada hotel posluje, a nitko drugi u navedenom periodu nije bio u posjedu te nekretnine, a naročito tužitelj ili njegov pravni prednik. Pogrešno je reći da je, nakon što je tužitelj stekao vlasništvo szana 2023., tužena izvodila radove i postavljala ogradu čime bi ga onemogućila u suposjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U trenutku kada je tužitelj stjecao vlasništvo stana, ograda je nedvojbeno postojala. Napominje kako ni tužitelj niti njegov prednik KL nisu nikada bili u posjedu spornog dvorišta.

3. Sud je u ovome postupku izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana (l.s. 3), zemljišnoknjižne izvatke (l.s. 4-7, 23-25, 28-35), ugovor o darovanju nekretnine (l.s. 36-37), prijedlog (l.s. 40), prijedlog sporazuma o uređenju međusobnih odnosa (l.s. 42- 44), prijedlog ugovora o kupoprodaji nekretnine (l.s. 45-46), proveden je očevid na licu mjesta (l.s. 52-56, 58-60), te je izrađena skica očevida (l.s. 61-63), saslušan je na ročištu 28. kolovoza 2025. tužitelj (l.s. 70-72), tužena (l.s. 73-74) svjedokinja DL (l.s. 74-75) te svjedokinja CL (l.s. 75-76).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja u njegovom pravu suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje da je tuženica počinila na način da je na predmetnoj nekretnini postavila ogradu na okno izlaza iz kuće, čime da je tužitelju onemogućila prolaz u unutarnje dvorište na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te zahtjev da ukloni željezne ogradne rešetke koje se nalaze na tužiteljevoj nekretnini. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, ovdje je riječ o negatorijskoj tužbi, pa se ima primijeniti članak 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje u tekstu ZVDSP) koji propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da uznemiravanja prestane. Vlasnik mora dokazati svoje vlasništvo, kao i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Ako druga osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Dakle, tužbu je ovlašten podići vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari.

5. S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva tužitelja, zaključiti je da isti kao čin uznemiravanja označava tuženičino postavljanje željezne ogradne rešetke na okno izlaza iz kuće (na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čime da ga uznemirava u pravu suvlasništva nekretnine 9689 k. o. [katastarska općina]. Iz činjeničnih navoda u tužbi i tijekom postupka proizlazi i da tužitelj upire na postavljanje željezne ogradne rešetke i u smislu onemogućavanja korištenja dvorišta kojega je suvlasnik, a kojim se koristi tužena (na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

6. Na temelju uvida u zemljišno knjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 28) utvrđeno je da je u istome kao suvlasnik na kat. čest. [katastarska čestica], Poljana V. Gortana, dvorište površine 16m2, upisan tužitelj za 4/60 dijela, te tužena za 1/4 i 20/60 dijela. Na temelju uvida u zemljišno knjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je u istome kao vlasnik posebnog dijela koji je povezan sa suvlasničkim udjelom s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-1, upisan tužitelj.

7. Nesporno je da je prednica tužitelja KL, a njezin prednik bio je RL. Na temelju uvida u Ugovor o darovanju nekretnine (l.s. 36-37) vidljivo je da je KL tužitelju darovala svoj suvlasnički dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz priložene dokumentacije, a naročito iz prijedloga sporazuma i ugovora o kupoprodaji (l.s. 40-46), vidljivo je da su stranke u ovoj pravnoj stvari i ranije pokušale razriješiti svoje odnose sporazumno, a u odnosnu na nekretninu kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za koju su obje stranke u zemljišnoj knjizi upisani suvlasnici. Riječ je o nekretnini koja u naravi predstavlja unutarnje dvorište, površine 16 m2, koje tužena koristi u cijelosti pri pružanju usluga hotelskog smještaja, u koje jedina ima pristup, i taj pristup ima sa svojih nekretnina.

