Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Pr-26/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Međimursko veleučilište u Čakovcu, OIB: 31444990605, Bana Josipa Jelačića 22A, Čakovec, zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u OD Kozjak i Rendić iz Varaždina, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 2. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 14. studenoga 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, KLASA: 112-02/24-01/1, URBROJ: 144-02-24-3 od 2. veljače 2024. temeljem koje je tuženik, Međimursko veleučilište u Čakovcu, OIB: 31444990605, Bana Josipa Jelačića 22A, Čakovec, otkazao tužitelju, PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom sklopljen dana 1. travnja 2009., kao i Aneks istog Ugovora o radu sklopljen dana 25. ožujka 2013., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

II. Utvrđuje se da tužitelju, PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radni odnos kod tuženika, Međimursko veleučilište u Čakovcu, OIB: 31444990605, Bana Josipa Jelačića 22A, Čakovec, nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku, Međimursko veleučilište u Čakovcu, OIB: 31444990605, Bana Josipa Jelačića 22A, Čakovec, da tužitelja, PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati na rad po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom sklopljenog 1. travnja 2009., kao i po Aneksu istog Ugovora o radu sklopljenog 25. ožujka 2013., na nastavno radno mjesto viši predavač sa svim poslovima i zaduženjima koje je imao na dan prestanka radnog odnosa 26. veljače 2024., u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, Međimursko veleučilište u Čakovcu, OIB: 31444990605, Bana Josipa Jelačića 22A, Čakovec da tužitelju, PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati naknadu bruto plaće i sva druga materijalna prava po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom sklopljenog 1. travnja 2009., kao i po Aneksu istog Ugovora o radu sklopljenog 25. ožujka 2013., za vremenski period od prestanka radnog odnosa pa do vraćanja na posao.

IV. Nalaže se tuženiku, Međimursko veleučilište u Čakovcu, OIB: 31444990605, Bana Josipa Jelačića 22A, Čakovec da tužitelju, PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 14. studenog 2025. pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 3. travnja 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu nedopuštenom te vraćanja tužitelja na rad, uz prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere radi privremenog vraćanja tužitelja na rad.

1.1. Tužitelj tužbom pobija Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, KLASA: 112-02/24-01/1, URBROJ: 144-02-24-3 od 2. veljače 2024. temeljem koje je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom sklopljen dana 1. travnja 2009., kao i Aneks istog Ugovora o radu sklopljen dana 25. ožujka 2013., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

1.2. Tužitelj osporava da bi počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, te navodi:

- da Odluka o otkazu temelji se na tvrdnji tuženika da je tužitelj dana 30. siječnja 2024., na sastanku u prostorijama tuženika (kabinet prodekanice za nastavu), uznemirio zaposlenice tuženika, prodekanicu za nastavu, gđu ZI i prodekanicu za razvoj, gđu GI, na način da je na izrazito neprimjeren i agresivan način komunicirao, pritom vičući i udarajući šakom po stolu te odbacujući stolice po kabinetu te da je takvim postupcima teško povrijedio obveze iz radnog odnosa. Tužitelj osporava navode tuženika, a pogotovo navod da bi bacao stolice po kabinetu, da štoviše, tužitelj na navedenom sastanku nije niti dotaknuo stolice, da također, tužitelj poriče da bi udarao šakama po stolu i na taj način uznemiravao spomenute prodekanice tuženika; da sastanak od 30. siječnja 2024. tužitelj je prekinuo zbog neosnovane i neargumentirane optužbe od strane prodekanica ZI i GI koje su na predmetnom sastanku bile izrazito glasne i agresivne te su optužile tužitelja da je izgubio radove nekoliko studenata, da nema dokaza da mu jedna studentica nije predala rad i da ne vodi evidenciju studenata koji su na kolokviju; da na tom sastanku je tužitelj bio napadnut i optužen od strane prodekanica ZI i GI na osnovu njihovih pretpostavki, tračeva i izmišljotina, te da tužitelj je na predmetnom sastanku bio izložen pritiscima jer ga se isprva optuživalo za gubitak kolokvija više studentica od prije dva tjedna, a kada je tužitelj pitao zašto već ranije nije bio obaviješten, prodekanica ZI je tužitelju odgovorila da je ona njemu dala vremena da sam riješi navedenu situaciju što je uznemirilo tužitelja jer kako da tužitelj riješi nešto za što ne zna da postoji kao problem koji treba riješiti; da nadalje, na pitanje prodekanice ZI kako su drugi studenti predavali kolokvije tužitelj je odgovorio da se toga ne sjeća, na što je prodekanica ZI provokativno upitala da zar tužitelj misli da ne treba voditi evidenciju i to ponovila još jednom povišenim glasom. Inače, vođenje evidencije o tome kada i kako koji student predaje rješenja kolokvija ne postoji u pravnim aktima tuženika niti se tako što ikada spominjalo niti to rade drugi nastavnici zaposlenici kod tuženika; da nakon toga i takve optužbe i uznemiravanja, tužitelj je prekinuo sastanak, te da radi takvog odnosa i postupanja od strane prodekanica ZI i GI, tužitelj je bio revoltiran jer je osjetio da ga se uznemirava odnosno provocira, a ionako mu je već narušeno zdravstveno stanje, i to primarno iz razloga koji su povezani s njegovim radnim mjestom i postupcima odgovornih osoba tuženika u proteklih nekoliko godina; da tužitelj je na predmetnom sastanku uobičajeno bio glasniji odnosno glasnije je pričao prvenstveno zato jer ima zdravstvenih problema sa sluhom te i u drugim situacijama, primjerice na sjednicama vijeća, na predavanjima i drugim oblicima nastave priča glasnijim tonom; da ovaj konkretni događaj nastavak je lošeg postupanja i napada zaposlenika tuženika na tužitelja a što je tužitelj detaljno opisao u dva pisma predsjednici Upravnog vijeća tuženika, gđi ŽI i ravnatelju Uprave za znanost i tehnologiju, g. SI; da također, tužitelju je odmah po dobivanju Odluke o otkazu tuženik onemogućio korištenje službenim adresom elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] od 27. veljače 2024., čime je tužitelju onemogućen pristup raznim kontaktima, dokumentima i e-mail poruke koje bi tužitelju pomogle u ovom postupku osporavanja Odluke o otkazu; te da osim navedenog, da navodi iz Odluke o otkazu nisu istiniti, upućuje i činjenica da je tužitelj tijekom mjeseca veljače 2024. provjeravao među kolegama tko širi lažne navode da je bacao stolice te je naposljetku 25. veljače 2024. uputio pritužbu radi uznemiravanja i napada na dostojanstvo gđi TI u kojoj moli da se istraži da tko to širi te lažne navode u namjeri da ga se diskreditira; te da nadalje, da je tuženik u Odluci o otkazu pogrešno utvrdio činjenično stanje, a pogotovo da su navodi o bacanju stolica potpuno lažni i izmišljeni, upućuju i Optužni prijedlog Policijske postaje Čakovec od 6. veljače 2024.; da naime, u navedenom Optužnom prijedlogu koji se odnosi na sporni sastanak od 30. siječnja 2024. nije utvrđeno da bi tužitelj 30. siječnja 2024. na sastanku s prodekanicama tuženika bacao stolice;

- da nadalje, tuženik nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu na navode prodekanica ZI i GI. Naime, sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu, prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; da nejasno i paušalno je obrazloženje tuženika da se tužitelju nije omogućilo da iznese svoju obranu jer da bi bila povreda radne obveze sama po sebi evidentna i teška; da svaki zaposlenik zaslužuje pravo pismeno se očitovati na iznesene optužbe od strane drugih zaposlenika, a pogotovo kada se ne radi o evidentnim povredama radnih obveza; da naime, prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslodavac nije dužan omogućiti zaposleniku da iznese obranu ako se radi o evidentnim povredama radne obveze, kao što je sljedeće: • nesporni izostanak radnika s posla neko vrijeme, u kojem radnik nije izvijestio poslodavca o razlozima nedolaska na posao – VSRH Revr-387/07 od 13.6.2007 i VSRH Revr-716/18 od 18.9.2019., • višednevno neopravdano izostajanje s posla (samovoljni prestanak dolaženja na posao) – VSRH Revr-2061/1999 od 13.6.2000., • odbijanje izvršenja obveze iz radnog odnosa kroz duže razdoblje – VSRH Revr – 1118/2014., • kada je radnik zatečen u kršenju radnih obveza – VSRH Revr- 42/04, • sudjelovanje radnika u nezakonitom štrajku, a posebno činjenica što je poslodavac dodatno upozorio radnike na posljedice sudjelovanja u nezakonitom štrajku – VSRH Revr 387/04 od 2.2.2005., • svađa i direktno odbijanje radnog naloga

– VSRH Revr – 586/04 od 2.2.2005., • slučaj kada je radnik odbio dva dana uzastopce izvršavati svoje radne zadatke – VSRH – Rev/2694/2018 od 3.3.2020., • višestruko odbijanje postupanja po nalogu poslodavca, zanemarivanje njegovih interesa – VSRH Revr-614/08 od 28.1.2009.; da dakle, iz sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske razvidno je kako povreda obveze iz radnog odnosa, a da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da zaposleniku omogući iznošenje obrane, mora biti evidentna tj. takva povreda mora biti očigledna, očita i jasna sama po sebi u smislu da je poslodavcu izravno vidljivo i jasno da je određeni zaposlenik prekršio svoje obveze radi čega nastavak radnog odnosa više nije moguć; a da u konkretnom slučaju tužitelja, tuženiku navodna povreda radnih obveza nikako nije i ne može biti evidentna obzirom da se radilo o sastanku unutar kabineta između tužitelja i prodekanica ZI i GI; da u ovom slučaju radi se o teškim jednostranim optužbama na račun tužitelja i upravo radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja trebalo je, u najmanju ruku, dozvoliti tužitelju da iznese vlastitu obranu odnosno svoje očitovanje na predmetni sastanak od 30. siječnja 2024., da to je trebalo učiniti tim više imajući u vidu i da su prodekanice ZI i GI na sastanku pričale povišenim i agresivnijim tonom te radi činjenice da je tužitelj proteklih godina doživio brojne napade od strane odgovornih osoba tuženika i kako tužitelj inače priča povišenijim i glasnijim tonom radi zdravstvenih problema sa sluhom;

- da u Odluci o otkazu tuženik se poziva na čl. 106. Pravilnika o radu u kojem je kao teška povreda radne obveze propisano – izravno ili neizravno uznemiravanje – a što može dovesti do otkaza ugovora o radu. Osim teških povreda obveza iz radnog odnosa, u čl. 105. Pravilnika o radu propisane su i lakše povrede radnih obveza koje zbog svoje naravi nisu takve da nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, a kao jedna od lakših povreda propisana je i – nepravilan odnos prema drugim radnicima, koji stvara uznemirenje i netrpeljivost među radnicima Veleučilišta; da naime, tuženik u Odluci o otkazu uopće nije objasnio razliku između ove dvije povrede radnih obveza koje su nominalno jako slične odnosno iste, a prema propisu i u praksi očito mogu dovesti do bitno različitih posljedica po zaposlenika; da obrazloženje tuženika je u tom smislu svakako nedostatno i paušalno; da nadalje, temeljem čl. 6. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika i ostalih zaposlenika propisano je također – izravno ili neizravno uznemiravanje – kao teška povreda radnog odnosa a radi čega je temeljem čl. 7. istog Pravilnika moguće protiv zaposlenika primijeniti i mjeru izvanrednog otkaza ugovora o radu, a da također, temeljem čl. 9. istog Pravilnika propisano je kako se mjera izvanrednog otkaza izriče radniku ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i Veleučilišta, nastavak radnog odnosa nije moguć; da dakle, osim što je tuženik postupio protivno vlastitom internom aktu o stegovnoj odgovornosti, tuženik je neprovođenjem stegovnog postupka izravno povrijedio i čl. 56. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti NN 119/22: Stegovna odgovornost utvrđena u stegovnom postupku kao posljedicu može imati otkaz ugovora o radu. Zaposlenik visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta može stegovno odgovarati samo za djelo koje je u vrijeme počinjenja prema pravilniku o stegovnoj odgovornosti iz stavka 3. ovoga članka bilo propisano kao stegovno djelo i za koje je bila propisana stegovna sankcija; te da slijedom navedenog, razvidno je kako je tuženik ovakvim postupanjem povrijedio postupovne i materijalne odredbe internih podzakonskih akata i Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

1.3. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj smatra da je tuženik donio nezakonitu odluku o otkazu, te pozivanjem na odredbu čl. 133. st. 2. Zakona o radu, predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da navedena Odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena (točka 1. tužbenog zahtjeva), da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao (točka 2. tužbenog zahtjeva), te da nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad po sklopljenom Ugovoru o radu, na nastavno radno mjesto viši predavač (točka 3. tužbenog zahtjeva), da nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu bruto plaće i sva druga materijalna prava po Ugovoru o radu za vremenski period od prestanka radnog odnosa pa do vraćanja na posao (točka 4. tužbenog zahtjeva), te da nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama (točka 5. tužbenog zahtjeva).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2.1. Tuženik nespornim potvrđuje sljedeće činjenice: 1. Tuženik je kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, KLASA: 112-02/24-01/1, URBROJ: 144-02-24-3 od 02.02.2024.; 2. Tužitelj je protiv prethodno navedene Odluke 29.02.2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava; 3. Tuženik je odbio Zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan i tužitelj je odgovor tuženika zaprimio 26.03.2024.:

2.2. Dalje tuženik osporava navode tužitelja iz tužbe, navodeći:

- da tužitelj u tužbi prije svega osporava navode tuženika u pogledu razloga za otkazivanje ugovora o radu, međutim, navedeni navodi tužitelja, kao i ostali navodi iz tužbe u pogledu dinamike spornog događaja nisu istiniti i točni; da naime, dana 30.01.2024. u prostorijama Poslodavca (kabinet prodekanice za nastavu, oznake 105) prilikom razgovara sa drugim zaposlenikom, prodekanicom za nastavu HI, uz prisustvo prodekanice za razvoj GI, tužitelj je na izrazito neprimjeren i agresivan način komunicirao pritom vičući i udarajući šakom po stolu, te odbacujući stolice po kabinetu, te da nakon što je izašao iz kabineta, tužitelj se ubrzo vratio ponovno vičući da ga svi napadaju i optužuju, i da s obzirom da je čula galamu ovaj puta je u kabinet došla i CI, a ssim njih buku su čuli i drugi zaposlenici i studenti Veleučilišta; da dakle, tužitelj u tužbi minorizira agresiju i intenzitet svojih postupaka pritom pravdajući svoje postupke ponašanjem drugih; da u prilog tome da je opisani incident tužitelja bio mnogo više od glasnijeg razgovora (kako to tužitelj prikazuje u tužbi) govori i činjenica da je zatražena intervencija policije, te da je zaposlenica GI zbog posljedica napada tužitelja koristila bolovanje, a zaposlenica ZI je bile upućena specijalistu psihijatru, uslijed izrazite uznemirenosti; da tužitelj ujedno navodi da je protiv njega podnesen i Optužni prijedlog, te tužitelj i tu činjenicu potpuno promašeno ističe kao sebi olakotnu jer u činjeničnom opisu nije navedeno da bi on bacao stolicu, da naime, sama činjenica da je protiv tužitelja podnesen Optužni prijedlog za prekršaj protiv javnog reda i mira govori u prilog tome da se on protupravno ponašao na radnom mjestu, a to što djelatnici MUP-a nisu u činjeničnom opisu naveli da je on bacao stolicu ne znači da se isto nije dogodilo, a što će se u daljnjem tijeku i tog postupka zasigurno utvrditi provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka;

- da tužitelj nadalje navodi da mu nije bilo omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbi iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu; da tužitelj u tužbi ističe da smatra da je poslodavac bio dužan tužitelju omogućiti iznošenje obrane, pritom navodeći sudsku praksu koja govori o tome da poslodavac nije dužan radniku omogućiti obranu samo u slučaju evidentnih povreda radne obveze, te da tužitelj smatra kako se u konkretnom slučaju ne radi o evidentnoj povredi obveza iz radnog odnosa jer se radilo o sastanku unutar kabineta između tužitelja i prodekanica ZI i GI i da se radi o jednostranoj optužbi na račun tužitelja; no da međutim, tužitelj ponovno ignorira činjenice koje upućuju upravo na to da se u konkretnom slučaju radi o evidentnoj povredi obveza iz radnog odnosa, da naime, viku i galamu tužitelja nisu čule samo prodekanice ZI i GI, već i CI koja je i došla u kabinet, ali i ostali koji su se nalazili u blizini kabineta na hodniku, te da nesporna je stoga činjenica da je tužitelj vikao i galamio na druge zaposlenike Poslodavca, te udarao šakom po stolu i bacao stolice; te tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju radi o visokoobrazovnoj ustanovi, te da je prethodno opisano ponašanje tužitelja neprihvatljivo i nepojmljivo za akademsku zajednicu; da nadalje poslodavac ističe kako kod razmatranja odredbe iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu treba voditi računa o činjenici da se radi samo o relativnoj obvezi poslodavca, da naime, odredba iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu i uređuje da Poslodavac nije dužan omogućiti radniku iznošenje obrane ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; da dakle, sam zakonodavac ostavlja mogućnost poslodavcu da ocijeni temeljem diskrecijske ocjene od slučaja do slučaja da li je opravdano da radniku omogući pravo na obranu, a da brojna sudska praksa na tu temu (od koje tužitelj dostavlja samo manji dio) upravo ističe tu činjenicu da je na poslodavcu da u konkretnom slučaju ocijeni sve okolnosti i na temelju toga odluči da li je opravdano omogućiti iznošenje obrane zaposleniku; te da s obzirom na sve prethodno utvrđene okolnosti poslodavac je zaključio da nije opravdano da se tužitelju omogući iznošenje obrane budući da je povreda evidentna i teška, kao i da je tužitelj imao i ranije situacije u kojima se neprimjereno ponašao prema zaposlenicima i studentima, te da isto očigledno nije utjecalo na svijest tužitelja o neprihvatljivosti takve vrste ponašanja;

- da u svezi navoda tužitelja o povredama radne obveze propisanima odredbama iz čl. 106. Pravilnika o radu, te u čl. 105. Pravilnika o radu, odnosno da tužitelj smatra da tuženik nije objasnio razliku između te dvije povrede radnih obveza, a što za posljedicu ima različitu sankciju za zaposlenika, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju radi o eklatantnom primjeru izravnog uznemiravanja drugih zaposlenika, i to u najtežem obliku, te ponovno tuženik ističe da je tužitelj bio Zaposlenik ustanove visokog obrazovanja, te da je njegovo ponašanje apsolutno neprihvatljivo za akademsku zajednicu, da posljedice njegovog ponašanja nažalost su se očitovale i kroz negativne promjene u zdravstvenom stanju ostalih zaposlenika koji su bili uključeni u sporni događaj, a da razlika između dvije opisane povrede jest u intenzitetu, a što je notorno i iz samog opisa povreda, da vikanje, udaranje šakom po stolu i bacanje stolica uz vidno iskazivanje agresije prema drugim zaposlenicima (ženama u zatvorenom kabinetu) ne predstavlja nepravilan odnos već direktno uznemiravanje, te da o intenzitetu postupanja govori i posljedica koja je nastala – pogoršano zdravstveno stanje dviju djelatnica, kao i činjenica da je protiv tužitelja podnesen optužni prijedlog (a što zasigurno ne bi bio slučaj da se tužitelj „nepravilno odnosio prema drugim radnicima“); da naime, pozivanje policije u pomoć jest čin koji se primjenjuje u krajnjoj

nuždi i nevolji, a kada zaposlenik prouzroči takav osjećaj kod drugih zaposlenika možemo govoriti samo o težoj povredi radne obveze;

- da u pogledu stegovne odgovornosti tužitelja, odnosno obveze vođenja stegovnog postupka, tuženik ističe da je odredbom iz čl. 106. Pravilnika o radu uređeno da teške povrede radnih odnosa mogu rezultirati otkazom ugovora o radu, te da u slučaju izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nema mjesta primjeni odredaba Pravilnika o stegovnoj odgovornosti; da dakle, tuženik je temeljem navedene odredbe donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja;

- da tuženik se protivi i donošenju privremene mjere vraćanja tužitelja na posao, uz navode da tuženik smatra da je tužiteljev zahtjev neosnovan i da je otkaz ugovora o radu dopušten.

2.3. Sukladno prethodno navedenom tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te predlaže po provedenom postupku isti odbiti uz nadoknadu troškova postupka tuženiku.

3. U danom očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj je prvenstveno ostao pri svim navodima iznesenima u tužbi, te osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu, i to uz navode tužitelja da tužitelj na predmetnom sastanku nije bio agresivan i nije vikao, nije udarao šakama o stol i svakako nije odbacivao stolce po prostoriji; da tužitelj također ističe kako već godinama koristi terapije i kako redovito posjećuje psihijatra a upravo zbog odnosa najodgovornijih osoba tuženika prema njemu na radnom mjestu; da nadalje, intervencija policije je zatražena tek nakon što je tužitelj napustio prvi kat prostorija tuženika, te također, činjenica da je pozvana policija ne znači niti ne dokazuje da je to bilo zbog nekog opravdanog razloga ili zbog razloga kako navodi tuženik; da u odnosu na navode o bolovanju gđe GI i psihijatrijskom nalazu gđe ZI, tužitelj ističe kako iz dostavljenog izvješća o privremenoj nesposobnosti nigdje ne proizlazi da bi se radilo o bolovanju uzrokovanom spornim događajem od 30. siječnja 2024., dok se u specijalističkom nalazu gđe ZI navode neistinite i događaji koji se nisu dogodili; da tužitelj u cijelosti osporava navod tuženika kako činjenica da je protiv tužitelja podnesen Optužni prijedlog za prekršaj protiv javnog reda i mira govori u prilog tome da se tužitelj protupravno ponašao na radnom mjestu, te tužitelj navodi da radi se o optužnom prijedlogu, a ne o pravomoćnoj presudi u kojoj bi bilo u sudskom postupku utvrđeno činjenično i pravno stanje cijelog slučaja, da dakle, samo temeljem jednostranog optužnog prijedloga policije, a na koji tužitelj nije mogao do sada nikako utjecati, ne znači da su navodi tuženika točni, a da također, kao jedno od najviših pravnih načela u pravnom poretku Republike Hrvatske jest presumpcija nevinosti; te da policija je po pozivu provela izvide i uzela iskaze u ovom slučaju zainteresiranih osoba, zaposlenika tuženika koji su policiji svjedočili o događajima, i temeljem takvih izvida i iskaza zainteresiranih zaposlenika kao svjedoka, policija nije u optužni prijedlog unijela da bi tužitelj bacao stolice po kabinetu, što samo dodatno ide u prilog tužitelju i dodatno narušava vjerodostojnost iskaza zaposlenika tuženika i naposljetku odluke o otkazu; da tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika i kako zakonodavac ostavlja mogućnost poslodavcu da ocijeni temeljem diskrecijske ocjene od slučaja do slučaja je li opravdano radniku omogućiti pravo na obranu i kako brojna sudska praksa ističe tu činjenicu; da prvo, tuženik uopće ne citira niti dostavlja sudsku praksu na koju se poziva, dok je tužitelj jasno u prilog svojih teza o pravu na iznošenje obrane citirao brojnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske; da nadalje, tuženik je trebao omogućiti tužitelju iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu jer sam tuženik nije imao neposredna i evidentna saznanja o navodno počinjenoj povredi iz radnog odnosa obzirom da je navode i saznanja crpio iz jednostranih iskaza zaposlenika, a da također, ti iskazi su očito nevjerodostojni i netočni jer je navodno počinjena povreda policiji očito objašnjena drugačije na način da se policiji nije navelo da bi tužitelj bacao stolce po kabinetu, a da za odluku da se radniku ne omogući iznošenje obrane potrebni su jasni, detaljni razlozi koji se moraju navesti u odluci o otkazu, za razliku od nejasnih i paušalnih tvrdnji evidentnosti počinjenje povrede; te da iz sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koju se tužitelj pozvao u tužbi, jasno je da povreda obveza iz radnog odnosa, a da se zbog iste radniku ne omogući iznošenje obrane, mora biti evidentna tj. takva povreda mora biti očita i jasna samo po sebi u smislu da je poslodavcu izravno vidljivo i jasno da je određeni zaposlenik prekršio svoje obveze radi čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Nadalje, tužitelj predlaže, a kako je već naveo u tužbi, da sud odluči po predloženom rješenju o osiguranju i određivanju privremene mjere privremenog vraćanja na rad tužitelja. Zaključno, tužitelj napominje kako je već duže vrijeme u lošim odnosima s dekanom tuženika a kako je već objasnio u tužbi i priloženim dokazima, i kako će dodatno objasniti tokom postupka saslušanjem i predloženim svjedocima. Također, tužitelj ukazuje i na slučaj bivše vanjske suradnice tuženika, gđe AI, s kojom je prekinuta suradnja nakon neočekivane svađe sa gđom ZI.

4. Tuženik je, osporavajući prednje navode tužitelja, ostao kod svojih navoda i argumentacije, posebice kod navoda da je poslodavac dužan zaštiti svoje djelatnike i studente od takvog ili sličnog ponašanja, te da stoga smatra da vraćanje tužitelja na rad nije osnovano. Tuženik i dalje smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te predlaže po provedenom postupku isti odbiti uz nadoknadu troškova postupka tuženiku.

5. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, KLASA: 112-02/24- 01/1, URBROJ: 144-02-24-3 od 2. veljače 2024. (listovi br. 11-13 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. veljače 2024. (listovi br. 14-18 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava zaposlenika, mr.sc. PI, od 14. ožujka 2024. (listovi br. 19-20 spisa), Odluku o naknadi za neiskorišteni godišnji odmor mr.sc. PI, v.pred., od 28. veljače 2024. (list br. 21 spisa), presliku povratnice i potvrde o primitku poštanske pošiljke (list br. 22 spisa), Pismo tužitelja slijedećim članovima Upravnog vijeća Međimurskog veleučilišta u Čakovcu: ŽI, Ravnateljica Uprave za visoko obrazovanje, MZO; ĆI, Ravnatelj uprave za znanost i tehnologiju, MZO, od 8. ožujka 2024. (listovi br. 23-31 spisa), Pismo tužitelja ravnateljici za visoko obrazovanje (listovi br. 32-33 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja, i to nalaz audiološke dijagnostike Opće bolnice "Dr. Tomislav Bardek", [adresa], Odjela za otorinolaringologiju, od 24. lipnja 2022. (list br. 34 spisa) i nalaze Opće bolnice "Dr. Tomislav Bardek", [adresa], Odjela za psihijatriju, od 12.12.2022. i od 07.02.2024. (listovi br. 35-36 spisa), Pritužbu tužitelja na uznemiravanje i napad na dostojanstvo, od 26.2.2024. (listovi br. 37-38 spisa), Optužni prijedlog Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, od 06.02.2024. (listovi br. 39-40 spisa) i Pravilnik o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika i ostalih zaposlenika, Međimurskog veleučilišta Čakovec, od 31. siječnja 2012. (listovi br. 41-50 spisa); dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja: Promjene otplatnoga plana Raiffeisenbank d.d. od 24.03.2021. (listovi br. 54 i 56-57 spisa) i Obračunsku ispravu za isplatu plaće-naknade za siječanj 2024., za tužitelja (list br. 55 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Specijalistički nalaz Županijske bolnice Čakovec, Psihijatrija, za EI, od 15.02. 2024. (list br. 64 spisa), Specijalistički nalaz Županijske bolnice Čakovec, OHBP – objedinjeni hitni bolnički prijem, OHBP – Psihijatrija, za EI, od 31.01.2024. (list br. 65 spisa) i Izvješće o privremenim nesposobnostima / spriječenostima za rad, izrađeno 21.03.2024., a za GI za dan 01.02.2024. (list br. 66 spisa); dokumentaciju priloženu od strane tuženika: Suglasnost sindikalnog povjerenika na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu na Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zaposleniku PI, od 2. veljače 2024. (list br. 94 spisa); dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja: Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, KLASA: 112-02/24- 01/1, URBROJ: 144-02-24-3 od 2. veljače 2024. (listovi br. 105-107 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. veljače 2024. (listovi br. 108-112 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava zaposlenika, mr.sc. PI, od 14. ožujka 2024. (listovi br. 122-123 spisa), Odluku o naknadi za neiskorišteni godišnji odmor mr.sc. PI, v.pred., od 28. veljače 2024. (list br. 124 spisa), Promjene otplatnoga plana Raiffeisenbank d.d. od 24.03.2021. (listovi br. 125-127 spisa), presliku osobnih iskaznica tužitelja i tužiteljeve supruge LI (list br. 128 spisa), Obračunsku ispravu za isplatu plaće-naknade za siječanj 2024., za tužitelja (list br. 129 spisa), ostalu dokumentaciju Raiffeisenbank Austria d.d. (listovi br. 130-133 spisa), Otplatni plan za kredit Privredne banke Zagreb d.d. od 02.08.2024. (list br. 134 spisa), Obračun plaće i naknade plaće za srpanj 2024., za VI (listovi br. 135-136 spisa), račune i ponude za održavanje automobila (listovi br. 137-141 spisa) i tužiteljev Ugovor o radu od 01. travnja 2009. (listovi br. 145-146 spisa); te uvid u spis predmeta Prekršajnog odjela Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pp- 270/2024, a putem aplikacije e-Spis /jer se navedeni spis od 9. lipnja 2025. nalazi na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske/.

5.1. Provedeno je i saslušanje svjedoka ZI, CI, MI, FI, LI, PIC, AI, ZIC, DI, KI i GI, te saslušanje stranaka tj. tužitelja PI i zakonskog zastupnika tuženika UI.

5.2. Nadalje je, na ročištu održanom dana 2. listopada 2005., proveden dokaz gledanjem audio snimke nadzorne kamere tuženika, dostavljene na CD-u, uloženom u kuverti na listu br. 171 spisa, za dan 30.01.2024. - snimke dijela velikog tj. glavnog hodnika prvog kata zgrade Veleučilišta, na kojoj je snimci prikazano vrijeme snimanja dana 30. siječnja 2024. od 11:00 sati do zaključno 12:00 sati.

6. Prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere radi privremenog vraćanja tužitelja na rad od 3. travnja 2024. /stavljen u podnesenoj tužbi/, odbijen je rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-26/2024-12 od 26. srpnja 2024., a protiv kojeg rješenja nije izjavljena žalba, te je isto postalo pravomoćno dana 27. kolovoza 2024.

7. Novi prijedlog tužitelja radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere vraćanjem zaposlenika na rad, podnesen sudu dana 20. rujna 2024., odbijen je rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-26/2024-40 od 29. srpnja 2025., a protiv kojeg rješenja također nije izjavljena žalba, te je isto postalo pravomoćno dana 2. rujna 2025.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim.

9. Pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu propisane su odredbama članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje: ZR), kojima je u stavku 1. propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te u stavku 2. istog članka da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9.1. Odredbom članka 119. st. 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9.2. Sukladno odredbi članka 124. st. 1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Nadalje, odredbom članka 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9.3. Odredbom članka 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Prema stavu sudske prakse relevantnim razlozima za otkaz smatraju se samo razlozi na kojima je poslodavac utemeljio svoju odluku o otkazu.

11. Nedvojbeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima radnog mjesta viši predavač, a temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka dana 1. travnja 2009. i Aneksa istog Ugovora o radu sklopljenog dana 25. ožujka 2013., i to kao viši predavač matematičke grupe predmeta: matematika, statistika, ekonomska matematika.

12. Nesporno je da je tuženik dana 2. veljače 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, KLASA: 112-02/24-01/1, URBROJ: 144-02-24-3., kojom je otkazao prednje navedeni tužiteljev Ugovor o radu, kao i Aneks istog, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa.

13. Također je nesporno da je tužitelj protiv navedene Odluke o izvanrednom otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. veljače 2024., koji je Zahtjev tuženik kao poslodavac odbio kao neosnovan svojim Odgovorom na zahtjev za zaštitu prava zaposlenika, mr.sc. PI, od 14. ožujka 2024, a koji je tužitelj zaprimio dana 26. ožujka 2024.

14. Uvidom u predmetnu, sada pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, sud utvrđuje da je u toj Odluci tuženika navedeno da Zaposleniku PI, ovdje tužitelju, izvanredno se otkazuje Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iza radnog odnosa, uz obrazloženje da imenovani Zaposlenik u radnom je odnosu kod Poslodavca na radnom mjestu – viši predavač, te da prilikom sklapanja ugovora o radu imenovani je prihvatio prava i obveze iz navedenog ugovora, odnosno obvezao se izvršavati poslove svog radnog mjesta u skladu s preuzetim ugovorom o radu, Pravilnikom o radu poslodavca, te drugim radno-pravnim aktima na snazi kod poslodavca, da međutim, imenovani zaposlenik grubo je i teško povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa, da imenovani Zaposlenik je dana 30. siječnja 2024. godine u prostorijama Poslodavca (kabinet prodekanice za nastavu, oznake 105) prilikom razgovora sa zaposlenicom Poslodavca, prodekanicom za nastavu ZI, uz prisustvo prodekanice za razvoj GI, na izrazito neprimjeren i agresivan način komunicirao pritom vičući i udarajući šakom po stolu, te odbacujući stolice po kabinetu, da nakon toga Zaposlenik je napustio kabinet prodekanice za nastavu, ali se ubrzo vratio ponovno vičući da ga svi napadaju i optužuju, te da ovoga puta na ulazu u kabinet prodekanice zatekla se i zaposlenica CI, koja je u međuvremenu došla pogledati što se događa budući da je čula viku i galamu, te buku iz kabineta, a da viku i galamu čuli su i drugi zaposlenici u okolnim uredima, kao i izvan same zgrade Poslodavca, te studenti koji su prolazili hodnikom; da zaposlenice ZI, GI i CI nakon navedenog događaja bile su vidno uznemirene i uplašene postupcima i agresivnim ponašanjem Zaposlenika; da prilikom opisanog događaja zatražena je intervencija policije; da Zaposlenica GI od dana navedenog događaja do sastava ove odluke uslijed nastalih posljedica po njezino zdravlje koristi bolovanje, a Zaposlenica ZI od strane doktora obiteljske medicine, uslijed izrazite uznemirenosti hitno je upućena specijalisti psihijatru; da dakle, na opisani način Zaposlenik je teško povrijedio obveze iz radnog odnosa, uznemiravajući druge zaposlenike Poslodavca; da navedene okolnosti predstavljaju izvanredne i osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i povrede ugovora o radu u toj mjeri da nastavak radnog odnosa sa imenovanim zaposlenikom, ni uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka ugovora o radu, nije moguć, jer da gore opisanim, zaposlenik je grubo prekršio preuzete obveze iz radnog odnosa, slijedom čega Poslodavac u istog više nema povjerenja, a što je temelj svakog radnog odnosa; da Zaposleniku nije omogućeno da iznese svoju obranu, obzirom da je opisana povreda radne obveze samo po sebi evidentna i teška, te predstavlja okolnost koja oslobađa poslodavca obveze pružanja mogućnosti davanja obrane zaposleniku, da opisano ponašanje zaposlenika ne može se nikako tolerirati, a da napominju kako je Zaposlenik i ranije imao situacija u kojima se neprimjereno ponašao u prostorijama Poslodavca i prema kolegama zaposlenicima i studentima; da odredbom iz čl. 106. Pravilnika o radu Poslodavca uređeno je da se teškom povredom radnih obveza, između ostalog, smatra izravno ili neizravno uznemiravanje drugih zaposlenika, da također, istom je odredbom uređeno da teške povrede radnih odnosa mogu rezultirati otkazom Ugovora o radu, te da u slučaju izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nema mjesta primjeni Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika i ostalih zaposlenika Poslodavca; da Suglasnost iz članka 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/11, 64/23) sindikalnog povjerenika Međimurskog veleučilišta u Čakovcu koji je sukladno odredbi članka 153. st. 3. Zakona o radu koji preuzeo prava i ovlasti radničkog vijeća, Poslodavac je zaprimio 2. veljače 2024.; te da na temelju svega izloženog, te nakon zaprimljene suglasnosti sindikalnog povjerenika valjalo je odlučiti kao u izreci ove Odluke.

15. Dakle, relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari je da li se tužitelj doista dana 30. siječnja 2024. u prostorijama poslodavca, ovdje tuženika, ponašao na neprimjereni način, a kako je to navedeno u obrazloženju predmetne Odluke o izvanrednom otkazu, te da li ponašanje i postupanje tužitelja toga dana predstavlja takvu osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa odnosno Ugovora o radu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, odnosno opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužiteljeva Ugovora o radu.

16. Nedvojbeno je da je dana 30. siječnja 2024. u prostorijama Međimurskog Veleučilišta Čakovec, ovdje tuženika, održan sastanak u kabinetu prodekanice za nastavu ZI, oznake 105, a na kojem su sastanku uz navedenu prodekanicu ZI bili i ovdje tužitelj PI te prodekanica za razvoj GI, koji se sastanak održao za vrijeme radnog vremena, u prijepodnevnim satima, tj. u vrijeme prije početka pauze.

17. Svjedokinja ZI iskazala je da poznato joj je što je bio razlog otkazivanja tužiteljeva ugovora o radu, da to je bio eksces koji se dogodio prilikom utvrđivanja provedbe parcijalnih ispita na kolegiju od kolege koji je ona išla utvrđivati kao prodekan za nastavu nakon pritužbi studenata, da to je bilo krajem siječnja, 30. siječanj, misli, 2024., da dakle, zbog pritužbi studenata pozvala je tužitelja na sastanak, da razriješe situaciju oko pritužbi studenata da je izgubio njihove ispite, da na sastanak je pozvala i prodekanicu za razvoj GI kako bi bile dvije i da mogu utvrditi činjenice objektivnije, da prije toga je pokušala riješiti situaciju tako je studentima rekla da porazgovaraju s tužiteljem i pokušaju s njime direktno riješiti problem, s obzirom da u visokom školstvu postoji autonomija nastavnika o tome na koji će način provoditi nastavu na svojim kolegijima, a da nakon što je to postalo bezuspješno jer je tužitelj počeo optuživati direktno studente da lažu, ne zna sad, ne može točno reći što sve, da lažu da manipuliraju, opet su se obratili njoj i iz tog razloga je pozvala direktno tužitelja da vidi di je nastao problem s ispitima, te da na upit da li je izgubio ispite od studenata odgovorio je i njoj da studenti lažu manipuliraju i slično, a na njeno iduće pitanje, vrlo konkretno tko treba voditi evidenciju o tome tko je prisutan na ispitu, tužitelj je doslovno podivljao, počeo udarati šakom po stolu, zidovima, odbacivati stolicu, neartikulirano i nerazumljivo govoriti, znači ne može reći što jer nije razumjela ni jednu jedinu riječ, u licu je bio ljubičast, pljuvao je i to bi bilo to, a da to se sve u kabinetu 105, odnosno u njenom uredu, te da tom prilikom u tom kabinetu bili su ona, prodekanica za razvoj GI i tužitelj. Dalje je iskazala da navedeni sastanak od 30.siječnja 2024. završio je tako da je tužitelj izjurio iz kabineta 105, nakratko se u naletu bijesa vratio, pa opet izašao, a da od njegovog izlaska do povratka prošla je otprilike minuta, možda i manje, da ona nema saznanja gdje je otišao, jer je šokirana kao i kolegica GI, ostala sjediti u kabinetu i nisu izašle jedno vrijeme, a da vrlo brzo k njima su stigli ostale kolege provjeriti da li su dobro, da prva je bila CI, koja je došla i u tijeku toga, između onog napuštanja sastanka i povratka, zatim svi koji su bili u uredu dekana, na jednom drugom sastanku, ne može navesti sve koji su bili, no sa sigurnošću zna da je bio UI, ČI, ŠI i gotovo je sigurna RI, no da bitko nije ulazio u kabinet osim CI koja se pojavila na vratima kabineta. Iskazala je da ne zna što je tužitelj htio kad se vratio do kabineta, jer se i tada nastavilo njegovo divljačko deranje u kojem se nije mogla razabrati ni jedna jedina riječ, te da povratak tužitelja je trajao nekoliko sekundi i nije pritom sjeo u stolicu, nego je stajao, vrlo vjerojatno je prekoračio prag i nastavio se derati, divljački derati, a da za to vrijeme ona i kolegica su za to vrijeme sjedile i šutjele su, sjedile su u šoku

18. Svjedokinja GI je na okolnosti predmetnog događaja tj. sastanka od 30. siječnja 2024. iskazala da sastanak je sazvala prodekanica za nastavu, a vezano je bilo nešto uz ispite studenata, te kada ju je prodekanica za nastavu obavijestila da ima sastanak u vezi toga sa prof. tužiteljem da svjedokinja se sama ponudila da bude prisutna, jer zbog prošlosti prethodnih ishoda tužitelja, da ne sjeća se više, bilo je nešto vezano za rezultate ispita, da nije sigurna, nije ona bila inicijalno pozvana, nije trebala biti prisutna tamo, jer nije to bila njezina tema; da cijeli sastanak je vodila prodekanica, ona je bila samo pokraj, da počeo je sastanak prije podne, u vrijeme radnog vremena, ne zna, 11, 12 sati, trajao je otprilike pola sata, da prodekanica je iznijela problem i temu sastanka, te prozvala profesora zbog navedenog problema, na što je on jako burno reagirao, da sad nakon već toliko vremena se ne sjeća što je tko kome rekao, ono čega se jasno sjeća je izuzetno burna reakcija profesora, izgled, lice koje je poprimilo ljubičastu boju, njegovog tona koji je bio izuzetno glasan i agresivan, naguravanje stolice prilikom vikanja na prodekanicu, odnosno njih obadvije, sjeća se da je bilo prozivanje cijele uprave, veleučilišta, te da još bi dodala položaj u uredu, to je manji ured, te da tužitelj je stajao do vratiju ulaznih, a prodekanica i ona su bile nasuprot njemu i nije bilo mogućnosti da se udalje usred situacije, znači da izađu iz ureda kad je sastanak krenuo tonom kojim je krenuo; da zna da su se uslijed vike skupili ispred vratiju službenica računovodstva, gđa ĐI, odnosno sad je CI, prof. ČI je isto bio ispred kabineta, misli. Na pitanje, u svezi s prednje iskazanim da je tužitelj stajao kod ulaznih vratiju u ured, zar nisu sjedili, ako se radilo o sastanku, odgovorila je da prodekanica je sjedila za svojim stolom, ona je stajala pokraj nje uz njezin radni stol, tužitelj je isto stajao nasuprot nas, pokraj ulaznih vrata u ured, ne zna zašto nije sjeo. Na pitanje u svezi s prednje spomenutim naguravanjem stolice, koju je to stolicu tužitelj naguravao, ako je stajao kod ulaznih vratiju u ured, odgovorila je da znači u uredu je osim radnog stola prodekanice još jedan manji stol sa nekoliko stolica i za tu stolicu se držao kad je stajao, i onako treskao s njom o pod, da ona se osjećala u tom trenutku prestrašeno i ugroženo i u mislima joj je bilo kak da izađe iz ureda, a ne može, jer je on na vratima, bojala se da će tu stolicu baciti na njih i samo je razmišljala o svojem sinu i kako da što prije dođe doma, te da nakon sastanka je otišla doma s posla, nije bila u stanju ostati na poslu i molila je svoju liječnicu za nekoliko dana bolovanja da se oporavi od tog događaja. Na pitanje punomoćnika tužitelja u svezi s navodima da je tužitelj burno reagirao na riječi prodekanice ZI, što je to rekla prodekanica, odnosno što je ona točno ispitivala tužitelja, svjedokinja je odgovorila da u međuvremenu se sjetila da se radilo o izgubljenim ispitima, ne sjeća se točnih riječi, a prozvala ga je kako je moguće da nema ispite, zar nije on zadužen za evidenciju studenata koji mu dolaze na ispit, da znači radilo se o ispitima s nekog od predmeta koje tužitelj predaje, znači matematika, statistika, ekonomska matematika, da radilo se o jednom ili dva, tri izgubljena ispita. Na pitanje, u svezi s navodom da je prodekanica ZI prozvala tužitelja, na koji način ga je prozvala, je li podigla glas, provocirala tužitelja, bila agresivna prema njemu, odgovorila je da ništa od navedenog, da ona bi rekla da je zvučala oštro, jer u komunikaciji ona nastupa uvijek oštro, odnosno češće, ali bez podizanja tona, bez provokacija i bez agresije, da nastupila je po njenom mišljenju vrlo profesionalno, tražila je kolegu za pojašnjenje kako je moguće da se to dogodilo, da je izgubio ispite. Na pitanje što je točno na takvo prozivanje odgovorio tužitelj, odgovorila je da ne sjeća se jako je vikao. Na pitanje je li ona na tom sastanku išta pričala, odgovorila je da ne. Na pitanje je li tužitelj bacao, odnosno razbacivao stolice po kabinetu, odgovorila je da ne, nije bacao. Na pitanje u svezi s njenim navodom da je tresao s jednom stolicom, može li opisati gdje se ta stolica nalazila u odnosu na tužitelja, odgovorila je da ispred njega, bio je naslonjen na tu stolicu, držao se za nju, on je stajao i pridržavao je stolicu. Na pitanje zašto je pridržavao stolicu, da se nasloni možda, odgovorila je da ne zna. Na pitanje je li tu stolicu pridržavao od samog početka sastanka, odgovorila je da moguće, ne zna, ne sjeća se. Na pitanje u svezi s njenim navodom da je tužitelj na prozivanje prodekanice ZI burno reagirao i tresao stolicom o koju se pridržavao, je li tužitelj na neki drugi način osim tih navedenih uznemirio nju ili prodekanicu, odgovorila je da ne. Na pitanje priča li inače tužitelj glasnije, odgovorila je da da, ali njegovo pričanje, kad glasno priča ne izaziva strah, ovo nije bilo glasnije pričanje, to je bilo urlanje. Na pitanje može li opisati situaciju nakon izlaska tužitelja iz kabineta, je li tužitelj izlazio, gdje je otišao ako je izašao, odgovorila je da izašao je iz kabineta, misli da i iz zgrade potom je izašao, rekla je ranije da su neki zaposlenici se skupili ispred kabineta uslijed vike. Na ponovljeno pitanje da li se tužitelj vratio u kabinet, nakon što je izašao, ili ne, odgovorila je da nije sigurna, ne sjeća se više. Na pitanje je li gđa CI ulazila u kabinet nakon tog sastanka, je li ona s njom pričala, ili netko drugi, u tom trenutku, odgovorila je da ne, nije ušla u kabinet. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je tužitelj prilikom sastanka 30.01.2024. u kabinetu ZI udarao šakom po stolu, odgovorila je da da, koliko se sjeća, je. Na pitanje da li je tužitelj istom prilikom od sebe odbacivao stolac kojim je prethodno lupao po podu, odgovorila je da da. Na pitanje da li je iste zgode kada je tužitelj vikao, "urlao", ZI šutjela, ili je nešto govorila tužitelju, odgovorila je da šutjela je, nije bilo moguće govoriti.

19. Tužitelj je u svezi sa navedenim sastankom odnosno optužbom da je izgubio ispite sa kolokvija iskazao da u petak prije tog utorka 30. siječnja 2025. kada je održan navedeni sastanak prodekanica za nastavu ZI ga je nazvala telefonom i rekla da imaju problem jer jedna studentica okolo širi informaciju da je on izgubio njezin kolokvij, ne ispit, nego kolokvij, te da na taj način nanosi štetu ugledu ustanove, a da tužitelj je prodekanici ZI objasnio da se radi o studentici koja je dragovoljno izrazila želju da piše taj kolokvij, zajedno sa studenticom sportašicom za koju je toga dana kolokvij bio organiziran, budući da iz nekih razloga nije prisustvovala prvom pisanju tog kolokvija sredinom 12. mjeseca, dakle on joj je izašao u susret, njoj kao i još dvjema studenticama, te da tako da je ukupno na tom dragovoljnom roku sa ovom sportašicom, bilo četiri studentice, i da i nakon objave rezultata ona se požalila zašto nema rezultata zadataka sa tog dragovoljnog, izvanrednog roka za kolokvij, a da on je rekao da nije zaprimio njezin rad, da njezin kolokvij nije zaprimio, da ne zna gdje je on završio ako ga nije predala, te predložio da isti piše koji dan poslije, a da navedena studentica je reagirala uvredljivo i odbila ponovno pisanje istih zadataka, da navedeni se kolokvij sastoji od dva dijela: teorije i zadataka, a da on je našao samo predani dio kolokvija za teoriju, a ne zna gdje je ona odložila zadatke, ako je ona to uopće odložila, te kako nije našao njezine zadatke, te je nije ocijenio, te nije ni objavio, niti publicirao nikakvu ocjenu za zadatke, objavio rezultat za zadatke, dok za teoriju je objavio njezin rezultat, da nakon toga ta studentica je bila jako ljuta, čak bezobrazna, ali nije htio to potencirati, nego joj je ponudio da isti test, iste zadatke piše nanovo kad god ona želi, što je ona odbila, kako je već rekao, i da po svemu sudeći se žalila prodekanici, ili dekanu, njemu nije poznato kome se žalila, što nije uobičajena procedura kada student ima problem sa nastavnikom, odnosno sa predmetom. Vezano uz sam sastanak koji se dana 30. siječnja 2024. održao u uredu prodekanice ZI tužitelj je iskazao da ured je uzak, jer nastao je podjelom bivše sobe na dva dijela, prodekanica ZI je sjela na kraj sobe koja je dugačka oko 5 metara, a on je izvukao stolicu ispod stola koji je bio sa desne strane tog uskog prolaza do stola ZI, da znači bilo je kad se uđe u ured prodekanice ZI s desne strane ormar, nakon ormara taj stol, a do njega onda dalje okomito na njega stol prodekanice ZI, ispod navedenog stola, koji se nalazi ispred stola prodekanice ZI, je bila stolica, koju je on izvukao i sjeo na nju u očekivanju da prodekanica ZI počne razgovor, no da prođe više sekundi, ona šuti, nakon toga malo je bio zbunjen, nakon toga, budući da ona šuti, on pita nju kako to da se ona počela baviti tim slučajem, misleći što je sve dovelo da se taj slučaj aktivira, ona je na njegovo iznenađenje ljutito rekla zar se ona ne bi trebala s tim bavit, tada je prvi put osjetio da ona prema njemu gaji neku negativnost, pa je rekao naravno da se treba baviti, ali kako je do toga došlo; da ovako, on je očekivao kada je pitao kako je do toga došlo, da će je pokrenuti da ona nešto kaže, a ne da šuti; da kako je dalje šutila on je tada rekao da li je možda netko nešto rekao loše za njega, a ona je rekla na nekakvi način, i onda je rekla da je više studentica se požalilo da je on izgubio njihove uratke, zadatke, što je njega šokiralo, jer je njemu poznat samo jedan slučaj, te da ju je pitao kada je to bilo, misli kada je to saznala, a ona kaže prije dva tjedna, a on kaže pa dobro, zašto ga nije onda odmah obavijestila o tome, da riješe taj problem, a ona je opet na jedan, u odnosu na njihovu prijašnju komunikaciju između njega i nje, on bi rekao na drzak način rekla, "To sam prepustila vama da riješite", "Čekala sam da vi to riješite", te da za njega je takav odgovor kao logičnog čovjeka, bio odgovor koji nema veze s vezom, jer kako da riješi nešto za što ne zna da postoji; da pitao je i koliko se studentica žalilo, ona je onako rekla, tri, što je zvučalo kao olako izrečena brojka, da bio je u šoku jer prvi puta čuje da se netko žali, nitko mu nije rekao da ima taj problem, niti tutor, a sad prodekanica govori za taj problem, a da kad je KI, tutor, bio tu, on je jasno rekao da u tom mjesecu nitko nije imao prigovore na njega i njegov rad; da dakle on je bio šokiran sa takvim nelogičnim tvrdnjama ZI; da u međuvremenu je došla prodekanica GI i sjela je nešto ispred njega, blizu prodekanice ZI, za njen stol, te da on je vidio da postoji neka negativna atmosfera u odnosu na njega, i htio je ukazati da sve što se dešavalo na tom kolokviju za četiri studentice, je bilo dragovoljno i za njega i za te studentice. Na pitanje da li je pitao tada prodekanicu za nastavu ZI da mu navede imena tih triju studentica koje su se navodno žalile na njega, odgovorio je da misli da je, ali ona je rekla da ne može izdavati ta imena, da se on ne bi osvećivao kao predmetni nastavnik, što ima smisla. Na daljnje pitanje a kako bi on kao predmetni nastavnik mogao pristupiti rješavanju nekog eventualnog problema, sa nekim određenim studentom, ako ne zna tko je taj student i koji je njegov problem, odgovorio je da pa naravno da ne može, nikako ne, da, to je, a studenti mu se nisu nikako javili da imaju taj problem; da sastanak je dalje tekao da je u ured prodekanice ZI došla GI, na njegovo iznenađenje, da on je počeo pričati da se sve u vezi konkretnog dragovoljnog roka za drugi kolokvij odvijalo u dobroj namjeri s njegove strane i studentica, i rekao je da je on njima dragovoljno dao mogućnost i da su one dragovoljno pristale, na što je prodekanica GI provokativno pa i glasno rekla "a što to znači, da onda nisu dobili ocjenu", misli, a da taj njezin stav je provokativan; da nadalje ga prodekanica ZI pitala a kako su drugi studenti predavali te svoje uratke, nije jasno na što je mislila a on je mislio da se radi o toj situaciji gdje su bile 4 studentice, gdje su dragovoljno pisali, pa je rekao da on ne zna ni kako ni kada su drugi studenti predavali, a što je normalno, jer nastavnik šeće gore dolje po dvorani tijekom pisanja kolokvija, a studenti neki završe ranije, pa ostavljaju radove na određeno mjesto, koje je prije definirao, na što ona, prodekanica ZI, postavlja pitanje kao da me ona nešto drugo pitala, a ne kako su drugi predavali, da evo sad će reći šta je pitala, rekla je pa tko je odgovoran za evidenciju studenata kako predaju radove, ne, sugerirajući da je to on odgovoran, ali takva odgovornost nastavnika uopće ne postoji, jer nastavnik ne mora evidentirati na koji način student predaje svoje radove, a na što se uprava iz MEV-a poziva kao da je to ipak njegova odgovornost, da razgovarao je poslije sa kolegama i kolegicama, nitko od njih ne vodi evidenciju kako studenti predaju svoje radove, jer znaju nekada svi studenti, recimo njih 60, da predaju na kraju, i onda se može dogoditi da neki student namjerno ne preda, pogotovo ako nije ništa napravio i tada se smatra da nije pristupio ispitu, ali nigdje ne stoji u pravilnicima da nastavnik mora evidentirati da je student predao svoj rad; i tu je njihov razgovor dana 30.01.2024. u uredu prodekanice ZI s njegove strane završio, on ga je prekinuo, rekao je da on ne želi više razgovarati dalje, jer po njegovom mišljenju, očito se radi o provokativnim napadima na njega, a imajući u vidu iskustva i traume iz prošlosti, koje je već ranije opisao, nije želio ponovno biti žrtva nekakvih igara koje mu se smještaju da on nije nešto napravio, da je on loše nešto napravio itd., te da ustao se sa stolice, osjetio bol u desnom koljenu, jer je u 11. mjesecu 2023. imao povredu na poslu, koja mu se ponovila sredinom 12. mjeseca, a kojoj su svjedočili ČI i nekoliko studenata, te nakon kako je osjetio bol u desnoj nozi, točnije koljenu, naslonio se na naslonjač stolice, s rukama se primio odozgora za naslon stolice, te je onako očajan i traumatiziran, potaknut iskustvom nedavnih maltretiranja, rekao njima da je 25.01.22. zbog takvog ponašanja završio na infuziji koprivničke psihijatrije, htjedoč im reći što one tim ponašanjem rade čovjeku, da je 25.01.22 dekan iznosio laži, koje je stručno vijeće usvajalo, o čemu sam prije govorio, te da nakon toga se uzdigao i onako očajan i jadan, u vapaju, ne zna kako da kaže, je blago uzdigao ruke i rekao "pustite me na miru", te kad je rekao "da radim svoj posao", naglo je spustio ruke i udario desnom rukom po stolu koji je bio pored njega, to nije bio stol gđe. ZI, nego onaj stol pored ormara, da rekao im je da ima ih sram biti što mu to rade, što mu to podmeću, da mu hoće podmetnuti i riješiti ga se, misleći da ga prisile da ide na bolovanje, pa da opet kao prije u vrijeme ispitnih rokova, ispite održava netko drugi, a ne on, jer bio je prvi mjesecu, kao što je bilo u prvom mjesecu dvije godine ranije, i to je bilo sve što je rekao, nije se unosio, nije krenuo prema njima, udaljavao se od njih, nije izrekao nikakvu ružnu riječ, nije nikakvu uvredu rekao, osim ako njih ne vrijeđa to što su oni digli ruke da blagoslove laži koje je dekan UI prije dvije godine na sastanku 25.01. izrekao o njemu, te da okrenuo se i izašao van kroz otvorena vrata, jer cijelo vrijeme vrata kabineta su bila otvorena, te da eventualno je moguće da je stolicu koju je držao nazad pogurnuo ispod stola, tamo gdje je prije bila, a nije se radilo o nikakvom odbacivanju, niti bacanju jedne, a kamoli više stolica, kako to navodi dekan u odluci o izvanrednom otkazu; te da onako, jadan, traumatiziran, šokiran izlazi i upućuje se desno prema stepeništu koje vodi u prizemlje, napuštajući prostoriju kabineta prodekanice ZI pri dolasku u veliki hodnik s desne strane ispred kabineta CI, vidio da ona stoji, te da je nakon toga napravio još koja dva tri koraka, dolazi do stepeništa i vidi da se njegova supruga penje stepeništem prema gore, jer je čula njegov vapaj, ozlojeđeni glas, jer je bio vidno uznemiren provokacijama sa sastanka, kojima se dodaje trauma u posljednjih 10 mjeseci koje je ranije opisao, da pri izlasku iz kabineta je znao sebi u bradu pričati "sram vas bilo, želite mi smjestiti", a što je njegova supruga čula, a pri tome mu se već, onako traumatiziran, znala neka slova u izričaju gubiti, pa je moguće da nije mogao biti dovoljno razumljiv drugima, a kada se u konačnici nakon još nekih događaja, spustio do svoje supruge, u pokušaju da joj kaže što mu rade, on je zanijemio, otvarao je usta, ali nije mogao glasa ispustiti uopće, a svjedoci tome su i dvije spremačice koje su bile u prizemlju, odmah pokraj stepeništa sa kojeg su supruga i on sišli; da nije bio zadovoljan time što je supruga svemu tome svjedočila jer su tu bili i unuci, nije bio zadovoljan što se ona nalazi tu blizu i nije htio da ga unuci njegovi vide ovako jadnog i uznemirenog, i razmijenio je par riječi sa suprugom, misleći da ona ode sa unucima da ga ne vide; a da nakon toga, kada je kako je naveo vidio suprugu, a bio je i dalje na prvom katu, iz ureda dekana izlazi ČI i ide ravno prema njemu, toliko mu se blizu približio da je on ustuknuo jedan korak unazad, jer nije htio nikakvu bliskost u strahu da ne bi se naslonio na njega ili lupio u njega inscenirajući da je on lupio njega ili bilo koga od njih, a svi navedeni, znači ČI, ZI i GI su bili bliski dekanovi suradnici, tako da nezavisnog svjedoka, jer njih ne smatra nezavisnim, gotovo da i nije bilo, da dakle, ČI je došao prema njemu, previše blizu, u strahu kako je prije već naveo, da u tom trenutku čuje da GI poziva gđu. blagajnicu CI, koja je očito sa sjevernog dijela hodnika došla do njega, iza leđa, jer je on nije vidio, samo je čuo, jer mu je rekla "profesore, nemojte se uzrujavati, dobit ćete srčani napad", te da nakon toga iza leđa je čuo kako GI koja je očito izašla iz kabineta poziva blagajnicu CI, shvativši da ona hoće reći blagajnici CI svoju verziju šta se dogodilo, za koju je smatrao da je bila izrazito protiv njega, jer se osjećao da je to neka vrsta podvale protiv njega, okreće se, radi veliki krug oko ČI, a što se može vidjeti na snimci, dolazi do gđe. CI koja je bila nešto prije ulaznih vrata od kabineta prodekanice ZI, te joj se obraća i kaže da mu podvaljuju, da mu smještaju i da se žele riješiti ga se, da za njim dolazi kolega ČI koji mu se također jako približava, kad je došao blizu bježi od njega i vraća se prema stepeništu gdje je razgovarao prije sa suprugom, a to je stepenište prema prizemlju, te usput onako iznenađen ponovo se obraća GI i gđi. ZI koja je bila unutra i nije izlazila van, rekavši "sram vas ima biti što mi radite, sram vas bilo, zašto me ne pustite da na miru radim svoj posao", ponovno zaobilazi u velikom luku ČI, dolazi do stepeništa, njegove supruge više nije bilo, jer se ona pomakla malo u lijevo, a s lijeve strane je vidio da iz ureda dekana izašao dekan UI držeći u ruci mobitel, te da okreće se prema njemu, ispružene ruke, što je značilo zahtjev za pažnju, urgentni zahtjev za pažnjom i kaže "dekane ja sam napadnut, tražim zaštitu" i to je bilo sve što je rekao, te da nakon toga spušta se prema prizemlju, uočava svoju suprugu i u pokušaju da joj nešto kaže, primijeti da je izgubio glas govora, samo otvara usta, što je već ranije rekao, da nakon toga supruga ga odvezla, zajedno s njihovim unucima, u [adresa] natrag, to je bilo negdje već oko petnaest do dvanaest sati, kada su supruga i on napustili zgradu veleučilišta; da mora istaknuti da je dekan UI u drugom sudskom postupku, prekršajnom, izjavio da je on nešto drugo rekao, uvredljivo, zato misli da bi bilo dobro da se angažira sudski vještak koji zna čitati sa usana, a nada se da je snimka sa hodnika veleučilišta dovoljno jasna; da još ima jednu primjedbu, a to je, prema optužnom prijedlogu koji je policija napisala da je on dalje nastavio sa vikom i galamom u hodniku, smatra da je na osnovu zbog toga policija trebala tada isti dan uzeti snimke svih nadzornih kamera, barem na prvom katu, nažalost vrlo važne snimke koje bi kompromitirale izjavu CI o tome gdje je bila u odnosu na ono što je izjavila gdje je bila, te da u vezi CI bi izjavio slijedeće, u 4. mjesecu 2024. ju je nazvao, blagajnicu CI kako bi mu dala platnu listu iz koje je vidljivo koliko je plaća, bruto, neto itd., ona mu je samoinicijativno rekla da ona ništa nije čula jer je bila u WC-u, iznenadio se kada je u desetom mjesecu 2024. godine, pri svjedočenju sasvim nešto drugo izjavila, ali ona tada više nije blagajnica, nego je promovirana u daleko bolji platni razred, kao čini mu se referent za financije, iako je i dalje radila iste poslove, koje je radila kad je bila blagajnica, možda još neke dodatne, te ostavljam da svako sam zaključi što je tu moguće bilo u pitanju. Dalje je iskazao da za otkaz nije znao sve dok nije podigao preporučenu poštu 26.02.2024. godine, tada je vidio da je otkaz napisan 2.2. iste godine, sadržaj kojeg je već komentirao i sljedeći dan izgubio je kontakt sa svim e-mailovima i na taj način izgubio i hrpu dokaza koja bi mu itekako dobro došla u njegovu korist u ovom postupku, pogotovo dokaza vezanih za sukcesivno maltretiranje, a o kojima je obavještavao osobu zaduženu za primanje žalbi ili primjedbi o narušavanju dostojanstva II, koja je ovdje svjedočila i koja je u svjedočenju rekla da ona nije ništa mogla učiniti, jer nije ništa u njezinoj moći, a osoba koja bi trebala nešto učiniti je bila glavna osoba na MEV-u, dekan UI. Na pitanje punomoćnika tuženika na sastanku 30.01.24., u uredu prodekanice ZI, kojim je tonom on govorio tom prilikom, odgovorio je da sa uobičajenim, on uobičajeno govori glasno, kao što to vjerojatno i ovdje čini, a u sudskim spisima je njegov zdravstveni zapis, da je nagluh, tj. na rubu koji se priznaje za nošenje slušnog pomagala. Na pitanje da li je na tom sastanku bio u bilo kojem momentu glasniji nego sada, nego inače priča, odgovorio je da moguće nešto malo, jer je bio traumatiziran i isprovociran, ali to nije bilo agresivno, niti je ikakve veze imalo sa agresijom, nego zbog njegovog duševnog stanja visoke traumatiziranosti, a o tome postoje i zapisi doktora da je već godinama liječen upravo zbog psihičkog pritiska koji doživljava na poslu. Na pitanje da li je ZI na tom sastanku 30.01.2024., u bilo kojem momentu vikala na njega, odgovorio je da on bi reko, u odnosu na to kako je prije sa njim razgovarala, prilikom ranijih susreta, da je. Na pitanje da li je ona njemu bilo što govorila, nakon što je on, kako je naveo, se njoj povratno obratio, odgovorio je da nakon što je on ustao, i po njegovom stavu prekinio sastanak, reko par rečenica da je bio maltretiran, da što sve rade čovjeku, da ga dovode u situaciju da završi na psihijatriji, ne sjeća se da je prodekanica ZI, na to išta rekla njemu. Na pitanje da li je dok je stajao u tom kabinetu, da li je sa stolicom tukao po podu, ili ju odgurivao ili odbacivao od sebe, odgovorio je da ne, nije, samo je kako je već prije rekao, po odlasku pogurnuo stolicu ispod stola, ovako jednom rukom. Na pitanje da li je primijetio da bi ZI i GI djelovale ustrašeno, odgovorio je da apsolutno ne, jer on je taj koji je bio žrtva psihičkog napada. Na pitanje da li su osobe koje su se zatekle na hodniku veleučilišta nakon što je on izašao iz kabineta ZI, djelovale uznemireno, odgovorio je da apsolutno ne, jedina osoba koja je bila uznemirena je bio on. U svezi odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iskazao je da u toj odluci se spominje da nema pravo na otkazni rok i da nema pravo na žalbu, a da nema pravo na žalbu smatra apsolutno neosnovanim i s ciljem da mu se nanese šteta, a posljedica je da je godinu i pol bez posla, zašto nije našao novi posao?, tko će ga uzeti u visokom obrazovanju nakon takve zle reputacije koja se proširila protiv njega, pod jedan, pod dva, uredno se prijavljivao zavodu za zapošljavanje u [adresa] i nije dobio niti jednu ponudu za neko mjesto koje bi njemu odgovaralo, na kojem bi on mogao raditi, koje bi mogao obavljati u skladu sa zakonom; da dalje u vezi odluke o otkazu spominje se da je on odbacivao stolice u kabinetu, u množini, što je notorna laž, i što niti policija ne spominje u svom optužnom prijedlogu koji je načinila tjedan dana nakon razgovora sa nekim zaposlenicima MEV-a u Čakovcu, da također se spominje da je on udarao šakom po stolu, što također nije točno, ono što je točno, da je udario stol, ali dok je stajao i dok je onako očajan rekao, digavši ruke gore, "pustite me više na miru da radim svoj posao" naglo je spustio ruke i desnom rukom lupio po stolu koji je bio pored njega odmah, što ga i zaboljelo; da usput rečeno, njegova reakcija na psihičko maltretiranje koje je doživio na tom sastanku, je bila reakcija vapaja, traumatiziranog očajnika kojeg sukcesivno svako malo psihički maltretiraju na razne načine, podvaljuju i pokušavaju ga diskreditirati kao čovjeka i kao profesionalca; da nadalje, odluka o otkazu kaže "prilikom opisanog događaja, zatražena je intervencija policije", to je netočno, jer policija je pozvana 10 ili 15 minuta nakon njegovog odlaska iz zgrade, prema svjedočenju dekana UI u prekršajnom postupku; da to je sve što se ima reći vezano za izvanredan otkaz ugovora o radu.

20. Osnovom provedenih dokaza sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je prodekanica za nastavu ZI tužitelja na predmetnom sastanku od 30. siječnja prozvala da je izgubio ispite triju studentica s parcijalnog ispita tj. kolokvija, čime je tužitelj bio zatečen jer on o tome nije ništa znao, a kada glede toga nije dobio objašnjenje, već je nastavno prozvan da nije vodio evidenciju o tome koji mu studenti predaju svoje uratke s kolokvija, tužitelj se uzrujao, smatrajući da mu opet nešto podmeću s namjerom da ga diskreditiraju, te je nedvojbeno da je u toj uzrujanosti tužitelj doista vikao tj. da je sav pocrvenio u licu te govorio izrazito glasno i uzrujano, a i da je u toj uznemirenosti slučajno rukom udario za stol za kojim je sjedio, nakon čega je napustio ured prodekanice za nastavu i izašao u hodnik, odnosno kroz mali hodnik došao u veliki hodnik, došao do stepenica koje vode u prizemlje, te gestikulirao prema međukatu gdje je vidio svoju suprugu LI, koja ga je taj dan dovezla na Veleučilište, a potom se okrenuo i vratio do ureda prodekanice za nastavu i stojeći na vratima ponovno govorio povišenim tonom, te nakon toga ponovno izašao u hodnik i išao prema stepenicama za prizemlje i tada se okrenuo prema dekanu tuženika koji je izašao iz svog ureda i prema istom tužitelj ispružio ruku i nešto govorio, da bi potom sišao niz stepenice u prizemlje i nakon toga zajedno sa svojom suprugom i unucima, koji su ga čekali u prizemlju, izašao iz zgrade Veleučilišta, ovdje tuženika, a sve kako to proizlazi iz iskaza svjedoka i stranaka, te pregledane audio snimke nadzorne kamere tuženika, dok tvrdnje tuženika da bi tužitelj navedenom prilikom razbacivao ili bacao stolice ili stolicu po uredu prodekanice ZI, sud nije našao dokazanima, kao ni tvrdnje da bi tužitelj namjerno šakama udarao po zidovima ili po stolu.

21. Nedvojbeno je, kako to ističe tuženik, da kod tuženika koji je obrazovna ustanova nema mjesta vikanju i galami, te je sasvim jasno kako ponašanje tužitelja na navedenom sastanku od 30. siječnja 2024. nije bilo primjereno njegom radnom mjestu i radnoj okolini, a napose u odnosu na prodekanice ZI i GI kao sudionice tog sastanka.

22. Međutim, valja sagledati sve okolnosti predmetnog događaja, odnosno i okolnosti koje su utjecale na opisano ponašanje tužitelja toga dana.

23. Kako je ranije izneseno na navedenom sastanku od 30. siječnja 2024. tužitelj je od strane prodekanice ZI bio prozvan da je izgubio kolokvije triju studentica, dok je tužitelju bio poznat samo slučaj samo jedne studentice, a kojoj je studentici tužitelj ponudio mogućnost ponovnog polaganja tog kolokvija kada ona to sama želi, jer ni u slučaju te studentice ničime nije dokazano da bi tužitelj doista izgubio njezin ispit s kolokvija, već postoji mogućnost da ista taj ispit nije ni predala na ocjenjivanje, a imajući u vidu način predaje ispita, ostavljanjem na stolu profesora na za to predviđenom mjestu, kako to je to u svom iskazu podrobno tužitelj pojasnio, dok glede toga da bi tužitelj bio dužan voditi nekakvu evidenciju o tome koji su mu ispiti od strane studenata predani tuženik niti ne navodi iz kojeg bi to normativnog akta takva obveza tužitelja proizlazila, niti pak da bi to bio uobičajeni način postupanja kod tuženika.

23.1. U odnosu na to da bi se više studentica žalilo odnosno tvrdilo da je tužitelj izgubio njihov ispit sa nekakvog kolokvija provedeni dokazi jasno ukazuju da tužitelju tako nešto nije bilo poznato, a niti moglo biti poznato, budući da nikakve informacije o tome tužitelj nisu bile dane niti prije tog sastanka, niti na tom sastanku od 30. siječnja 2024. Ovdje valja navesti kako tuženik niti tijekom ovog postupka nikakve podatke u tom pogledu, da bi se doista još netko od studenata, osim navedene jedne studentice, nešto žalio u svezi izgubljenih ispita s kolokvija, tuženik nije iznio, niti pak na tu okolnost pružio bilo kakve dokaze, a što onda ostavlja mjesta sumnji u istinitost u tom pogledu na navedenom sastanku iznesenih tvrdnji zaposlenice tuženika prodekanice ZI, te time i sumnji u osnovanost prozivanja tužitelja na tom sastanku. Nadalje valja ukazati da ukoliko su se još neki studenti, osim navedene jedne studentice doista i žalili da je tužitelj izgubio njihov ispit, tada kod tuženika nije poštivana propisana procedura postupanja, a prema kojoj se proceduri, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka – zaposlenika tuženika, te iskaza stranaka, studenti kod bilo kakvog problema vezanog uz pojedini predmet prvo upućuju nastavniku tog predmeta, a tek nakon toga ako nisu zadovoljni upućuju se tuturu odnosno voditelju godine, a nakon toga pročelniku odjela, te potom prodekanu za nastavu i na kraju dekanu, dok provedeni dokazi jasno pokazuju da se nekakvi drugi studenti, osim spomenute jedne studentice, nisu obratili niti tužitelju, a niti tuturu odnosno voditelju godine OI.

23.2. Nadalje, iz iskaza svjedokinje GI, prodekanice za razvoj, razvidno je kako je na predmetnom sastanku od 30. siječnja 2024. prodekanica za nastavu ZI prema tužitelju nastupila profesionalno, ali oštro.

24. Kada se sve prednje izneseno uzme u obzir, sud vjeruje tužitelju da se on na tom sastanku, na kojem nije dobio pojašnjenje za ono za što je prozvan, osjećajući nemoć da se od navedenih prozivki obrani, osjetio na neki napadnutim i ugroženim, smatrajući da ga kako je naveo opet neopravdano optužuju, a imajući u vidu da je tužitelj u razdoblju koje je prethodilo ovom sastanku osjećao stres na poslu, uslijed čega je višekratno trebao koristiti bolovanje, u dva navrata bio i hospitaliziran, te se liječio i po psihijatru, a iz razloga što je smatrao da njegovo mišljenje nije bilo uvažavano, jer je tijekom rasprava na sastancima bio prekidan i ušutkivan, oduzimala mu se riječ, zatim prisiljavan da snizi kriterije kod ocjenjivanja, te bio prozivan od strane dekana i vodećih ljudi tuženika za pogreške za koje se na kraju od strane nadležnih tijela tuženika utvrdilo da nije bio kriv, kako je to tužitelj iscrpno naveo u svom iskazu u ovom postupku, a ujedno proizlazi i iz danih iskaza više saslušanih svjedoka, te koji navodi tužitelja od strane tuženika nisu osporeni.

25. Naime, na osnovu iskaza ispitanih svjedoka – zaposlenika i bivših zaposlenika tuženika, sud utvrđuje da tužitelj radeći kod tuženika nije imao problema u suradnji sa svojim kolegama nastavnicima, niti ostalim zaposlenicima tuženika, no da tužitelj voli red, rad i disciplinu, da inzistira na poštivanju normativnih akata i propisanih procedura i propitkuje ispravnost primjene istih, te da nije spreman odstupiti od propisanih načela provođenja nastave i kriterija ocjenjivanja, što nije uvijek dobro prihvaćeno, čime se kako to tužitelj smatra on zamjera dekanu ili prodekanima tuženika, a da sve je to kod tužitelja izazivalo stres na radnom mjestu.

26. Nadalje valja istaknuti nepobitnu činjenicu da tužitelj i inače govori glasno, jer tužitelj prirodno ima jači glas, a osim toga ima i problema sa sluhom, kako je to vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije, te prema iskazima saslušanih svjedoka – zaposlenika tuženika tužitelj na sastancima govori glasno, a još i glasnije kada se unese u raspravu o nekom problemu, te da tužitelj i tijekom svojih predavanja govori glasno, tako da ga se čuje i izvan predavaonice.

27. Iz iskaza svjedokinje PIC, psihijatra u Općoj bolnici Koprivnica, proizlazi da se tužitelj kod nje liječi sporadično od 2015. i imao je dvije hospitalizacije na odjelu za psihijatriju, da tužitelj joj se prvi puta javio nakon stresne situacije koju je doživio na poslu tada 2015. i to je bio prvi jedan pregled ambulantni, nakon toga je bila i jedna hospitalizacija, pa u jednom periodu propisivali su terapiju, od 2015., te da uz psihoterapijske razgovore bilo je situacija i boljih i lošijih, da u jednom periodu je bilo dosta stabilno, to je bila faza od 2018. do 2022., koliko se sjeća, da tad je bila opet jedna hospitalizacija i nakon toga je opet ambulantni tretman, da tužitelj je suradljiv pacijent, sluša što se tiče uzimanja terapije, i redovitih kontrola, a situacije u kojima se javlja budu uvijek pod sličnim okolnostima, znači radi se o doživljenom stresu na poslu i u principu dijagnostički kroz ove sve godine ga vodi kroz poremećaj prilagodbe, znači to su stanja koja se javljaju kod nekakvih velikih životnih događaja i promjena, da jedna od tih prvih, koliko se sjeća, situacija je bila neslaganje oko sustava ocjenjivanja, a ovo sad drugi put kada se javio u dekompenziranom stanju, je bilo nakon što je dobio otkaz na poslu. Dalje, a u svezi stresa koji doživljava tužitelj na radnom mjestu, svjedokinja je iskazala da on osjeća da je izložen nepravdi, da to je nešto što je kod tužitelja, ima neka visoko moralna etička načela, karakterno, i da kroz ove njihove razgovore rekla bi da je tužitelj možda teže prilagodljiva osoba, kod njega je nekako funkcionira u sustavu crno-bijelom i onda kad doživi nekakvu nepravdu, argumentirano se bori za neka pravila, pa makar i na svoju štetu, dalje navodeći da znači kroz psihoterapiju su oni često i razgovarali kako prihvatiti neke situacije i kako se prilagoditi, te da bilo je situacija kad je tužitelj bio psihički dobro, ali onda se desi ta neka razina stresa gdje se naravno kod njega jave i ljutnja i tuga i osjećaj manje vrijednosti, i briga za budućnost, te da zato je i vodila psihofarmakološku terapiju da poprave raspoloženje, smanje osjećaj ljutnje a i preporučivala je povremeno i bolovanja da bi malo se odmaknuo od tih stresnih situacija. Na pitanje je li joj se ikada tužitelj požalio na dekana, na prodekana ili slično, odgovorila je da je, žalio se na tada prije je bila dekanica, znači može opisati jednu situaciju di se tražilo od tužitelja da pusti jednog studenta, a tužitelj je smatrao da ne zadovoljava kriterije da bi prošao na ispitu da su tad pokušali utjecati da popusti i da na tim sastancima žele prikazat PI ko, njegovim riječima "ko divljaka", eto to je znao često govoriti, da znači sam opisuje da povisi ton, zacrveni se uznemiri se, da rekla bi da su to somatske reakcije na stanje stresa koje osoba doživi kad se osjeća napadnuto ili ugroženo. Na pitanje je li joj se tužitelj javio početkom 2024. godine, neposredno nakon sastanka koji je imao 30.01.2024, odnosno neposredno nakon dobivanja otkaza i o čemu su vodili tada razgovor, odgovorila je da tužitelj se javio nakon što je dobio otkaz, nije sigurna koji datum, i da uglavnom su pričali o njegovim osjećajima i njegovom psihičkom stanju tada. Na pitanje je li joj opisao konkretno situaciju koja je uzrokovala otkaz, odgovorila je da opisao je situaciju, da je bio sastanak na kojem se on osjećao isprovocirano i reagirao burno i da je prikazan ko da on napada nekoga i remeti mir i red, da tako je on doživio situaciju, tako joj je opisao. Na pitanje može li ukratko pojasniti što je to dekompenzirano stanje u kojem ga je zatekla tada, odgovorila je da dekompenzirano stanje, konkretno u tužiteljevom slučaju, izgleda crvenilo, lupanje srca, povišenog je glasa, na rubu plača i u takvim stanjima disfunkcionalan, u takvim stanjima. Na pitanje koje sve mogu biti posljedice trauma i problema na radnom mjestu koje netko doživi, odgovorila je da mogu se javiti anksiozno depresivni poremećaj, depresivni, pa i PTSP. Na pitanje je li se tužitelj ikada konkretno požalio njoj na odnos dekana UI, odnosno prodekanica GI i ZI, odgovorila je da nikad nije imenovao, stvarno prvi puta čuje imena. Na pitanje obzirom na njezine sastanke s tužiteljem, kako bi ocijenila ton tužiteljevog glasa, priča li on inače glasnije ili tiše, odgovorila je inače priča vrlo glasno. Na pitanje bi li rekla obzirom na dijagnozu tužitelja i liječenje tužitelja da on može biti nasilan prema drugim ljudima, odgovorila je da ne. Na pitanje punomoćnika tuženika da li joj je tužitelj tijekom njihovih razgovora spominjao veći broj osoba s kojima je imao konfliktne situacije na poslu od 2015. na dalje, odgovorila je da spominjao je prodekanicu, dekanicu, ono u početku i ovo sada kasnije sa dekanom, te dodala da ona je znala pitat za odnose s drugim kolegama, nije doživljavao niti previše blisko niti previše ugrožavajuće. Na pitanje da li je agresija jedan od simptoma dijagnosticiranog stanja poremećaja prilagodbe, odgovorila je da agresija ne ulazi u dijagnostičke kriterije poremećaja prilagodbe. Na pitanje da li je tužitelj njoj pričao da bi prilikom tih konfliktnih situacija na poslu imao verbalne ili fizičke atake ili agresiju na ostale sudionike tih konfliktnih situacija, odnosno konkretno da li joj je pričao da bi lupao po stolu, bacao stolice po prostoriji, odgovorila je da ispričao je situaciju da je rečeno da je bacao stolice po prostoriji, ali je on rekao da nije bilo tako, tu jednu situaciju su obrađivali, i ako bi mogla dodat, tužitelj govori vrlo vrlo glasno, stvarno može razumjet da je netko shvatio njegove argumente i njegovu glasnoću ko verbalnu agresiju, kod nje u ambulanti isto bude vrlo glasno, argumentira, ali da ona ne shvaća to ko bilo kakvu agresiju, nego jednostavno dio njegovog karaktera. Na pitanje da li osobe sa tom dijagnozom, poremećaja prilagodbe imaju iskrivljenu percepciju ponašanja okoline prema njima, odgovorila je da teško je to definirat tak, da stres doživimo svako na svoj način, da li ćemo se mi osjećati ugroženo u nekoj situaciji ovisi o našoj strukturi ličnosti, tako da li ćemo nešto doživjet prijeteće, ovisi o nekim našim ranijim iskustvima i strukturi ličnosti, a isto tako i kako ćemo reagirati, te ako uzmemo sve u obzir i recimo malo šire sagledamo, mogli bi reći da da, da osoba u nekakvim kriznim situacijama može doživjeti drugačije okolinu. Na pitanje da li reakcije osoba s poremećajem prilagodbe mogu izazvati strah od agresije kod osoba koje su uključene u taj "konflikt", odgovorila je pa općenito može, da.

28. Na priloženoj, u ovom postupku pregledanoj audio snimci hodnika prvog kata zgrade tuženika od 30. siječnja 2024., kojeg je dana održan predmetni sastanak u uredu prodekanice ZI, jasno je vidljivo da je tužitelj kada je napustivši taj sastanak izašao na veliki hodnik bio crven u licu, vidljivo uznemiren, jadan, a moglo bi se čak reći i prestrašen, a što sve prema danom iskazu prednje navedene svjedokinje, psihijatrice kod koje se tužitelj već godinama liječi, predstavlja dekompenzirano stanje tužitelja na doživljeni stres.

29. Nedvojbeno je da je u svezi s predmetnim događajem sa sastanka od 30. siječnja 2024. pozvana policija, no nije točno da bi policija toga dana na bilo koji način intervenirala u odnosu na tužitelja, jer za istim nije ni bilo potrebe, budući da je tužitelj samoinicijativno i dobrovoljno napustio zgradu tuženika i to puno prije nego što je policija uopće došla, a kako je vrlo jasno vidljivo iz priložene audio snimke, da je tužitelj iz hodnika na prvom katu, na kojem je održan navedeni sastanak, sišao u prizemlje u 11:30:31 i potom zajedno sa svojom suprugom i unucima izašao iz zgrade, dok policija nije došla niti do 12:00 sati do kada je prikazano vrijeme snimanja na navedenoj audio snimci.

30. Osnovom svega iznesenog sud utvrđuje da je predmetni događaj sa sastanka od 30. siječnja 2024., u kojem je tužitelj uznemiren vikao, bez svake sumnje bio neugodan i neprihvatljiv za prodekanice ZI i GI i da su iste ovakvo ponašanje tužitelja mogle doživjeti kao svojevrsnu verbalnu agresiju, kako bi se to moglo zaključiti iz iskaza svjedokinje PIC No, imajući u vidu činjenicu da tužitelj sudionicama navedenog sastanka prodekanicama ZI i GI nije bio nepoznata osoba, već kolega s posla, kojeg su poznavale, te im je od ranije bilo poznato da je tužitelj i inače glasan i da se uznemiri i reagira kada se osjeća prozvanim, sud je mišljenja kako nije životno logično da bi se prodekanice ZI i GI u navedenoj situacije osjećale ugroženima, a u smislu da bi se imale razloga bojati tužitelja odnosno bojati se da će ih isti fizički napasti, ili u smislu da bi navedeni događaj ostavio posljedice na njihovo zdravlje.

30.1. Naime, iz priložene dokumentacije razvidno je da je prodekanica GI koristila bolovanje, tri dana, početno od 31. siječnja 2024. do zaključno dana 2. veljače 2024., koje je bolovanje otvoreno od strane liječnika obiteljske medicine, no nije razvidno zbog čega je to bolovanje, tj. radi koje dijagnoze korišteno, a sud ne zna, niti je dužan znati šifre medicinskih dijagnoza. Nadalje, u odnosu na prodekanicu ZI, iz priložene dokumentacije, kao i njenog iskaza, nedvojbeno je da ista nakon predmetnog događaja nije koristila bolovanje, no da se ona, po preporuci dekana tuženika, obratila psihijatru, Županijske bolnice Čakovec, OHBP – objedinjeni hitni bolnički prijem, OHBP – Psihijatrija, i to idućeg dana nakon predmetnog sastanka, tj. dana 31. siječnja 2024., te nakon toga obavila i kontrolni pregled dana 15. veljače 2024. U priloženom se Specijalističkom nalazu o navedenom prvom pregledu dana 31. siječnja 2024. navodi da navedena prodekanica ZI kao pacijentica "Dolazi jer je jučer napadnuta na radnom mjestu od strane podređenog djelatnika. Spomenuti djelatnik već godinama, postoji dokumentacija, ima ispade u vidu vikanja i vrijeđanja suradnika i studenata. Jučer je pokušao i fizički nasrnuti na dvije kolegice", a u svezi kojih navoda sud ističe da se radi o anamnestičkim podacima koje kod dolaska na pregled liječniku daje sam pacijent, a koji navodi, kako proizlazi iz dokaza provedenih u ovom postupku nisu točni, jer nije utvrđeno da bi prodekanica ZI dana 30. siječnja 2024. od strane tužitelja bila "napadnuta", niti je utvrđeno da tužitelj već godinama ima ispade u vidu vikanja i vrijeđanja suradnika i studenata, a niti pak da je tužitelj navedenog dana 30. siječnja 2024. pokušao fizički nasrnuti na prodekanice ZI i GI, te po mišljenju suda prodekanica ZI nije imala ni razloga biti "zabrinuta za moguće buduće nasrtaje" kako se to navodi u tom Specijalističkom nalazu. Nadalje, temeljem ostalih u ovom postupku provedenih dokaza sud nije našao da bi predmetni događaj od 30. siječnja 2024. godine ostavio kakve posljedice na zdravlje navedenih prodekanica ZI i GI.

30.2. Nedvojbena je činjenica da na predmetnom sastanku održanom dana 30. siječnja 2024. prodekanica GI nije ni trebala biti prisutna, obzirom da tema o kojoj se raspravljalo na tom sastanku ne spada u djelokrug poslova njezinog radnog mjesta prodekanice za razvoj. Nadalje, imajući u vidu u ovom postupku po tužitelju iznesene navode, a koji nisu osporeni, da se on kratko vrijeme prije toga sastanka raspitivao o valjanosti prijelaza supruga prodekanice GI kao studenta, kod tuženika, te tužitelj iznosio sumnju da su istome kod prijelaza priznati predmeti položeni na drugom fakultetu koji mu nisu trebali biti priznati zbog nedovoljnog poklapanja programa, sud dopušta mogućnost da se tužitelj na predmetnom sastanku, na kojem je prozvan od strane prodekanice ZI, kada je tamo vidio i prodekanicu GI, a koja tamo nije trebala biti, uslijed toga još i dodatno uznemirio, te sve to skupa doživio kao svojevrsnu provokaciju.

30.3. Sud naravno ne spori, niti ne umanjuje činjenicu da su navedenog dana 30. siječnja 2024. prodekanice ZI i GI bile izložene stresnom događaju ponašanjem tužitelja toga dana, a niti pak sud opravdava navedeni postupak tužitelja, no zadaća je suda objektivno sagledati sve činjenice i dokaze o okolnostima predmetnog događaja, te valja uzeti u obzir i činjenicu da je navedeno ponašanje tužitelja uvjetovano njegovom bolešću tj. dijagnosticiranim stanjem poremećaja prilagodbe, a koji pak je posljedica stresa koji tužitelj osjeća radeći kod tuženika.

31. Osnovom provedenih dokaza sud nije našao dokazanim da bi predmetni događaj od 30. siječnja 2024. tj. ponašanje tužitelja toga dana uzrokovalo uznemirenost kod ostalih zaposlenika tuženika i studenata. Naime, iz priložene audio snimke vidljivo je da u vrijeme kada se odvijao predmetni sastanak glavnim tj. velikom hodnikom prvog kata zgrade tuženika prošli su administrator i informatičar JI, zatim knjižničarka BI i voditeljica ureda dekana ŠI, kod kojih nije vidljiva ama baš nikakva reakcija da se nešto događa, da potom je na hodniku bio pročelnik odjela menadžmenta ČI, koji je išao do aparata za kavu i potom sa kavom u ruci u više navrata opušteno prošao tim hodnikom, te je pozornost obratio tek kada je tužitelj izašao na taj hodnik, a niti pak studenti koji su silazeći stepenicama iz potkrovlja prošli tim hodnikom idući prema stepenicama za prizemlje, a u vrijeme odvijanja predmetnog sastanka, nisu bili uznemireni, već su dvije studentice prošle bez ikakve reakcije, a dva su studenata doista pogledala u pravcu malog hodnika dok sa snimke nije moguće utvrditi što su oni i iz kojeg razloga gledali, no i oni su bez zaustavljanja dalje nastavili prema stepenicama koje vode u prizemlje. Niti pak iz ponašanja dekana tuženika UI nije razvidno da bi po dolasku na hodnik te tijekom boravka na hodniku pokazivao naznake uznemirenosti ili pak uopće bilo kakve pozornosti na zbivanja vezana uz predmetni sastanak toga dana. Također valja navesti da na snimci je vidljivo da se u vrijeme kada je nakon predmetnog sastanka tužitelj bio na navedenom velikom hodniku tamo nalazila i prodekanica GI, a po držanju koje nije moguće zaključiti da bi ista bila uznemirena ili u šoku.

32. Iz Optužnog prijedloga Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, od 06. veljače 2024., razvidno je da je taj Optužni prijedlog protiv ovdje tužitelja podnesen zato što je navedenog dana 30. siječnja 2024. kod tuženika, u uredu prodekanice za nastavu ZI, narušavao javni red i mir time što je nakon kraćeg razgovora oko njegovog rada, počeo rukama udarati po stolu te je glasno vikao i galamio da mu žele smjestiti i da ga se žele riješiti nakon čega je napustio ured ali je i dalje nastavio sa vikom i galamom u hodniku.

32.1. Povodom prednje navedenog Optužnog prijedloga policije vodi se postupak na Prekršajnom odjelu ovog Općinskog suda u Čakovcu, pod poslovnim brojem Pp- 270/2024, a uvidom u navedeni spis predmeta, po prijedlogu tuženika, i to putem aplikacije e-Spis iz razloga kako je prednje navedeno, ovaj je sud utvrdio da je u tom predmetu dana 31. ožujka 2025. donesena presuda pod poslovnim brojem Pp- 270/2024-18 kojom je ovdje tužitelj proglašen krivim za počinjenje prednje navedenog prekršaja protiv javnog reda i mira, a koja presuda nije pravomoćna jer je ovdje tužitelj kao okrivljenik u tom prekršajnom postupku protiv navedene prekršajne presude podnio žalbu, o kojoj u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije bilo odlučeno.

33. Nedvojbeno je da tuženik kao poslodavac nije tužitelju omogućio da iznese svoju obranu.

33.1. Obzirom na prednje iznesene okolnosti događaja od 30. siječnja 2024. sud smatra kako postupanje tužitelja u tom događaju nedvojbeno predstavlja povredu radne obveze, ali ne predstavlja takvu očiglednu tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja bi opravdano anulirala obvezu tuženika da tužitelju omogući da iznese svoju obranu. Naime, provedeni dokazi ukazuju kako na navedenom sastanku dana 30. siječnja 2024. tužitelju nije pružena prilika da dobije jasne i potpune podatke o tome zbog čega je on to konkretno prozvan na navedenom sastanku, a onda mu niti prije otkazivanja Ugovora o radu nije dana mogućnost da iznese svoju obranu, odnosno da objasni svoje postupke i ponašanje vezano uz predmetni sastanak od 30. siječnja 2024.

34. Nesporno je da je u članku 106. Pravilnika o radu tuženika propisano da se teškom povredom radnih obveza, između ostalog, smatra izravno ili neizravno uznemiravanje, te da teške povrede radnih odnosa mogu rezultirati otkazom Ugovora o radu, a da u slučaju izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nema mjesta primjeni Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika i ostalih zaposlenika Poslodavca.

34.1. Znači, sukladno prednje citiranoj odredbi Pravilnika o radu tuženika teške povrede radne obveze, uključujući i tešku povredu radne obveze izravnim i neizravnim uznemiravanjem, mogu rezultirati otkazom, a pri čemu nije propisano kojom vrstom otkaza, da li redovitim ili izvanrednim otkazom.

34.2. Donošenjem ovdje pobijane Odluke o izvanrednom otkazu od 2. veljače 2024. tuženik je izbjegao primjenu Pravilnika o stegovnoj odgovornosti nastavnika, suradnika i ostalih zaposlenika Poslodavca, a da je u konkretnom slučaju tuženik protiv tužitelja proveo stegovni postupak u tom bi stegovnom postupku tužitelj imao mogućnost da iznosi svoje navode i stavove o predmetnom događaju od 30. siječnja 2024. i povredi radne obveze proizašloj iz tog događaja, čime bi bilo omogućeno tužitelju da se brani, a što je kod danog mu izvanrednog otkaza Ugovora o radu izostalo.

35. Nadalje, iako uznemiravanje drugih zaposlenika sukladno odredbi članka 106. Pravilnika o radu kod tuženika predstavlja tešku povredu radne obveze, stav je ovog suda da se ne radi o takvoj osobito teškoj povredi radne obveze zbog koje kada se sagledaju sve okolnosti nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć

35.1. Naime, nesporno je da je tužitelj kod tuženika radio kao profesor predavač još od 2008. godine, tj. od samog osnutka tuženika, znači 15 godina do dana kada mu je tužitelj sada pobijanom Odlukom otkazao Ugovor o radu, a iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da bi tijekom navedenog rada kod tuženika tužitelj "ranije imao situacija u kojima se neprimjereno ponašao u prostorijama Poslodavca i prema kolegama zaposlenicima i studentima", kako je to paušalno i ničime potkrijepljeno navedeno u tuženikovoj Odluci o izvanrednom otkazu, a niti pak provedeni dokazi ne upućuju na to da bi tužitelj ranije počinio bilo kakvu drugu povredu obveza iz Ugovora o radu, a osnovom čega se nameće zaključak da je tužitelj uredno i profesionalno izvršavao obveze svog radnog mjesta višeg predavača kod tuženika.

35.2. Nadalje, iz već ranije iznesenog razvidno je da je tužiteljevo ponašanje navedenog dana 30. siječnja 2025. posljedica toga što se isti osjetio isprovociranim i ugroženim razvojem događaja na tom sastanku, s čime se uslijed poremećaja prilagodbe nije uspio nositi, što je rezultiralo njegovim ponašanjem na neprimjereni način, a povrh svega toga nije mu omogućeno da prije donošenja sada pobijane Odluke o izvanrednom otkazu iznesen svoju obranu, i to kao dugogodišnjem radniku i osobi koja je u godinama pred mirovinu

36. Na temelju svega iznesenoga sud utvrđuje da postupanje tužitelja dana 30. siječnja 2024. ne predstavlja takvu osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak rada tužitelja kod tuženika više ne bio moguć, te time niti opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužiteljeva Ugovora o radu.

37. Nadalje, predmetna Odluka o izvanrednom otkazu nije zakonita u formalno pravnom smislu, jer tužitelju bez opravdanog razloga nije omogućeno da iznese svoju obranu, a kako je to ranije obrazloženo.

38. Stoga je navedena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu tužiteljevog Ugovora o radu utvrđena nezakonitom i nedopuštenom.

39. Obzirom na utvrđenu nedopuštenost otkaza, radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te tužitelj ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao da je radio, uključujući i plaću te druga materijalna prava, a ujedno tužitelju prema odredbi članka 124. st. 1. ZR-a pripada i pravo vraćanja natrag na rad kod tuženika.

40. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen, kako je to odlučeno u izreci.

41. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).

41.1. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u radnom sporu /za slijedeće četiri radnje: sastav tužbe od 3.4.2025., sastav podneska/očitovanja na odgovor na tužbu od 24.5.2024., sastav podneska od 1.8.2024. i zastupanje na ročištu od 5.9.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), te troškovi zastupanja na ročištu od 21.10.2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), sastava podneska od 28.11.2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 3.12.2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 17.6.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 10.9.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 2.10.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tar. br. 7. t. 2. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost, na ukupni iznos od 1.100,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 275,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), odnosno sveukupno 1.375,00 EUR,.

41.2. Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podneska – prijedloga radi osiguranja od 20.9.2024., jer isti po mišljenju suda nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu da ovaj prijedlog radi osiguranja nije sadržavao nikakve nove relevantne činjenice za donošenje predložene privremene mjere vraćanjem tužitelja na rad u odnosu na raniji prijedlog tužitelja radi osiguranja određivanjem privremene mjere radi vraćanja tužitelja na rad /sadržan u tužbi/, a koji je bio pravomoćno odbijen, te slijedom toga ovaj novi prijedlog radi osiguranja od 20.9.2024. nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

41.3. Shodno prednje iznesenom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisnoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

Čakovec, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku