Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-24/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice DAH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika DA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 5. studenog 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, odlukom objavljenom 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku MA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici DAH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 5.160,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja 14. studenog 2025. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

ll. Odbija se tužiteljica DAH, OIB [osobni identifikacijski broj], u preostalom djelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznad dosuđenog iznosa od 5.160,00 eura do iznosa od 16.000,00 eura, kao i sa zahtjevom za isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na tako odbijeni dio tužbenog zahtjeva, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku MA, OIB [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici DAH, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.128,19 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica DAH, OIB [osobni identifikacijski broj], s preostalim zahtjevom za isplatu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 1.128,19 eura do iznosa od 3.497,18 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 24. siječnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi u bitnom navodi da su ona i tuženik 29. studenog 2023. zaključili ugovor o djelu, prema kojem se tuženik obvezao za iznos od 5.000,00 € u roku od 45 dana izvršiti popravak automobila u vlasništvu tužiteljice, marke Audi A3, registarske oznake [registarska oznaka], 2010. godište. Nadalje navodi da je tom prilikom tuženik preuzeo na ime kapare iznos od 2.500,00 eura te je 30. studenog 2023. godine tuženik preuzeo spomenuti automobil i odvezao ga u radionicu na adresu [adresa]. Tuženik nije izvršio ugovorenu obvezu, nije popravio automobil u roku od 45 dana, te je automobil izgorio u njegovom garažnom prostoru 18. ožujka 2024., s tim da je nastala totalna šteta na istom. Tužiteljica je pokušala mirnim putem od istoga naplatiti nastalu štetu, međutim, iako je tuženik obećao da će štetu nadoknaditi, istu nije podmirio, pa je stoga podnijela ovu tužbu.. Tužbom potražuje iznos od 2.500,00 eura na ime povrata kapare koju je dala za popravak automobila, 11.000,00 eura na ime totalne materijalne štete na automobilu i 2.500,00 eura na ime duševnih boli radi nemogućnosti korištenja osobnog automobila. Dakle, ista slijedom svega navedenoga od tuženika potražuje ukupni novčani iznos od 16.000,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome priznao štetni događaj. Dakle, ne spori da bi predmetni osobni automobil tužiteljice izgorio u njegovom garažnom prostoru 18. ožujka 2024. Ne spori niti svoju odgovornost za štetni događaj, ali smatra da visina štete koju potražuje tužiteljica nije realno određena. Slijedom navedenog, osporava visinu tužbenog zahtjeva te naglašava da je voljan tužiteljici nadoknaditi realan iznos stvarno nastale štete. Pritom spominje da sa tužiteljicom nije zaključio nikakav ugovor u pisanom obliku te da je od tužiteljice zaprimio 2.000,00 eura, a ne 2.500,00 eura, kako ista tvrdi u tužbi.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, s tim da je tuženik uredno zaprimao pozive za ročišta, kao i podneske koje je tužiteljica dostavljala, odnosno koje je sud pribavio službenim putem radi utvrđenja činjeničnog stanja, i to na adresi na kojoj neprijavljeno boravi kod prijatelja GA, ali se nije odazivao niti jednom pozivu, niti je opravdao izostanak, pa su ročišta održana u njegovoj odsutnosti.

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke: BA, ZA i OA, kao i samu tužiteljicu, na okolnost samog ugovornog odnosa između stranaka, novčanog iznosa koji je tuženik preuzeo prilikom ili neposredno prije preuzimanja predmetnog vozila radi popravka, kao i stanja u kakvome je to vozilo bilo prilikom predaje tuženiku. Svjedok OA i tužiteljica DAH dopunski su saslušani na okolnosti vođenja još jednog postupka radi naknade štete koji se odnosi na štetni događaj kad je predmetno vozilo i oštećeno u prometnoj nesreći, a zbog kojeg je štetnog događaja i bio potreban popravak vozila. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, i to kako slijedi: u presliku prometne dozvole na str. 5-6 spisa, potvrdu PP Belišće na str. 7 spisa, izvješće PP Belišće na str. 8-9, izvješće policijskih službenika na str. 10, zapisnik o očevidu na str. 11-13 spisa, potvrdu o vatrogasnoj intervenciji na str. 14-16, izvješće o potvrđivanju uzroka požara s nalazom na str. 17, odštetni zahtjev sa potvrdom o primitku na str. 18-21 spisa, potvrda o uplati na str. 22, potvrda na str. 44-45 spisa te u tužbu s pripadajućim prilozima na str. 50-62 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu štete koja je nastala vezano za štetni događaj koji se zbio 18. ožujka 2024., a u kojemu je automobil tužiteljice izgorio u garažnom prostoru tuženika. Predmet spora je i povrat predujma koji je tužiteljica predala tuženiku radi popravka predmetnog vozila.