8. Sud je dana 15. svibnja 2025. proveo očevid na licu mjesta u nazočnosti sudskih vještaka geometara, punomoćnika stranaka te tuženika osobno te je neposrednim opažanjem utvrdio da kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja unutarnje dvorište koje je u cijelosti u posjedu tuženice i u koje ona ima pristup iz svoje nekretnine, a koje je od nekretnine oznake 9689 k. o. [katastarska općina] odijeljeno željenom ogradnom rešetkom te se u dvorište na čest. 9692 k. o. [katastarska općina] ne može pristupiti sa nekretnine oznake 9689 k. o. [katastarska općina]. Vještaci su izradili skicu sudskog očevida s prikazom sporne čestice i fotodokumentacijom (l.s. 61 - 63). Na terenu, punomoćnik tužitelja navodi kako je postavljanjem željeznih rešetki na otvor u zgradi na kat. čest. [katastarska čestica] tužitelj onemogućen u prolazu do unutrašnjeg dvorišta. Utvrđeno je da se otvor u koji je postavljena rešetka koji je zatvoren drvenim škurama, sa strane dvorišta zaključavaju lokotom. Do unutrašnjeg se dvorišta ne može pristupiti kroz predmetne rešetke, već s druge strane. Dvorište je prostor od oko 30m2, u njemu se nalazi bunar obložen kamenjem, vidljivo na fotografijama vještaka (l.s. 62-63). Tužena navodi kako je ona u posjedu dijela gdje se nalaze stolovi. Nadalje navodi da nitko ne zaključava škure niti lokot postavljen sa strane unutrašnjeg dvorišta.

9. Vještak je izradio skicu sudskog očevida na kojoj su vidljive su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi nekretnina tužitelja, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je prikazano sporno unutrašnje dvorište, kat. čest 9693 i 9691 k. o. [katastarska općina] na kojima se nalazi hotel tužene. Na skici je plavom bojom i slovima C-D označen položaj drvenih škura s lokotom, a crvenom bojom i slovima A-B položaj željeznih rešetki. Obje su linije, odnosno i željezne rešetke i drvene škure na nekretnini tužitelja, odnosno sastavni su dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Sud je na ročištu 28. kolovoza 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja (l.s. 70- 72), tužene (l.s. 73-74) svjedokinje DL (l.s. 74-75) te svjedokinje CL (l.s. 75-76).

11. Tužitelj navodi da je stan u zgradi na čest. 9689 k. o. [katastarska općina] kupio prije dvije godine od KL. Dvorište i ulaz tada su izgledali kao i danas. Prednica mu je prilikom prodaje stana prodala i suvlasnički dio na ovom dvorištu. To se odvilo na način da je, kada su dogovarali kupoprodaju, ona njemu pokazala dvorište kroz prozor stana kojeg je kupio. Prednica mu je rekla da to koristi tuženica i da je ona to uredila, kao i da se njezin prednik RL, ljutio zbog tog tuženičinog postupanja, a ne zna je li išta poduzimao po tom pitanju. Prilikom kupovine stana nije ušao u dvorište, a navodi da je to tako jer mu prednica to nije omogućila, nije ni bila tamo nego agent za nekretnine. Isti mu nije otvorio jer nije imao potrebu ulaziti, da se bolje sve vidi kroz prozor. Kupoprodaja suvlasničkog djela dvorišta išla je u sklopu stana, ali su zbog banke i kredita taj suvlasnički dio prenijeli darovnim ugovorom. Rešetke je otkrio nakon što je kupio stan i to nakon što je otvorio drvena vrata koja se nalaze na fotografijama koje mi predočavate, a koje su prilog skici sudskog očevida označenima točkama C- D. Ta su vrata imala kračun i lokot. Prednica mu je dala ključ od lokota, on ih je otvorio i vidio rešetku. Tužitelj navodi da je ključ otvarao lokot koji je bio postavljen na kračun, s unutarnje strane zgrade, a taj ključ je imala KL, i on je lokot otvorio tim i to nakon darovnog ugovora. Postoji još neki mali lokot s vanjske strane iz dvorišta, njega je rukom otvorio. Kada je, kako je ranije iznio, gledao kroz prozor dvorište koje je uredila tuženica, nije bio vidio rešetku. Potom je kontaktirao tuženu i pitao ju čemu ta rešetka, na što mu je ona odgovorila da je rešetka postavljena nakon što je drugi suvlasnik ušao u dvorište da bi postavio ventilacijsku cijev. Radi se o suvlasniku B koji je vlasnik stana u zgradi i kojem su dali suglasnost da iz tog dvorišta postavi cijev, a tuženica se ljutila jer on nije suvlasnik dvorišta. To da je bilo prije nego je otkrio da je postavljena rešetka, a također prije toga nije kontaktirao s tuženom. Draga KL mu je pri prodaji stana rekla da je koristila ovo dvorište kao i da je ulazila kroz vrata na fotografiji označena točkama C-D, rešetke nije spominjala, kasnije je rekla da ih nikada nije vidjela. Ista nije živjela u predmetnom stanu, a njezin prednik, RL, jest. On joj je tada rekao da ima pravo na pristup i da ga treba radi pristupa instalacijama, ne da bi sjedio u tom dvorištu. Tužena nije pristala skinuti rešetku, već je željela kupiti njegov suvlasnički dio. Htio je s tuženicom dogovoriti neki drugi način kontrole ulaza u dvorište i to način na koji bi i on mogao imati ključ i kontrolirati tko ulazi u dvorište zajedno s tuženicom. Tuženica inzistira da će mu dati pravo pristupa popravka instalacija, ali samo jednom. On je predlagao da mu da pravo služnosti radi potrebe popravka ako joj on proda svoj dio dvorišta, ali na to nije pristala. Htio je postaviti klimu i tražio je od tuženice da mu dozvoli pristup u dvorište kako bi radnici mogli pristupiti radi postavljanje vanjske jedince klime. Telefonski je pristala na to, ali na kraju se nije javila, pa je klima postavljena lošije. Tužitelj navodi da je jednom ušao u dvorište i to kroz prolaz koji mu je tuženica ustupila. Ista nikada nije rekla da je to sve njezino i da nema pravo. I drugi stanari da su negodovali i nezadovoljni su time što je rešetka postavljena u okno njihove nekretnine. Navodi da mu je već prilikom gledanja u ovo dvorište, isto izgledalo kao dio hotela, odnosno objekta koji se bavi pružanjem usluga u turizmu, navodi da je pretpostavljao da jest jer je imao uvid u vlasnički list. Navodi da nije znao koliko ljudi uopće posjeduje to dvorište, niti je mogao znati da ga posjeduje samo tuženica jer je u zk. ul. upisano sedam ljudi. Kupoprodajni ugovor sklopljen je u siječnju 2023., a darovni nešto kasnije, sve zbog njegova boravka na brodu. Prodavateljica mu je samo navela da se bivši vlasnik uzrujavao oko korištenja dvorišta, ali nije spominjala nikakve dogovore, štoviše rekla je da nema nikakvog dogovora ni o čemu.

12. Iskaz tužitelja ovaj sud prihvaća istinitim, te iz istog slijedi zaključak da je tužitelju, već prilikom kupoprodaje suvlasničkog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bilo poznato da navedeno dvorište koristi samo tuženica, što i sam tužitelj potvrđuje kada navodi da mu je prodavateljica, prednica KL, već prilikom kupoprodaje ukazala na činjenicu da dvorište koristi tužena, kao i na to da se zbog toga prednik KL, RL, ljutio. Sud ocjenjuje da nije životno da kupac prilikom kupoprodaje nekretnine ne obiđe i dvorište ako kupuje suvlasnički dio dvorišta, što zapravo dodatno potvrđuje gore izneseni zaključak, da je tužitelj kupio suvlasnički udio na nekretnini 9692 k. o. [katastarska općina], neovisno o stanju posjeda navedene nekretnine.

13. Tužena na ročištu navodi da je prije desetak godina kupila zgradu u kojoj je uredila hotel. Pristupila je uređenju dvorišta koje da je u to vrijeme bilo obraslo travom i zapušteno. Ona da je uredila i sagradila kamene stepenice kojima se može pristupiti do ulaza u zgradu tužitelja. Postojala su stara drvena vrata na zgradi tužitelja, koja su se iznutra (iz zgrade na čest. 9689 k. o. [katastarska općina]) zaključavala kračunom. Obojala ih je još prije 10 godina i u dogovoru sa susjedom RL s kojim je bila u jako dobrim odnosima, postavila je lokot jer je tamo bilo materijala i vrijednih stvari. Taj je prostor prije koristio vlasnik kafića koji je tamo poslovao. Nikada nitko od stanara iz zgrade u kojoj tužitelj ima stan nije dolazio u to dvorište. Nikada nitko nije osporavao da ona to uredi. RL je KL ostavio svoju imovinu. Nije ju viđala, ali ju je nazvala jer je bila zainteresirana kupiti suvlasnički udio na svom dvorištu i KL je bila zainteresirana prodati joj ga. Rešetku da je postavila tuženica, nakon što je jedan susjed (B) provalio u njezino dvorište i postavio velike ventilacijske cijevi, a nije nikakav suvlasnik. To da je bilo još dok je RL još bio živ, s čim da je bio upoznat i na to nije imao primjedaba. Samo je s njim razgovarala o rešetkama. Iz stana tužitelja direktno se vidi rešetka iz jedne sobe. Kada je vidjela da je u zk.ul. upisan tužitelj, a ne njegova prednica KL, nazvala ju je i pitala što se dogodilo. Ista joj je odgovorila da ju je tužitelj ucijenio da neće kupiti stan ako mu ne proda i suvlasnički udio u dvorištu. Tužitelj ju je kontaktirao jer je htio nešto u vezi s klimama i napravio tamo nered. Za ostale upisane suvlasnike u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodi da su to ljudi koji bi sada imali 200 godina, oni ne postoje. Osporava da bi tužitelj mogao ući u dvorište s ključem, jer da je lokot bio s njezine strane. Tuženica navodi kako je njoj sam tužitelj rekao da ne bi baš ni kupio stan da nije kupio dvorište.

14. Iskaz tužene sud cijeni istinitim jer je u suglasju i sa ostalim provedenim dokazima u ovom u postupku te je na temelju istog svakako utvrđeno da je željeznu ogradnu rešetku postavila upravo tuženica, kako bi spriječila ulazak u unutarnje dvorište.

15. DL (l.s. 74-75) navodi da je također vlasnica stana u zgradi u kojoj stan ima i tužitelj i poznaje ga od 2023. otkad je kupio stan u zgradi, tuženicu poznaje i dulje. U zgradi živi od 2017. Po pregledu fotografija koje su prilog skici lica mjesta, navodi da su plava vrata obično zatvorena te da postoji kračun s unutarnje strane. Nekada bi ih zatekla otvorena. Ne zna tko ih je otvarao i zna da nije bilo rešetke. Zna da ta vrata nije otvarao nitko od stanara iz zgrade jer ih je bilo samo troje. Bio je susjed RL na prvom katu i gđa KL koja mu je pomagala, na drugom katu S, a na trećem ona. I prije da je znala dolaziti u zgradu jer su joj prednici tamo živjeli, a i tada je zaticala vrata uvijek zatvorena. Nije nikada ulazila kroz njih jer zna da to nije njeno vlasništvo. Kada bi vrata bila otvorena, vidjela bi unutra kašete s pićem, ne zna tko ih je držao tamo. Kod tuženice da je 2018. ili 2019. otišla na razgovor za posao i tada je prošla kroz to dvorište koje je označeno na skici žutom bojmo kao čest. 9692, te njime prošla u drugi prostor označen kao 9691 gdje je bila kuhinja. Nije se nikad iz tog dvorišta popela u svoju zgradu, vrata su bila zatvorena. U tom je dvorištu bilo par stolica i stolova. Ne zna ništa o tome je li postojao neki dogovor između stanara vezano za korištenje dvorišta. Mislila je da je dvorište tuženičino, ona nema suvlasništvo i nije nikada vidjela nikog iz zgrade da se koristi tim dvorištem. Koliko joj je poznato, između RL, tuženice i stanara zgrade nije bilo razgovora vezano za korištenje ovog dvorišta. Nije sigurna od kada je točno postavljena rešetka, ali zna da prije 2021. sigurno nije, jer ih je vlasnik poslovnog prostora pitao da postavi cijev na zgradu, a to je bilo 2021. i misli da je nakon toga postavljena ta rešetka. Od postavljanja ovih cijevi do stavljanja prostora u funkciju prošlo je oko dvije godine. Ne zna je li B ulazio u ovo dvorište u vrijeme postavljanja, ali radi se o cijevi koja ide kroz zgradu i fasadu i pretpostavlja da treba ući u dvorište kad se postavlja. Misli da joj je BL pokazao tu rešetku. Nju rešetka ne ograničava ni u čemu jer ne ulazi u taj prostor, a pretpostavlja da tužitelja ograničava jer je on suvlasnik. Nitko ju kao suvlasnicu stana nije pitao za dozvolu za postavljanje rešetki.

16. Sud iskaz ove svjedokinje cijeni istinitim, jer ova svjedokinja ima neposredna saznanja o dvorištu i zgradi, iskaz joj je u suglasju s drugim provedenim dokazima i ista nije osobno zainteresirana za ishod ovog spora. Iz iskaza ove svjedokinje slijedi utvrđenje da je rešetku postavila tuženica, ali i utvrđenje da je tuženica bila u isključivom posjedu unutarnjeg dvorišta, što ovaj sud zaključuje na temelju navoda svjedokinje da nikada nitko od stanara iz zgrade nije ulazio u to dvorište koje je posjedovala tuženica. Ovo iako su se drvena vrata koja se nalaze u zgradi tužitelja i ove svjedokinje zaključavala iz njihove zgrade jer je kračun bio s unutarnje strane, zbog čega je tuženica i postavila željeznu rešetku, kako to ona sama navodi, a posljedica čega je nemogućnost pristupanja trećih osoba, osim tuženice, u ovo dvorište.

17. CL (l.s. 75-76), majka tužene, navodi da je tužena ovo kupila prije desetak godina. Ona je često dolazila, a tužena posjeduje to dvorište koje je i uredila. Postojala su jedna stara vrata koja su vodila u zgradu iz koje se izlazi na ulicu ispred Narodnog muzeja. Vrata su bila zaključana lokotom koji su stavili oni i otključavao se iz ovog dvorišta i nitko nije mogao prolaziti tuda. Nitko se nije bunio kada su stavili taj lokot, a nije se nitko niti mogao buniti jer nikada nitko nije prolazio tuda. Tužena je postavila željezne rešetke ispred tih vrata i to zato kako nitko ne bi provalio kroz ta vrata, a to su vrata koja na prilogu skice sudskog očevida. Susjed RL je znao da se postavio lokot. Isti se nije tuženoj ili njoj samoj obraćao da bi koristio ovo dvorište, oni su bili u jako dobrim odnosima. Rešetke su postavljene prije pet godina. Tužitelj je prije tri dana provalio kroz ta vrata, ali nije mogao ući u dvorište zbog rešetki. Nitko nikada nije prigovarao što je tužena uredila dvorište ili da bi sam koristio predmetno dvorište.

18. Iskaz ove svjedokinje sud cijeni istinitim jer je isti u suglasju s ostalim dokazima provedenim u ovoj pravnoj stvari.

19. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari te ocjenom istih, ovaj sud utvrdio je sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari suvlasnik nekretnine 9692 k. o. [katastarska općina] te da ista nije u njegovom posjedu, odnosno da tužitelj nikada nije obavljao faktičnu vlast na dvorištu, već da ga je posjedovala samo tuženica u ovoj pravnoj stvari i to uz znanje tužiteljevih pravnih prednika, ČL, odnosno njezinog prednika RL.

- da je tuženica u ovoj pravnoj stvari postavila željeznu ogradnu rešetku koja se nalazi na nekretnini u suvlasništvu tužitelja oznake 9689 k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini ovdje tuženica nema stvarnih prava i na taj način je tužitelju oduzela dio nekretnine oznake 9689 k. o. [katastarska općina] i to onaj dio koji se nalazi između željeznih rešetki i dvorišta u posjedu tuženice, a koji dio se nalazi na dijelu čest. 9689 k. o. [katastarska općina] te s obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari, nije posebno označen na skici lica mjesta.

20. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari tužbenim zahtjevom tvrdi da ga tuženica uznemirava u pravu vlasništva čest. 9689 k. o. [katastarska općina] te zahtijeva da se tuženoj naloži da ukloni željeznu ogradnu rešetku koja se nalazi na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pobliže je opisana u tužbenom zahtjevu. Kao što je već navedeno, predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev za prestanak uznemiravanja iz čl. 167. ZVDSP. Ovom odredbom propisano je da vlasnik može putem suda zahtijevati zaštitu od povrede prava vlasništva nastale radnjama treće osobe kojima se vlasništvo ograničava, ali se stvar ne oduzima iz posjeda.

21. Člankom 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93 112/99 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23, dalje u tekstu ZPP) propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stranka od čije dispozicije zavisi pokretanje postupka ovlaštena je i utvrditi temu raspravljanja i odlučivanja, odnosno utvrditi predmet spora. Isticanjem tužbenog zahtjeva i određivanjem tužbene osnove tužitelj je taj koji supstancira predmet spora. Dakle, tužitelj je kao predmet spora istaknuo zahtjev na prestanak uznemiravanja suvlasništva njegove nekretnine oznake 9689 k. o. [katastarska općina], a ne zahtjev na prestanak uznemiravanja prava suvlasništva na nekretnini 9692 k. o. [katastarska općina] (u naravi unutarnje dvorište u posjedu tuženice). Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva stavljenih u postupku te nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio, ni nešto drugo, što on nije tražio, čak i kad ga rezultati raspravljanja dovedu do zaključka da tužitelju pripada više nego što je tražio, ili da mu, doduše, ne pripada ono što je tražio, ali da mu pripada nešto drugo.

22. S obzirom da je postavljanjem željezne ogradne rešetke na nekretninu oznake 9689 k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja, tuženica tužitelju zapravo oduzela dio nekretnine oznake 9689 k. o. [katastarska općina], to tužitelju ne pripada pravna zaštita od uznemiravanja jer njegovo pravo suvlasništva nije uznemireno, već mu je oduzet dio nekretnine, pa je njegov tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga neosnovan i valjalo ga je odbiti na način kako to slijedi iz sadržaja izreke ove presude.

23. U gore navedenoj situaciji pravno je neodlučno, a opet s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev te predmet spora u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje do kojega je ovaj sud došao na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari, koje se odnosi na pravo suvlasnika na zaštitu od uznemiravanja prema ostalim suvlasnicima, da dakle, prema ostalim suvlasnicima suvlasnik negatorijskom tužbom može zatražiti zaštitu tek kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja faktične vlasti i suvlasničko ovlaštenje. To ovdje nije slučaj jer iz svih dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari slijedi utvrđenje da je faktičnu vlast na nekretnini oznake 9692 k. o. [katastarska općina], unatoč zemljišnoknjižnom upisu obavljala isključivo tuženica.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi 154. stavak 1. ZPP. Kako tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, istome se u ovome parničnom postupku nalaže podmiriti zatraženi, a osnovani parnični trošak tužene. Obzirom na to da je VPS u ovome predmetu 1.500,00 eura, to se u skladu s Tarifom o nagradama i naknada i troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje Tarifa) tuženici priznaje zatraženi trošak, i to za sastav odgovora na tužbu od 2. svibnja 2024. - 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav podneska od 14. veljače 2025. - 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), pristup na ročišta 17. veljače 2025., 15. svibnja 2025., 28. kolovoza 2025. i 3. listopada 2025. – ukupno 400 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno sveukupno 600 bodova koji uvećani za vrijednost boda od 2,00 eura iznose 1.200,00 eura. Kada se na navedeni iznos obračuna 25% PDV-a, tuženoj pripada sveukupno 1.500,00 eura, koliko joj je dužan naknaditi tužitelj na ime parničnog troška.

U Zadru, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku