REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-55/2024-24.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Gojko Ivanić, odvjetnik iz Zagreba, protiv I. tuženika UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženice JGD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice UGD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik FG, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 6. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Gojka Ivanića, odvjetnika, I. i II. tuženika osobno i punomoćnice I.-III. tuženika FG, odvjetnice, dana 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužiteljica, JG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnica cijelog suvlasničkom dijela tuženika TG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koji dio iznosi 1/2 dijela u odnosu na cijelo nekretnina i to zk.čest.br. 2986/2339 k. o. [katastarska općina] – kuća broj 26 [adresa] i dvorište - površine 89 m2 – ukupna površina 134 m2 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i dužan je trpjeti upis brisanja imena tuženog kao vlasnika u 1/2 dijela u odnosu na cijelo, te je ujedno tuženi dužan trpjeti upis vlasništva imena tužiteljice kao vlasnice u 1/2 dijela u odnosu na cijelo to te je zk.čest.br. 2986/2339 k. o. [katastarska općina] – kuća broj 26 [adresa] i dvorište - površine 89 m2 – ukupna površina 134 m2 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji će se upis temeljem ove presude izvršiti Općinski građanski sud u Zagrebu- Zemljišnoknjižni odjel.

Tuženi je dužan naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici JG da naknadi I. tuženiku UG, II. tuženici JGD i III. tuženici ŽG Troost trošak parničnog postupka u iznosu od 18.937,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj dana 10. travnja 2012. protiv prednika I. -III. tuženika TG navodi da je sa svojim pokojnim suprugom KG (koji je preminuo **.**.2010.) u cijelosti financirala kako kupnju z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 134 m2 tako i izgradnju kuće koja je sagrađena na toj čestici i da se ona nakon smrti svog supruga sama nalazila više od 40 godina u samostalnom i nesmetanom posjedu te čestice. Čestica je upisana u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kao suvlasnici nekretnina opisanih u tom ulošku upisani su tužiteljica i tuženik svaki u 1/2 dijela. Tužiteljica objašnjava kako je tuženik upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina isključivo iz razloga što je u ugovoru o davanju na korištenje građevinskog zemljišta iz 1967. bio samo formalno naveden kao jedan od primatelja korištenja, a da nikada nije uložio nikakva novčana sredstva niti za kupnju zemljišta niti za izgradnju kuće niti se ikada nalazio u posjedu te nekretnine. Dodaje da je jedini razlog zbog kojeg je bio formalno naveden kao stjecatelj prava na zemljište bio taj što je za razliku od pokojnog KG imao dulje prijavljeno prebivalište na području [adresa] i u tom je smislu morao biti naveden kao jedan od primatelja tadašnjeg prava korištenja zemljišta. Zaključno navodi da je tuženik želio pomoći svom pokojnom bratu kod stjecanja prava na predmetnoj čestici kako bi kao braća sa svojim obiteljima živjeli u neposrednom susjedstvu, ali svatko u svojoj kući i na svom zemljištu te da je postojao dogovor da će se kasnije sastaviti ispravu kojom će tuženik bilo na pokojnog KG ili na tužiteljicu prenijeti prava koje je samo formalno stekao po ugovoru iz 1967. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi kako je ona vlasnica cijelog suvlasničkog dijela tuženika odnosno 1/2 dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis brisanja upisa sa svog imena uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužiteljice uz nadoknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Prednik I.-III. tuženika TG je u odgovoru na tužbu prvenstveno osporio naznačenu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao prenisku. Potom je osporio zahtjev tužiteljice u cijelosti, poričući da bi tužiteljica bila u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina. Poriče da bi financirala kupnju navedene čestice i izgradnju same zgrade jer su ona i pokojni KG brak sklopili 18. studenog 1985. i tek tada je došlo do njezinog stupanja u suposjed nekretnine, ali da ona i njezin pokojni suprug nikada nisu trajno živjeli u toj zgradi nego su nakon sklapanja braka počeli zajedno živjeti u njezinom stanu u [adresa] na adresi [adresa], a da su u zgradu u [adresa] dolazili samo povremeno. Dodaje da je tuženik stalno koristio donji dio zgrade, konkretno garažu, da je imao ključeve zgrade i u nju ulazio sukladno svojim potrebama, a garaža je korištena za spremanje njegove prikolice za automobil, raznog alata i slično. Ne osporava činjenicu da su on i tužiteljica upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela. Istaknuo je da 1967. godine tužiteljica nije bila ni u kakvoj vezi sa pokojnim KG, da je on bio neoženjen i da je njegova obitelj smatrala kako se nikada neće oženiti, a da je njegova majka i majka tuženika još bila živa te su smatrali da će jednog dana doseliti u Zagreb i živjeti zajedno sa svojim sinovima što je bila namjera sinova prilikom gradnje te kuće. Za vrijeme gradnje kuće KG je stanovao i bio prijavljen upravo kod tuženika, a građevinska dozvola za izgradnju kuće izdana je na obojicu braće. Tvrdi da je zajedno sa pokojnim KG pomalo zidao zgradu i da je svaki od njih radio to u skladu sa svojim financijskim mogućnostima. Osporava tvrdnju da bi bio upisan u ugovor o davanju na korištenje građevinskog zemljišta iz razloga što je imao dulje prebivalište u [adresa] jer tvrdi da to uopće nije bila prednost prilikom dobivanja zemljišta na korištenje jer je natječaj bio otvoren za sve. Zaključno navodi kako je bilo logično da je pokojni KG ukoliko je smatrao da ima neka prava na drugoj polovici zgrade taj zahtjev postavio prema tuženiku tijekom svog života što nije učinio. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-2697/2012 od 19. listopada 2016. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-3003/2016 od 26. listopada 2017. Obje presude ukinute su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-439/2018 od 11. srpnja 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Rješenjem od 16. rujna 2021. je prekinut postupak zbog smrti tuženika, koji je nastavljen u odnosu na I.-III. tuženike kao njegove nasljednike rješenjem od 14. veljače 2023.

5. U ponovljenom postupku tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-5853/2010 od 14.9.2010. (list 5-8 spisa), prikaz z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), ugovor o davanju na korištenje građevinskog zemljišta od 10.5.1967. (list 10, 18-19 spisa), prikaz z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa), rješenje Zavoda za katastar geodetske poslove Grada Zagreba od 16.7.1979. (list 20, 74 spisa), molba KG od 14.1.1971. (list 26 spisa), rješenje PU Standard konfekcija od 25.10.1971. (list 27 spisa), račune (list 28-43 spisa), kupoprodajni ugovor motornog vozila od 11.8.1989. (list 53-55 spisa), rješenje Odjela za građevinarstvo komunalne poslove od 12.5.1967. (list 59-60 spisa), građevinsku dozvolu od 21.6.1967. (list 61-62 spisa),obavijest od 21.8.1967. (list 63 spisa), zaključak Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj od 12.9.1967. (list 64 spisa), izjavu od 22.6.1976. (list 73 spisa), prijepis posjedovnog lista 1719 k. o. [katastarska općina] (list 75 spisa), rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 25.1.2002. (list 76 spisa), rješenje Hrvatskih voda od 30.4.2003. (list 77 spisa), izvadak iz zmeljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 191 spisa), kupoprodajni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-9118/2021 dana 15. travnja 2021. (list 258-264 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 265-268), proveden je očevid na licu mjesta (list 44-47 spisa), saslušani su svjedoci BG (list 67-68 spisa), PG (list 68-69 spisa), GG (list 69 spisa), SG (list 69-70 spisa), OG (list 78-79 spisa), DG (list 79 spisa), ZG (list 111-112 spisa), saslušana je tužiteljica (list 88-89 spisa), prednik I.-III. tužitelja TG (list 89-90 spisa), I. tuženik kao svjedok i potom kao stranka (list 112-113, 281 spisa), te II. tuženica (list 282-283 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačila iznos od 1.327,23 EUR (=10.000,00 kn), a prednik I. -III. tuženika je u odgovoru na tužbu prigovorio ovako naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao preniskoj.

8. Budući tijekom postupka nije odlučeno o prigovoru tuženika, sud je na ročištu 6. listopada 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora na dan podnošenja tužbe u iznosu od 35.000,00 EUR. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022., a koje zauzima i ovaj sud, u postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke. Stoga je temeljem čl. 40. st. 3. ZPP-a sud odredio vrijednost predmeta spora u visini od 1/2 kupoprodajne cijene za koji iznos je ovdje tužiteljica predmetnu nekretninu prodala kupcu LG temeljem kupoprodajnog ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-9118/2021 dana 15. travnja 2021.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je suvlasnica 1/2 dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženika te da je tuženik dužan trpjeti u zemljišnim knjigama upis suvlasništva na njezino ime, ista svoj zahtjev temelji na činjenici da je u cijelosti sufinancirala (zajedno sa pokojnim suprugom) kupnju zemljišta te izgradnju kuće koja je sagrađena na tom zemljištu te se više od 40 godina nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu te nekretnine dakle sadržajno svoj zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu i na stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

10. U vrijeme građenja predmetne nekretnine odnosno posjedovanja iste, a što tužiteljica tvrdi da su njezina osnova za stjecanje prava vlasništva, još nije stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZOVO) pa se na navedene pravne odnose primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ" br. 86/46).

11. U odnosu na navode tužiteljice da je stekla pravo vlasništva građenjem ističe se kako pravno pravilo § 418. OGZ-a propisuje da ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim, koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu; ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu. Pritom iz pravnog stajališta izraženog u odluci Vrhovnog suda Hrvatske posl. broj Rev-1902/86 od 10. rujna 1988. proizlazi da ulaganjem rada i sredstava neke osobe u izgradnju zgrade koju podiže srodnik te osobe ne stječe ta osoba pravo suvlasništva zgrade ako nije postojala volja i namjera stranaka da se stekne to pravo. Takav pravni stav zauzima i ovaj sud. Također, da bi se radilo o institutu stjecanja prava vlasništva građenjem, mora doista biti i izgrađena zgrada. Uređenje već postojeće zgrade ne može se podvesti pod institut stjecanja prava vlasništva građenjem.

12. Iz dopisa prednika I.-III. tuženika i KG od 21. kolovoza 1967. nadležnom gradskom uredu proizlazi da je gradnja predmetne nekretnine počela krajem kolovoza 1967.

13. Iz iskaza svjedoka GG, brata tužiteljice, proizlazi da je kuća već bila izgrađena i stavljena pod krov kada je počeo dolaziti kod sestre koja je pok. KG upoznala 1970. Nadalje i svjedok PG, nećak prednika I. -III. tuženika i pok. KG, iako prvo iskazuje da su kuću gradili tužiteljica i pok. KG, iz njegovog iskaza proizlazi da su se tada izvodili radovi na uređenju unutrašnjost već izgrađene kuće (ožbukani zidovi, izbetoniran pod, stavljeni parketi, uređena kuhinja i dnevni boravaka). Iz iskaza svjedokinje SG proizlazi da je kuću gradio KG, a počeo ju je posjećivati sa tužiteljicom 1970. Iz iskaza svjedokinje OG, susjede stranaka, proizlazi da su u gradnji kuće sudjelovali prednik I. -III. tuženika TG i njegova djeca, koja su nosila cigle i gurali tačke, a kuća je građena od 1968. do 1985. te tužiteljicu nije nikad vidjela da bi sudjelovala u izgradnji. Iz iskaza svjedokinje DG, susjede stranaka, proizlazi da su kuću gradili pok. KG i pok. TG, a kada je došla tužiteljica kuća je bila pod krovom i stolarija je bila u kući, a nju nije vidjela dok se kuća gradila. U toj kući je živio KG koji je nakon vjenčanja s tužiteljicom otišao živjeti u njezin stan. I iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je kuća bila završena kada je ona došla, ali da je trebalo urediti unutrašnjost kuće. Iz iskaza prednika I.-III. tuženika također proizlazi da je kuća već bila pod krovom i da je pok. KG u njoj stanovao kad je upoznao tužiteljicu. Navedeno proizlazi i iz iskaza I. tuženika kao svjedoka i kasnije kao stranke u ovom postupku te II. tuženice.

14. Dakle, svi navedeni svjedoci i parnične stranke su u bitnome suglasno iskazivali da je kuća bila pod krovom, dakle dovršena kada su upoznali tužiteljicu te stoga nisu ispunjeni uvjeti iz § 418. OGZ-a da bi tužiteljica mogla steći pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu jer ista nije sudjelovala u građenju predmetne kuće, a kao što je već ranije navedeno uređenje već postojeće zgrade ne može se podvesti pod institut stjecanja prava vlasništva građenjem. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže da sud utvrdi da je građenjem stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

15. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje BG jer je ista iskazivala o svojim razgovorima sa pok. KG koji su se vodili 1996. i 1999. te ista o gradnji kuće nema neposrednih saznanja, kao niti iskaz svjedoka ZG koji je sam iskazao da se ne sjeća odlučnih činjenica odnosno da li je kuća bila dovršena kada je tužiteljica došla u nju ili ne.

16. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže da sud utvrdi njezino pravo vlasništva temeljem dosjelosti ističe se sljedeće: temeljem odredbe čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZVDSP) samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten je stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

17. Nadalje, temeljem čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Temeljem st. 5. istog čl. posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

18. Saslušani svjedoci i parnične stranke različito iskazuju o vremenu kada je tužiteljica počela dolaziti na predmetu nekretninu. Nesporno je da je sa pok. KG brak sklopila 1985. Svjedokinja BG je iskazala da je prethodno sa pok. KG živjela dvije godine prije braka, svjedok PG pak iskazuje da su kuću tužiteljica i pok. KG uređivali zajedno od 1974., ali da su ih i prije zajedno posjećivali dok se on nije doselio u Zagreb, svjedok GG je iskazivao da su se tužiteljica (njegova sestra) i pok. KG upoznali 1970., ali nije iskazivao otkad su počeli živjeti zajedno, svjedokinja SG je iskazivala da ju je pok. KG sa tužiteljicom posjećivao 1970., svjedokinja OG je iskazivala da nikad nije upoznala tužiteljicu, a da se pok. KG 1985. odselio kod nje kad su se oženili, svjedokinja DG je iskazivala da je pok. KG u toj kući živio sam do vjenčanja sa tužiteljicom, a potom se odselio u njezin stan, svjedok ZG je iskazivao da ju je upoznao 1978. ili 1979., a I. i II. tuženik iskazuju da su je upoznali tek 1982. dok tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je pok. KG upoznala 1967. i da su odmah započeli vezu.

19. Ovaj sud vjeruje iskazu I. i II. tuženika da je tužiteljica počela dolaziti na tu nekretninu tek 1980. -ih, a budući su njihovi iskazi u tom dijelu suglasni i iskazima OG i DG, obje susjede predmetne nekretnine koje ni na koji način nisu zainteresirane za ishod ovog spora te sud njihov iskaz ocjenjuje logičnim, uvjerljivim i životnim. Sud ostalim iskazima svjedoka nije povjerovao jer su iskazivali različito, a što je i s obzirom na protek vremena razumljivo, odnosno neki nisu niti iskazivali o toj odlučnoj činjenici.

20. Iz sadržaja ugovora o davanju na korištenje građevinskog zemljišta proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo na kojoj su temeljem čl. VI. pok. KG i prednik I.-III. tužitelja pok. TG bili ovlašteni ishoditi uknjižbu prava korištenja u svoju korist. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga je također razvidno da je predmetna nekretnina do 29. listopada 2010. bila upisana kao društveno vlasništvo (do brisanja pod brojem Z-62693/10).

21. Dosjelošću se vlasništvo na društvenoj imovini nije moglo stjecati sve do 8. listopada 1991. sukladno čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZOVO), pa rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti tužiteljice, pod uvjetom da je njezin posjed kvalificiran ili barem pošten, nije niti počeo teći prije 8. listopada 1991.

22. Pritom prema mišljenju ovog suda, posjed tužiteljice ne ispunjava niti uvjete poštenosti. Naime, u zemljišnoj knjizi su kao ovlaštenici prava korištenja predmetne nekretnine bili upisani pok. KG i pok. TG. Iz iskaza svjedokinje BG, prijateljice tužiteljice, proizlazi da joj je pok. KG u razdoblju od 1996.-1999. pokazivao svu dokumentaciju vezanu za predmetnu nekretninu pa tako i da su on i brat upisani kao suvlasnici, dakle tužiteljica je već tada znala i morala znati da joj ne pripada pravo na posjed pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužiteljice dosjelošću te je tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu neosnovan.

23. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

25. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer ista nije uspjela u sporu.

26. I.-III. tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (35.000,00 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. I.-III. tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženih podneska od 10.5.2012., 8.9.2014., 13.4.2015. i 12.9.2015. po 500 bodova (tbr. 8/1), za pristup na ročišta 11.6.2014., 9.7.2015., 16.10.2015., 15.6.2016., 15.9.2016. po 500 bodova (tbr. 9/1), za pristup na ročišta 18.3.2025. i 6.10.2025. po 500 bodova (tbr. 9/1) uvećano za 20% temeljem tbr. 40/1 odnosno po 600 bodova, za pristup na očevid 1.9.2014. po 500 bodova (tbr. 9/7), za sastav žalbe 625 bodova (tbr. 10/1) te za sastav revizije 750 bodova (tbr. 10/5) odnosno sveukupno 7575 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 15.150,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 18.937,50 EUR.

27. I.-III. tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 2.12.2014. jer isti ne prileži spisu.

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. I.-III. tuženiku po pun.