6. Među strankama nije sporno da je automobil u potpunosti izgorio 18. ožujka 2024. u garažnom prostoru tuženika koji je isti koristio kao radionicu na adresi u [adresa]. Nije sporno niti da su tužiteljica i tuženik dogovorili popravak navedenog osobnog automobila te da je predmetni automobil upravo zbog popravka bio kod tuženika u vrijeme kad se dogodio štetni događaj.

7. Među strankama je sporna prije svega visina nastale štete, visina novčanog iznosa koji je tužiteljica predala tuženiku prilikom ili neposredno prije nego li je isti odvezao predmetni automobil kod sebe radi popravka. Sporno je predstavlja li tako predani novčani iznos kaparu ili je riječ o novčanom iznosu koji je tuženiku predan radi kupnje dijelova potrebnih za popravak vozila. Sporno je i u kakvom je stanju bio automobil u trenutku kad je predan tuženiku radi popravka te je li tuženik isti otkad ga je preuzeo pa do nastanka predmetnog događaja uopće popravio.

8. Iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđene su sljedeće sporne činjenice:

- da je vozilo tužiteljice registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nesreći 20. rujna 2023. u 16,30 sati, u Osijeku, na kolniku Psunjske ulice, ispred kućnog broja 26, na način da je neposredno prije same te nesreće automobilom upravljao OA, suprug tužiteljice, koji je, izbjegavajući izravni sudar s vozilom iz suprotnog smjera, reg. oznake [registarska oznaka], skrenuo oštro u desnu stranu te se zabio u stablo lipe pokraj ceste, a što proizlazi iz potvrde Postaje prometne policije Osijek, str. 44 spisa, te iz tužbe koju je tužiteljica podnijela ovome sudu protiv Wiener osiguranja d.d. (str. 50-51 spisa), a povodom koje se tužbe pred ovim sudom vodi postupak u predmetu Pn-187/2023 (str. 48 spisa),

-da je prije podnošenja tužbe povodom koje je pokrenut postupak u predmetu ovog suda Pn-187/2023 osiguranje Wiener d.d. kao nesporan iznos za štetu na vozilu tužiteljice isplatilo iznos od 5.132,42 eura, te je izvidom štete utvrdilo da se ne isplati vozilo popravljati zbog niza oštećenja, jer bi popravak bio neisplativ, pa je na vozilu proglasilo totalnu štetu, s tim da je na ime vrijednosti ostatka vozila, odnosno dijelova koji se mogu iskoristiti, utvrdilo vrijednost od 2.660,00 eura, koji je iznos i ponudilo tužiteljici, a koji iznos tužiteljica očito nije prihvatila pa je zbog toga protiv Wiener osiguranja d.d. i podnijela predmetnu tužbu, (str. 54-60 spisa),

-da je Wiener osiguranje prilikom izvida štete utvrdilo da je potrebno radi popravka predmetnog vozila zamijeniti ukupno 41 dio koji je po stavkama naznačen na kalkulaciji (str. 59-60 spisa), s tim da je pored zamjene tih dijelova navedeno da su potrebni i autokaroserijski radovi u trajanju od 14,10 sati, autolakirerski radovi u trajanju od 5,10 sati, te dodatni potrošni materijal lakirera u iznosu od 2.494,30 kn, pa je takva kalkulacija i bila podloga da se proglasi totalna šteta na vozilu, odnosno ista predstavlja utvrđenje da je vozilo bilo neisplativo popravljati.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka OA, ZA, BA i same tužiteljice, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica zajedno sa suprugom preko ZA došla do kontakta tuženika, odnosno IA ih je spojio, budući su tražili nekog tko bi mogao popraviti automobil koji je bio oštećen u prometnoj nesreći, kako je to naprijed i opisano. S tuženikom su se dogovorili, jer je isti pristao za povoljan novčani iznos popraviti automobil te je automobil u konačnici i prevezen na adresu na kojoj je kasnije izgorio, na način da je natovaren na kamion koji je osigurao tuženik. Dakle, automobil nije bio u voznom stanju od prometne nesreće koja se dogodila 20. rujna 2023., niti je na istome išta popravljeno do trenutka kad je predan tuženiku. Svjedokinja BA predala je tuženiku novčani iznos od 2.500,00 eura, koji je prije toga podigla sa svog tekućeg računa za popravak osobnog automobila te je tuženik automobil prevezao do svoje radionice i trebao ga je popraviti u roku od jedan i po mjesec. Međutim, prema iskazu tužiteljice i njezinog supruga i svjedoka OA, tuženik taj automobil nije popravio, nalazio je razne izgovore, poslao je fotografije tužiteljicom suprugu nakon proteka roka u kojem je automobil trebao popraviti, iz koji je isti vidio da nije uopće počeo s popravkom, čak je otišao i osobno vidjeti auto te se uvjerio da je tuženik samo neke oštećene dijelove poskidao, bez ikakvih vidljivih popravaka.

9.1. Iskaze svjedoka i tužiteljice u naprijed navedenom sažetom dijelu, sud u cijelosti smatra istinitima jer su isti u skladu s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u sudskom spisu, a čija je analiza napravljena u točki 8. obrazloženja ove presude te su isti u tom dijelu međusobno sukladni i životni. Stoga, ne postoji niti jedan razlog zbog kojih bi sud posumnjao na vjerodostojnost iskaza naprijed imenovanih.

10. Iz članka 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) proizlazi da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Neimovinska šteta regulirana je čl.19. st. 1. i 2. ZOO-a iz kojeg proizlazi da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s tim da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast. Nadalje, iz čl. 1100. ZOO-a proizlazi da će sudu slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, s tim da će pri određivanju visine pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Na kraju iz čl. 1090. ZOO-a proizlazi da će Sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

12. Prije svega treba naglasiti, a s obzirom da su svjedoci i tužiteljica spominjali prometnu nesreću u kojoj je automobil oštećen, ne precizirajući o kakvoj je točno šteti riječ, te spominjući činjenicu da je tuženik automobil prevezao do svoje radionice na kamionu, da je sud smatrao potrebnim i opravdanim izvesti i druge dokaze kako bi utvrdio stvarno činjenično stanje. Sama činjenica što se tuženik nije odazivao pozivima, niti je predložio za osporavanje visine nastale štete bilo kakve dokaze osim svog saslušanja, po ocjeni ovog suda, nisu razlog da se stvarno činjenično stanje u tom dijelu potpuno ne utvrdi. Naime, teret dokaza visine i razmjera nastale štete u ovom postupku je na onome tko je tu štetu i pretrpio u okolnostima kad onaj tko je odgovoran za štetu osporava visinu same štete. Prema tome, s obzirom da je tužiteljica ta koja na ime štete potražuje iznose iz tužbe, na istoj je i bio teret dokaza navedenih činjenica. Međutim, ista je za dokaz visine materijalne štete predložila samo provođenje odgovarajućeg prometnog vještačenja, a bez da je dostavila kompletnu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za utvrđivanje visine i razmjera štete. Ista je prešutjela da je osiguravajuće društvo od kojega je potraživala, pa i dalje potražuje naknadu štete za štetni događaj od 20. rujna 2023., u kojem je vozilo oštećeno, na istom vozilu proglasilo totalnu štetu. U takvim okolnostima sud je izveo zaključak da su takva raspolaganja tužiteljice jednim dijelom u suprotnostima sa pravilima javnog morala pa je temeljem ovlasti iz čl. 7. st. 2. ZPP-a, pregledom podataka e-spisa, utvrdio da je tužiteljica pokrenula ranije pred ovim sudom u predmetu Pn-24/2025 postupak radi naknade štete na istom automobilu, a koja je šteta nastala 20. rujna 2023.. S obzirom da je predmetno vozilo tužiteljice dva mjeseca kasnije, odnosno 29. studenog 2023., predano tuženiku radi popravka, sud upravo dokumentacijom koja je podnijeta uz tu tužbu u predmetu Pn- 24/2025, smatra relevantnom za utvrđenje materijalne štete. To stoga što je sam suprug tužiteljice OA u svome iskazu potvrdio da tuženik niti protekom roka od 45 dana otkad je preuzeo predmetni osobni automobil, nije napravi ništa u smislu da isti popravi, već je samo skinuo neke oštećene dijelove, a u što se osobno uvjerio kada je istog posjetio u radionici u kojoj je nakon kraćeg vremena automobil u cijelosti izgorio. U takvim okolnostima, po ocjeni ovog suda, tuženik može odgovarati samo za stvarnu materijalnu štetu koja je nastala. To stoga što je prema čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego li je šteta nastala. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da prije samog požara u kojem je automobil izgorio, automobil nije bio popravljen. Štoviše, na istome nije zamijenjen niti jedan oštećeni dio koji je oštećen u prometnoj nesreći 20. rujna 2023..S obzirom da je nakon te prometne nesreće utvrđena totalna šteta na vozilu, jer je procijenjeno da je isto neisplativo za popravak te da se je unatoč tome tuženik obvezao pokušati popraviti vozilo, isti je odgovoran uslijed nastanka požara kao štetnog događaja naknaditi tužiteljici na ime materijalne štete samo vrijednost automobila prema stanju u kakvom je isti bio. Dakle, isti je dužan nadoknaditi samo vrijednost dijelova koji su se mogli spasiti nakon prometne nesreće koja se dogodila 20. rujna 2023.. Da je tuženik u međuvremenu prije samog požara uspio popraviti vozilo ili ga u većem dijelu osposobiti da isto može služiti svojoj svrsi, tek bi tad, po ocjeni ovog suda, isti odgovarao za punu vrijednost tako popravljenog vozila.

13. S obzirom na okolnosti slučaja, sud je visinu materijalne štete na predmetnom vozilu utvrdio sukladno procjeni koju je za ostatak dijelova koji se mogu iskoristiti pribavilo Wiener osiguranje d.d. u iznosu od 2.660,00 eura. Naime, upravo je taj iznos tužiteljici ponuđen u postupku naknade štete nakon prometne nesreće od 20. rujna 2023. u kojem je utvrđena totalna šteta na vozilu. Tužiteljica taj iznos nije prihvatila pa zbog toga i vodi parnični postupak pred ovim sudom u predmetu Pn- 187/2023 te ako u tom postupku uspije dokazati da je vrijednost vozila bila veća, ista će dobiti preostalu razliku naknade štete prema vrijednosti tih dijelova u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga, sud nije smatrao potrebnim ponovno utvrđivati te činjenice jer su one dio drugog postupka, a ne ovog. Ujedno, da je sud i ovom postupku utvrđivao vrijednost neoštećenih dijelova vozila, prema vrijednosti u trenutku donošenja ove presude te da je s istim zahtjevom tužiteljica uspjela i u prethodno spomenutom postupku, tad bi ista u stvari dva puta bila obeštećena za istu štetu.. Zbog toga je u preostalom dijelu za naknadu materijalne štete iznad priznatog iznosa od 2.660,00 eura do zatraženog iznosa od 11.000,00 eura, tužiteljica odbijena.

14. Sud utvrđuje kao utvrđenom i činjenicu da je sestra tužiteljice BA tuženiku predala za popravak vozila iznos od 2.500,00 eura, jer je ista na zaslonu svog mobilnog uređaja prilikom saslušanja pred ovim sudom, sudu predočila na uvid potvrdu o transakciji iz koje je razvidno da ista vremenski odgovara vremenu kada je tuženik preuzeo vozilo tužiteljice. Ista potvrda se odnosila na isplatu, odnosno podizanje s tekućeg računa iznosa od 2.500,00 eura. Pritom treba naglasiti da je tuženik priznao da je primio iznos od 2.000,00 eura, pa je i samim tim na taj način ustvari u većem dijelu potvrdio naprijed navedene činjenice, a kako nije osporavao da je popravak dogovoren za naknadu od 5.000,00 eura, u kojoj su cijeni osim rada uključeni i dijelovi, životno je da je polovicu iznosa primio unaprijed, kad je preuzeo vozilo na popravak. Također treba naglasiti da tužiteljica potpuno pogrešno u tužbi i tijekom postupka predmetni iznos od 2.500,00 eura naziva kaparom, jer je kapara vezana za kupoprodaju, a ne popravak vozila. Stoga pravilno taj iznos se može smatrati jedino predujmom potrebnim za popravak vozila.

15. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu štete u visini od 2.500,00 eura zbog duševnih boli koje su nastale uslijed nemogućnosti korištenja predmetnog vozila, jer je nemogućnost korištenja vozila nastala puno ranije, još u štetnom događaju koji se dogodio 20. rujna 2023. Ista je tu činjenicu znala u trenutku pokretanja ovog postupka, kao i u trenutku kad je iskazivala pred ovim sudu, ali ju je svjesno prešutjela, pokušavajući štetni događaj za koji je odgovoran tuženik povezati s nemogućnošću korištenja automobila. Ista je također znala i od ranije da je proglašena totalna šteta na vozilu, da isto nije bilo isplativo popravljati. Međutim, unatoč svemu tome, ista je zajedno sa suprugom tražila opcije raspitujući se preko prijatelja i poznanika o osobi koja bi bila voljna ipak pokušati popraviti taj automobil. Upravo je na taj način i došla do tuženika. Pritom treba naglasiti da je u tome dijelu zahtjev tužiteljice nejasan, proturječan i u cijelosti nerazumljiv. Nije poznato na kakve duševne bolove tužiteljica misli ako istovremeno iste povezuje s nemogućnosti korištenja vozila, jer se ta dva pojma isključuju. Nemogućnost korištenja vozila ustvari bilo predstavljala materijalnu štetu koja bi se manifestirala u okolnostima da je zbog nemogućnosti korištenja vozila tužiteljica ili njezin suprug izgubio određenu zaradu, imao troškove prijevoza na posao, jer nije mogao koristiti vlastiti automobil, imao druge troškove za korištenje taksi vozila ili za obavljanje svakodnevnih životnih potreba i slično. Duševni bolovi, s druge strane, povezani su s nematerijalnom štetom te se isti ne manifestiraju kroz troškove koji su nastali ili izgubljenu zaradu, već kroz fizičke boli, strah…

16. Slijedom naprijed navedenog zaključno treba navesti da je tužiteljici dosuđen iznos od 2.660,00 eura na ime materijalne štete na vozili te iznos od 2.500,00 eura na ime predujma koji je njena sestra predala tuženiku za popravak vozila, a što iznosi 5.160,00 eura. Ista je odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu materijalne štete na vozili iznad iznosa od 2.660,00 eura do zatraženih 11.000,00 eura, ako i sa iznosom od 2.500,00 eura na ime duševnih boli.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje D. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužiteljica je uspjela u postupku sa 66,13 % (100 % u odnosu na osnovu i 32,25% u odnosu na visinu, 5.160/ 16.000=0,3225x100=32,25%, dakle 100% + 32,25% = 132,25% : 2=66,13%). Tuženik je uspio u postupku sa 33,87 % (0% u odnosu na osnovu i 67,75% u odnosu na visinu, 10.840/ 16.000=0,6775x100=67,75%, dakle 0% + 67,75% = 67,75% : 2=33,87%). Budući je tužiteljica uspjela u većoj mjeri i to sa 66,13 %, od njezina uspjeha oduzima se uspjeh tuženika koji iznosi 33,87 % pa je ukupan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici 32,26 %.

18. Tužiteljici su priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife

-trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife,

-zastupanje na ročištu 7. svibnja 2025. i 5. studenog 2025. u iznosima od po 500,00 eura za svako, ili 1.000,00 eura za svako ročište, Tbr. 9.1. Tarife,

-sastav obrazloženog podneska od 17.veljače 2025., kojim se podneskom tužiteljica očitovala o tuženikovom odgovoru na tužbu u iznosu od 500,00 eura, Tbr. 8.1. Tarife,

-sastav podneska od 16. srpnja 2025. u kojem se tužiteljica očitovala na poziv suda o okolnostima relevantnim za utvrđivanje visine materijalne štete te je dostavila potvrdu iz koje je razvidno da je predmetno vozilo oštećeno u prometnoj nesreći, u iznosu od 50,00 eura, temeljem Tbr. 8.4. Tarife,

Slijedom navedenog, troškovi zastupanja iznose 2.550,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što iznosi 3.187,50 eura. Pored navedenog troška zastupanja tužiteljici je priznat troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 103,23 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 206,45 eura. Prema tome, tužiteljici su priznati ukupni troškovi u iznosu od 3.497,18 eura.

19. S obzirom da je uspjeh tužiteljice u parnici 32,26%, istoj je u konačnici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.128,19 eura.

20. Tužiteljica je odbijena s preostalim iznosom zatraženog parničnog troška iznad dosuđenih 1.128,19 eura do zatraženih 3.497,18 eura, a navedena razlika posljedica je njezinog ukupnog uspjeha u ovoj parnici.

21. O troškovima pristupa punomoćnika na ročištu za objavu nije odlučeno, s obzirom da je taj trošak neizvjestan, a isti će tužiteljici biti priznat naknadno, posebnim rješenjem prema visini uspjeha u parnici, ukoliko punomoćnik tužiteljice pristupiti na ročište.

22. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 14. studenog 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku